“Br. 351
I
četvrt godine
polugodište.
U Banovini.
Sastao se je sabor, saslušao je po-
ruku krune, a ova je glasila: raspust
sabora. Ima godina da sabor ne po-
sluje, a završi nasilnom ustavnom smrti.
Ni očiti prezir u zemlji, ni tvrdokor-
nost koalicije, ni tvorni napadaj Mata-
ušekov, ni grozne osvade i navale ma-
gjarskih novina i zastupnika, ni otkaz
sudjelovanja Osječke grupe nije raskli-
malo banovu stolicu: on se je zaba-
vljao amo-tamo, dok je došao u po-
sjete ministru-presjedniku Khuenu u
Opatiju; dva su se pobratima dogo-
vorila, ban će ponuditi ostavku, kruna
ju neće prihvatiti, raspuštit će se sa-
bor, a onda Khuenovim receptom treba
provestit izbore | ukrotiti te »nemirne
goropadne« Hrvate, koji prkose, mje-
šte što bi imali biti zahvalni, jer im se
je povisila tangenta sa magjarske strane.
| sabor bje raspušten i izborna je borba
u Banovini sad u najvišem svome jeku.
Naše su perjanice:
Pravaši obiju stranaka bez dvojbe u
svojoj uvigjavnosti i rodoljublju pred-
vigjeli oluju, što se sprema, te kako
vješti mornari sklonili su svoje lagje
u sretnu luku: sloge, tvrdog, ne-
popustljivog uzajamnog rada.
To patriotično djelo najbolje domovini
jamči, da je predala svoj udes, svoje
probitke mudrim ljudima i tvrdim mi-
šicama, koje će nadjačati provaliju, ko-
rupcije, nasilja, podkupljivanje, pod-
losti. Eh! da su ih slušali vajni zastu-
pnici koalicije i seljačke stranke, kad
su u svoje doba u saboru na sva usta
vikali: odbacite nagodbenjaštvo, i eto
nas skupa da vojujemo i pobjedimo!
A mješte toga su se vajni zastupnici
koalicije i seljačke stranke klanjali i
desno i lijevo, vrebali su korito, izda-
vali Magjarima povjerenice, deklaracije
a doživljeli željezničku pragmatiku. Naši
su divovi i ovijeh dana saglasno i kon-
PODLISTAK
NA ORJENI
Utisci s puta
(6) piše Ante Anić.
Megjutim se Don Ivo povratio. Našao
nam konak kod žandara i finanaca. Do-
bra nas ova momčad sa svom ljubeznošću
primila pod krov i ustupila nam pače svoje
krevete. Zlo i naopako po onoga, koji ide
po Krivošijam, a noćišta ne nagje kod ka-
sara. Pod vedrim nebom — i usred ljeta
je studeno. — A ta noć! — Vučja se je
noć spravljsla. Dižemo se — spiješimo pod
, Lomljava gromova ori se, kao da su
se pakleni bijesi urotili, da prolomu vrata
neba. Najednom kiša ulije, kao da pobije-
gjeni duhovi lijevaju očajničke suze. Ježuri
te hvataju. Brda kano da se kotrljaju u du-
— tutnje groznom jekom prorovi pod-
:
|
:
g
š
:
že
i
:
a e listu sa donašanjem u kuću ili & poštom na godinu K. 6; na pd
sursmjemno; za šnozemstvo godišnje K. 9 — Ko
poem mae da je predbrojen i za došasto
U DUBROVNIKU, 18. Novembra 191.
RAVA CRVENA HAM)
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovoral urednik FRANO SCHICK.
IM
do voor
Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništva. — Za
zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju, Listovi
neirankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo a Dubrovniku.
sekventno taj uvjet postavljali, ali su
i ovaj put govorili gluhijem.
Dakle borba.
