m nam Bian Pri ea ar INE lr Dee: 3 nana m a san nn nj — m > a : sretnelžttaa GErIrdtnčia — Bia NERINA Be --< ue atta ikompmutain=a=niiil> nasilan asa — m gori iskazali. Ni najmanja mu ne pobjegne s vida, kratko, istinito, ljubezno, zdušno on listu javlja sve što se dogagja. Sretne li su novine, koje imađu takove dopisnike; ali su za nesreću rijetki kako bijele muhe, Druga je vrsta dopisnika, koji bez zle namjere napiše o najmanjoj stvari, o naj- sitnijam dogagjaju dugu kilometričnu pi- saniju; a takovi su kuljeni prava napast za jadnoga urednika, koji treba da križa, briše, skraćuje, a mnogo puta da se i oznoji da mu smisao u dopisu ne bude smušena i smetena, jer mu i prostor lista ne dopušta iznijeti dugačke dopise; a opet osim pet- šestorice u odnosnom injestu niko ih i ne čita. Ne spominjemo naravno i drugu tje- skobu, koja snagje urednika, kad g. dopi- snik ustane da prigovara, da se tuži, a mnogo puta da se grozi i da odbaci list. Nu lijepim načinom i dobrotom i tome se doskoči, a pero prekriži sve što je suvišno, kako čini i vrtlar koji klaštri, pa mirna Bo- sna! Ova je vrsta dopisnika nepoćudna, ali dade se podnijeti, a donekle je uharna listu. Velika je pak nevolja i nesreća za ure- dništvo i za list treća vrsta dopisnika, a ti su ponajviše neki žučljivi piskarali, koji hoće da svojim dopisima pecne Petra ili Pa- vla, hoće više puta da iskalja svoju srdžbu, hoće da uz stanovite svrhe provede svoju, ili onu odnosnih ortaka, ili mjesne stranke. Takovi su dopisnici prilično lukavi i pre- predeni, te znadu zamolati i izmotati, pri: kazati stvari tako naivno e bi rekao na — svijetli se, kako od sunčanih zraka; a ure- dništvo nevješto prilikama odnosnog mje- sta, ondješnjim nevoljama, vjeruje potpisu i rodoljubnim izrekama g. dopisnika; dade u tisak dopis i tek do koji dun uvigja ka- ko je bilo nemilo nasamareno; jer posve po- vjerljiva čeljad ga obavjeste kako je uprav u stvari, ili što je još gore nahrupe isprav- ci tako temeljiti da posve poraze dopisni- kove tvrdnje, a mnogo listu škode, jer svak ne promišlja na razloge koje su navele u- redništvo da dade u tisak, nego naprečac ga osudi s lakovjernosti i neopreznosti ; gdjekad pako dogje se i do suda i do svih nevoljnih posljedica, koje moraju neminovno nastati. Mi za nas ne možemo se potužiti na dobre i čestite naše dopisnike, te je najbolji dokaz to da su posve rijetki slučajevi da nam dogju i- spravci; ipak molimo i staru a i novu gg. dopisnike, koji bi nam se prijavili, da nam štede neugodnosti i štete i ispravke koliko više mogu i znadu, i da nam pišu svaku i majmanju novost, ali: kratko, istinito, a nadasve da izbjegavaju osobnosti, jer tijem diraju u živu ranu te ju truju, čine da se mješćani teško svagjaju i da se jedan od drugoga otugje, a mnogo puta budu uzro- kom, pak bilo i nehotice, velikoj mjesnoj nevolji a po tome i narodnoj. Štampa je veliko srestvo narodnoga na- pretka, ali treba da dostigne one visine na koje ne dopiru nevoljne zadjevice, a tome najviše mogu doprinijeti dobri, pošteni, če- stiti dopisnici. Pazili smo i do sad, a bolje ćemo i u- naprijeda; a gospoda dopisnici