PRAVA CRVENA MRVOTAI

[er je listu sa donažanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na |
ga inozemstvo godišnje K. 9 — »|
\“ vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i sa došasto |

1 [ova godine  surazmjerno;

polugodište.

 

U DUBROVNIKU, 14 Oktobra 1911.

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 19 PARA.
Brgotisa'. i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

Pretplata 1 oglasi šalju se

 

God. VII.

 

Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. —

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para Pe
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankiceni ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku.

 

Svepravaška sloga.

Mi je pozdravljamo ushićeno, jer od
kad postoji ustav ovo je prvi neopo-
recivi divni istup osvješćenih Hrvata.
Bili su pravaši u Banovini i prije slo-
žni, ali je takav bio pritisak Khueno-
ve strahovlade, da su bili malobrojni,
te nijesu nikakovu višu akciju mogli
pokrenuti. A opet taj se je vez grani-
čio na zastupnike preko Velebita, do-
čim su naši pravaši stali sa strane, sa
Slovencima nije bilo dogovora, Bosna
i Hercegovina visjele su još u zraku,
a Istra se ubrajala još prilično tugjom
zemljom. A danas u bijelom Zagrebu
eto pravaša složnijeh, eto pravaša iz
Dalmacije, iz Herceg-Bosne, iz Istre,
eto Slovenaca spravnijeh da nam bu-
. du vijerni saveznici i subornici, a mi
tvrdo njihovo zapleće. Pak kako da
se ne divimo tolikom dobru, tolikoj
domovinskoj sreći, tolikomu uspjehu;
kako da ne poigravamo od veselja;
kako da se harno ne poklonimo vrlim
našim poglavicami, koji su svaku pre-
gorjeli, svaku zaboravili, ogrlili se i
sastavili onaj skup, koji ima i volje i
snage da srće ne na mekom tlu po-
bjede, posutom granjem i cvijećem,
nego izmegju trnja i zasjeda, na udar-
cu svih strana, izloženi zavisti, splet-
kama, svakojakim nasrtajima, nasilju
bezobzirne vlade, e bi samo domovi-
ni Hrvatskoj čistoj bez natrune tu-
gjinstva i nametnika dobro bilo. Na-
šim se divovima duboko kjanjamo, te
im kličemo: Živjeli!

Uvjereni smo posve, da sloga do-
brih u dobru biti će stalna, najbolji
štit tužnoj domovini, te da će sakupi-
ti svu narodnu snagu uza se i oživiti,
ujediniti Hrvatsku.

Samoprijegor, koji je jedina podlo-
ga stalnoj slozi, očiti je u izboru pre-
sjednika stranke, jer je jednoglasno bio
imenovan Dr. Mile Starčević, a pod-
presjednicima: Dr. Aleksandar Horvat,
Don Ivo Prodan, Dr. Mato Laginja,
Dr. Nikola Mandić, tako da je u pre-
sjedništvu zastupana sva Hrvatska. |

PODLISTAK.

M. Kumičić: ,, Valovi čuvstava“,
iz pisma jedne učiteljice. *)

».... pa, Vi ste ushićeni krasnom poja-
vom Nevenke, a Slavko Vam je ideal ple-
menitog srca! Iz svakog retka Vašeg pisma
opažam, da Vam je cijela duša opojena za-
nosom ugodna štiva, pa upotrebiste neho-
tice i same izraze odlične spisateljice. Čemu

onda tražite moje mnijenje o knjizi koja
Vas tako ushitila? -— O da, vjerujem, tra-
žite potvrđu Vašeg suda; želite znati, da li
još ko jednako s Vama osjeća. Nijeste se
prevarili: kada sam dovršio čitanjem, a u
mojoj duši, prepunoj najplemenitijih osje-
ćaja sa tako krasna štiva, odjeknula zadnja
Nevenkina riječ: »i tamo biti sretni«, bilo
mi je, kao da me neko pograbio, da me iz
požalio sam

I

ne samo da su uzvišeni patriote tim
izborom dokazali krijepku svoju volju,
da stupaju složno, nego su mudrim
svojim resolucijama otrgnuli iz ruku
zakletijem svojim dušmanima, slavosr-
bima bilo koje fele ili dlake, svako o-
ružje, kojim bi im mogli ometati po-
sao i uspjeh.

