PRN CRVENI HRVATSKA. E je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po tvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za polugodište. U DUBROVNIKU, 4. Novembra 191l. došasto | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisa. i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se God. VII. Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se, — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. S dobra na savršenstvo! Pravašima kroz cijelu domovinu bio je najsretniji dan, kad su pravaši stu- pili u jedno kolo: oba krila u Bano- vini, značajni Herceg-Bosanci, dični Dalmatinci, osvješćeni Istrani, napredni Slovenci. Koalicione novine su nasto- jale po što po to osujetiti svetu slogu i ljubav koja se je pojavila, jer je Hr- vatska na rubu propasti; one i danas rovare i nabacuju se svakojakim po- žudama, izmišljotinama, potvorama; a perjanice naše, divovi naši, ne samo da sprezirom gledaju nemoćno kidi- sanje hudih patuljaka, nego spješe o- nomu jedinstvu, koji će Hrvatsku pre- poroditi, rastrgnute djelove sjediniti, narod u jedan tabor sakupiti. U Za- grebu se ne pomalja niti najsitniji o- * blačić da pomuti velebnu vedrinu slo- žnijeh pravaša, naši protivnici da pu- knu od jeda; a što je još značajnije, ove je sedmice utemeljena, prisegnuta, zapečaćena, provedena potpuna sloga na svoj liniji, tako da svaki pravaš od srca usklikne: »Tebi Bože hvala i sla- va!« Najviša je to blagodat hrvatskomu narodu! Dogovori su posve uspjeli; prestaje zaslužno »Hrvatsko Pravo«, prestaje ratoborna negda a u zadnje doba umjerena »Hrvatska Sloboda«, a mješte dviju novina, za sve pravaše širom domovine podižu novi list, ju- nački spobornik, milu »Hrvatsku«. Tako će se zvati novi list, što će krčiti le- dinu u domovini, omekotiti ju, u njoj posaditi spasonosne rodoljubne biljke, njegovati ih i klaštriti i rediti dok do- nesu zrio plod, a taj je slavodobiće pravaštva u svim hrvatskim zemljama. Da će novi list biti posve savršen, sva- koj plemenitoj želji i zahtjevu da će odgovarati, jamče nam brčna pera i priznati spisatelji i učenjaci, koji su do sele radili na jednomu i drugomu pra- vaškom listu; a sdruge strane će je-| dini list bolje biti i s materijalne strane obezbijegjen, i tako će neodvisno i hrabro srtati da rasprša mreže koje pletu noćne aveti. Mi pozdravljamo ushićeno novi list »Hrvatsku« i ako smo se vavijek ugledali u značajno PODLISTAK. NA ORJENI Utisci s puta 0 piše Ante Anić. |A Kakve su Krivošije? — Pripovijeda se,|n da je jednoč neki pop držao govor o sa- vršenstvu djela božjih. Ispod propovijedao- nice slušao ga neki grbavi mladić, te će najednom propovjedniku u sav glas: — A je- sam li ja savršeno stvoren? — — Jesi i ti — odvrati mu propovjednik _ e si u svojoj grbi savršen, — odgovaram na upit, kakve su Krivo- sha — U svojoj grdobi, u svojoj divljoj | romantici, savršene su. — Da vidimo!, Na Ledenicama smo — prvoj postaji kri »Hrvatsko Pravo«: mi ćemo kako naj- zadnji pravaški list, sitnim našim ko- rakom slijediti vijerno orijaške stope »Hrvatske«, koja postaje jedino pri- znato glasilo ujedinjenih Pravaša, i či- gov učeni i mudri nauk treba da šire svi osvjedočeni pravaši. Zato ne samo da se radujemo tolikom dobitku, ne samo da obećajemo raditi po naputcima istoga lista; nego ga srčano preporu- čamo svim pravaškim društvima, koji nek rado žrtvuju ono malo kruna preko godine a da ga primaju, pax neka ih prištede u čemu drugomu; a još ga više preporučamo rodoljubnim