MEET U DUBROVNIKU, 2. DECEMBRA 191I. PRAMA CRVENA GRMAISA [ove je lištu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p0 surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto [om godine Istina sebi krči put! Stranka je prava od godina i godi- na uvijek jednu glasila, a ta je: na- goda je izvor svijeh jada, svijeh nevo- lja tužnoj Hrvatskoj; zato dolje nago- da! Utecimo se sjajnoj kruni, da pri- znade neodvisnost i paritet naše do- movine sa Magjarskom, a dotle niti šaljimo zastupnike, niti u kakvoj dr- žavnoj radnji sudjelujmo. Kad smo ra- ja, budimo raja, dok opći glas naroda, prosvijetljene Europe, a nadasve no- sioc slavne krune Zvonimirove ne pri- mora gorde Magjare, da se prilagode razlogu i pravici. Stranka je prava i dalje pokročila, kad je svečano, pošte- nom besjedom, i to više puta, poziva-. la koaliciju da prestane pobijati nago- du složnim silama, a da će ju pravaši svom moći poduprijeti. Rodoljubne su pravaške riječi pada- le na tvrđi kamen, koalicija ne samo da nije prihitila poštenu pravašku po- inoć, nego su kukavički pritvrdili oko- ve tužne domovine deklaracijom, pak dopuštili da se dogje i do pragmatike. Ako je išta na svijetu očito i bjeloda- no, to je kukavno ponašanje koalicije, koja za masne štipendije, što je primi- la, i ako se je bila obvezala da neće, dopuštila je da se dogje do ruba pro- pasti. Ipak je većina naših novina po- vlagjivala koaliciji, sumnjičila je prava- še, grdila ih je, psovala. | baš sada, kad se radi u Hrvatskoj ili da ju se liši jarma, ili da ju pritisnu posve o zid, sad ,kad pravaši neprestano pozivlju koalicionaše na skupni otpor, oni se oglušuju, a većina listova neće da o- sudi takovo izdajničko ponašanje. Ipak istina krči sebi put! U »Našem Jedin- stvu«, kog strast nije zaslijepila, i koji reče mnogo toga što je posve dobro, rodoljub Hrvat kaže što slijedi: »Sad kada bi sloge najviše trebalo u Banovini i u Dalmaciji — sad kad bi najviše trebalo da se čuje samo je- dan vapaj — sad se mi junačimo je- dan na drugoga, stranka na stranku, a posao neka obavljaju Magjari ona- mo s Tomašićem, a ovamo s bosan- skom željeznicom. Zreo marod digao God. VII. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — _— POJEDINI BROJ STOJI. 1 PA+ A. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za zahvale | priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 4 utužljivo u Dubrovniku. bi na Magjare — u koliko bi samo mogao — kuku i motiku, zvao bi i vraga u pomoć, upriličio bi i depu- tacije i iskaze i smutnje, sve, sve bi pokušao da osujeti ono što nam i u ekonomskom i političkom pogledu pripravljaju. A s marvom, kao što smo mi, oni će uspjeti«. Stranka je prava ima tome mnogo godina pozivala narod, da se digne na Magjara, kako zreo čovjek, koji traži zakonito svoje pravo; stranka je pra- rod e bi digao kuku i motiku na Magjare; stranka je prava sve pokuša- la, da osujeti e se s narodom nebi ba- ratalo kako sa marvom ; a koji su bi- li oni što su odvraćali narod, koji su zom, nego ragje da se bratime sa Ma- gjarima, da se drže nagode kako pijan plota? Stavimo ruku na prsi, pak pri- znajmo, da je straaka prava, ona jedi- no, nesebično, ustrajno baš zagovarala taj jedini izlazak, to jedino uspješno srestvo, e bi stekli naše pravice. Zato sve one novine, koje su zna- no ili u neznanju pripomagale munka- čima, imagjaronima, nagodbenjacima, koalircima, da truju narod i da ga za- vedu na stranputicu, imale bi danas ustati odvažno i javnim svojim glasom prisiliti