'Br. 345 U DUBROVNIKU, 7. Oktobra 1911. - 1 četvrt godine surazmjerno; za polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po inosemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrcjen | za došasto PRVA CRVEN MRVATSKA IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisa, i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se Administraciji. Pisma dopisi Uredništon. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. Barun Nardelli. Nijesmo se natjecali da mu laska- mo, nijesmo tražili od njega ni zaštite ni ljubavi; baš jer je sin Ovoga gra- da nijesmo isticali njegove vrline, au prigodi mješte pohvala iznijesmo ragje prigovore i spočitnuli po štogod vladi. Jer nijesmo od onijeh, koji sve vide crno, svemu prigovaraju, sve kude: bilo ih je, koji su nas bijedili s koje- kakovim naslovima: mi se nijesmo o- bazirali nego ravnom stazom po mu- čnomu i trnovitom novinarskom putu. Sada kad je dao ostavku i kad, kako novine kažu, ta bje primljena, rijet će- mo iskreno srcem na dlanu. Bio ponos, bila oholost, bilo svoje- ljublje, bio kampanilizam, mi smo se iz sve duše obradovali kad je gospar Niko zasio na stolicu kako pokrajin- ski namjesnik. Pratili smo njegov na- predak, njegovu sreću sućutno, osvje- dočeni da [ga Kruni preporučuju ne spletke, ne zagovornici, ne laskanje i puzanje, nego znanje, značaj i vrline, kojim se je nametnuo u prvim kroz neobzirne, kad je vojnički muss mno- go puta bio jedino ravnalo podregje- nijem, Kroz to šikarje on je sretno na- predovao, a nadasve je taktično i pa- metno pokazao svu svoju vješlinu i zamjerno iskustvo, kad je barun Han- del izazvao buru negodovanja u po- krajini. Kako namjesnik posve smo osvje- dočeni da je ulagao cijeli svoj um, kako bi sjedne strane izbjegavao su- kobe sa pokrajinskim vlastima, a s dru- ge kako bi isposlovao kod Ministar- stva da ova prezapuštena pokrajina o- žive, da joj isprosi one blagodati i nov- čane svote, koje ne rado daje škrla njemačka ruka. Koliko je to mučno isprositi, i osvjedočiti te velikaše a na- dasve ministre-presjednike, nije trudno razumjeti, a svakako i to je glavna njegova zasluga, da je znao te mini- stre-presjednike ne samo prignuti na izdašne pripomoći, nego ih još zagri- jati i ushititi na naše dobro. Na pri- PODLISTAK. Grčka sirotica. U Ateni je Eraklit zaklopio oči. Mrtvo tijelo zamotano širokim svilenim pasom, leži na odru zagrnutom purpurom, u potri- jemku raskošnog zaselka, koji je sazidan pri samom rtu Sunium, te se danas zove gla- vina od Stupa. Večernja ohladnica, koja je tisuću puta starog mudroznanca oživila, do- kle bi duboko razmišljao na riječi velikog Platona, naslonjen na kitrijastu lovoriku, kako da sad daje povjetarcem pokojniku posljednji pozdrav, uz osjetljivi miris ruža i muklo šuškanje mora. Tužni je korot u kući, i svaki čas prido- laze nekoliko prijatelja, rukuju se sa sino- vima pokojnika, i bez progovorit riječce, odilaze, Kraj mrtvačkog odra leleće i plače van- jčica Atenaida, mezimče dugo godina uz namjesnike i silovite i, ječac i odma se ne vide sve dobre i korisne posljedice njegovog žrtvovanja; ali će se vidjeti sve to bolje tijekom vremena. Ne možemo nikako vjerovati, što neki listovi natucaju, da su ga »pri- morale« na odreku kojekakove »spletke« pravaške stranke. Pravaši nijesu naučni muklo komu potkopavati jamu, nego ako zašto ustaju, ustaju za pravicu i za narodno dobro, i to uvijek vedra čela i otvoreno. Mi cijenimo da su ga najviše ljute domaće razmirice, neharnost te koje- kakve spletke u Beču navele na od- reku, a nadasve osvjedočenje da ne može doskočiti svemu, kako je u ple- menitoj njegovoj duši želio. Za stavno sit i presit glibavih i močvarnih voda, kojim plovi državna lagja, željan svje- žeg kraja i mira on je prikazao svoju odreku, i tim značajno i vješto dovr- šio svoju javnu službu. Kad već ne upravlja pokrajinom, kad nam se ne može kazati da