prava- šima e bi ga plaćali i primali. Kad su izgledni rodoljubi uklonili sve ono što je moglo smetati jedin- stvenoj radnji, sad pristupaju organi- zaciji, koja će blagodatno uplivisati u dva smjera: sakupiti, uvrstati u redove, ujediniti sve pravaše a tako moralno provestit ujedinjenje mile domovine; drugo doprinosima sakupiti one svote bez kojih nije moguće ni krenuti se a kamo li vojevati ljute novinarske, saborske i narodne borbe. Kako »Hrvatsko Pravo« konstatuje, došlo se je do konačnog faktič- nog ujedinjenja obiju pravaš- kih stranaka u jedinstvenu stran- ku pod imenom stranka prava, na temelju već odregjenom po vr- hovnoj upravi. Do saziva zajednič- kog stranačkog vijeća postoji poslovni odbor sa šest članova dosadanje stran- ke prava i tri člana dosadanje Starče- vićeve stranke prava. Taj odbor sasta- vljaju odlični i iskusni rodoljubi: Ce- zar Akačić, Dr. Karlo Bošnjak, Dr. A- leksandar Horvat, Josip Lončarić, Dr. Fran Milobear, Dr. Josip Pazman, Dr. Mile Starčević, Mijo Tkalčić i Stjepan Zagorac. Poslovni se je odbor odma konsti- |: tuisao, izabravši privremeno svojim pro- čelnikom g. Dra. Milu Starčevića a taj- nikom g. Dra. Karla Bošnjaka. Još je- dan eklatantni dokaz tvrde volje i že- lje, da se sloga utvrdi i postane nera- zriješiva. Sretno bilo, a vrlim perjani- cama sućutno naše priznanje i harnost. Naprijed do konačne pobjede ! le, što ih pritisnuše, ko kacige glave juna- ka. Blago iz svojih torba ne vadimo, jer ko zna, što nas čeka, a planina je i gla- dna i hladna. A hoćeli vreća doći? — sko- to i mi počeli sumnjati — kao da nas je Lujo sugestijonirao. Iz crkvice dopirali su glasovi: Gospodi pomiluj -- Gospodi pomiluj! — Bila je ljelja, narod došao na liturgiju. Osijećao sam nekako sjetno pri duši. Ili je ona pu- stoš djelovala na mene, ili je onaj melan- konični, u drugim akordima rastegnuti crkve- ni poj hvatao se srca tajinstvenim dojmom, »kao tajni glas duhova, kojim sbore višnji dusi«, I sjedoh na hladni kamen dirnutim srcem, da slušam sveti poj — da čujem uz- dahe nebeskih nada ljudske duše, što stoji [pouzdano i vijemo poniknuta pred Onim, »koji nebom trese«, | uzbudiše se u mom srcu sjetni osjećaji i zaredaše se pred pa- meću mojom, sred duboke šutnje, koja me misli, uvijek svježih uspomena. Preda mnom se otvorila povjesna knjiga junačkih djela Ne [naroda onoga, ispisana »perom svetim i zlatnim, kojim nebo za unučad poznu djela otaca bilježi viteška«, i činilo mi se je, kao da vijerni narod vapi Boga vojski za sreću na bojnom megdanu, a da svećenik četu o- lpominje, da »desnici podoba se vilnjoj«. je milovala hladnim svojim dahom, daleke|u Stranka prava i — vjera. O stanovištu stranke prava u vjerskim i kulturnim pitanjima pisale: su domaće no- vine posljednih dana u više navrataka, pa neka bude i nama slobodno u predmetu ne- koliko iskrenih riječi; tim ragje, što se po- nosno ubrajamo megju mnogobrojne prista- še stranke prava, pa to smatramo i dužnošću da pravaška načela branimo i megju naš hrvatski narod širimo. Prije svega da navedemo doslovno izjavu vrhovne uprave naše stranke. Ta glasi: »Stranka prava nije vjerska stranka, s to- ga ostaje u kulturnim i vjerskim pitanjima na svom dosadašnjem stanovištu, koje je izraženo u programu od g. 1894. Stranka prava uvažuje naime i štuje svačije vjer- sko osvjedočenje; osugjuje s toga najstroži- je svaki protuvjerski istup u javnosti«. Ovom izjavom eto precizirala je stranka prava svoje stanovište u vjerskim i kultur- nim pitanjima, koje