koalirce, da dok je još mogu- će pruže ruku stranci prava u Bano- vini, sa lozinkom: dolje snagodom, proč od Magijara, jer bi tijem iz- vršile pošteno rodoljubno svoje zva- nje, i spasili bi narod iz ovog skraj- nog iskušanja, koje će izdržati uz na- silje magjarskog eksponenta. To je je- dini put, da se izagje na čistac. Još jednu veliku istinu iznaša »Na- še Jedinstvo«, što utišti nas, i radi ko- je bi morale ustati sve novine, a to je zahtjevati i od zastupnika i od vla- de kumulativne tarife, koje bi do- nijele to veliko dobro, da bi naši tr- govci mogli imati mnogo jeftinije ono što žele dobaviti, a da im ne trebaju tršćanski mešetari i kojekakovi spedi- cijoneri. Mi pristajemo s naše strane i preporučamo tu stvar zastupnicima na dobro i korist razgranjene naše trgovine. va zaklinjala rodoljube, da napute na-|. odvraćali rodoljube, da ne idu tom sta- |. Obećanje — ludom radovanje. | Ima godina da od raznih ministara u Beču. čujemo svako malo, veoma laskavih izraza | za uevoljnu našu pokrajinu, oni bi ju po- zlatili, oni priznavaju vanrednu nje vrijed- nost radi položaja i mora, oni su nešto i poduzeli, ali kad ištemo baš ono što nam je najprečije, ono što bi nam vrijedilo mnogo više nego mnoge poboljšice, ono što bi do- radilo da naša pokrajina postane veoma aktivna i za sebe i za Monarhiju, onda slušamo obećanja, i uz laskave riječi pro- laze godine, a narodni se vapaj ne sluša, narodna se prijeka želja ne ostvaruje. Znamo i uvjereni smo, da su glavni naši iskopa- nici Magjari, ali kolikogod ma njih žalili, na njih bili kivni, ne možemo a da i ne- milo ne sažalimo na gospodu ministre u Beču, koji su tako malodušni, da puštaju e jedan narod gniječi drugoga i ne dade mu nikako oživjeti: toli više kad su po sri- jedi zakoni i svečane obveze, koje bi imale biti svete onijem, koji upravljaju udesom naše Monarhije. Bugojno- Aržano. U zakonu je ustanovljeno, da će se ta pruga graditi, ta žila kucavica, koja bi pri- tegnula trgovinu u našu zemlju; naša pola svečano je izjavila, da će po sebi poduzeti radnje, ako drugi faktori nebi se ozvali; naši su zastupnici hvalevrijedno ustali i u- pitima i obrazloženjem, zatražili su u ime naroda, rekli su i po koju oporu; ali od- govora primili nijesu, jer još traju prego- vori sa Magjarskom, a:dok se gospoda do- govaraju naši nek šute; prosto im paka pro- svjedovati kad budu skrojili, kako oni hoće, kad budu uredili stvar, kako će odgovarati njihovom interesu, ili bolje njihovom ćeifu. Na višu žalost i glavni neki naši ljudi u toj su stvari nesložni i tako daju povoda onijem, koji to jedva čekaju, da se sve po- mete, i da mi ostanemo na onom jadu, koji nas goni od toliko godina; obećana nam je zemlja tu pred nama, ali nam ne dadu u nju ući. Od nevolje će nam možda dati kad već ne bude na vrijeme, jer će trgovina okrenuti drugamo. Reciprocitet za zagrebačko sveučilište. I u tome smo strašno prikraćeni, kako proizlazi iz odgovora nu upit zastupnika Šusteršića. Listovi su donašali još pod Ra- uchom, da je Hrvatska vlada udesila na taj način predavanja, kako bi naša mladež pri- svojila sebi baš ono znanje, koje se kod nes traži za državne činovnike i nastavnike; a sad je ministar u Beču kazao, da su se stoprv zapogjeli dogovori. Što će pak do- govori, pitamo, kad je Hrvatska vlada spra- vna zadovoljiti svim opravdanim zahtjevima, PODLISTAK. Književna bliješka. I. Ono što se u 3. tački pod rubrikom:; »Mala književna bilješka«, u br, 344. od 20. Rujna tvrdi, nije tačno sve do