Li mk i o ASK pati E a Br. 3854. — U DUBROVNIKU, 9. DECEMBRA 19!l. [eve je lista sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na p6 četvrt godine surazmjerno; za Znozemstvo godišnje K. 9 ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen 1 za došasto polugodište. — Ko SILI Raspisani izbori. Dogorio je luč do nokata. Središte tužne naše domovine skorih će dana bili u ljutoj trzavici, u nemiloj ognjici, jer će se tamo slučiti izbori za Sabor dne 15., 16. i 18. o. m., a uži izbori do 20. istoga. Ali tih dana neće sama Banovina biti izložena mukama Pro- kustova kreveta, nego i sva Hrvatska uzduž i poprijeko u bojazni i u nadi. U bojazni, jer će eksponent magjarske vlade upotrebiti sva srestva, sve na- čine, bili zakoniti ili ne, da provede svoje smijerne skutonoše; jer će dobar dio koaliraca ili prignuti šiju i prila- godit se sili, ili će istrdšiti svoju snagu na ono što je bjelodano nemoguće, a to popraviti nagodu; jer će Radićevci naći izlazak a da bude sita koza i na mje- EME III TS PRAVA CRVENA MRI NJERIDSR AA S NMK God. VII. Brzotisa i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata | oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se zm mm Administrociji. Pisma dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji sc više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrsnkirani se primaju se. — Plativo 1 utažljivo u Dubrovniku. Idokazuje kad je naredila svojim pri- stašama, da apsolutno moraju glasati proti Tomašićevim kandidatima; bila je spravna pružiti ruku bilo komu samo da se zavjetuje odbaciti nagodu i sve petljanije i natezanja magjarska; izja- vila je, da će rado podnijeti sve ne- volje i žrtve; prekinula je i čvor da je tobože klerikalna; jer je po sto puta naglasila, da klerikalizam nema posla sa državopravnom bor- bom Hrvatske proti Ugarskoj. U toj borbi (kaže ona) u redovi- ma naše silranke mogu složno vojevati najzelotniji katolik i najzagriženiji kalugjer ili košer- rabin. Protest i afirmacija Stranka prava ne ide samo za tim, da osvoji što više može kotara, uz stu zelje; jer će možda koji slabić imekiš i \značajnu potporu osvješćenih svojih posrnuti: u nadi jer ma bila koja sila, koji pritisak, koje god bezakonje, stranka će prava sačuvati svoj položaj, a po svoj prilici i pomnožiti svoje redove. Pri- pravlja se titanska borba, a sav će na- rod ju pratiti najvišom izvjedljivošću, jer će se po uspjehu znati ili smo se približili cilju i želji svijeh nakon pe- deset godina nemiloga trzanja, ili idemo u susret novim gromovnim borbama i nevoljama, koje bi mogle dovestit narod do očaja, do raspa. Stranka prava i izbori. Stranka se prava razložito nada do- bromu uspjehu, jer silazi na polje meg- dana dišiplinirana i složna; poštenje i razbor a nadasve prokušano iskustvo kandidata jamči e će oni u vodu u va- tru glavom bez obzira, rame o rame, kako Termopilske čete, a po planu do- bro udešenom i promozganom : izbor- mici su Oduševljeni i spravni na žrtve i progonstva. Vedra čela i neporočna ide stranka na mezevo, i ona je raspr- šala klevete i izmišljotine mutikaša, jer je čisto i bistro kazala što hoće, za čim ide, kud smijera. Tomašiću i ma- gjarskoj je bezobzirnosti navijestila borbu na smrt ili život, a to najbolje PODLISTAK. Roman Roze Primule. (Preragjeno). Zven, 2vrn.., Netom sunce grane i zlati polje i livade, krovove i uske ulice od R... već šivaći stroj Roze Primule zvrnda, Roza, to je, čitatelji već slute, veselo i lijepo dje- vojče. Kosa joj se žuta sjaji kako sunce, modre oči bezazleno svijetle, kako tiho more Ri- vijere, a usne crvene kako pupak divlje ru- že smiješe se, Tankoviti nje prsti znadu izvrsne radnje za ples i za gospodu učinili, a ona je pripro- sto odjevena, jer ne može bacati, a čedna i ne misli na takove izvanjštine, Da Roze nije, ko bi hranio starog ne- moćnog gjeda, ko Lujicu i Antu maloga, koje joj je majka pri smrti tako ganutljivo preporučila? Jer baš nje deset nokata hra- ne obitelj, kad je Bog htio da u malo