Potvarali su ih da su vladinovci, a
oni krešu baš po mušku i svemogu-
ćem Khuenu i nagodbenoj vladi u Hr-
vatskoj sadašnjoj i bilo neznam» kojoj
budućoj. Lukavo i vuhljivo su se o-
stale stranke nugjale tobožnjoj sarad-
nji sa pravašima, a da pak na svrhu
svu krivnju obale na njih, da vodu
zamote, a naši odličnjaci čisto i bistro
postavljaju uvjet, uz koji bi mogli pri-
stati na saradnju, i tako bude li prave
namjere i želje pravi će Hrvati u pra-
vašima naći dobre pobratime. Kako
nekakovo strašilo zlobnici su iznašali
umišljeni klerikalizam, a uprava pošte-
no i čestito odbija zlobnu izmišljotinu
i čim hoće da štuje svačije vjersko o-
svjedočenje, osugjuje svaki protuvjerski
istup u javnosti. Svećenstvo probitke vje-
re ne naslanja na hirovitim promjenama
bilo koje stranke: ono zna i uvjereno
je da vlada tim onaj, koji je svijet
sazdao i otkupio; zato niti želi niti
provagja klerikalizam, kojim ga zlobni-
ci bijede, i stranka će prava imati u
svećenstvu najbolju potporu, i ako o-
vo za sebe neće tražiti bilo koju po-
vlasticu.

Dat je najtvrgji zalog braći Sloven-
cima za brastvo u borbi, i tako će ju-
žni Slaveni stupati u zatvorenim redo-
vima u narodnim borbama.

Milo nam je nadasve da su se izlo-
žili poštenom besjedom za željezničke
sveze i spojeve, a da su istakli kako
glavnu onu Bugojno-Aržano uz Ličku;
jer su tijem gledali jedino na opće
dobro i korist.

Ostaje još da muževno i odvažno
pristupe na rad, kako su mudro i o-
kato svoje dogovore proveli. Mi smo
uvjereni, da hrvatska povjest neće ni-
gda o vrlim našim perjanicima kazati

ju po treći put pročitao, a još više na samu
pomisao, koliko će ta knjiga našem hrvat-
skom narodu utjehe donijeti. Ići će ona od
ruke do ruke i buditi posebice u mlagjem
naraštaju žarku ljubav prama domovini,
[oplemeniti će im mladenačke duše najljep-
šim osjećajima, zanijeti će ih za sve što je
dobro i lijepo... To Vam je eto moj sud!

Nu, Vi time nijeste zadovoljni: tražite
mnogo više! Da Vam plemenito srce ne
izgubi niti najsitnijega osjećaja, da iscrpi
svu slast djevojačke duše koju je vrijedna
spisateljica znala tako ugodno zanijeti, Vi
tražite podrobniji sud o knjizi, o radu spi-
sateljice u opće, o njenom životu, o svemu,
što bi Vam moglo tome ijole doprinijeti,
da je bolje shvatite, jer tvrdite da samo
[plemenito srce može šta takova da napiše,
Imate potpuno pravo. Uzalud su sva kriti-
čarska naprezanja koja često dovode do
|smiješnosti, uzalud su sva naklapanja o ra-
školama, čovječja se duša neda sa-
kriti. I ako pjesnik i tugja ćustva može da
pjeva, ipak polovica je sigurno njegova, a
druga polovica možda je primješana! Do-

i

 

 

ono, što tugaljivo veli o glavnom sla-
vosrbu Tuškanu dopisnik »Nar. L.«
iz Zagreba. Pobijajući izvode Khueno-
ve veli: Nu onaj bolan dojam ni-
je ugušen; još svježa je uspo-
mena na cGnaj put u Canossu,
kad je jedan Tuškan, jedan od
prvih spobornika proti satrapu
Kihuenu, predvodio svoje mla-
gje drugove i čekao u predso-
blju nekadašnjeg bana »hulju«!
Pravaš u blato neće, pak ga glave sta-
lo! Takovi će za stavno biti poglavice
naše.

Vrhovna uprava stranke prava i go-
vor ugarskog ministra-presjednika.'

Upravo kada su se u Zagrebu sa-
stali izaslanicis tranke prava iz svih hr-
vatskih zemalja, pale su u peštanskom
saboru sa strane ugarskog ministra pre-
sjednika takove izjave o državopravnom
položaju kraljevine Hrvatske i časti hr-
vatskoga naroda, te iprestavnika stran-
ke prava, da ih vrhovna uprava ne
može bez odgovora propustiti.

Prije svega izjavljujemo, da govor
ministra presjednika grofa Khuena, ko-
ji je u Hrvatskoj na poznati siloviti
način kroz dvadeset godina banovao,
nije mogao začuditi niti iznenaditi stran-
ke prava, nu to još ne znači, da bilo
koji ministar, pa ni onaj Ugarske, smi-
je onako nedostojno, izazovno i zlo-
bno govoriti o zakonitim težnjama hr-
vatskoga naroda i djelovanju stranke

prava,

Sakupljeni izaslanici stranke prava iz
svih hrvatskih zemalja drže se prinu-
kanima i pozvanim, da na ovaj izazov
odgovore, odbijajuć najodlučnije pro-
tupravne i protuzakonite navale mini-
stra presjednika Ugarske na državopra-
vni položaj kraljevine Hrvatske, na čast
naroda hrvatskoga kao i klevete i su-
mnjičenja na stranku prava.