Naša ju je stranka davno navijestila,
svome se narodu proglasom zavjerila,
svoje poštenje izložila i neće ni makac
na se, pak puklo kud puklo. Borbu
su navijestili i koalicionaši i napred-
njaci i seljačka stranka, ali im fali po-
dloga, jer napokon pucaju u bah kad
im je konačna namjera, jedini cilj da
saniraju nagodu, koju su sami poma-
gali rušiti. Nepoćudnost bana nije ta-
kav razlog e bi narod skočio u vatru;
jer dok je ban prosta poluga u ruka-
ma ministra-presjednika u Pešti, bio
Petar bio Pavao sve jedno je; a lako
da doživu i gorega goropadnika i u-
silnika. Ima još mnogo gnjileža kod
vajnih zastupnika većine, a te prljav-
štine mogu biti izvrsno srestvo u vla-
dinim rukama, da mnogoga osvjesti
srestvima koje raspolaže. Najviše pak
ubija koaliciju i drugove, jer je bivši
ban grof Pejačević, leader koalicije, je-
dan od onih koji su se ponudili biti
mučenicima u Fridjungovoj parnici,
obrnuo ne samo legja starim svojim
jaranima i subornicima, što je posve
malo kavalirski, nego je stupio na čelo
nove stranke »narodnoga napret-
ka«, koja hoće da klipše slijepo i be-
zobzirno kud je Tomašić provede. Po-
kročio je i dalje, jer je naglasio, e je
prava sreća i blagodat da mogu u
svojoj sredini pozdraviti preuz-
višenoga gospodina bana; pak
dalje je dao izabrati osobiti odbor u
stranci »narodnoga napreixa«
(bum!), koji će ravnati izborima, a jer
se nada obilatom sićaru, naglasio je
odluku stranke: e će primiti u stranku
svakoga, bez obzira na političku
prošlost, koji je voljan da u duhu
programa stranke poradi za dobro naše
domovine (krvava satira tužnoj Hrvat-
skoj!) Glavni dakle stup negdašnje ko-
i Stijepo snažno mategli žice. — 1 tutnji
sve to dalje i bljeska i kiša lijeva ko iz
kabla. Nije trebalo dugo i blagi nas Mor-
fej krenu sa svojom_čarobnom šibikom, te
odosmo na počinak.
*
Sutra već prije zore bijasmo na nogama.
Vedro bilo ko riblje oko. Bura — čista
moma — rastjerala varave prosce — crne
oblačine. — Tko zadovoljniji od nas! Bit će
bistar pogled sa Orjena. Na nebu divnom
i opojnom treperilo je bezbroj zvijezda.
Studeni zadah prirode razblaživao je i ti-
jelo i dušu. Velika jasna zvijezda jutrnja,
onamo pred čelom visokog brijega, bacala
je, kroz dubine i ponore beskrajnosti, kra-
sni svoj čar:
— ,14 bel pisnota che ad amar conforte,
Faceva tutto rider | orlente“ — (Dante).
I ta vaselena, velikim svojim objavama, go-
vori kroz zvijezde, jasnije, nego li sve knji-
ge mudraca, koji se muče na razne načine,
da nam protumače vječnu tajnu i zagonetku,
uzroke | bivstvovanje svega loga. Niti sam
zvan, niti mi može biti da proučavam za-
kone svemirskog života, ali ja i bez toga
vjerujem u čudovište njegovog opstanka, u
njegovu neponjatost i stojim pred njego-
vom veličajnom mistikom kano dijete u ne-
kom majčinom naručaju — pa najvolim ku-
srca, svoje uzdahe njezinom ja-
alicije ne samo da eto skršen padne,
nego postaje ugalni stup nove krea-
cije puzavaca, vrtikapa, ulizica. Pada i
drugi stup koalicije, adlatus preuzviše-
noga grofa Pejačevića, a to je glavom
naš gospar Frano Supilo. Koalicija se
drobi, a bolji nje elementi još su na
vrijeme da se sklone uz pravaše, € da
se od brodoloma spase.
Ugarska nek ih osvijesti!