mje- seca umru i otac joj i majka, A ipak, bilo pri radnji, bilo pri kućnom poslu, ona je tako vesela e bi rijeti da je najsretniji stvor. Isprva nesreća joj se prikaživala nesno- snom, bojala se da ne padue u očaj; a- li zahvativ se marljivo radnje, ova je bila najbolji metem mlađom skršenom nje srcu. izbornika i pobornika, nego ima još dva cilja: prvi, da tim glasno i jasno pred Bogom i svijetom prikaže pro- svjed, jer se hrvatski narod na silne muke stavlja, jer mu se otimlje krvavo stečeno, a daju mu se mrvice kako tužnom ubogaru; jer se oduzimlje be- zočno i ono što mu se je dalo tvrdim zakonom, krnj-ugovorom godine 1868. Drugi, da se afirmiše u svoj domovini, e ne cijene gospoda griješitelji da spa- vaju na stečenim nasilnim lovorikama, nego da znadu, e je narod ogorčen, razočaran, očajan, i to narod u višem dijelu, da bi lasno moglo prekipjeti, te narod kad je faktično bespravan, gnječen kako stoka, izložen nepresta- nom nasilju i bezakonju, učiniti ka- kovu nepromišljenost, od koje bi tr- pljeli pravednici za ništa drugo, nego jer žarko ljube rogjenu grudu. Naravno da će vlada gledati ušutkati taj glas, taj prosvjed, tu afirmaciju, no ipak uz sav pritisak i svu silu još će jednom Scotus Viator moći kazati, e je Hrvat- ska mučenica. Vuk i janje. Kudgod zavlada sila, ponavlja se ona starinska basna o vuku i janjetu. Tako je i za ovijeh izbora. Siromasi kad ih nevolja zateće brzo se ra- zaberu, a to je blagodat s neba u njihovoj nevolji. Već je pet godina prošlo od onog stra- šnog rastava, a Roza još nije zaboravila mile svoje roditelje, u svojoj ih pameti gle- da, za njihove se duše moli, stalno se na- , [da e će se svi opet okupiti u boljem svi- jelu, a u toliko duševno gleda ispunjati sveti nalog svojih roditelja. Posao Roze Primule švelje dobro je na- predovao. Odgojena od dumana, koje su je iz djetinstva privoljele, njima je dugova- la svoje znanje; a opet znale su tako vje- što je preporučiti ponajboljim gospogjama, da joj se radnje uprav nagomilavale. A te su radnje bile tako izvrsne i savršene, da im ni zlobno oko nije imalo što zamjeriti, Osim toga tako je bila na ruku, znala u- dvarati, pričekati i otpratiti, da svak te je je- dnom njoj nešto predao, ostao bi zadovo- ljan i trajno bi se kod nje služio, Znala je takogjer ukusno svakomu prirediti haljine, i prilagoditi ih prama dobi i uzrastu, da je hvalio nje vještinu. Gospogja Poglavareva nakastila uz veče- ricu prirediti ples, a nekoje na- ručile nove haljine u Roze, Već se osam dana ona muči i dan i noć, šiva, utijava, prigiblje, nadostavlja vrpce, nakite, vezive; jedna je brige muči: hoće li sve biti za o- Čujte vladino glasilo: »Opozicionalna se gospoda varaju? ako misle da će moći s terorom raditi. Ma što god poduzimali i koliko god se tužili, be- zobzirno će iz kotara biti ostranjen svaki, koji bi htio terorizirati i haranguirati izbornike. A tej bi teror i haranguiranje po istom glasilu bilo: »ako se ne ispunjivim obećanjijia kuša zavarati na- rod«. Srestvo je dakle posve uspješno pre- dato podregjenim oblastima u ruke, a da će iste revnosno ga upotrebljavati, o tome nema dvojbe. Tim je svaka o- pozicija pritisnuta o zid, jer stavimo kako izgled, stranka prava obećaje na- rodu da se neće primiriti dok ne pokopa zlosretnu nagodu, a to oblasnici će pro- majstorija prepredenog mešetara. Od | kad je Austrija na bojnoj poljani ju-, nački podlegla, jer se je borila na dvije/ strane, od kad je i prama Italiji slavo- dobitno morala pokloniti se radi po- raza u Českoj, dliihovi se Austrijskih naroda nijesu primirili, t& Italija nije zasluživala ikakove nagrade, jer je ha- metom potučena kod Custozze po ko- pnu, a pod Visom po moru; a opet nemirni duhovi talijanaca nijesu se na- šli zadovoljni, jer su željeli mnogo više oštete u zemljištu. Iredenta u Italiji više je puta izrekla svoju i nije propuštila nikakove zgode a da ne bada i izaziv- lje, bilo kakovim vijencem, bilo koje- kakovim povicima, bilo kojom rezolu- cijom društva »Dante Allighieri« ili što slična. Zato odma od prvog postanka | da gleda, a da se ne ozove. | naša se je Monarhija ozvala, kad su Talijanci posegli na Arbaniju; postavila je svoj vteo, i druge su vlasti pristale i Italija se je morala pokoriti. Opet ovijeh dana Italija gleda, kad ne može u Arbaniji; da zametne kavgu u Egejskom moru, oko Dardanela, jer cijeni da bi amo mekša bila kost, koju mora glogjati; ali i tome pothvatu priječe se velevla- sti a nadasve naša Monarhija uz Ru- siju. Istodobno je otstupio i predao svoju ostavku generalni poglavica štopa Konrad pl. Hotzendorf, a barem sve novine kažu da je otstupio baš za to, jer je htio da se odvažnije postupa proti Italiji, dočim je ministar spolja- šnjih poslova želio, da se na dobre uklone nesuglasice. Bilo istinito, ili ne, suditi neispunjivim obećanjem, haran-|klimav je bio savez, i odnošaji su se jedno stoji: da je trojni savez uzdr- guom, terorom, i eto neizbježive po- sljedice vladina pritiska. Neka ga ipak vrše, naši su junaci spravni na sve, od jedne se samo boje, a ta je da ne dozvole izbornicima doći do glasovanja. Zato svi hrvatski listovi, pak bili od koje god stranke, imadu glasno i u na- prijed tražiti, da se najpodlije i najgro- znije od svih zloporaba ne.upotrebi, imadu budno pratiti i svako i najmanje aasilje spomenuti i žigosati; neka na- rod dogje do glasa, pak što dade: Bog i Hrvati! Trojni savez. Lukavi i prepredeni Bismarck, kad je zgazio pod noge Francusku, a još joj namelnuo republikansku vladu, kako bi u rasprama i strankama što više oslabila; kad je vidio kako je prije- gorni francuski narod znao u malo vremena sakupiti silni novac, nekoliko | više pula pooštrili, a Njemačka kako | dobra prijateljica imala je silu glavo- bolje da primiri dvije saveznice po pi- smu a dvije suparnice u činu. Austrija je zaista gledala da predusretne svake zlobne primjetbe svoje saveznice, a mi znamo najbolje da joj je došla u su- sret do skrajne: granice po klauzoli, po ćozotima ; nu ipak se ogorčenost nije ustalila, toli više jer je Italija znala vikati i larmati i za najmanju. Ele su godine bilo kako prolazile, pismeni bi se ugovori ponavljali, ministri bi se spoljašnih poslova prorazgovorili, sr- dačno napijali, i tako bi otpadali pro- svjedi i prigovori zastupnika, glavnih glasila, koji su dokazivali e je takav savez labav, neprirodan, nami veoma štetan. | slijedilo bi tako još godina i godina, da nije se ove godine ltalija istrčala ne samo da zauzme Tripolis, što će biti svakako uz ljute žrtve, nego da se pruži i s naše strane u Arbaniju, man, da su popucale spone, te da je sva prilika e se više neće ponoviti. Francuska a naravno i Engleška mataju Italiju, pak i to će doprinijeti da se sa- vez i jače rasklima. Zaista mi Slaveni nećemo žaliti ako se savez posve prekine, a to ne jer smo kivni na Italiju, nego jedino zato, jer će taj dogagjaj prisiliti Austriju, da pruži saveznu ruku Rusiji, koja bi bila svakako vjernija i stalnija saveznica, niti gleda da suži granice naše Mo- narhije. Tomašić se je odlučio! Zagreb, 6. XII. Ima već nekoliko vremena, da je navije- stio borbu, žilavo se spremao, dugo promi- šljao i tako otezao s raspisom izbora, dok se napokon nije odlučio. Iz početka su mnogi mislili, da će To- mašić odmah poslije raspusta sabora raspi- sati izbore, ali on to nije učinio i to s je- dnostavnog razloga, što se, uočivši složan miljarada; kad je opazio, kako su ve- tobože da prisili Tursku na otpust Tri-| otpor svih stranaka proti sebi, otpor koji bi likodušno svi pregli, da što prije njemačka vojska izagje iz njihove mile domovine, te kako hlepe i nastoje da dorastu i budu spravni na odmazdu, stari je lisac upregnuo uz kolo velike Njemačke našu Monarhiju i Talijansku kraljevinu, i to je zaista bila vanredna naj dan gotovo, a radi sama, jer joj pri- pomaga jedna djevojčica ali u prostom ši- vu. A ipak treba doraditi! Možda je prena- glila zauzeti se tolikog posla: obećala je gospogji profesoia, onoj državnog odvjetni- ka — bila Milaneska i malo hirovita —, gospogji plemkinji del Rubro, veseljačici punoj izvanjština, kćerama načelnikovim, kako da svemu tome doskoči? A ipak su sve tako smijerno preporučivale, moljakale, naglašivale: mila Rozo, učini mi tu ljubav! Ej! Primulo, uaplati se što hoćeš, samo da bude gotovo. Neću da mi drugi uredi opra- vu, nego ti, a ragje ću izost viti, na ples ne otići, a to bi opet teško mi bilo. A ja- dna Roza da ih smiri, svakoj je govorila da hoće, pa će biti sve u redu i tako se zaputila, puna joj glava posla, a ipak koli- ko teško bilo treba svakoj pogoditi. Već je ovo drugi dan da je radila vaz- dan i do tri ure po ponoći, *prospavala iri same urice kako zaklana, pak udri. da se radi. Gjed ju tješio da je spavala na brzu ruku, a ona se nasmijala, i ako je uvigjala da neće na dugo moći tako izdržati. Udariše devet; stari u vrtu iza kuće puši iz svoje lulice i šeće se izmegju kupusa i salate, što on posadio, a poglediva blago cvijeće u arli, gdje su ruže, vihojle, karantili i bosijok, što je Roza njegovala. Lujić i An- tunić izlećeli ma ulicu, trču i viču, a kad i polisa, a kad bi bila sreća junačka i još čega drugoga. Takav postupak u- grožavao je naš posjed na Balkanu, pomnožavao je na istom Balkanu ne- mirne elemente, prisiljivao je našu Mo- arhi stati uvijek puškom napetom; \a to Austrija nije mogla ravnodušno kad uštinu od komada kruh« što im Roza | dala; pomagaćica otišla u dućan kupiti po- stava. Roza na maloj stolici šije sve sebe, | zaokružena naslagom vrpca i veziva. Iznenada neko zakuca na vratima, Roza je znala da na tu uru ne dolaze gospogje, i potiho oglasi se: Ugiite! Vrata se otvoriše. Ali u velikom čudu Ro- za ugleda visokog mladog peručnika ko- njaništva, ponositog, za stalno uglednog roda. — Gospogjica Roza Primula? — Gospodine, ja sam, za poslužit Vas. I bezazleno uprla pogled da vidi što će od nje gospodin, komu se zaista nije na- dala. Poručnik ju gledao i mislio kako lijepom imenu odgovara sva vanjština te milotne djevojčice, a još više zaokruženom množijom vrpca i veziva, — Oprostite — do malo se oglasi — a- ko dosagjujem, ali sam donio vrlo važnu poruku — a na te se riječi nasmije. Kne- ginja Del Rubro, moja rodica, šalje... — Po svoj prilici da zna na čemu sam s nje opravom za ples, reče djevojka. — Još nije dovršena, ali joj mala stvar fali. Pogledajte ju, tamo na stolu. Gospogja kne- ginja neka spava suha na uho, do plesa u tom času i onako prema njemu neraspo- ložene mase još više razdražio, nije mogao nadati onakovom uspjehu kakvog želi i ka- kov mu je potrebit, ako hoće, da se još ba- rem neko vrijeme uzdrži na svom mjestu. On je ragje volio pustiti neki razmak vre- mena, nego li da se odma upusti u izbor- no krelevo, jer je kao političar računao s — Adela ne briguje za to, jer zna kako gospogiica viši zadanu riječ po iskustvu, nego želi nešto drugo, a to je neizmjemo važno. Ona bi vaw ostala preko načina harna, kad bi ste hoćeli onu večer kad bude ples doći do nje i opravu urediti, kako sama Vi znate. Kneginja zna vašu vanrednu do- brotu, tie je uvjerena .... — Dakako! Molim, odgovorite vašoj g. rodici, da ću i tu malenkost rado izvršiti, da ću za staluo doći, — Ne! Ne! Zaselak je daleko od amo, a i put je pun prašine, doći će vas kočija uzeti. To rekavši, poručnik malo odviše svečano pozdravi švelju, kako bi svoga pukovnika, zavrti se na petama i ode, Ostruge zveke- tale malo časa na pločniku ulice, a Roza nastavi radnju, dok su joj milo zvečali mu- ževni koraci poručnikovi, a još više sla- gjane i zvonke njegove riječi. Pomagaćica donese ovelik smotak, a tad je trebalo mje- riti, krojiti, dijeliti, ali je Rozi za čudo ho- dilo od ruke, Poručnik na povratku bio zamišljen; ko da probugjen sanja, oh! divne li one šve- lje! Koje lijepo lice, koji čarni posmjeh, koji mili bezazleni pogledi... Kako je prosto i udorno odgovarala, Hoćeš, nećeš, prava proljetna ruža; omen, nomen, jer još biti će poslužena. ne bijaše zaboravio učenje u Akademiji.