kraja; jer premda odnosna zamjenica kad se proteže ua imenicu muškoga roda neživa značenja, te stoji u akuzativu jeduine, obično joj glasi taj padež koji, ali joj opet glasi kašto i koga (ili kojega). Maretić: Oramatika i Sti- listika sti, 145, 6 143. Primjer za koji: kamen koji odbaciše zidari. Primjer za ko- ga: na ovome bukvaru koga je meni po- klonio prijatelj moj Vladisavljević, (Maretić istoj strani). Dakle ne bi bilo pogrije- šno: brod koga su kupili, nego je samo običnije: brod koji su kupili, 3. A rs da sje na druge književne bilješke, Oblici rekući, dojdući pogriješni su, jer od svršenih glagola ne može se ivo- riti particip presente, izuzetak SE samo par- ticip dadući, načinjen prema svršenom pre- tri oblika jedan ljepši od drugoga, t. |. tako rekavši, ili: da teko rečem, ili: tako reći, i Takogjer ne treba govoriti: dojduće nedjelje, jnego buduće nedjelje. 3. Čuje se često i piše: mal da ne, ili upravo: malo ne, mjesto gotovo; n. pr. po- trošio sam malo me polovinu novaca; to se mora reći: gotovo polovinu. Malo ne, može se upotrebljavati mjesto gotovo samo kad ističe glagole; n. pr. malo ne padoli, malo me me iskara i t. d. 4. Takogjer se kad i kad piše i čuje; do: šli su, bez da su bili pozvani, Ovo treba reći: došli su, a nijesu bili pozvani, 8, U govoru mnogo se upotrebljava in- finitiv s prijedlogom za, n. pr. to nije do- bro za jesti; i nije ga lako iskorijeniti, ali nije dobro jesti, ili: za jelo, ili: za jedenje. Tako je isto velika pogriješka kad se infi- nitiv s prijedlogom za uzme u značenju na- mjerne rečenice: n. pr. za uvjeriti se o sve- mu tome, nužno vam je pročitati ovo pismo, To treba reći: da biste se uojerili o svemu tome i t. d. 6. Prijedlog ob i u mjesnom i u svim drugim značenjima, osim vremenskoga (na pr. ob zimu) treba svagda uzimati o a ne ob. Ne valja dakle: udario ga ob ovaj zid, već treba; o ovaj zid. Vrlo rijetko sloji 0b s akuzativom u mjesnom značenju, n. pr. pisati ga ne bi se smjelo nigda, nego: to! sjediti kome ob desnu ili ob lijevu stranu. 7. Kad se srednji rod pridjeva združi sno- minativom ili akuzativom riječi što, mesto, ništa i t, d. onda se ponajviše pridjev snji- ma slaže u padežu; n. pr. da ti je kazao prorok što geliko, ne bi li učinio? Ne bi bilo dobro što velikoga, kako se često piše. 8. U pisanju često se zamjenica cij (čiji) naopako upotrebljava, Ova zamjenica kad je odnosna, ona se može protezali samo na riječi muškoga roda, koje stoje u sin- gularu i znače čeljad. N. pr. ovu sam ha- ljinu kupio u trgovca, čija robu svi hvale, Dakle ne može se reći: nakupovao sam |svakojakih stvari u frgovaca, čiju robu svi hvale; nego u trgovaca &ojih robu. Ne valja Ini: to je seljakinja, čija je kuća lani izgo- rijela; nego koje kuća, Niti valja: sjedio sam pod drvetom, čije su grane lijepo uli- stale; već treba: kojega grane, i t. d. 9. Katkada ćeš u kojemu listu čitati; po- čam i sličnijeh. To je nepotrebni arkaizam, koji ima dobru zamjenu: počevši, i t, d. Ove navedene pogriješke i još nekoje druge iz dana no dan nestat će ih, jer se sve više i više uči naš hrvatski jezik i pazi se na njegove pravilnosti; ali ipak što prije to bolje! —_ć. o eO -- DEE - SES ZI [u se iz Beča postavljaju? Opel nekakav ibis redibis, a nigda na kraj! Svi za jedan štap! | Ako naši zastupnici žele koristiti narodu, | usi bi uz ovakove neuspjehe otvoriti do- bro oči, zabaciti sićušne i mizerne osob- nosti i nadmetanja, stopiti se svi u jedno, ne odbijati s ludoga izmišljenoga