'Br. 345

U DUBROVNIKU, 7. Oktobra 1911. -

 

 

1 četvrt godine  surazmjerno; za

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
inosemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrcjen | za došasto

PRVA CRVEN MRVATSKA

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisa, i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

Pretplata | oglasi šalju se
zahvale i priopćena plaća se

 

 

Administraciji. Pisma dopisi Uredništon. — Za
30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

 

 

Barun Nardelli.

Nijesmo se natjecali da mu  laska-
mo, nijesmo tražili od njega ni zaštite
ni ljubavi; baš jer je sin Ovoga gra-
da nijesmo isticali njegove vrline, au
prigodi mješte pohvala iznijesmo ragje
prigovore i spočitnuli po štogod vladi.
Jer nijesmo od onijeh, koji sve vide
crno, svemu prigovaraju, sve kude:
bilo ih je, koji su nas bijedili s koje-
kakovim naslovima: mi se nijesmo o-
bazirali nego ravnom stazom po mu-
čnomu i trnovitom novinarskom putu.
Sada kad je dao ostavku i kad, kako
novine kažu, ta bje primljena, rijet će-
mo iskreno srcem na dlanu.

Bio ponos, bila oholost, bilo svoje-
ljublje, bio kampanilizam, mi smo se
iz sve duše obradovali kad je gospar
Niko zasio na stolicu kako  pokrajin-
ski namjesnik. Pratili smo njegov na-
predak, njegovu sreću sućutno, osvje-
dočeni da [ga Kruni preporučuju ne
spletke, ne zagovornici, ne laskanje i
puzanje, nego znanje, značaj i vrline,
kojim se je nametnuo u prvim kroz

neobzirne, kad je vojnički muss mno-
go puta bio jedino ravnalo podregje-
nijem, Kroz to šikarje on je sretno na-
predovao, a nadasve je taktično i pa-
metno pokazao svu svoju vješlinu i
zamjerno iskustvo, kad je barun Han-
del izazvao buru negodovanja u po-
krajini.

Kako namjesnik posve smo osvje-
dočeni da je ulagao cijeli svoj um,
kako bi sjedne strane izbjegavao su-
kobe sa pokrajinskim vlastima, a s dru-
ge kako bi isposlovao kod Ministar-
stva da ova prezapuštena pokrajina o-
žive, da joj isprosi one blagodati i nov-
čane svote, koje ne rado daje škrla
njemačka ruka. Koliko je to mučno
isprositi, i osvjedočiti te velikaše a na-
dasve ministre-presjednike, nije trudno
razumjeti, a svakako i to je glavna
njegova zasluga, da je znao te mini-
stre-presjednike ne samo prignuti na
izdašne pripomoći, nego ih još zagri-
jati i ushititi na naše dobro. Na pri-

PODLISTAK.

Grčka sirotica.

U Ateni je Eraklit zaklopio oči. Mrtvo
tijelo zamotano širokim svilenim pasom,
leži na odru zagrnutom purpurom, u potri-
jemku raskošnog zaselka, koji je sazidan pri
samom rtu Sunium, te se danas zove gla-
vina od Stupa. Večernja ohladnica, koja je
tisuću puta starog mudroznanca oživila, do-
kle bi duboko razmišljao na riječi velikog
Platona, naslonjen na kitrijastu lovoriku,
kako da sad daje povjetarcem pokojniku
posljednji pozdrav, uz osjetljivi miris ruža
i muklo šuškanje mora.

Tužni je korot u kući, i svaki čas prido-
laze nekoliko prijatelja, rukuju se sa sino-
vima pokojnika, i bez progovorit riječce,
odilaze,

Kraj mrtvačkog odra leleće i plače van-
jčica Atenaida, mezimče

 

dugo godina uz namjesnike i silovite i,

 

ječac i odma se ne vide sve dobre i
korisne posljedice njegovog žrtvovanja;
ali će se vidjeti sve to bolje tijekom
vremena.