neka ne uz- mu na zlo, ako bilo s kojega temeljitoga razloga ili budemo skraćivati njihove do- pise, ukidati što je osobnoga, ili na prosto ih osugjivati u koš. Obavijestili smo ih ka- kove dopisnike želimo, a starat ćemo se da i budu kako imadu biti, Razbojnički jubilej u Rimu. Pod ovim naslovom čitamo u vrlo ugle- dnom bečkom »Sonntagsblatt-u« ove pobu- dne refleksije : Sve ti li je moguće u nesretnoj Srbiji ... Nije zemlja nesretna nego oni koji hoće da š njome upravljaju, a po njima je ne- sretan cijeli onaj jadni narod. Svako malo vremena izbije na javu po koje užasno ot- kriće, što pred cijelim pitomim svijetom te- ško bruči onu zemlju, a glavne nje čimbe- nike i poglavice prekažuje u pravoj crnoj slici. U Srbiji se dogagja takovih stvari i užasnih čina sa strane ne prostog seljaštva nego iz prvih redova srbijanske »inteligenci- je«, i to neprekidno sve crno djelo za dje- lom, kakovih se ne dogagja niti u najdiv- ljijim izvanevropskim pustarama. Eto opet jednog otkrića, na što kao da su srbijanski kaponje tako navikli, da su im sve to kao proste »sitnice«: Budimpeštanski list »A Nap« donio je Ovih dana jednu veliku senzaciju, naime: Po podatcima toga lista boravi u Zemunu Jelena Pastalić, koja da je zakonita kralja Milana i kraljice Natalije, Jelena sama pripovijedala svoju historiju sura- B nase nnnnasinaniantumu, "NN »Od 20 do 24 septembra slavila je cje- lokupna masonerija, sa svom obijesti, četr- desetu obljetnicu — »zauzeća« Rima. Ona se koči, da je starca Papu oplijenila — kao što se podli razbojnik hvali što je slabog starca napao i pokrao. Ona kliče pred svim svijetom, da je sveto, drevno i nužno tlo Papi silovito otela, kao što se lupež megju svojim diči — što je u- krao monstrancu i sveto posugje! »Slobodni« zidari slave glazbama, govo- rima i topovima tu kragju i uvredu cijelom Kršćanstvu: — Uvreda glavi — uvreda je cijelom tijelu vjernika. Zidarija otvoreno izjavljuje, da ne će po- pustiti dok i duhovnu vlast Pape ne bi po- tlačila, što ne će moći — nikad: Jamac joj je Krist Pobjednik ! — Non praevalebunt: vrata pakla ne će — ne mogu pobijediti: Konačna je Pobjeda svegi bila i biti će Kri- stova: to povijest svjedoči: Christus vincit! Proti Gospodinu — Bogu od vojska — prah — diže rat1...i postati će kao — bla- to 1... Al Dio degli eserciti — la polve — fa guerra 1«... I već Gospodar hoće da smotru drži — da vidi — ko mu je vjeran ostao. — Svoj »jubilej« ne drže masoni možda u Parizu ili Berlinu, — već u samom Rimu, u Gradu sv. Apoštola Petra i Pavla, u Gra- du Mučenika i Papa, u srcu Crkve katoli- čke: — na ruglo svemu Kršćanstvu!.. »PRAVA CRVENA HRVATSKA« skupoći« u Beču i sveopći štrajk u Španjol- skoj... To je urota zlih u zlu: — to je parola masonerije: to je duvno naviještena »sinrt Papi«: — to je već razmahana da- našnja borba Svjetlosti i tmine, Krista i pro- tivnika Njegovih ! A neki dobrijani i dobričine — uspavani otrovnim novinama i smrtnim snom — još ne vjeruju: čekaju, dok im se na glavu sruši — gorući krov... U Beču — bijedna, zavedena rulja: ne viče na skupoću — već na Crkvu i za anarhiju! ne navaljuje na Bursu — već