Br. 350

Poput Metternicha, koji je u svakom ko-
raku k napretku ustava gledao rasulo države,
meki današnji faktori vide u prevlasti dvaju
privilegovanih maroda opstanak monarhije,
Ova politika izazivlje svagje, razmirice i su-
kobe narodnosti, što ne jača, nego slabi dr-
žavu iznutra i prama vani,

Ima još nešto. Barun Gautsch govorio je
u onom govoru o važnosti Slavena, ali se
specijalno nas na jugu nije sjetio, Ne znamo
hoće li Stiirgkh u ovom pogledu ići stopama
svoga predšasnika, ali mislimo da južni
Slaveni nijesu baš tako neznatna skupina,
da se preko njih mukom prelazi. Južni Sla-
veni su svojim geografskim položajem va-
žan faktor u ovoj monarhiji, pak tražimo i
pravo sudjelovanja u njenoj upravi.

Ravnopravnost svih naroda u pravima i
dužnostima prvi je uvjet opstanku, napretku
i procvatu države.

 

»Hospital Gazette« u Londonu
izvješćuje: Naravna Franjo Josip-grka
voda sadrži više čistećih soli nego sve
ostale ugarske vode. Njezino je djelo-
vanje u svim slučajevima posve zado-
voljavajuće, te se puno ugodnije pije,
nego je to slučaj kod liječivih sredsta-
va uopće. — Može se dobiti u dro-
garijama i apotekama.

 

Domaće vijesti.

Novi kabinet. U prošlu subotu obje-
lodanjena su previšnja ručna pisma, kojima
se imenuju novi ministri. Ministrom-pred-
sjednikom imenovan je dosadašnji ministar
bogoštovlja i nastave grof Stiirgkh. Od čla-
nova Gautschova kabineta ulaze u novo mi-
nistarstvo četiri, i to: Dr. Hochenbuiger, Dr.
Mayer, vit. Zaleski i general pješaštva Geor-
gi. Listnice ostalih ministarstva povjerene
su dosadašnjem namjesniku Moravske Hei-
noldu, bivšem profesoru crkvenog prava na
bečkom sveučilištu Hussareku, šefu trgo-
vačkog odsjeka u ministarstvu izvanjskih
posala Rossleru i šefu u ministarstvu želje-
znica Otokaru Trnki. Stolica ministarstva
poljodjelstva bila je ponugjena Dru. Albinu
Brafu, ali se ovaj zbog narušenog zdravlja
još nije odlučio hoće li ju primiti ili neće,
te je zbog toga uprava dotičnog ministar-
stva povjerena ministru za Galiciju Zalesko-
me. Prema tomu sastavljeno je novo mini-
starstvo ovako: Predsjednik: Grof Karlo
Stiirgh; zemaljska obrana: General pješa-
štva Georgi; unutarnji poslovi: Barun Hei-
nold; financije: Dr. Meyer; pravda: Dr.
Hochenburger; nastava: Dr. Hussarek; že-
ljeznice: Barun Forster; trgovina: Dr. Ros.
sler; javne radnje: Otokar Trnka; za Gali-
ciju: Zaleski.

Novi min.-predsjednik. Groi K.

Stiirgkh rodio se je g. 1859 u Štajerskom

Gracu. Svršivši nauke buđe namješten u
ministarstvu nastave ali nakon deset godi-
na napusti činovničku karijeru i posveti se

PODLISTAK.

NA ORJEN!
Utisci s puta
piše Ante Anić.