Ugarski ministar presjednik grof Khu-
en Hedervary, stupivši na vladu, na-
glašivao je, da će spram kraljevine Hr-
vatske obdržavati zakon i pravičnost,
a u svom dosadanjem radu i u svo-
jim odgovorima na interpelacije Mezos-

da to i nije učinila, ko pozna vrijednu spi-
sateljicu, na prvi mah — poput Vas — bio
bi na čistu, da je svoju knjigu napisala
srcem na dlanu.

Davno je to bilo kad sam prvi put vidio
odličnu spisateljicu. Bilo je to uprav u Du-
brovniku za otkrića spomenika pjesniku
Gunduliću. Megju velikim brojem sve naj-
biranijih ljudi iz Banovine bila je i naša
spisateljica uz svoga supruga neumrlog Je-
nia, Da Vam je bilo nas tada još srednjo-
školce viših razreda vidjeti! Da bih Vam
mogao opisati što mi ćutismo tih dana! Ali
šta? ta i najvrijednijemu piscu falilo bi ri-
ječi i izraza da i približno iznese sitan tra-
čak našeg zanosa sa te hrvatske slave, —
Nu, svremenom sve blijedi, sve iščezava,
pada u zaborav..., Jedno nikad neće, a
to je uprav naša odlična spisateljica M.
Kumičić, ni meni ni lijepom broju mojih
drugova. Svojom zanosnom riječi znala
ona taknuti naše duše do najtanje žilice,
znala je ona rasplamtiti rodoljubnu iskru u
našem srcu tako, da od toga časa uprav
razumjesmo što znači ljubav domovine.
Povodom toga u zanosu zakletvom se ve-
zasmo uz rod, spravni sve žrtvovati sreći
mile Hrvatske, Od toga dana plemenita gja.
Kumičić u našim je očima ideal hrvatske
žene, a prateći kasnije njezin javni i priva-

sya i Polonyia upravo je dokazao, ka-
ko se nagodba vrijegja od onih fakto-
ra, koji bi ju u prvom redu imali po-
štivati. Uz nebrojene druge povrede,
grof Khuen je u praksi samovoljno i-
zigrao hrvatskoga ministra i sebe pro-
glasio takovim, dovedovši do apsurda
samu tu instituciju. On je samovolj-
no prenio banovu odgovornost hrvat-
skom saboru na sabor u Budimpešti
i samovoljno je prisvojio izravnu inge-
renciju u poslovanje općinskih zastup-
stava u Hrvatskoj.

Megjutim, izaslanici stranke prava
prepuštaju nagodbenim strankama, da
se i dalje bezuspješno inade sa ugar-
skim vlastodršcima oko poštivanja »te-
meljnog zakona«, do koga ugarske vla-
de ništa ne drže, dočim će stranka pra-
va, unatoč grožnjama ministrovim sa
tako zvanim »Galgenpatentima«, nasta-
viti ustavnim putem i legalnim srestvi-
ma raditi, da promijeni postojeći ne-
snosni državopravni položaj Hrvatske
kraljevine, u koji je ona bila silom i
lukavošću Madžara proti svojoj volji
rinuta.

Izaslanici stranke prava iz svih hr-
vatskih zemalja ipak naglašuju, da im
se ne čini dolično za mjesto, s koje-
ga i u kom je ugarski ministar pre-
sjednik govorio — služeći se sa sum-
njičenjima i klevetama, kao što su one,
da stranka prava, koja se poziva na
obveze i prisege hrvatskih kraljeva iz
Habsburške dinastije, ide »za rasko-
madanjem Hrvatske, Ugarske
i Austrije«.

Nu jednu istinu priznajemo ugarskom
ministru-presjedniku u njegovim izjava-
ma. On je naime rekao, da je svoj
režim u Hrvatskoj podržavao na raz-
valinama uništenih eksistencija, te sta-
vlja Hrvatima u izgled ponovnu tira-
niju i još se hvali, da »Ugarska« nije
— Rusija!

A otporučujemo grofu Khuenu-He-
dervaryu, ugarskom ministru-presjedni-
ku, da izaslanici stranke prava ne dr-
že »potajice« ni »u hotelskim sobica-

 

 

ma« svojih sjednica i sastanaka, jer je

hrvatskih sinova i kćeri! pa nije čudo, što
Vi spominjete, da ju obično svi nazivlju
časnim imenom: mamica. Ona je to svojim
zamjernim radom, svojom plemenitošću, ci-
jelim svojim javnim i privatnim žićem o-
pravdano i zaslužila!