Ne možemo nikako vjerovati, što
neki listovi natucaju, da su ga »pri-
morale« na odreku kojekakove »spletke«
pravaške stranke. Pravaši nijesu naučni
muklo komu potkopavati jamu, nego
ako zašto ustaju, ustaju za pravicu i
za narodno dobro, i to uvijek vedra
čela i otvoreno.

Mi cijenimo da su ga najviše ljute
domaće razmirice, neharnost te koje-
kakve spletke u Beču navele na od-
reku, a nadasve osvjedočenje da ne
može doskočiti svemu, kako je u ple-
menitoj njegovoj duši želio. Za stavno
sit i presit glibavih i močvarnih voda,
kojim plovi državna lagja, željan svje-
žeg kraja i mira on je prikazao svoju
odreku, i tim značajno i vješto dovr-
šio svoju javnu službu.

Kad već ne upravlja pokrajinom,
kad nam se ne može kazati da mu la-
skamo s kakovih obzira i namjera, re-
kosmo istinu, te želimo čestitomu go-
sparu Niku da se na dugo naužije
zdravlja i pokoja, i da u prigodi za-
govara sreću i dobrostanje miloga Du-
brovnika, koji će ga ubrojiti u nizu
svojih odličnika, u dugom redu isku-
snijeh i mudrijeh svojih državnika, ko-
ji su uživali veliki glas i poštovanje
kod velikih vlasti.

 

Veleizdaja.

Sve hrvatsko i madžarsko novinstvo
posvećuje ovo zadnjih dana osobilu
pažnju aferama Dra. Nikole pl. Toma-
šića, što je iznio »Pesti Hirlap«. Hr-
vatska javnost nema ništa proti tome
što madžarski list iznosi korupciju i
neke privatne stvari, koje se ni naj-
manje ne slažu spoložajem jednog
bana, kad sve to ne bi imalo drugu
shvatljivu i očitu namjeru. Madžarskim
šovenima koji zastupaju misao jedin-
stvene madžarske države od Karpata
do Adrije, Tomašić je slab Madžar,
nikakav unionista. On tobože smeta

otkrio tajne naravi i znanja, onoga koji u-
prijev mutne zjene pri izdisanju bijaše joj
rekao:

— Draga kćerce, Bogovi su te krasotom
uresili: zvanje te učinilo mudrom i opre-
znom: a moć i bogastvo ne mogu pomno-
žiti tvoje vrline,

A jer su sinovi bili jalni na takove po-
hvale, on im kaza:

— A da šta me prekarate? Zar vam sve
svoje imanje ne ostavljam? Sestri ostaju
krepkosti, a sve ostalo vami.

Oni se upokojiše i zadovoljiše, Eraklit
mraznom rukom pritegne kćerku, i dok ga
ona oplakana obasipala poljupcima, pre-
stane disati.

e
..

Nakon nekoliko dana strašnoga plača i
uzdisanja, kako da se je mladoj Atenaidi
razgalilo, pamet je utažila čuvstvo. Ali baš
je tad zadese i gori jadi.

Nje braća navodeći riječi pokojnog oca

pri smrti, postigoše da im bude predano

sve imanje, i nju bijednu maknuše iz kuće.
I još joj pošprdno kazaše:
— Hajde u svijet; zar krasota i znanje
ne nadmašuju svako bogastvo?
Ozlojegjena se Atenaida obrati sudu. Ali
suci malodušni a možda i potkupljeni, re-
koše joj e joj ne ostaje drugo nego tražiti

[pravdu u ćesera.

madžarizaciji u Hrvatskoj, dapače šu-
ruje i pomaže pravaše, kojima je cilj
trializam, t. j. srušiti temelje madžarske
države, a to je »veleizdaja«.