Kakav je pogled na Krivošije, koje mo-
žeš osobito s Velog Vrha okom zahvatiti?
Planinska brda i goli krš razgranio se sa
svih strana. I po tom komadu kamene pu-
stinje prostrla se mreža puteva, koju je kul-
tura sobom donijela; jer, moramo ipak pri-
znati, da se s militarizmom, i ako prisilno,
vuku tragovi civilizacije. A inače ne vidiš
drugo, osim golih hridi — pustih klisura
— visokih timora — užasnih propasti —
— silnih provalija i jazova — strmih peći-
na i tamnih guđura — bezdanih ponora —
eruptivnih kamenih gromada — vrletnih sti-
jena — bridskih litica i dubokih jaruga —
zijevajućih ponora i paklenih ždrijela...
gorostasni amfiteatar naravi u jalovoj i za-
kržljaloj prirodi. Takove su Krivošije, Je li
sve to skupa zanimivo? Vrlo zanimivo u
svojoj divljoj romantici, koja te zahvaća sa
svojom veličajnošću i čini ti se, kao da se
nećeš lako otrgnuti iz njezinog zahvata. Ali
to udivljenje zadojeno je nekom sjetom, ne-
kom uzbugjenošću, čudnim nekim strahom,
što ti ulijeva u dušu osamljenost u zazira-
nju tih veličina, Duboka — daleka šutnja
nad tobom, pod tobom i oko tebe. Osije-
ćaš u tom ukočenom miru sa hladnim svo-
jim dahom — u tom gvozdenom ogrijaju
— kako si sićušan pred tom veli.

činom, kako si slab pred tom jakosti, kao
ona mala ptičica, što prhne s lomljave ka-

6)

 

politici .Pod ministarstvom Windischgraetz
opet je bio dodijeljen ministarstvu nastave
i bio mu je povjeren resort srednjih škola.
God. 1892 izabrao ga je štajerski velepo-
sjed svojim zastupnikom, te je u tom svoj-
stvu ostao sve do konca kurijalnog parla-
menta. Kad se je radilo o uvedenju sveop-
ćeg prava glasa bio mu je najveći protiv-
nik, te je s toga god. 1907 propao na iz-
borima u Radgoni protiv kršćansko-socijal-
nog kandidata. Iste godine bio je pozvanu
gospodsku kuću. God. 1909 postao je mi-
nistrom nastave u ministarstvu Bienertha i
zadržao je .taj portfelj sve do konca Gaut-
schova kabineta.

Kao političara prikazuju Stiirgha različito.
Neki u njemu vide prijatelja i nenjemačkih
narodnosti, dok drugi odriješitog Nijemca i
neprijatelja Slavena.

Interesantno je u njegovom životu i to,
da je pao na ispitu zrelosti.

Hrvatski sahor raspušten. U
utornik je bio sazvan i kako se je očeki-
valo, raspušten hrvatski sabor. U Zagrebu
se je opažao za ovu zadnju saborsku sje-
dnicu veliki interes. Već u jutro oko 8 sati
redarstvo i oružništvo zaposjelo je sve ulice
koje vode na historički Markov trg. Veliko
mnoštvo općinstva sakupilo se je iza kor-
dona nataknutih bodova, a vrlo maleni broj
osoba bio je prepušten na galerije. Tačno
u 10 sati počela je sjednica. Pročitali su se
reskripti o sazivu i raspustu sabora, a za
tim je deputacija pošla po bana, koji je sa
presjedničkog mjesta, sjedeći, kalpakom na
glavi, kao kraljev odaslanik, pročitao res-
kript o raspustu. Na koncu sjednice pred-
sjednik želi zastupnicima sretan povratak
svojim kućama, te želi, da na predstojećim
izborima pobjedi slobodna volja naroda.
Poslije raspusta sabora sve su stranke i-
male sjednicu. Dosadašnja dva pravaška
kluba spojila su se u jedan. Seljačka stranka
je zaključila, da će u slučaju užih izbora
glasovati za kandidata koalicijonog odno-
sno pravaškog.