Otrag malo vremena pružila mi se kra-
sna prigoda, da ju ponovno vidim, da ju
lično upoznam, da šnjome izmjenim u više
navrata svoje misli, Kada sam pako slušao
njeno umno razlaganje o stranačkim pita-
njima, pa u opće o domaćim stvarima, onda
sam uvidio kako je slaba slika koju sam
o njoj sebi bio stvorio. Taj čas stajao je
preda mnom živi uzor izobražene hrvatske
žene, kojoj umne sposobnosti, plemenštinu
srca, čistoću duše, a sve to prožeto žarkom
domovinskom ljubavi mora da priznade i
najzagrižljiviji stranački ili osobni neprija-
telj. Živa njezina riječ iskrena i otvorena

je | svojim te dokazima osvaja, a zanos i toplina

kojom je sve to začinjeno od naravi razo-
ruža te na prvi mah. Ja sam tek tada shva-
tio njezin rad... Jest, vjerujte mi, ja sam
tada shvatio i — naumrlog Kumičića. Nje-
gova djela, njegova borba, ustrajnost u sve-
mu što je znao da je dobro, njegovo po-
štenje, adamantski značaj patnje i nevolje
koje je morao pretrpiti — sve mi je sada
jasnije. Tome je mnogo, uprav mnogo do-

drugarica njegova života, naša spi-

prinijela
| sateljica. Sve odlike velikana resile su i rese

 

stranka prava od svoga početka, prije
nagode, iza nagode, prije Khuenovog
banovanja, za njegova banovanja i po-
slije njega sastajala se javno i privat-
no, a širila svoje ideje ujedinjenja i
slobode svoje otadžbine u novinama,
knjigama, u saborima, na javnim skup-
štinama, pa će taj svoj rad nastaviti
bez obzira na želje, podvale i prijetnje
ugarskog ministra-presjednika, dok ne
dogje do oživotvorenja hrvatske drža-
ve pod žezlom dinastije Habsburgo-
vaca.

U Zagrebu, dne 6. listopada 1911.
U ime vrhovne uprave stranke prava:
Dr. Mile Starčević, presjednik v.r.,
Dr, Vladimir Prebeg v. r., Ivan Peršić v.r.

tajnici.

Odnos stranke prava prema vladama.

Raspravljajući odnose prama vlada-
ma, koje upravljaju pojedinim djelovi-
ma rastrganog hrvatskog naroda, vr-
hovna uprava zaključuje ;

da stranka prava stoji u najodrešiti-
joj opoziciji proti tim vladama, te će
pobijati svaki njihov čin i korak, u ko-
liko služi podržavanju ili jačanju dana-
šnjega nagodbenoga dualističkoga su-
stava.

Što se tiče saborskoga rada:.

U pitanjima, koja ne zacijecaju u te-
melje nagodbeno-dualističke, ostavljaju
se zastupnicima pojedinih sabora, u
kojima stranka prava djeluje, slobodne
ruke, da zauzmu prama načelima i du-
hu stranke prava ono slanovište, koje
odgovara probicima naroda i časti stran-
ke, sporazumno sa njihovim ru
skim organizacijama.

Odnos stranke prava prema ostalim
političkim strankama.

Vrhovna uprava stranke prava na
svojoj prvoj sjednici iza konstituisanja,
držanoj u Starčevićevom domu dne 4
oktobra i slijedećih dana, raspravljajući
o odnosima stranke prava prema osta-
lim političkim strankama u domovini,
zaključila je:

Odnosi stranke prava prema osta-
lim strankama u domovini ne mijenja-

i nju: jedno bez drugoga neda se ni po-
misliti !

Sada će te razumjeti da je ona »Valove
čuvstava« napisala krvlju srca svoga; pa,
mislim, da neću pogriješiti ako Vam odam,
da je moje duboko uvjerenje, e je ona tu
jednu stranicu svoga života ispisala. — Vas
je osobito zanijela Nevenka, glavno lice pri-
povijesti uz druga Slavka, pa mislite da su
oni najbolje i ocrtani. Jest, doduše, ali Vaš
zanos nije Vam dopuštio da opazite da su
sve osobe pripovijetke tako vijerno izra-
gjene i vanjskim oblikom i duševnim svoj-
stvima da su sve samo tipovi. Gledajte oca
Nevenkina Karića, njegovu suprugu, sudca
Tokoša, mizernu dušu pl. Kenda, staroga
Jožu, pa onu udovu Trikolinu, sve je ko
živo pred Vama. Jeste li zamjetili divne o-
pise, bez fraza i umjetnih nakita, prirode,
ribanja, puta ua željeznici, razne zgode, da
nam se čini da sve to svojim očima gle-
damo? Vi kažete da je spisateljica majsto-
rica u opišivanju djevojačke duše. Vi ste tu