Mi nećemo ovdje govoriti o trializ-
mu niti o »antimadžarskom« radu bana
Tomašića, koji se je, kao najbolji Khu-
enov učenik, pokazao njegovim do-
stojnim nasljednikom i madžarizatorom,
već ćemo se osvrnuti na vrelo iz ko-
jega je crpio podatke madžarski no-
vinar. Činjenica je, da je izvjestitelju
»Pesti Hirlapa« dano gradivo za po-
znate članke iz redova hrvatsko-srpske
koalicije, i to baš onih oko »Pokreta«.
Pitanje je sada; zašto su gospoda dala
onako točan i obilan materijal izvjes-
titelju madžarskog lista?... Možda da
se zgražaju nad korupcijom i zlopo-
rabama vlade bana Tomašića, da stanu
na put protekciji, da sadašnji nemo-
ralni rad zamijene sistemom poštenja
i pravice ili su možda tomu bili uz-
rok politički motivi.

Mi mislimo ovo posljednje.

Ko se ne sjeća onih hvalospjeva,
kojima su se punili stupci koalicijonih
novina; komu još ne zvone uši od po-
klika kojima je koalicija pozdravila na- ,
stup Tomašića na bansku stolicu, komu
još nije u očima onaj veseli posmjeh
koaliraca na Tomašićeve grožnje i pri-
jetnje svemu onomu, što nije nagod-
benjačko, što je pravaško?

Nije prošlo mnogo vremena i onaj,
na oko, neslomivi vez prijateljstva iz-
megju Tomašića i koalicije, puknuo je.
On nije htio da ugagja hirima go-
spode, a oni opet ne htjedoše, da se
pokoravaju njegovoj apsolutističkoj volji.
Od tada ih vidimo u dva tabora. Ko-
alicija ne bira srestava da bilo na koji
način makne njoj tako mrskog Toma-
šića, sve strijelice njezinih listova na-
perene su proti njemu, a u zadnje vri-
jeme evo posegnuše i za madžarskom
štampom.

Ponavljamo, mi nemamo ništa pro-
tiv toga, da se nemoralni čini vlada-
vine iznose i kroz madžarske novine,
da strani svijet vidi što je sve u Hr-
vatskoj moguće, ali kad ta pisanija ide

Hrabro djevojče, jer je stoprv bilo navr-
šilo 15 godina, ne prepadne se, i uputi se
put Carigrada ne obzirući se na dalečinu i
pogibelji putovanja, jer je u sebi osjećala do-
statno snage da prkosi kojoj god bilo pro-
tivnosti.

Ipak na nešto nije bila promislila. Znanje
kojega je stekla po oholomu Atenskomu
mudroznancu, ocu svomu, kako najviše blago
na zemlji, bijaše nepotpuno; jer Atenaide
bijaše još poganka.

Pravo pronicavi nje um nagagjao je, da
nije moguće e postoje toliki bogovi, u po-
našanju gori nego i prosti ljudi; nje je is-
kreno srce odbijalo mnoge nepodopštine tih
bogova; nu ako je odvraćala svoje oči od
očitih zabluda, nije ih obraćala očitoj svje-
tlosti kršćanske vjere.

A baš Teodosij ćesar bijaše ne samo krš-
ćanin po vjeri, nego i po djelu, te je od-
bijao od sebe pogane i nije dopuštao da

da zapusti namisao, nakon toliko nevolja,
i da otigje kod koga u dvorbu, jer do će-
sara nikako ne mogaše pristupiti; kad joj
sretna zgoda priskoči iznenada u pomoć.
Nje pribivanje u Carigradu ne ostane bez
lopažanja, koji god je s njome progovorio
u velike uznosaše nje znanje i prijatnost, a |
to dopre do ušiju Pulkerije sestre,

mu se obraćaju prošnjom. | djevojče već |:

 

 

 

 

koja zaželi da se inostrankom

tako daleko, da u Hrvatskoj stvara i
veleizdaju, da se težnja za trializmom
proglašuje veleizdajstvom, onda svi pa-
triotični hrvatski elementi moraju ener-
gično ustati proti tome.

Iza onih članaka krije se. sjedne
strane madžarski šoven, kojemu je je-
dini cilj, da na bansku stolicu sjede
bolji unionista i bolji Madžar, a s druge
strane naša koalicija s prozirnom svr-
hom, da Tomašića zamijene s kakvim
Kulmerom ili Nikolićem.