Naziv jezika i uporaba čćirili-
ce u Bosni. Još nam je svježa u pa-
meti ona živa polemika u hrvatskom i srp-
skom novinstvu, te grožnje srpskih posla-
nika na bosanskom saboru, ako bi se naš
jezik nazvao »hrvatskim ili srpskim«. Srbi
su se tada grozili, da će taka osnova, koja
ovaj jezik na prvom mjestu nazivlje hrvat-
skim, u saboru proći jedino preko njihovih
lješina. Muslimansko-h1vatski blok, da spri-
jeći škandale i omogući rad sabora, odu-
stao je na neko vrijeme od dotične osnove.
Pravoslavni zastupnici pak iznijeli su ovo
pitanje ponovno na tapet, ali u drugom o-
bliku. Sada je na dnevnom redu u bosan-
skom saboru osnova o gragjenju, uzdržava-
nju i upravi javnih puteva. Vlada je izni-
jela svoju osnovu, a srpski članovi odbora
za komunikacije i javne gragjevine profur-
timašili su u osnovu ispravak, tako da za-
dnja stavka jednog paragrafa giasi: Svi javni
natpisi na cestama ispisuju se ćirilicom, a-
rapskim slovima i latinicom u srpsko-hr-

misli, koja je dala život i tebi i ptičici i
cvijetku — i nekako bude ti lakše pri du-
ši — pa bi rada sprijateljiti se s tim stra-
hotama. I želja te vuče, da se spustiš u o-
ne duboke ponore, što zijevaju ko paklene
sablasti, ali te uzdrži nagon života — pa
se zadovoljiš, da ih pozdraviš kamenom,
koji u dubini zaurla, kao da se na dnu zli
duh od boli previja.

Ne čudim se, što je Austrija isplatila Kri-
vošije onolikim žrtvama. Ustašama nije tre-
balo ni pušaka ni topova; dosta im je bi-
lo valjati kamenje s nepristupnih visina.
Vulkanske su to stijene, udružene sa stari-
jim škriljevcima. — Krivošije su predjel naj
kišovitiji u Evropi, imaju kontinentalnu kli-
mu hladnog ljeta, a oštre zime, jer — i a-
ko su nedaleko od mora — ipak visoka br-
da priječe morskom zadahu. Imade po gdje
što i šume, osobito po gudurama i uvala-
ma, osim velike bukove šume podno Orje-
na, kroz koju imamo još proći. Pasemo po-
gled u naokolo na dugo i široko. Motrimo
ono »Kameno more«, kroz koje ljudska no-
ga od iskona valjda nije prošla. Oštre, tamno-
modre kamene liti s dubokim provalijama
zahvatile su široki opseg pravog kamenog
mora. Prelijevaju se u modrilu na osijevu
sunca kao prolivena i isušena krv — dje-
vičanska krv nevine prirode. Velebnost stva-
ranja u svim nijansama!

A onamo kod Dragalja spustila se kame-
nita uvala Dvrzno kao pusto groblje pogi-
mulih vitezova... | sve te sijeća, sve tamo
daleko — u junačku Crnugoru — gdje se
modre brda i planine na viteška djela bra-
će naše, — Svaka dolina, svako brdo ima
svoju priču i svoju pjesmu, a genij naroda

laninski | nosi krvavu knjigu povijesti preko tih brda
«+1i dolina, da žive u ustima naroda uvijek

svježa spomen. | vjekovi će proći na krili-
ma prolaznosti, al' buduća će pokoljenja
krijepiti ipak i u novoj dobi živa riječ pje-

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

vatskom jeziku. »Hrvatski Dnevnik« napada
oštro ovaj tendencijozni i bizantinski po-
stupak srpskih zastupnika, koji bi mogao
lako dovesti do krize u saboru. Kaže da
će se muslimansko-hrvatski blok odlučno
oprijeti objesnim zahtjevima bizantinaca, a
članak svršava ovako : »Radi se o tendenciji,
o jednoj novoj demonstraciji za prvenstvo
srpstva. I na svim tablicama. po seoskim
putevima treba da viču ćirilska slova o pre-
vlasti srpstva u ovim zemljama! Da vidimo!
Naše je mnijenje, da bi trebalo rišćanima
u saboru egsemplarnim načinom utuviti u
glavu, da sabor neće više podnositi srpskog
ćeifa i srpske objesti«.