na sirotnu udovicu u Floria- nigasse!... Pa se ista soc, »Arbeiter—Ze- itung« — zgraža na rezultat svoje propa- gande: — da je u buni bilo i mnoštvo — djece: u Otakringu se nalazila u miješavi- ni, ranjena 15 godišnja djevojčica!a sasma mali dječaci pučke škole — polupaše pro- zore i spremiše sve da — zapale školu... Eto plodova »slobodne škole« i »laičnog morala«1!.., Dakle: — gori! — Vulkan tutnji — ob- zor je krvav! znači li to: sukljaj pakla — ili požar Ljubavi? -— Samo ovaj potonji — sve pobjegjuje: nu do te Pobjede vodi: — sloga svih dobrih u dobru. Dosadna bolest glave kao što i besanica često se uslijed teške pro- bave izazove. Iz znanstvenih izvješća A da bezobraznost rugla dovedu do vrška obaznajemo, da u c. k. bečkoj kliniki — idu oni u povorkama upravo pred stan Sv. Oca — eda On čuje insult glazbe, or- ljavu topa uz povike »dolje s Papom«.... Pa da i slijepcima pokažu — kakav ih zlo- duh vodi, stupaju masoni pod bezbrojem satanskih barjaka — »pjevajući satansku himnu« — pod prozorima Oca Kršćanstva... Ovim pak Zidarima robuju vlade i ministri većine evropskih država, koji vladaju nad milijonima — katoličkih podanika... Zgrću se ujedno u Rim — čitave rulje »ateist4«, socijalista, arnahist4 te opakih pro- tivnika iz svih zemalja, osobito iz Italije — te se uzvitlaju i razjare tako, da su kadri da i na Vatikan nasrnu — i sv. Oca — u- biju... kao što su to već odavna prijetili : — zato morade Sv. Otac povisiti tjelesnu stražu od stotine na četiri stotine ljudi... Moralo bi srce naše biti tvrgje od gol- goiske stijene — kad sa — Ocem — ne bi osjećalo !... Ali što je najžalosnije? To — da na — ovakove paklene nepravde, zulume i uvrede Namjesniku Kristovu — milijoni Katolika sve moraju da gledaju: nijedna vlada ne prosvjeduje — pače ista njemačka štampa — stvar omalovažuje ! Čovjek bi rekao, da će svi Katolici svijeta podići bar sada listom — u ogromnim pro- svjednim skupštinama, — da će se posvuda okajnice molbe uzdizati, — da će sve, od djece do starca, za časnu otprošnju — k sv. Pričesti pristupiti... . Mješte toga vidimo sa- mo suhe kratke bilješke u novinama o ti- jelu »rimske svečanosti« — i do sada — sa- mo drijemanje, tromost i mlitavost, — osim kod — napokon probugjenih Francuza!... Zaista barometar Evrope, svijeta — hrlo pada... Četiri dana slavi slavlje paklenim groho- tom Zidarija, robinja tmina — pod soton- skim stijegom: — ako se ovdje katolički svijet ne trgne — zaslužuje šibu!... Znamenito je i vrlo značajno, da se naša kršćanska štampa za ovaj nepodnosivi po- ložaj Sv. Oca ne brine: tako da je ovih dana u alarm članku morao na to upozoriti vjernike sam — »Osservatore Romano«. — — Sad valjda napokon shvaćamo kako se »slučajno« — upravo od 17 do 24 sep- tembra — dogagja i strava u Kijevu i smrt Stolipina — i vandalska revolucija »proti kolovoza 1876. u Beogradu kao zakonita kći kraljevske obitelji. Pošto su u to doba, kao i uvijek, bile teške prilike u Srbiji, po- rod ženskog djeteta bio je u hiljade nepri- lika. Da je se riješe, predadoše ju u kuću jednog višeg mašiniste gjakovačke biskupije, koji je prije bio na srbijanskom