Još da je uzdrman položaj ministra
Khuena moglo bi se oprostiti koaliciji
i seljačkoj stranci, jer upiru na nagodu
kako na stalni temelj svojemu radu;
ali nijesu ni siloviti Magjari mogli iz-
držati borbu sa ministarstvom, i ovijeh
su im dana panula krila. Mjeseca su
se i mjeseca borili i ometali u parla-
mentu svaki rad; izgledalo je onoma-
dne, e će doći do posvemašnjeg raz-
dora; ali bje dostatno da Khuen natu-
kne e će bičem, kad neće na dobre, i
gospoda su se opozicionalci osvijestili
isti čas, primili su odreku parlamentar-
nog presjednika, imenovali su kog je
Khuen želio, i utanačili, vele oni, pri-
mirje, koje će trajali svakako do Bo-
žića, a nakon toga će nova ugovaranja
po svoj prilici biti uspješnija. U ma-
gjarskom su parlameatu svi dogovorni,
svi solidarni proti Hrvatskoj, ne samo
nego po riječima i djelima se izvjesno
vidi, da ju hoće posve potlačiti, pak
pitamo: kako je moguće ljubiti one
pete koje te nemilosrdno tlače i gni-
ječe? A ipax ima Hrvata i na to sprav-
nih, a nadasve ih ima u koaliciji iz-
megju naprednjaka i u seljačkoj stranci!
Ako to nije bezumlje i proklestvo, onda
recimo da nema po danu ni sunca!
Hoće li biti sreće, da oni, koji su za-
ista vrli i uvjereni rodoljubi u tom me-
težu stranaka, istupe iz meteža, izagju
na proplanak, ogrle svoju braću pra-
vaše i ustanu s njima na obranu časti,
imena, narodnog dobra? Skori će iz-
bori na ovo pitanje odgovoriti.
vječju dušu i srce.
jelo drhtanje najavljivalo ranu zoru i mi
spremismo svoje torbe, da se uputimo put
Orjena. Krčmar nam već osedlao dva vilo-
vita konja — jednoga za mene, a drugoga
za Don Iva. Požalio sam, što me moraju
tugje noge nositi do Orjenskog Sedla —
ali — rad male neugodnosti — tako je mo-
ralo da bude. Don Ivo opet ne da ni pro-
mislit, da bi on mogao sav taj put pješice
prebrditi. Nu nije bilo ni našim drugovima
na odmet, što se konja dohvatismo. Neće
im trebati barem nositi torbe, koje su sad
bile ispunjene relikvijama ispražnjene vreće.
Dohvatih se šarcu na ramena i već sto-
jim na njemu, zagrnut debelim plaštom, ko
gizdavi konjanik. Nu najednom stadoše me
ogragjivati torbama sa svih strana — na
pleća, pod pleća — sprijeda, straga — pri-
veživahu ih s desna, s lijeva, tako, da izgu-
bih i oblik konjanika a postadoh više sli-
čan kentauru. — Jao meni, jao moja majko!
— poplaši li se šarac, pogiboh — baciti
se š njega neću moći, jer izvezan i privezan
odasvuđa — a moj šarac uzda nema —
vucarit će me — s bogom moja glavo! —
Uputiše se konjanici i pješaci. — Ej, mladi
moj gončino, vrli sokole, drži ti konja za
ular pa se ja ne bojim — Ti si junak od
junaka! — hvalio ja momka ko deliju Vu-
kalović Luku. A bilo to nešto djetetine, ko-
jeg sam morao svaki čas zalijevati konja-
Grozote.
Počimlju progonstva i bezakonja po
Khuenovu receptu. Suspendirala je vla-
da načelnika u Svetoj Jani i Sv. Ivanu
Zelinskom; goni iz Sv. Jane kapelana,
a potkopava temelje župniku Poliću ;
a to u našim čistim kotarima; pak što
još neće nadoći. Ne možemo drugčije
da okrstimo, nego grozotom i podlosti
postupak Dra. Ivana Krapca, Djako-
vačkog biskupa, koji je stao na čelu
odbora Tomašićeva. Grozota, jer se i-
zlaže proti većini klera i naroda; po-
dlost, jer uzvišena njegova služba to
mu ne dopušta. I ako teško ogorčeni,
donašamo značajne riječi »Hrvatske«,
koja pokle je osudila prekorni njegov
istup pita: »U koje ime može on zah-
tjevati, da ga njegovi svećenici slijede,
da odobre njegovu politiku? Može li
on tražiti od svećenstva i naroda, da
bira Tomašićeva kandidata? U kakov
odnošaj on mora takovim postupkom
doći sa svojim svećenstvom i narodom?