klerikali- zma pomoć i zaštitu Slovenaca i uprijeti svom snagom, da naši pravedni zahtjevi budu uzeti u obzir i provedeni; jer dok budu jedni glasovali na jedan način, drugi na drugi; dok budu jedni pritezžali a drugi popuštavali, dotle će zaslužiti samo ironi- čni posmjeh i ništa više. Sudbonosni su časovi, ministarstva imadu tisuću načina da svoju proveđu, a jedino bi ih jednodušna sloga zastupnika hrvatsko-slovenskih mogla navesti da poslušaju i njihove želje, i da ih otpreme ne sa prostim obećanjima, nego sa stvarnim izvršenjem onoga, što narod prosi i moli od godina i godina, tako da mu je već dozlogrdilo o tome i rasprav- ljati. Ne ištemo vele, nego ono što nam po pravu i zakonu ide; a u tome svi kako jedan čovjek, pak će za stalno nešto i biti! Novo po svijetu. Blokada Dardanela. Kako iz Carigrada javljaju, svaki se čas isčekuje, da će italijansko brodovlje zatvo- riti Dardanele. Tim bi se najosjetljivija šteta nanijela Rusiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. U opće se drži isključenim, da će Rusija mirno prihvatiti blokadu, jer se blokada kosi s megjunarodnim ugovorima. Javno pak mnijenje u Rusiji većim je dijelom iz go- spodarskih uzroka protivno Italiji. I tome mnijenju morala bi da odgovori i izvanj« ska ruska politika, koja će i uslijed toga prije zauzeti stajalište protiv, nego li za I- taliju. Povodom vijesti o napadaju na Dar- danele veliki je vezir u Carigradu odmah sazvao ministarsko vijeće, koje je na dugo o tome raspravljalo. Nakon ministarskog vi- jeća pregovarao je sa ruskim poslanikom grofom Čarikovom, a takodjer i sa austrij- skim poslanikom. Za tijem su bile zajed- ničke konferencije sve trojice. O toj namjeri Italije obavijestila je Porta i sve ostale vla- sti, Ujedno je Turska odredila još zadnje potrebne mjere, da se već pri samom po- kušaju napadaja ovaj najenergičnije odbije. Ratni ministar i ministar mornarice otišli su u Dardanele, u svrhu pregleda nužne obrane. Engleški je poklisar izjavio turskom ministru izvanjskih posala, da bi blokada Dardanela bila i na uštrb engleškim trgo- vačkim interesima i dovela u vrlo neugo- dan položaj signatarne vlasti londonskoga ugovora od godine 1871., kojim se je pro- glasila neutralnost Dardanela. — Iz Odese u Rusiji javljaju, da je u onom dijelu on- dješnje luke, što je odregjen za strane bro- dove, nastao gotavo potpun zastoj. To se dovodi u svezu sa očekivanom akcijom ita- lijanskoga ratnoga brodovlja pred Darda- nelima. — Zadnja je vijest, da je Italija obavije- stila Rusiju, da za sada ne misli na blo- kadu Dardanela. Italijansko-Turski rat. Ovo zadnjih dona kao da je bilo nekoliko većih okršaja u blizini Tripolisa, Sve vijesti kažu, da je bilo što znatnijih gubitaka sa obe strane, U subotu je boj trajao cijeli dan, pa vijesti sa italijanskog izvora kažu, da je italijanska vojska imala »samo 50 mrtvih i ranjenih«, Kad se uzme u obzir, da to jav- lja italijanska službena agencija »Stefani«, bez sumnje je i toga dana italijanska vojska oko Derne doživljela uprav znatan poraz, Ista agencija javlja, da je i sjutri dan došlo do žestoke bitke, u kojoj da je palo 40 A. rapa i oko 100 ranjenih. Koliko je pak palo italijanske vojske, toga »objektivna« italijan- ska agencija ne javlja! Spomenuta nadalje javlja, da u Tripolisu funkcijonira sve u naj- | straže. boljem redu. Italijanski je general Frugont naredio, da čete napokon prodiru dalje, i to najprije do utvrda Mesri i Elkharme, te da je prva utvrda nakon malo sati već bila