mu la- skamo s kakovih obzira i namjera, re- kosmo istinu, te želimo čestitomu go- sparu Niku da se na dugo naužije zdravlja i pokoja, i da u prigodi za- govara sreću i dobrostanje miloga Du- brovnika, koji će ga ubrojiti u nizu svojih odličnika, u dugom redu isku- snijeh i mudrijeh svojih državnika, ko- ji su uživali veliki glas i poštovanje kod velikih vlasti. Veleizdaja. Sve hrvatsko i madžarsko novinstvo posvećuje ovo zadnjih dana osobilu pažnju aferama Dra. Nikole pl. Toma- šića, što je iznio »Pesti Hirlap«. Hr- vatska javnost nema ništa proti tome što madžarski list iznosi korupciju i neke privatne stvari, koje se ni naj- manje ne slažu spoložajem jednog bana, kad sve to ne bi imalo drugu shvatljivu i očitu namjeru. Madžarskim šovenima koji zastupaju misao jedin- stvene madžarske države od Karpata do Adrije, Tomašić je slab Madžar, nikakav unionista. On tobože smeta otkrio tajne naravi i znanja, onoga koji u- prijev mutne zjene pri izdisanju bijaše joj rekao: — Draga kćerce, Bogovi su te krasotom uresili: zvanje te učinilo mudrom i opre- znom: a moć i bogastvo ne mogu pomno- žiti tvoje vrline, A jer su sinovi bili jalni na takove po- hvale, on im kaza: — A da šta me prekarate? Zar vam sve svoje imanje ne ostavljam? Sestri ostaju krepkosti, a sve ostalo vami. Oni se upokojiše i zadovoljiše, Eraklit mraznom rukom pritegne kćerku, i dok ga ona oplakana obasipala poljupcima, pre- stane disati. e .. Nakon nekoliko dana strašnoga plača i uzdisanja, kako da se je mladoj Atenaidi razgalilo, pamet je utažila čuvstvo. Ali baš je tad zadese i gori jadi. Nje braća navodeći riječi pokojnog oca pri smrti, postigoše da im bude predano sve imanje, i nju bijednu maknuše iz kuće. I još joj pošprdno kazaše: — Hajde u svijet; zar krasota i znanje ne nadmašuju svako bogastvo? Ozlojegjena se Atenaida obrati sudu. Ali suci malodušni a možda i potkupljeni, re- koše joj e joj ne ostaje drugo nego tražiti [pravdu u ćesera. madžarizaciji u Hrvatskoj, dapače šu- ruje i pomaže pravaše, kojima je cilj trializam, t. j. srušiti temelje madžarske države, a to je »veleizdaja«. Mi nećemo ovdje govoriti o trializ- mu niti o »antimadžarskom« radu bana Tomašića, koji se je, kao najbolji Khu- enov učenik, pokazao njegovim do- stojnim nasljednikom i madžarizatorom, već ćemo se osvrnuti na vrelo iz ko- jega je crpio podatke madžarski no- vinar. Činjenica je, da je izvjestitelju »Pesti Hirlapa« dano gradivo za po- znate članke iz redova hrvatsko-srpske koalicije, i to baš onih oko »Pokreta«. Pitanje je sada; zašto su gospoda dala onako točan i obilan materijal izvjes- titelju madžarskog lista?... Možda da se zgražaju nad korupcijom i zlopo- rabama vlade bana Tomašića, da stanu na put protekciji, da sadašnji nemo- ralni rad zamijene sistemom poštenja i pravice ili su možda tomu bili uz- rok politički motivi. Mi mislimo ovo posljednje. Ko se ne sjeća onih hvalospjeva, kojima su se punili stupci koalicijonih novina; komu još ne zvone uši od po- klika kojima je koalicija pozdravila na- , stup Tomašića na bansku stolicu, komu još nije u očima onaj veseli posmjeh koaliraca na Tomašićeve grožnje i pri- jetnje svemu onomu, što nije nagod- benjačko, što je pravaško? Nije prošlo mnogo vremena i onaj, na oko, neslomivi vez prijateljstva iz- megju Tomašića i koalicije, puknuo je. On nije htio da ugagja hirima go- spode, a oni opet ne htjedoše, da se pokoravaju njegovoj apsolutističkoj volji. Od tada ih vidimo u dva tabora. Ko- alicija ne bira srestava da bilo na koji način makne njoj tako mrskog Toma- šića, sve strijelice njezinih listova na- perene su proti njemu, a u zadnje vri- jeme evo posegnuše i za madžarskom štampom. Ponavljamo, mi nemamo ništa pro- tiv toga, da se nemoralni čini vlada- vine iznose i kroz madžarske novine, da strani svijet vidi što je sve u Hr- vatskoj moguće, ali kad ta pisanija ide Hrabro djevojče, jer je stoprv bilo