dvoru u službi, a podmetnuše muško dijete: poto- njeg kralja Aleksandra, Dijete je bilo kod ovog mašiniste sve do njegove: smrti, a on je za nju svakog mjeseca dobivao redovitu plaću. Iza smrli mašiniste prešla je djevojka na njegu nekom Bajiću, koji je takogjer dobivao iz Beograda novce za njezino iz- državanje. Potpore su bile obilne i Jelena Pastalić veli, da nikada nije oskudijevala, dapače da joj je vrlo dobro bilo. Dalje pri- povijeda Jelena novinaru, kako je g. 1888. u Zemunu bila kraljica Natalija, a nju (Je- lenu) da je Bajić izveo na kolodvor, digao je ma rukama, da vidi kraljicu, a onda joj rekao: »Ti si nesretno dijete!« — što da je Jelena vrlo tužno upamtila. ' Jelena veli, da ona nije znala, da je srbi- janska princesa sve do smrti Bajićeve, Na ovoga lista, Veli, da je rogjena 1. |kavši, smrtnoj postelji joj je to Bajić saopćio, re- da pazi, kako će se za se brinuti, te | za nerve naravna Franjo Josip-grka voda zato se sa prednošću uzimlje, jer Franjo Josip voda, i ako se u samo malim dosama uzimlje, uzroke mnogih pojava bolesti temeljito liječi. — Može se nabaviti u ljekarnama i u drogarijama. Vijesti iz naroda. S Kune. (Općinski liječnik. — Potrošna zadruga). Naša općina iima svog liječnika, i kao ta- kav on je dužan vršiti svoje dužnosti u svojoj općini. Ali dosta je biti načelnikov prijatelj i onda se, kako oni misle, može štošta i zanemariti, Slučaj je takav, da su- sjedna općina Janjina nema svoga liječnika. Ova se je obratila na našega, da joj ovaj uz stalnu mjesečnu platu bude i njezinim liječnikom, a k tomu ne zaostaju ni dobre komisije. Protiv ovoga nema niko ništa, ali da se time radi na uštrb naših općinara, koji plaćaju liječnika i čigov je on stalni liječnik, to gospodo od uprave, ne ide. Jer se dogodi više puta, da mi oskudijevamo liječnikom. Gosp. doktor ode u tugju op- ćinu i ragje tamo ide jer su vizite masnije, a svoje općinare ostavlja, kad bude imao vremena. — Dakle jeli to na uštrb naših općinara? Kad bi naš liječnik imao krila, e onda smo uvjereni, da bi mogao vršiti svoje dužnosti u obe prostrane općine, ali ovako je nemoguće, a još k tome kad ima bolesti. — Mi imamo svoga liječnika i ho- ćemo, da budemo služeni, a ako mu ostaje vremena, eto mu široko polje. Ovo na zna- nje g. načelniku. Naša zadruga lijepo se razvija. S dana na dan uvigjaju ljudi korist ove blagotvorne ustanove. Ovaj lijepi napredak ne veseli svih, što je i shvatljivo, ali da se neki služe kojekakvim srestvima, da joj škode i sme- taju njezin rad, to, gavanići moji, ne grč! — Svako malo eto tužbe na Poglavarstvo, a neosnovane. Stalni smo, da vlast neće nasjesti inadima, i kako bi mi rekli despe- tima trgovčića. Osobito neki trgovčić sti- gavši iz Amerike, misli da ćei ovdje u kratko postati bogatim Amerikancem. Ma su ta vremena prošla. Zaludu svi njegovi kli- povi, koje podmeće zadruzi, ona će uz Bo- da se obrati na kraljicu Nataliju. Još da joj je Bajić predao prsten s insignijama dina- stije Obrenovića. Jelena je ipak sve tajila, te je nastojala, da se dokopa srbijanskog dvora, što joj je i uspjelo: postala je dvorskom — praljom. Tu je sve