»Mi ne tražimo od njega da bude
pravaš. Ne možemo očekivati ni to,
da ne glasuje za magjarona. Neka iu
saboru podupire vladu. Ali od njega
imademo pravo zahtjevati, da bude
nad svim strankama, kao biskup, jer
u svim strankama imade njegovih ov-
čica, koje je dužan jednakom ljubav-
lju i susretati i ljubiti«. Uprav žalosno!
»Ni bez nas ne ide“.
Ova značajna izjava Dra. Šušteršića, pred
malo dana izrečena u zastupničkoj kući,
naišla je na veliko odobravanje u jugosla-
venskim krugovima, izazvala živahnu ra-
spravu i razno komentiranje u svemu au-
striskom novinstvu, a sigurno začudila i
iznenadila one ina ministarskim stolicama.
Ta oni već davno ne vode ni najmanjeg
računa o nekom elementu na jugu monar-
hije, a njegovi predstavnici na sve to šute.
Oni su se juga sjećali samo u slučaju
državnih zapletaja, okupacija i aneksija, a
— Na istoku već je bi-| :
sada na jednom jedan od najuvaženijih nje-
Drugovi nam zaostaše, a mi hitimo na-
prijed. Ništa zato, čekat ćemo ih na Orjen-
skom Sedlu.
Bilo je studeno, kao kod nas usred zime.
I eto nas, te uljegosmo u prostranu bu-
kovu šumu, koja se je spustila Orjenu na
proplanku. Velika je to šuma, gusta i jaka.
Moj se šarac napokon priviko svom te-
retu, jer ga sprijateljih dobrim zalogajem
suhih kolača. Od sad sam bio na njemu
miran.
— Ej, lijepa bukova šumo, ostat ćeš mi
uvijek u živoj pameti ! Salivena, ko velebno
stupovlje kakova starodrevnog hrama, koje
čuva grobnice junaka za dom poginulih !
Divna šumo, prepuna slatkih i gorkih u-
spomena! Kroza te trepeće dah veselih u-
minulih dana, kroza te struji zadah sa ju-
načkog poprišta izginulih pokoljenja, kao
veličanstveni žubor svetog crkvenog poja,
koji u dušu prodire. — Od tebe se kroz
stoljeća zipke sačinjale za one gole, siro-
tne mališe, da se kasnije ko dječaci po te-
bi igraju i spravljaju se na junačke podvi-
ge. U tebi se ma ročište sastajali mladi
momci i djevojke lake, da ih tajnim razgo-
vorom obaviješ i vezom ljubavi združiš i
kitila si ih svojim zelenim lišćem, simbo-
lom nade u bolji život. Kroza te orila se
je kroz stoljeća lijepa naša, vedra i mila,
slavenska pjesma — vesela svatovska_—
kad si snahe na vjenčanje pratila, i junačka
bojnoga megdana. U tebi je mno-
vica, ne dočekav s
što se ni ljuba ni-
govih političara, dovikuje im energično: 1
mi smo ovdje, hoćemo ravnopravnost 8 dru-
gim narodima; tražimo, da se naša riječ u-
važava u parlamentu i upravi države. Kra-
marž je rekao: ne može se bez Čeha; Stein-
wender: ne može se bez Nijemaca, a ja ća
vam priopćiti jednu tajnu: Ne ide ni bez
nas«. Ovako je izjavio Dr. Šušteršić, upo-
zorivši na važnost jugoslavenskog elemea-
ta, koji monarhiju čini onim što jest, koje-
mu monarhija mora da zahvali onaj polo-
žaj i glas kojega uživa u krugu velevlasti.