navr- šilo 15 godina, ne prepadne se, i uputi se put Carigrada ne obzirući se na dalečinu i pogibelji putovanja, jer je u sebi osjećala do- statno snage da prkosi kojoj god bilo pro- tivnosti. Ipak na nešto nije bila promislila. Znanje kojega je stekla po oholomu Atenskomu mudroznancu, ocu svomu, kako najviše blago na zemlji, bijaše nepotpuno; jer Atenaide bijaše još poganka. Pravo pronicavi nje um nagagjao je, da nije moguće e postoje toliki bogovi, u po- našanju gori nego i prosti ljudi; nje je is- kreno srce odbijalo mnoge nepodopštine tih bogova; nu ako je odvraćala svoje oči od očitih zabluda, nije ih obraćala očitoj svje- tlosti kršćanske vjere. A baš Teodosij ćesar bijaše ne samo krš- ćanin po vjeri, nego i po djelu, te je od- bijao od sebe pogane i nije dopuštao da da zapusti namisao, nakon toliko nevolja, i da otigje kod koga u dvorbu, jer do će- sara nikako ne mogaše pristupiti; kad joj sretna zgoda priskoči iznenada u pomoć. Nje pribivanje u Carigradu ne ostane bez lopažanja, koji god je s njome progovorio u velike uznosaše nje znanje i prijatnost, a | to dopre do ušiju Pulkerije sestre, mu se obraćaju prošnjom. | djevojče već |: koja zaželi da se inostrankom tako daleko, da u Hrvatskoj stvara i veleizdaju, da se težnja za trializmom proglašuje veleizdajstvom, onda svi pa- triotični hrvatski elementi moraju ener- gično ustati proti tome. Iza onih članaka krije se. sjedne strane madžarski šoven, kojemu je je- dini cilj, da na bansku stolicu sjede bolji unionista i bolji Madžar, a s druge strane naša koalicija s prozirnom svr- hom, da Tomašića zamijene s kakvim Kulmerom ili Nikolićem. Ne čudimo se opozicijonalnim ma- džarskim krugovima koji sve to upo- trebiše u svoje političke svrhe, ali ne možemo da pojmimo, da u Hrvatskoj ima političara, koji se mogu spustiti na tako niski stepen borbe, od koje Hr- vatska može imati teških posljedica. To nije borba za pročišćenje odno- šaja u Hrvatskoj nego borba gladova, koji zavide Tomašiću na unosnoj ban- skoj stolici. Tripolis. Berlinski je ugovor ciljao na to da suzbije Rusiju sa Balkana, a Tursku uzdrži u po- sjedu i snazi, jer nje dioba izazvala bi eu- ropejski rat i svakojake promjene, od čega se svi boje i čuvaju. Mudri državnici cije- nili su, da su sve predvigjeli, svemu dosko- čili, ali-baš zato jer je ugovor odviše bio prepreden konac je otančao i puca sve sebe. Prije svega je Bugarska prihvatila veliku pokrajinu i velike su vlasti prešućele; Grčka je pokušala istu stvar proizvestit, nu hame- tom potučena imala je podleći; priskočile su velike vlasti i primoraili Tursku da miruje i morala je mirovati, a Krit će pastit kako zrela jabuka u skut Grčke. Naša je Monar- hija anektirala Bosnu i Hercegovinu, velike su vlasti bile nesporazumne, miljoni su za- jazili provaliju, Srbija se je primirila i naše krasno zalegje ostane naša svojina. Za sta- vno je Italija najviše bila protivna našoj Mo- narhiji s mnogo uzroka, koje ne treba na- brajati, a sva je prilika da su joj pružili zaharu, kako bi je umirili : Engleška da za- gospoduje Misirom, Francuska da se utvrdi u Tunizu, naša Monarhija kako naplatu Her- ceg-Bosna. Europa ima četiri godine da bojazni gleda sukob radi Maroka s jedne strane Njemačke a s druge strane Francuske i Engleške. Taj se sukob bio izgladio Al- geziriskim ugovorom, ali je eto ponovno se Sretne je jednom i oslovi je, a jer je li- jepa atenjanka mudro i udvorno odgovorila, pozove je da ju prati, Hodijaše u crkvu, a kad to opazi Atenaida, reče joj: — Oprostite kneginjo, ali ja kršćanka nijesam! Pulkerija ju povede u dvor, i obrazloži joj što je kršćanska vjera, koje neizmjetne blagodati donaša, što zahtjeva od umrloga stvora, a jer je Atenaida i brzo shvaćala, i odriješito odobravala, na upit Pulkerije: bili željela biti kršćankom, otresito odvrati da bi! — A kad je tako, reče Pulkerija, ja ću ti biti kumom pri krštenju, i