je obvezatno za njezine sve članove. Koliko članovi vrhovne uprave, toliko ostali pravaši znadu da to stanovište potpuno i odgovara u programu i tradiciji stranke a ujedno pravici i faktičnom stanju i potrebi hrvatskoga naroda, pa ga i prigr- liše. To stanovište veže samo pristaše stran- ke prava, pa ih za prigovore izvan stranke ni najmanje ne boli glava. Vrhovna uprava stranke niti se obazirala na druge stranke, niti na skupine tobože izvan ili »iznad« stra- naka. Nikakovo dakle čudo da to stanovište naše ne odgovara stanovištu dotičnih, i da ga jedni natežu na jednu, drugi na drugu stranu : jedne »ne zadovoljava« (a ko bi ih zadovoljio ! #), a drugi bi rado iz toga na- pravili kapitala (slab posao !). Možda, o tome ne ćemo da se prepire- mo, dade se u kulturnim i vjerskim pita- njima zauzeti i boljih stanovišta; možda o- nako o sebi i izvan stranaka, ali to bi bilo u našem slučaju naklapanja besposličara ! Mi to pitanje riješavamo u suglasju sa na- čelima stranke prava, o tome je riječ, i tvr- dimo, da je naše stanovište jedino ispravno i moguće sa svakog gledišta. To ćemo vi- djeti podrobnije u koliko nam danas prostor lista dopušta. 1.) »Stranka prava nije vjerska stranka«. To stoji, i to je stranka: morala da naglasi, jer stranka prava niti je, niti može, niti smi- je biti vjerskom strankom, Još više trebalo je to izričito kategorički naglasiti, jer su neki iz zlobe i da naprave kapitala, a neki iz želje ili neznanja nazivali stranku prava ili umišljali »katoličkom strankom« ili »kr- šćansko-socijalnom«, dapače monstrumom: »klirikalnom« strankom. Stranka prava pa- ko niti je katolička, niti kršćansko-socijalna, onda, kao nešto ugodna doima se sveti poj... i redaju se krvave slike zadahnute dahom stoljetnih tradicija — prosjane nekim veli- čajnim svijetlom, koje ti toplinom ktv oža- ruje i otkrivajuć ti žalobne istine, otvaraju ti tolike nove vidike o potrebi uzajamnog rada za srećnu narodnu budućnost. Pusla prolivena krv naše krvi, okovanog balkan- skog roblja, stvorila je takovu junačku €e- popeju, kakovu nije historija svijeta zabi- lježila; i u toj krvi okupane naše nade pro- niknut će novom sviješću bratstva i slobo- de, koju neće ni vjekovi uništiti, I u mom srcu rasplamsala se je istog maha žarka ljubav — jaka i tvrda — kao i one stijene — za svoj narod, za njegovu sreću — ko- ji je ispisao više stranica u toj krvavoj knji- zi — a koji nakon iskušanih muka — još prolazi stazama novih, ali isto teških jada. Nu narod, koji ljubi prah djedova svojih, zadojen sviješću vlastitog života — podiže svom srcu tako jake i čvrste kule, koje će odbiti prije ili kasnije sve pokušaje i navale tugjinskog zaposjednuća... — | dok sam pustio maha razgrijanom srcu i slobodnoj misli, dolje iz uvale za- mnijevala je pastirska pjesma vesela i ja- sna — drugi akordi — drugi zvuci — smi- rena svijeta. a po gotovo nikako klerikalna stranka; ona nije ni semitska ni antisemitska, ni musli- manska, ni . . .; ona je politička stranka cijelokupnoga hrvatskoga naroda, a kao ta- kova radi za jedinstvo, neodvisnost i slo- bodu svoga naroda, bez obzira kojem sta- lišu ili kojoj vjeri on pripada. To treba već jednom da upamtimo ! Da stranka prava mije vjerska stranka to eto ona naglašuje, to cijela povijest njezina svjedoči. Niti može da postane, jer se vjera, ma koja to bila, ne smije da veže uz jednu političku stranku': za vjeru je svaka stranka i svaka politika dobra (jedna 'bolja, druga lošija) dok ta ne ide protiv