Ne čudimo se opozicijonalnim ma-
džarskim krugovima koji sve to upo-
trebiše u svoje političke svrhe, ali ne
možemo da pojmimo, da u Hrvatskoj
ima političara, koji se mogu spustiti na
tako niski stepen borbe, od koje Hr-
vatska može imati teških posljedica.

To nije borba za pročišćenje odno-
šaja u Hrvatskoj nego borba gladova,
koji zavide Tomašiću na unosnoj ban-
skoj stolici.

 

Tripolis.

Berlinski je ugovor ciljao na to da suzbije
Rusiju sa Balkana, a Tursku uzdrži u po-
sjedu i snazi, jer nje dioba izazvala bi eu-
ropejski rat i svakojake promjene, od čega
se svi boje i čuvaju. Mudri državnici cije-
nili su, da su sve predvigjeli, svemu dosko-
čili, ali-baš zato jer je ugovor odviše bio
prepreden konac je otančao i puca sve sebe.
Prije svega je Bugarska prihvatila veliku
pokrajinu i velike su vlasti prešućele; Grčka
je pokušala istu stvar proizvestit, nu hame-
tom potučena imala je podleći; priskočile
su velike vlasti i primoraili Tursku da miruje
i morala je mirovati, a Krit će pastit kako
zrela jabuka u skut Grčke. Naša je Monar-
hija anektirala Bosnu i Hercegovinu, velike
su vlasti bile nesporazumne, miljoni su za-
jazili provaliju, Srbija se je primirila i naše
krasno zalegje ostane naša svojina. Za sta-
vno je Italija najviše bila protivna našoj Mo-
narhiji s mnogo uzroka, koje ne treba na-
brajati, a sva je prilika da su joj pružili
zaharu, kako bi je umirili : Engleška da za-
gospoduje Misirom, Francuska da se utvrdi
u Tunizu, naša Monarhija kako naplatu Her-
ceg-Bosna. Europa ima četiri godine da
bojazni gleda sukob radi Maroka s jedne
strane Njemačke a s druge strane Francuske
i Engleške. Taj se sukob bio izgladio Al-
geziriskim ugovorom, ali je eto ponovno se

Sretne je jednom i oslovi je, a jer je li-
jepa atenjanka mudro i udvorno odgovorila,
pozove je da ju prati, Hodijaše u crkvu, a
kad to opazi Atenaida, reče joj:

— Oprostite kneginjo, ali ja kršćanka
nijesam!

Pulkerija ju povede u dvor, i obrazloži
joj što je kršćanska vjera, koje neizmjetne
blagodati donaša, što zahtjeva od umrloga
stvora, a jer je Atenaida i brzo shvaćala, i
odriješito odobravala, na upit Pulkerije: bili
željela biti kršćankom, otresito odvrati da bi!

— A kad je tako, reče Pulkerija, ja ću ti
biti kumom pri krštenju, i nadjenut ću ti
ime dobre moje majke.

Krštenje se mlade iuostranke izvrši u gla-

vnom hramu u Carigradu, a prisustvovao |

je obredu glavom ćesar i svi njegovi dvor.
janici. Ćesar ostane zadivljen i s ljepote i
radi skromnosti i djevojačke stidljivosti o-
braćenice, a nadasve s vanrednog nje znanja.

Malo dana za tim Pulkerija otprati dje-
vojče ispred brata ćesara, da mu sirota pre.
trpljenu nepravdu iskaže, i da isprosi će
sarovu istinsku pravdu. Ćesar sasluša ve.

oma pomnjivo prošnju pokrštene Eudoksije.