za- posjednuta. Na skrajnjem desnom krilu bila se razvila očajna borba izmegju jedne ital. pješačke pukovnije i turskih redovitih četa, ali o tim gubicima ništa ne javljaju. I sli- jedećih je dana bilo došlo do omanjih okr- šaja. Nijesu pak istinite rasturene vijesti, da su italijanski ratni brodovi vigjeni kod o- toka Lemnos i Mylilene u Egejskom moru. — Ratno ministarstvo u Carigradu primilo je sa ratišta slijedeće vijesti iz Dehibata (Tu- niska granica): Naše čete udarile su na do- sta osamljeno lijevo krilo Talijana i potisnuli su ih sa velikim gubitcima. Preko 600 Ta- lijana pokrilo je bojno polje. Mi smo zapli- jenili 9 topova, od kojih 5 nije bilo monti- rano, 11 sanduka municije i 21 mazgu. Sve su pozicije oko Bumeliane opsjednute. Isto- dobno odbili smo navalu kod El Garmacha u blizini Gargariša i zaplijenili smo jednu mitraljezu. U oba smo boja izgubili 82 še- hita i 2 su časnika lako ranjena. Bojište iz- gleda kao kakovo jezero. — Kako »Daily Telegraph« javlja, Porta je doznala, da je Engleška uložila protest u Rimu proti šire- nju italijanske akcije u Crvenom moru. Kao povod protestu navagja se bombardovanje Akabe od dvaju italijanskih krstaša. Akaba je pomorska luka, u kojoj se nalaze znatne turske čete, a leži upravo na granici poluo- toka Sinaja. U njoj je engleška uprava, ali ona spada u turski posjed. Sasma je mo- guće, da se je bombardovanje Akabe, koja je blizu egipatske granice, Engleške veoma neugodno dojmilo. — Francuski poslanik Boimpart saopćio je Porti, da je francuska vlada turskom sanitetskom odjelu dozvolila, da na putu u Tripolis može prolaziti kroz Tunis; takogjer su date i sve u tu svrhu potrebne povoljštine. — Kako javljaju iz Carigrada, zaposjeli su Turci poziciju, ko- ja se nalazi u udaljenosti od po sata od Tripolisa na muslimanskom groblju Said Dendar, koju su ltalijauci bili već osvojili. Zaplijenili su Turci pri tom 2 mitreljeze i ne- prestance su bombardovali tvrgjavu da u grad prodru. — Pošto prema gledištu turske vlade vilajet Tripolisa velikim dijelom nalazi se još uvijek u turskim rukama, pod efektivnom u- pravom Turske, Porta je odlučila prenijeti glavni grad u Sian ili u koji drugi grad, sve dotle, dok Italijani ne budu prisiljeni osta- viti Tripolis. Porta će pozvati vlasti, da pri- vremeno premjeste sjedišta konsulata. — Ca- rigradski »Ikdam« javlja, da je Porta nakon ministarskog vijeća naložila poklisarima u inozemstvu, da saopće velevlastima, da u- regjenje tripoliškog pitanja ovisi o tome, da se prizna efektivno suverensko pravo Tur- ske u Tripolisu. Porta će protiv svake lta- lijanske navale na tursku obalu poduzeti nužne mjere. Kretsko pitanje. Izmegju Grčke i Turske vodili su se pre- govori za potpuno riješenje kretskoga pita- nja. Sporazum će u najkraćem vremenu biti postigaut, te bi Grčka imala upravljati Kre- tom u ime Turske. Protugrčki bojkot je već prestao Engleška i Njemačka. Ministar izvanjskih posala Grey pred za- stupnicima je u Londonu izjavio, da se na- du, da nema sada nikakve perspektive za rat i da će njegov govor pomirljivo djelo- vati. Maročko pitanje da od sada noće više uznemirivati Europu. Uloga, što ju je igra- la Engleška, da je bitno doprinijela održa- nju mira. Revolucija u Kini. »Reuterov« dopisnik, koji se nalazi kod kineških ustanika u okolici Nankinga, jav- lja, da su ustanici počeli da bombarduju Nanking. Carske čete već imaju oko 800 mrtvih. — Strani poslanici zaključili su na svom vijećanju, da pojačaju poslaničke ma —=mn—=—===m=mmmr