vjerskih usta- nova. A niti smije! Hrvatski je narod poci- jepan u tri (da glavne spomenemo) vjere : katolička, grčko-istočna i muslimanska. Pri- druži li se stranka prava ma kojoj od tih, protivna je drugim; uzme li zajedničko sta- novište prve dvije (kršćansko) protivna je trećoj. Sve tri ne može! U svakom slučaju stranka prava radila bi protiv glavne tačke svoga programa : jedinstvu zemalja i cije- lokupnosti naroda hivatskoga. Tim časom prestala bi biti strankom prava i ujedno po- činila najpodlije izdajstvo na vlastitom na- rodu i na sebi samoj. Izdajstvo tim strašnije, što je hrvatski narod od svakoga gnječen i jedina mu još uzdanica — stranka prava. 2.) Radi toga, naglašiv izrično da stran- ka prava nije vjerska stranka, vrhovna u- prava dobro nastavlja: »s ćoga ostaje u kul- turnim i vjerskim pitanjima na svome do- sadašnjemu stanovištu, koje je izraženo u programu od g. 1894«. Drugčije nije ni mogla da zaključi, ako nije htjela da i svoj program izmjeni, da prestane biti strankom prava. Ostavimo se mi bučnih i bezkori- snih fraza i nekih tobože učenih rasprava ; a moramo ipak priznati, da je tim jedino opravdanim svojim stanovištem stranka pra- va najljepše riješila to pitanje, da je uništi- la u zametku svako vjersko trvenje i u o- nako već iscijepanom našem narodu; pri- znala je i pojedinom i skupinam slobodno vršenje svojih vjerskih dužnost', a ona kao politička stranka poštuje vjerska čuvstva naroda. Ko zna program stranke, njezine tradici- je i načela, u opće njezinu povjest i ima pred sobom današnju izjavu, koja u kratko precizira njezino stanovište u vjerskim i kulturnim pitanjima, odmah mu je jasno: a.) da je to stanovište ispravno ; b.) da ni- je jednako onom drugih stranaka; c.) da nije »protuvjersko«; d.) da nije ni »ojerski indiferentno«; e.) napokon da nije protiv- mo »ogromnoj većini naroda« — kako bi to neki htjeli. Sve to će se bolje razabrati kad naveđemo treći dio izjave, koji glasil: još tu. Narod izlazi iz crkve. Divan narod visokog rasta, vitka stasa, širokih pleći, ve- likog i odmjerenog koraka, ponosnog ho- da, svijetlog sokolovog oka živog, a crno- manjastog, — osobita karakteristika tamnog tipa čiste slavenske rase, — ozbiljnog izra- žaja lica, te, »proz mrazne živce vruća, rek bi krvce vri mu rijeka«. Jakom te simpati- jom privlači taj seljak, navlastito onim po- nosom u hodu i govoru, koji je nastao u samosvijesti vlastite snage, kad je raskidao dušmanske okove, rikao po razboju, svetio se i junački ginuo. »Kako munja što udara s neba — sine, pane, sprži, pa je nije — tako hajduk u zlotvore bije«. (Radičević). Lak je i okretan; odijelo, crnogorske nošnje, pristaje mu struku i mišicam. I djevojke su stasite i pristale. Bijele i malo rumene, a kao no ti kćeri vrletnih planina. Krivošijanac veoma ljubi svoj planinski dom. S Turčinom borio se je nečuvenim junaštvom, a nikad se nije htio podvrći ni crmogorskoj vlasti, premda je šnjom vezan vjerom, rodbinskom krvlju i neprestanim saobraćajem. Hotio je biti samosvojan. Au- strija je nastojala po što po to, da uzdrži to prirodno krilo Crnegore, odakle i nastaše poznate bune 1869, i 1882., te je i uspjela, Sveto je bogoslužje dovršilo a mi smo| 3.) »Stranka prava uvažuje naime i štu- je svačije vjersko osvjedočenje i osugjuje s toga najstrožije svaki protuvjerski istup u javnosti.