Zanos pripovijedanja žario joj lice, tuš
me joj uspomene matale suze, ili blijesak

 

pooštrio i bilo se je bojati da će i do rata
doći. Vilelmova opreznost i strah ratnih ne-
volja naveo je suparnike da se sretnu du-
gim i trudnim pregovorima; i baš ovijeh je
dana kolala vesela vijest, e se našao izla-
zak, kako će se Francuska u Maroku ugni-
jezditi, a Njemačka kako odštetu rasprostra-
niti se u Kongu; kad iznenada ustane Ita-
lija da osvoji i prisajedini Tripolis. To gni-
jezdo nevoljnih gusara, gdje su čamile sto-
tine nevoljnih naših sužanja bijaše svojina
Turskoga cara i ako više po naslovu nego po
zbilji, od kad nije Turska, po moru posve
potučena kod Lepanta, a prošloga vijeka u
Crnom-moru po Rusiji, bila u stanju da
svoju vlast krepkom rukom uzdrži u dale-
kim krajevima. Svakako svi su priznavali
suverenitet Turske. Na brzu ruku Italija je
sakupila brodovlje, usredotočila vojsku, od-
poslala velike ratne svoje lagje, unajmila
velike parobrode da prevoze vojsku, oba-
vjestila o svom koraku velike sile, a Turskoj
na prečac navijestila ultimatum, da odgovori
u 24 sata.

Stalno je radi navedenih uzroka da su
velike vlasti dale svoju predsankciju ovomu
Talijanskom osvajanju, i stvar bi se mirno
završila, a da nikoga glava ne zaboli, da
ne prijeti pogibelj u Tripolisu odpora na-
sljednika negdašnjijeh ljutijeh gusara, koji
zavedeni fanatizmom mogu ltaliji dati dosta

|glavobolje; pobune drugijeh naroda pod

Turskom željnih slobode, a nadasve naših
susjeda na Balkanu; nu najviše odpor Tur-
ske vlade, koja ako neće da sebe zakolje,
primorana je upotrebiti svako srestvo i na-
čin da osujeti grabežljivo nametanje Italije.
Priskočiše naravno velike vlasti a prva Nje-
mačka kako saveznica Italije i naša Monar-
hija da poduše oganj i zatrpaju ga i da
Tursku osvjeste kako bi svoje pravo prodala
za skupe novce, ali se je bojati hoće li
uspjeti zatomiti turski fanatizam, koji bi mo-
gao svoju vladu navestit na očajnu borbu
pak bilo proti svijem, kad isto očito gleda
svoju propast. Kako razjarena zvijer podja-
rena od Bugarske, Srbije, Crnegore, Rusije,
mogla bi raspaliti opći rat, od koga se svi
boje i kojega gledaju ukloniti, Dao Bog da
se taj užasni rat izbjegne, da se Turska
prilagodi nevolji svojoj !

 

Vijesti iz naroda.

Iz Cavtata.
(Unapregjenje mjesta). Naš Cavtat zbilja
cavti, svaki se dan poljepšava, zaodijeva
kićenim ruhom, kao nevjestica kad se na
pir sprema. Već njegova lijepa obala nasa-
gjena krasnim stabaljem upane u oko sva-

samo pravicu! Teodosij ju brižno pridigne
i reče joj:

— Zašto da se povraćate u onaj dom,
otkle su vas izagnali, a da ne ostanete u
novoj postojbini, gdje ste se krštenjem pre-
porodili? Zašto da srćete za braćom koji
vas mrze, a da ostavite mile koji su vas u
nevolji privriježili, i koji vas ljube? Bili ste
pregorjeli bogastvo, kog vam nepravedno
otimlju, a prigrlili bogastvo koje vam se
dobrovoljno pruža? Još kad ovo mnogo
nadmašuje ono, koje bi vam po pravici pri.
padalo? Poslušajte ponudu koju vam činim
kako sudac: ako pristajete vi će te biti moja
drugarica, moje zlato, krunu ću svoju na
glavu vam staviti, vi će te samnom
marode moga carstva, vi ćete kraljevatii u
Teodosijevu srcu. Pristajete li, Budoksijo?

s

Krunisanje mlade ćesarice sakupi u Ca-
rigradu veliki svijet sa svih strana. Megju
ostalim bijahu i dva Eraklitova sina. Silno

 

x

: sE rr
kT Ze orke E
me EL

mo m mmm