strpljivo snosila i često čula, da se pripovijeda o nekoj Pastolićevoj, o pod- metnuću kralja Aleksandra, ali na sve se nije odavala. Potporu, što joj je redovito dolazila, išla je u Zemun i pristojno je živjela, jer je i nju dobivala. Kad je ubijen Aleksandar, od nove vlade Karagjorgjevića još nije dobila ni novčića. Sad je pala u bijedu. Jelena Postolićeva sve je to tajila, dok evo nije mogla da pregori, već je sve odala suradniku »A Napa«, koji je baš zbog nje došao bio u Zemun, intervjuvisao je i o- bjelodanio ovaj razgovor u »A Napu«. Pa. stolićeva se sada tuži, da oskudno živi, te da joj je jedina namjera, da uštedi novaca i da ode u Pariz, gdje joj boravi mati, kra- ljica Natalija. .U svom razgovoru s novinarom Jelena je često naglasila, kako je bila vrlo slična kra- ljici Nataliji, da je ta sličnost dapače bila žju pomoć i svih svojih zadrugara sve to bolje napredovati, što joj želimo iz dna srca. — Posmatrač. Iz Sugjurgja na Šipanu. (Pošta. - Ljetina. - Požar). Već teku rav- ne tri godine, da smo učinili molbu na Vladu, da bi uspostavila poštanski ured u našem imjestu, ali do sada o tome ni ha- bera. To nas veoma čudi i ne možemo ni- kako da shvatimo, zašto ovaj muk kroz toliko godina ? Da je poštanski ured u na- šem mjestu vrlo potrebita stvar, izlazi već jasno na vidike iz samog neriješenja mol- be za poštanski ured kroz toliko godina. Sjegurni smo, da je Vlada, iz izviđa, koje je već imala o meritomosti naše molbe, već na čistu, da je poštanski ured u Su- gjurgju vrlo potrebita stvar i da bi uspo- stava istog bila od velike koristi, Poštan- ski bi ured naime bio skopčan sa prista- janjem poštanskog parobroda u mjesto. To bi veoma olakotilo dnevni saobraćaj sa Du- brovnikom i učinilo, da bi smo mogli do- nositi dnevno svoje stvari na dubrovačku poljanu dotično ribarnicu i time zaslužiti lijepog novca. Mi ovim ponovno apeluje- mo na visoku Vladu, da uspostavi poštan- ski ured u našem mjestu i to što je mo- guće prije. Bije nas svaka nevolja. Nerodi- ca prati nas svaku godinu. Ili nam zima ofuri lozu, kako je bilo ove godine ili nam ne rodi maslina već od šest godina ili nam nemili požar izgori goru. Dolaze nam da platimo poreze, ali otkle? Odasvuda nevo- lja a od nijedne strane dobro. Neka nam se priskoči u pomoć barem uspostavom po- štanskog ureda i tim skopčanim pristaja- njem poštanskog parobroda. Na svrhu mi- lo nam je ovim konstatovati, da pri poža- ru, o kojemu je bilo govora u prošlom bro- ju ovog štovanog lista, ide svako priznanje i straž. Nikoli Bajanu, koji se je bio zau- zeo sa svom snagom, da lokalizuje i po- dune požar, što mu je i pošlo za rukom. — Sugjurani. Iz Lastova. (Jematva. — Ribolov). Usljed lanjske peronospore te kiša i jugovina u svibnju mjesecu, ovogodišnja jematva je nešto sla- bija od prošle, ali usljed sušnog ljeta vest mnogo bolja, jer suša nije štetovala, pokle su sva polja u dolinama. Cijene su grož- gju bijelom 28, crnom 22 pare po kg., ali malo ko prodaje, jer se nadaju dobrim ci- jenama vinu. Lastovo obiluje finim vrstama stolnog grožgja i voća, osobito dinja i pra- saka, te su ove godine usljed direktne pa- robrodarske sveze sa Dubrovnikom, počeli tamo izvažati. —- Ljetno ribanje srgjela bi- lo je obilno. Još ima dosta slane ribe ne- rasprodane, Riba je velika i dobro uregje- na, tako da potpuno odgovara trgovačkim zahtjevima; cijena je po barjelu (56 kg.) 32 krune. Iz Zatona. (Na odgovor dopisniku »Crvene«). U za- dnjem broju »Crvene Hrv.