nadjenut ću ti ime dobre moje majke. Krštenje se mlade iuostranke izvrši u gla- vnom hramu u Carigradu, a prisustvovao | je obredu glavom ćesar i svi njegovi dvor. janici. Ćesar ostane zadivljen i s ljepote i radi skromnosti i djevojačke stidljivosti o- braćenice, a nadasve s vanrednog nje znanja. Malo dana za tim Pulkerija otprati dje- vojče ispred brata ćesara, da mu sirota pre. trpljenu nepravdu iskaže, i da isprosi će sarovu istinsku pravdu. Ćesar sasluša ve. oma pomnjivo prošnju pokrštene Eudoksije. Zanos pripovijedanja žario joj lice, tuš me joj uspomene matale suze, ili blijesak pooštrio i bilo se je bojati da će i do rata doći. Vilelmova opreznost i strah ratnih ne- volja naveo je suparnike da se sretnu du- gim i trudnim pregovorima; i baš ovijeh je dana kolala vesela vijest, e se našao izla- zak, kako će se Francuska u Maroku ugni- jezditi, a Njemačka kako odštetu rasprostra- niti se u Kongu; kad iznenada ustane Ita- lija da osvoji i prisajedini Tripolis. To gni- jezdo nevoljnih gusara, gdje su čamile sto- tine nevoljnih naših sužanja bijaše svojina Turskoga cara i ako više po naslovu nego po zbilji, od kad nije Turska, po moru posve potučena kod Lepanta, a prošloga vijeka u Crnom-moru po Rusiji, bila u stanju da svoju vlast krepkom rukom uzdrži u dale- kim krajevima. Svakako svi su priznavali suverenitet Turske. Na brzu ruku Italija je sakupila brodovlje, usredotočila vojsku, od- poslala velike ratne svoje lagje, unajmila velike parobrode da prevoze vojsku, oba- vjestila o svom koraku velike sile, a Turskoj na prečac navijestila ultimatum, da odgovori u 24 sata. Stalno je radi navedenih uzroka da su velike vlasti dale svoju predsankciju ovomu Talijanskom osvajanju, i stvar bi se mirno završila, a da nikoga glava ne zaboli, da ne prijeti pogibelj u Tripolisu odpora na- sljednika negdašnjijeh ljutijeh gusara, koji zavedeni fanatizmom mogu ltaliji dati dosta |glavobolje; pobune drugijeh naroda pod Turskom željnih slobode, a nadasve naših susjeda na Balkanu; nu najviše odpor Tur- ske vlade, koja ako neće da sebe zakolje, primorana je upotrebiti svako srestvo i na- čin da osujeti grabežljivo nametanje Italije. Priskočiše naravno velike vlasti a prva Nje- mačka kako saveznica Italije i naša Monar- hija da poduše oganj i zatrpaju ga i da Tursku osvjeste kako bi svoje pravo prodala za skupe novce, ali se je bojati hoće li uspjeti zatomiti turski fanatizam, koji bi mo- gao svoju vladu navestit na očajnu borbu pak bilo proti svijem, kad isto očito gleda svoju propast. Kako razjarena zvijer podja- rena od Bugarske, Srbije, Crnegore, Rusije, mogla bi raspaliti opći rat, od koga se svi boje i kojega gledaju ukloniti, Dao Bog da se taj užasni rat izbjegne, da se Turska prilagodi nevolji svojoj ! Vijesti iz naroda. Iz Cavtata. (Unapregjenje mjesta). Naš Cavtat zbilja cavti, svaki se dan poljepšava, zaodijeva kićenim ruhom, kao nevjestica kad se na pir sprema. Već njegova lijepa obala nasa- gjena krasnim stabaljem upane u oko sva- samo pravicu! Teodosij ju brižno pridigne i reče joj: — Zašto da se povraćate u onaj dom, otkle su vas izagnali, a da ne ostanete u novoj postojbini, gdje ste se krštenjem pre- porodili? Zašto da srćete za braćom koji vas mrze, a da ostavite mile koji su vas u nevolji privriježili, i koji vas ljube? Bili ste pregorjeli bogastvo, kog vam nepravedno otimlju, a prigrlili bogastvo koje vam se dobrovoljno pruža? Još kad ovo mnogo nadmašuje ono, koje bi vam po pravici pri. padalo? Poslušajte ponudu koju vam činim kako sudac: ako pristajete vi će te biti moja drugarica, moje zlato, krunu ću svoju na glavu vam staviti, vi će te samnom marode moga carstva, vi ćete kraljevatii u Teodosijevu srcu. Pristajete li, Budoksijo? s Krunisanje mlade ćesarice sakupi u Ca- rigradu veliki svijet sa svih strana. Megju ostalim bijahu i dva Eraklitova sina. Silno x : sE rr kT Ze orke E me EL mo m mmm