« a.) Stanovište je ispravno, to smo već go- ri dokazali a kasnije će se još bolje utvr- diti iz onoga što slijedi : b.) Stanovište stranke prava nije jedna- ko onom drugih stranaka, jer one ili su protuvjerske (naprednjaci) ili vjesski indife- rentne (Hrv. stranka u kompromisu)... c.) Nije protuvjersko, jer baš vjerski prin- cip ističe i uvažuje. d.) Nije vjerski indiferentno, jer štuje vjer- sko osvjedočenje i osugjuje svaki protuvjer- ski istup. Ko tako veli i čini nije zaista vjer- ski indiferentan. e.) Napokon nije to stanovište protivno »ogromnoj većini naroda«. Stranka koja u- važuje i štuje svačije vjersko osvjedočenje, dapače osugjuje svaki protuvjerski istup, sigurno nije protiv većine, nego tim jasno označuje da će većinu veće i uvažit — a ne biti protiv nje. Tim svojim zaključkom vrhovna uprava stranke prava dala je normu svojim prista- šama ne časovitu ili vezanu na koju zem- lju, stališ ili vjeru, već trajnu i obvezatnu za sve zemlje i sve članove. Temeljeći je pako na svojim načelima te principima lju- bavi i pravice a pogotovo vjerske snošlji- vosti, nije bilo moguće da se bolje, jedno- stavnije i tačnije izrazi. Niti je »bolje izraženo« to u resoluciji lani prihvaćenoj u Šibeniku (11 rujna) a niti u Zagrebu (15 rujna). U Zagrebu se stranka postavila na katoličku: u Šibeniku uzela je širju podlogu: kršćanska načela. Nu treba da dobro zapamtimo: i u Zagre- bu i u Šibeniku bile su tek frakcije stranke prava, a nipošto jedna stranka prava za sve hrvatske zemlje; te su frakcije imale pred očima faktično ondašnje stanje i svoje pri- staše koji bijahu — uz vrlo rijetke izuzet- ke — pripadnici katoličke vjere. (Mimogred, po njihovom umovanju, opravdanije je Za- grebačko nego Šibeničko stanovište!) Te skupštine pako bijahu prvi koraci za sve- pravašku slogu — koju eto Bogu hvala do- živjesmo. Nu što su pojedine frakcije stranke prava mogle da prihvate, to ne može cijelo- kupna stranka prava, koja ima pred očima ne jednu zemlju, ne jednu vjeru ili jedan stalež već sve hrvatske zemlje, sve vjere sve staleže. Stranka prava svojom resolucijom ozna- čila je svoje stanovište u kulturnim i vjer- skim pitanjima da bolje nije mogla. Nagla- sila je odriješito potrebu vjere, zajamčila je nedvoumno slobodu vjere, napokon je i po- imaju gospodujuću formu života. Lake su/a šla dalje i (što joj se kao političkoj stranc: važno zalegje Boke, silne žrtve ljudi i novaca Cijele Krivošije ne broje punih 2000 sta- novnika. Pusto, neplodno tlo porazbacalo je amo-tamo, koju osamljenu kućicu po u- valama, uza škrape, gdje je pedalj plodna zemljišta zgrnula priroda. Ne možeš je ni opaziti, ako te baš noga ne nanese na nju jer, kao sirotica osamljena, stoji u kakovom zapećku Ušli smo u jednu takovu tužnu sirotinj- sku kolibu, da u njoj pijemo mlijeka. Bože mili, da mene tu ko prisili mjesec dana da stojim, mislim, da bi poludio. Mala potle- ušica slamom pokrivena, U sredini je o- gnjište, a na njemu verižnjača, o kojoj visi kotao. Po stranam na niskim daskama spa- vaju ljudi, a u drugom dijelu iste kućice živine. Kroz ista vrata izlaze ljudi i živine, ipak, izlazi zdravlje, i svi su izgledali zdraviji, čiliji i ugojeniji nego svi mi — i otac i majka i kćeri i sinčić, — Kad sni- jeg zamete zatrpa im i vrata od kolibe. Mlijeko i krumpir piće su im i hrana. A ipak tu živu ljudi — tu su razumna bića — tu se osijeća — tu je život, Ništa zato što kultura mora da trpi u toj pustoši — jer za njezin razvoj bezuspješan je bio i pokušaj ustanovljivanja škola sbog velikih dalečina — oni su ipak zadovoljni — & žrvujući za to golo kamenje, ali za vrlo| zadovoljstvo je sve.