Strah od pravač;a. Netom je u Za-
grebu provedena fuzija »stranke prava« i o-
snovana jedinstvena organizacija za sve hr-
vatske zemlje, uzrujaše se i prestrašiše pro-
tivnici pravaške misli, te već u početku p:o-
turaše, s prozirnom svrhom, u svijet vijest
o nesuglasicama, nesporazumu i skorom
prelomu megju pravašima. Sve je ovo oda-
valo bijes i zatajeni strah onih, koji svako
djelo u čisto hrvatskom pravcu, hoće da u
zametku unište, ali da će baš otvoreno pri-
znati strah pred pravaškom slogom, nije-
smo se nadali. Neki dan imali smo prigode
čitati u jednom mjesnom listu apel na pri-
staše hrvatske, napredne pa ćak i srpske
stranke, da se dogovore i sporazume u svr-
hu kooperacije. Da pisac potakne sumišlje-
nike da se što prije prenu, predočuje im ja-
kost protivnika t. j. pravaša, podsjeća ih na
prošle izbore, gdje se je pokazala discipli-
na, agitacija i kako on kaže, demagogija i
potpora Šušteršićeva. Ovo može samo da
»stranku prava« u ovoj pokrajini osokoli i
potakne na žilavi rad i čvrstu organizaciju.
»Stranka prava« ne preda pred udruženim
protivnicima, dapače ona ide za tim, da na-
šu političku borbu razdijeli u dva tabora,
a koji će biti jači, ustrajniji i za borbu spo-
sobniji, ko će naime iznijeti pobjedu. to su,
ako ništa drugo, a ono zadnji izbori do-
voljno dokazali.

Novac u Crnoj-Gori. Crnogorski
ministar financija izdao je ovaj raspis o
novcu, koji će naročito interesirati onaj dio
našeg naroda, koji je upućen na trgovinu
sa svom susjednom kraljevinom, a to su
Bosna i Hercegovina te Dalmacija:

»U smislu monetarne konvencije skloplje-
ne izmegju Crne-Gore i Austro-Ugarske,
koja sada stupa na snagu, dopuštena je cir-
kulacija crnogorskog novca u Austro-Ugar-
skoj u ovim razmjerama:

1. Crnogorski zlatni novac primat će se
po nominalnoj vrijednosti za carinska pla-
ćanja kod svih carinarnica u Austro-Ugar-
skoj, a za poštanska plaćanja kod pošta
u Beču, Pragu, Trstu, Budimpešti, Zagrebu,
Rijeci i Sarajevu. Suviše, crnogorski zlatni
novac primati će se — takogjer po nomi-
nalnoj vrijednosti — i za druge isplate kod
svih nadleštava i državnih blagajna, koje su
ovom kovencijom ovlašćene za primanje
srebrnog novca.

2. Crnogorski srebrni, nikelni i bronzani

sme naše, koja se podigla, ko Orjen i Lov-
ćen, visoko — visoko...

Idemo naprijed i naprijed — nikad stići
na Crkvice. »Vijerna uz druga drug koraca
— Nerazlučno, vjerno i tvrdo«.
Napokon posjedasmo negdje usred pla-
nine, da se malo okrijepimo. Kolači se lo-
me naokolo, a ko — »bijelu krišku sira —
iz utrobe vijemoj torbi vadi« — Ožedni li?
— A mi ožednjesmo. Morače nema, a ne-
ma ni vode u ploskama. Ja sam je iz svo-
je bio prolio na polasku iz Grkovca, jer
mi štrcala kroz pokvareni čep. Svi drugi
već su svoju bili potrošili. Nije mi falilo
prikora od Luja: — Kroz planinu ide, 4
prolijeva vodu — jeste li to igdje vidjeli —
jeste li to igdje čuli — prolijeva vodu —
to je, da se pripovijeda«.

Kad malko otpočinusmo. i okrijepismo se,
pospješismo, da nas noćca ne dohvati, 'er
Martić veli: »Ne debeli, gdje prenoćit imaš«.

x

*.