« dopisnik iz Za- tona pod firmom »Zatonjani« bavi se izle- tom, što ga je imao prirediti naš »Pravi Hrvatski Soko« predprošle nedjelje u Zaton, a nije na žalost radi ružna vremena. Čudi se nalogu općine, da tom prigodom budu seoski redari na svome mjestu. Uzrok tome traži tamo i ovamo, žali »jadne« redare što gube vrijeme i nadnicu, čim hrane nejaku djecu, premda od tih niti jedan nije ože- njen. Kori poglavarstvo i načelnika, te dok se hvali da demiostranti nijesu, prijeti da bi se moglo što i dogoditi, a iz prevelike »u- ljudnosti« vrijegja pravaše nazivljući ih »iza- zivečima«, dok na drugom mjestu govori da divljaci nijesu, te neznajući ni sam što bulazni, u zadnju, kako tako hoće da do- kaže da u Zatonu pravaša nema. vrlo napadna, te su se za njom ulicama okretali i došaptavali: »Citava kraljica Na- talija l« Suradnik se »A Napa« o njoj vrlo lijepo izražava, veleći, da je razborita, elegantna, da ima vrlo lijepe manire i t, d., ali da se opaža, da ju je bijeda ubila..... * .. Kao da im pak nije dovoljan i zadnji zvjerski čin, što je Srbiju osramotilo pred cijelim pitomim svijetom, kad su ono ubili kralja Aleksandra i kraljicu Dragu, iskasa- pili ih oružjem te ih bacili niz prozor u dvorište, već eto opet snuju o novim uro- tama. To pak ne donaša nijedan »protivni im strani list«, kako bi meki Srbi kazali, već srbijanski list »Novo Vreme«, što izla- zi u Beogradu, javlja, da postoji u Srbiji nova zavjera, kojoj je svrha, da izazove promjenu na prijestolju u korist princa A. leksandra. Glavni su zavjerenici Dušan A. limpijević, Aca Novaković, Dragutin Cuja- nović, te više činovnika i časnika, Naslije- dnik prijestolja radosno pozdravlja zavjeru, budući da se uvijek boji svog brata Gjor- gla, koji se još nije sasvim odrekao prije- stolja. Poznavajući pak mi njih pet-šest smutlji- vaca, ni najmanje se ne čudimo općinskom nalogu, već se čudimo tome dopisniku, koji ovo već po drugi put ima obraza tvrditi, da u Zatonu pravaša »nema«. A najbolji dokaz što nas nema nek«mu bude onoliko mnoštvo naroda, koje se tog dana bilo sa- kupilo da primi mile goste. Neka ne misli da će nas njegovom pisanijom prestrašiti, er dok on kaže da nas »nema«, mi ćemo još više nastojati da se naš narod što bolie učvrsti u onoj stranci, koja jedina stoji na temelju kršćanskome, te radi za Boga i Hr- vatsku, i već ima u našem mjestu dosta pretplatnika pravaških novina, a unaprijed će i više, A sada našem milom pravaškom Sokolu šaljemo srdačni pozdrav, želeći mu što bolji napredak! — Pravaši, Iz Kotora. (>Hrv. Soko.