Upro je prstom na Tripolitansku akcija
Italije i njezine daljnje eventualne namjere,
| predočio ulogu juga u tom slučaju, & isto-
dobno kazao, da se dinastična čustva rav-
naju prama postupanju vlade. I imao je
potpuno pravo! Dr. Šušteršić je govorio la
duše cijelog patriotičnog i neovisnog sla-
venskog juga, pak s toga njega i mjegove
drugove u istupu proti današnjem sistemu
ne smiju smetati napadaji puzljivih eleme-
nata, koji samo u gradnji kojeg bunara ili
zvonika, ili podijeljenju kakvog ordena, ba-
runstva ili viteštva vide uspjeh naše usro-
dne borbe.
Govor Dra. Šušteršića u proračunskoj ra-
javnog mnijenja, koje zahtijeva promjenu do-
sadašnje taktike u novu radikalnu borba.
Mi smo do sada bili naučni na razne 8&a-
stanke i konferencije o ekonomskom podi-
gouću Dalmacije, uši su nam još i sada pa-
ne obećanja, čuli smo za lijepe zaključke a
ministarskim vijećima, ali ostvarenje veli-
kog dijela svega toga, nijesmo nikađća vi-
djeli. Svakomu ministarstvu »leže na srcu
kulturni i gospodarski interesi svih naroda«,
pa kako mu ne bi ležali nasi Jugoslaven-
ski! »Oni bi rado udovoljili našim zahtje-
vima i ko ragje od njih, ali za sada se ne
može«. Ove su riječi čuli jugoslavenski za-
stupnici od svakog ministarstva do sada.
Slušalo se je i čekalo, ali se dočekalo nije
nikada ništa. Negodovanje je s dana na dan
raslo sve više i više ali ne samo proti vla-
di nego i proti našim zastupnicima, osobito
onima iz starije i preživjele garde, jer mi.
jesu znali ni htjeli prisiliti austrijsku vlađa,
da dogje u susret našim najnužnijim naro-
dnim potrebama na kulturnom i gospodar-
skom, a da i ne govorimo političkom polju.
Hiljadama Slovenaca u Trstu ne dozvoljava
se niti pučka škola, Dalmacija još nema želje-
zničkog spoja sa svijetom (a ko zna koliko
će još proći dok ga dobije), za gradnju je-
Lijepa goro, prepuna uzdaha bolnib\ Ti
si odgojila hajduka, što je ko munja kroza
te sijevao diljkom i handžarom, kad bi ga
vile s Orjena budile na junačko mezevo.
Kroza te je probijao stoljetni hitac ubojita
zma i grom pušaka odjekivao kroz tvoje
granje. Ti dogovore tajne skrivaš ko i ono
blago, što se plijenom odnosilo. Junake 6!
sankom krijepila, da sutra novim dnevom
nove pobjede iznesu. U tebi je bajđuk is-
čekivao svoju žrtvu. O tebi se sušile krva-
ve košulje. Ti čuvaš pod sagom debelog
šušnja staro gvožgje slomljenih jatagana i
istrošenih kubura i š njima uspomene pa-
lih glava. Junaka si pokopala i spremila
mu izmučeno oružje na vječno počivalište.
Lijepa šumo, što starim isušenim kosti-
ma ogrijev davaš i sve potrebito za življe-
nje, dok se ti uvijek pomlagjuješ novim ži-
votom, od tebe se spravljaju mrtvački lje-
sovi tolikim generacijama, Danas pak — u
svijetlu nove dobe — kroza te se dižu pri-
če i bajke, koje će do skora tvoju djecu ia
novog naraštaja plašiti, To je tvoja povijest,
na kojoj ćeš prosnijevati velebne sanke
možda do novog uskrsnuća ...
Lijepa šumo, padaš na moju dušu ko u-
mirući akord davne kakove romance i sto»
jiš preda mnom ko velebno svetište, u kom
su postavljeni dragocijeni zavjeti tolikih u-
minulih generacija.
Jesi li šumo proplakala, kad no je .novo
doba istrgnulo bojno oružje tvojoj djeci? ...
s
..
tom šumom, & da ti
Nije moguće proći
se ne uzbude čuvstva u srcu i duši, Sve —
spravi je odraz ogorčenja jugoslavenskog .
usi
e