Visoki gorostas Orjen strši pred nama
obavit aureolom zapadajućeg sunca. Uvale
i bregovi već su utonuli u dugim i dubo-
kim sjenama i dah mistike započinje pro-
vejavati cijelim ti bićem, a duša padati, ko
stara, isušena grana bez vjetra. Veliku li
moć ulijeva svijetlo u snagu čovječje duše!
Iz lišća javljao se nekakav tamno-modri
zrak, a s proplanaka domnijevala je pastir-
ska pjesma, krepka i blaga pjesma slaven-
ske duše — pomiješana sa glasom zvona
ovna predvodnika. S brda na brdo dozivao
znanac jedan drugoga, a hitrim i nepomu-
ćenim glasom gora odgovarala — razumiše
se i dogovoriše, a da nijesu ni trebovali
kakovih modernih sprava za prenos glaso-
va. Priroda dava čovjeku sve uvjete živo-
ta i zadovoljava sve njegove potrebe. | za-
dnje zrake sunca isčezle su sa vrha Orje-
na, da puste prirodu tihom i nijemom po-
činku, Nu njena volja, ipak hirovita, pred

novac primat će se po nominalnoj vrijedno-
sti, — i to pri svakom pojedinom plaćanju :
komadi od 5 perpera do najvišeg iznosa od
250 kruna: komadi od 2 i 1 perpera do
najvišeg iznosa 50 kruna, a nikelni i bron-
zani novac samo za izravnanje ostataka, ko-
ji se ne mogu srebrnim novcem isplatiti —
kod carinarnica, poreznih ureda, pošta i
blagajna c. kr. državnih željeznica u podru-
čju kotarskog poglavarstva Kotor i Dubro-
vnik, za tim kod istih nadleštava i blagaj-
na u gradovima: Zadru, Šibeniku, Spljetu i
u trgovištu Metković. Te iste odredbe važe
i za željezničke blagajne na linijama: Zele-
nika-Metković, Hum-Trebinje, Uskoplje-Gruž
kao i za bosansko-hercegovačke carinarnice,
porezne urede i vojničke pošte u okružjima:
Trebinje, Bileća, Gacko i Foča. Za carinska
plaćanja primat će se ipak crnogorski sre-
brni novac samo u onoj količini, koja važi
za austro-ugarski srebrni novac.

3. Financijalna zemaljska blagajna u Tr-
stu i kr. Ugarski porezni ured na Rieci, kao
i bosansko-hercegovački porezni ured u Mo-
staru zamjenjivat će po nominalnoj vrijedno-
sti crnogorski novac austro-ugarskim nov-
cem. Iznos zamjenjivanja ograničava se za
svaki pojedini slučaj sa 100 perpera, a sa
3000 perpera za cio iznos, koji će se u to-
ku jedne nedelje moći promjeniti.

Stavljajući gornje odredbe na znanje, na-
regjujem ujedno svima državnim blagajna-
ma u kraljevini Crnoj Gori, da od danas
imaju primati austro-ugarski zlatni, srebrni,
nikelni i bronzani novac za sva državna
plaćanja u istoj mjeri, koja je ovom kon-
vencijom odregjena za primanje crnogorskog
novca u Austro-Ugarskoj.«

Nova tvrtka. Gg. Lentić & Mance
otvorili su u Trstu »Via Felice Venezian« 5,
trgovinu sapuna, svijeća, bakalara iz Nor-
veške, a osobito ulja. Mi preporučamo ovu
tvrtku svim našim trgovcima, a u prvom
redu onima, koji proizvagjaju ulje, da istoj
nude komine.

 

Fritze povrati se na se! sve je uzalud! I ako
sam se ja veoma rasrdila da si ti svoju zakle-
tva prekršio, da nećeš više pušiti, ipak nesmijem
biti srdica na tebe jer znam da pušiš papir
ABADIU

Tvoja vijerna MICI.
P. P. I ja pušim isti papir.

 

Novo po svijetu

Francesko-njemački sporazum.