«) Na 17. ov. mj. sa velikim se je oduševljenjem konstituisao »Hrvatski Soko« u Kotoru, te su u upravni odbor i- zabrani: starosta Verona Dr. Adam, opć.li- ječnik; podstarosta Perušić Rajmund, prot. nautike; tajnik Giunio Silvestar, odvj. kan- didat; blagajnik Miličić Pavao, trgovac; od- bornici: Čenić Josip, poštans. činovnik; De- ković Josip, postolar; Vičević Pavao, podu- zetnik; vogja: Ghetaldi pl. Ferdinand, po- štans. činovnik; revizori: Lui Maks, posje- dnik; Marasović Cvjetko, trgovac_i Vuković Tripo, trgovac. Srdačno pozdravljamo osnutak »Hrvatskog Sokola« u Kotoru, da bude na ražgranjenje sokolstva u Boki i na probugjenje uspava- nog hrvatstva, pa kao što majsrdačnije po- zdravljamo oživotvorenje ove korisne ideje, tako najtoplije preporučamo, da se ne bi s koje strane počelo raditi na štetu ove u- stanove, a to bi bilo uvlačenjem politike, pogubne slavosrpštine. » Hrvatski Soko« mo- ra da bude samo hrvatski, i tim sve re- kosmo! =. Mala književna: bilješka. 1. Je li ispravno pisati Avgust, avktor, aotentičan, evharistija i t. d.? — Očito je, da je to nagrda jezika, koja se je na žalost kod nas dobrahno rasprostranila, osobito po nekim novinama. Jer, kako je poznato, u starim latinskim natpisima i dokumentima slovo U se je pisalo sa V, tako AVGVSTVS, AVTEM, LVCIVS, STATVA i t. n. Po- tom je očito, da je to loša imitacija latin- skog pisanja, kojoj u našemu jeziku ne bi imalo biti mjesta. 2. Čita se ne rijetko osobito po nekim na- šim novinama: ovih dvaju godina, ovih dvaju žena, ovim dvama ljudima. Žalosno je, da se na ovaj način kvari jezik i stvara pome- tnja u narodu. Broj dva ima u drugom pa- dežu za muški spol dvaju, a za ženski dviju, u trećem pak dojema za muški i ženski, kako je naći u svakoj slovnici. 3. Brod koga su kupili, pogriješeno je, jer je brod neživo biće. Treba za to kazati: brod koji su kupili, ili bolje: brod, što su kupili. Relativ što čuje se vazda u narodu mjesto koji, koja, koje, tako: čovjek što je bio kod mene; žena što smo je vidjeli; kuća što smo je kupili, Oć velike je važnosti paziti na slovnička pravila i niko ih ne smije tlačiti. Pazimo jezik kao oči u glavi! —e. Domaće vijesti. Prva sjednica vrhovne upra- ve stranke prava. Pošto su se sve pravaške pokrajinske organizacije odazvale pozivu privremenog odbora za provedenje svepravaške akcije, pošto su prihvatile za- ključke konferencije od 24. i 25. srpnja 1911., te su izabrale svoje izaslanike u vr- hovnu upravu stranke, to privremeni odbor sazivlje članove delegate pokrajinskih or- ganizacija na sjednicu, koja će se držati dne 4. listopada i slijedećih dana o. g. u prostorijama Starčevićeva Doma u Zagrebu s ovim dnevnim redom: 1. Prihvat poslovnika. 2. Konstituisanje vrhovne uprave, 3. Organizacioni statut, 4. Zaključci glede aktuelne politike za sve hrvatske zemlje. 5. Eventualni predlozi. Da naši čitatelji i pristaše, koji već sada pokazuju veliko zanimanje za ovu akciju, znadu već sada potanje, o čem će se ras- pravljati na toj prvoj sjednici naše uprave, a da se sami uzvanici uzmognu na vrijeme pripraviti, nadopunjujemo ovaj dnevni red ovako: Pod 3. spadaju ove točke: a) osnutak i zadaća svepravaškoga vrhov- noga vijeća (plenum svih pravaških zastup- nika); b) eventualni osnutak sveopćeg hrvatsko- predstavništva, jećeg od i opočeieih osttaćnike | e s » vatskim i slovenskim zemljema; na