U Berlinu u ministarstvu izvanjskih po-
slova potpisan je marokanski ugovor. Strah,
koji je provalio više puta za ovih pregovo-
ra, od velikog modernog rata sa svim nje-
govim grozotama, nestao je. Po ugovoru
Francuska dobiva protektorat nad Marokom
i tako se republika može ponositi, da je
Maroko franceski, utjelovljen njezinoj kolo-
nijalnoj državi bez ikakove borbe i pogibe-
lji. Njemačka se odriče svakog političkog
prava na Maroko, a dobiva koncesije čisto

našim se očima igra tajnom svojih pojava.
Onamo sa sjevera nadvila je priroda sive
oblake kao zavjese, koje propuh podiže, ili
koprene, koje vjetar povrh djevojačkih o-
braza razavija. Malo zatim pomalju se iza
njih, preko tjemena visokog brda, crni tma-
sti oblak, kao da se, u progonu iznemoreri,
jedva kreće — i gledaš — kako se naje-
dnom zakvačiše, kao ono bijeli i crni, kod
bojne igre Moreške, Baš kako u životu ra-
stjera oblak jada tanke oblačiće ružičnih sa-
nja. I sve u uaokolo započinje primati fan-
tastične oblike i crte i neka bojazan stane
te dohvatati, te se nalaziš kako ono pred
vtiscima starih čudnih priča, što si ih kao
dijete, žudno, al sa strahom slušao. | suton
već započinje, prije vremena, poprimati svo-
je konture, da mas sjeti, kako se priroda i-
gra s našim računima. Treba dakle spiješiti.
Prijeti kiša a Crkvica još nema. I u toj da-
lekoj tišini i osami, poput pokoja i samo-
će jednog groblja, kojemu vršci onih brda
sačinjavaju nadgrobne spomenike — u tom
neprijaznom zadahu sutona, koji je odisao
nepoćudnim dahom, kao da dolazi sa hrpe
gnjile trave — privija se drug uz druga,
sve to bliže — nekako — kao da osijećaš
potrebu oslona i srčanosti u tim dubokim
fantastičnim sjenama. Napokon se začuje
lavež pasa, znak, da smo na domaku svom
hodu. I već se je kratki suton spuštao u
naručaj tajne noći, kad padosmo na Crkvice.

Opet kasarne i krčina i mala katolička
kapelica za vojnike — to su Crkvice. Don
Ivo nam spiješi u susret, vas razigran od
radosti, kao da se je bojao za naš život,
A pravo, i načekao se je debelih ura, dok
smo stigli,

— Ej, gdje je vreća? — kliknusmo svi
skupa, kao da smo se dogovorili, On se

 

smiješi, kao da je znao za našu izvijedlji-
vost za vrećom.

-God. VII. A:

 

gospodarske naravi. Njemačka ima. pravo
participirati u izrabljivanju marokanskog ru-
darskog bogatstva, ima otvoreno tržište u
Maroku, a njezini će zastupnici sjedati u
marokanskoj banci. Suviše dobiva Njemačka
deseti dio franceskog kolonijalnog posjeda
na Kongu, a na uzvrat daje Franceskoj o-
naj trougao u sjevernom Kamerunu izme-
gju rijeke Šari i Logone. Većina franceskih
listova primila je marokanski ugovor s o-
duševljenjem. Franceska je zbilja ovim u-
govorom povećala svoj afrički posjed za o-
gromno područje. Kolonijalnu državu Fran-
ceske u sjevernoj Africi natkriljuje od sada
veličinom i važnosti samo engleška Indija.
U Njemačkoj je pak veliko nezadovoljstvo.
Očekuje se u Reichstagu velika parlamen-
tarna kampanja proti ovom ugovoru. Opće
je mnijenje, da je Njemačka u ovom diplo-
matskom ratu izvukla kraći kraj.

Za balkansku federaciju.

Kako glase najnovije vijesti, čini se, da i-
deja o balkanskoj federaciji nije našla oda-
ziva samo u rodoljubnim turskim krugovi-
ma, nego i u diplomatskim Rusije. Nekoli-
ko turskih rodoljuba sprema se da putuje
u Sofiju, Bukarešt, Atenu, Beograd i na Ce-
tinje da prouče plan i priprave terrain za
federaciju. Plan, na koji pristaje i Rusija,
po kojemu bi se imala udesiti balkanska
federacija, sastoji u tome, da sve države na
Balkanu pozovu Tursku, da uživaju jedna-
ki paritet, a Turska kao najveća megju nji-
ma, da u savezu prednjači. Turska bi se
imala iz temelja reformisati. Morala bi za-
jamčiti ravnopravnost kršćana i muslimana,
svaka narodnost bi uživala pravo uporabe
svoga jezika, slobodu vjere i imala bi svoj
vlastiti sabor.

Italijansko-Turski rat.

Aneksija Tripolisa.

Od nedjelje je Viktor Emanuel suveren
Tripolisa i Cyrenaike, a Italija ima dvije po-
krajine više, Kralj je naime potpisao dekret,
kojim se Tripolis i Cyrenaika stavljaju pod
suverenitet Italije, a istodobno je ministar
izvanjskih posala di San Giuliano brzojavno
izvjestio talijanske poslanike u inozemstvu
o aneksiji. Ministar naglasuje u svom saop-
ćenju, da samo ovako riješenje može zaštiti
interese Italije i Europe, pa dapače i same
Turske. U ovom diplomatskom spisu Italija
daje izražaja svojim miroljubivim mamjera-
ma, te se nada da će jednodušno držanje
velevlasti ponukati Tursku, da prihvati odlu-
čan i razborit zaključak. Kaže se nadalje,
da će se ltalija uvijek pokazati sklona uvje-
tima pravednoga mira, kao što je spremna,
da najizdašnijim srestvima prisili Tursku na
mir. Tursko carstvo dakle gubi dvije po-
krajine, a Italija ih dobiva, ali to je sve još
samo — na papiru. ltalija je ovim činom
očito izjavila, da uzmaknuti neće, već hoće
da ide do kraja. Žešći i grozniji rat biće bez
sumnje posljedica proglašenja aneksije ovih.
dviju otomanskih provincija. Italija ne smije
više, da uzmakne, a turske i arapske čete

— Hajdemo sad u krčmu, da ne ulije
kiša — lako je za vreću.

— Ali, jesi li je donio?

— Pustite sad to — idite prije! — Evo
ovdje je blizu krčma.

— A jeli tu i vreća?

— Treba naći konaka i najednom od-
magli.

I opet ne možemo da znamo, da li je
vreća stigla. — Ovo ti je on ostavio u Ri-
snu, a u krčmi našao što ćemo jesti — Sti-
jepo će.

Lujo se smije, spravan, da izvadi novac
za misu sv, Roku.

— Smiji se ti — Kristo će — ali ja sam
gladan ko kurjak, a nijesi ni ti sigurno
manje od mene.

— Ne vjerujem, da nije barem kopsicu
donio — Gjigji će.

Megjutim se sve to gušći oblaci po ne-
bu pognali, bit će »teška dažda i proliva
teška«. Zagjosmo put krčme.

— Eno je, Lujo! Eno je! — veselo će
Gjigji ugledavši povaljenu vreću na stolu
pred krčmom. Gladni, ko gorski vukovi na-
pasmo je, ko pečenog ovna. Odriješuje je
revni Gjigji, kad u njoj već na vrhu, nala-
zi nekakvu jačermu, što je u našoj nije bi-
lo. Uz to nadogje krčmar:

— Nije to — gospodo — vaša vreća! —
Gjigji ga gleda — duh u se — a i mi se
osupnusmo., Lujo se više nije smijao.

— Da gdje je naša?

— Molim, kakva vaša?

— Ona, što je donio Don Ivo iz Risna.

— A om!

— Unutri vam je u sobi.

Razvedrilo nam se. Stijepo skoči na no-
(ge lagane i u tren oka nagje se s našom
pravom vrećom kod stola.

— Baš zaslužuje odu ova vreća — Lujo

će prama
(Sljedi).

 

meni.
— Ko i Kristova brada |