Br. 354

raznim okolnostima i prilikama. Tomašić
pozna dobro ljude s ovu stranu Velebita,
zna da ovaj narod ima otpora u sebi, da
je spravan i na žestoke borbe, ali ujedno
vrlo dobro zna, da je onaj isti narod doži-
vio mnogo gorkih razočaranja, koja ga u-
činiše apatičnim gotovo prema svemu ono-
mu, što se oko njega i u njemu samomu
odgagja. Ban je bio uvjeren, da se ono ne-
zadovoljstvo, koje je davno zavladalo cije-
lom zemljom proti magjarskoj prevlasti i
njezinom eksponentu i ono oduševljenje,
kojim je cijela opozicija prihvatila od nje-
. ga dobačenu joj mkavicu, malo po malo
jenjati, ali se je u tomu prevario. Iz neza-
dovoljstva razvlio se je ogorčenje. Tomašić
je sada iz momentalne defenzive stupio
u ofenzivu i posegnuo za skrajnjim srestvi-
ma. Političke protivnike dovodi pred sud,
izborne sastanke oporbe zabranjuje, činov-
nike premješta, pravaški kandidat Zatluka
ae smije u svoj kotar, jer makne li se biće
s mjesta uapšen. I sve je ovo još samo pri-
prava i predigra onoga, što će se odigrati
kroz ona tri dana izbora u pojedinim ko-
tarima i na samim biralištima.

Ogorčenje naroda sve to više raste nad
mjerama »ustavnog« bana, bez kojih on ne
može da postigae svoj cilj, te uvidjevši, da
bi otezanje izborne bitke njemu moglo još
više škoditi, odlučio se je da provede izbo-
re, koji po 'svoj prilici kako barem sada
stvari stoje i ako svi znaci ne varaju, neće
ni malo zaostati za onima iz zloglasne Khue-
nove ere. Ta ovo je zadnji pokušaj Toma-
šićev; ne uspije li ovoga puta, njemu je za
uvijek odzvonilo, ali ne samo njemu nego
i svakom onomu, koji bi se poslije njega
usudio, da u Hrvatskoj provagja magjaro-
filsku politiku.

Tomašić poduzimlje sve i sva ne bi li i
ako ne većinu, a ono veliku manjinu pro-
turao u sabor, i ako je sam uvjeren, 'da u-
za sve to, ne inože i neće imati nikakvog
uspjeha.

I ovo je baš ono što najbolje karakteri-
zuje toga čovjeka. Tomašić je odvažan, i to
mu se mora priznati. On je doduše pred
malo vremena predao demisiju, ali taku za
koju je znao, da će sigurno biti odbivena,
a njemu, u provagjanju njegove politike,
dane potpun? slobodne ruke. Tomašić je
uvjerio one, koji su mu dali punomoć, da
ukroti Hrvatsku. da u ćijeloj zemlji nema
čovjeka koji bi uzeo na se takav odium i
njega naslijedio, dokazao im je, da je on
Jedini kadar, da stoji ua Čelu vlade, koja
utire pute ideji, koja hoće, da od Hrvatske
stvori drugi Erdelj, i za to je odbivena nje-
gova demisija. Ne za to, jer uživa povjere-
nje krune, nego s toga jer nema čovjeka,
pa ni u odregjenoj aristokraciji, koji bi se
uz odnošaje koji danas tamo vladaju, prr-
mio banske časti.

Tomašić je dakle zvan, da spašava tonuli
brod unionističke politike u Hrvatskoj, ali
smo duboko uvjereni, da će svijest hrvat-
skog naroda dojduće sedmice uništiti nje-
zinog kormilara. Ovo naše mišljenje potvr-
gjuju i zadnji izbori, koji su dokazali, da
narod više ne trpi nagodbene politike i da
pobijediti može samo protunagodbenjak.

-- No, g. poručniče, što mi donosite od
švelje? Jeste li vigjeli krasnu moju opravu?
Zaista je ona djevojčica vila, biscr, krila-
lac...

— Posve pravo kažete, ozbiljno odgo-
vori poručnik.

x
* #

A sad čujte čuda! Poručnik Mauricij del
Rubro čuvši od svakoga da hvali ljepotu,
vještinu, milotinju švelje, hoće da ju prosi.
I jer je on nepopustijiv u svojoj želji, jer
do malo dana istječe rok njegovog dopu-
sta, jer ima dva mjeseca da mu Roza ni-
kako ne ide iz glave, jedan dan uputi se do
nje kućerka, do prozora kog su pokrivali
noćurci, gdje je bez primirka zvrndao ši-
vaći stroj. Hodeći sam je u sebi mislio,
kako je mogao tako začučuriti. Nije hvajde!
On nije nigda za života vidio lijepšega
stvora, bolje duše, razboritije pameti. Istina,
nije bila plemkinja, ali je bila mudra i po-
štena, a to je glavno, koliko je poštivala
više od sebe, toliko se ponosila svojim sta-
njem. A ipak ima odgoj i amanja koliko
najprva plemkinja. Pak kad je tako zašto
da ju ne isprosi? Njegova je rodica pri-
znala, da Roza nadvisuje u svemu mnoge
plemkinje... Pak ni oma se nije rodila
plemkinja. Nje je otac obogatio na kožama,
bogatašu su se otvorili gospodski dvori, i
obilati je miraz naveo plemića da ju oženi.

Dopre do kućerka i zakuca, ali se niko
ne oglasi. Ludoga mene! a nuti danas je
negjelja i Roza će za slavno biti na misi,
Ipak su vrata pritvorena. Znatiželjan ugje i
dospije u vrtić, gdje su se kočile ruže i
cvijeće, Kako je uredno! Ali ni tamo ne
nagje živoga stvora. Ogleda se: u kutu je
sjedaljka, bojadisana zeleno, na pragu pro-
zora list, naočali i lulica staroga; na tlehu

 

 

 

Ako se ne varamo, izrazio se je jednom
prigodom Tomašić, da će on, ne uspije li
njegova misija, biti zadnji nagodbeni ban.

Niko sretniji od hrvatskog naroda obisti-
ni li se ovo njegovo tugovanje nad krahom
magjaronske politike !

 

Opažanja u nirnberškoj gradskoj
bolnici dokazaše: Naravna Franjo Jo-
sip- grka voda djeluje veoma blago za
očišćenje. Pošto se i dulje vremena, a
da ne prouzrokuje škakljanja, može u-
zimati, to se zaista može Franjo Josip-
voda preporučiti. — Može se dobiti u
apotekama i drogarijama.

 

Novo po svijetu.

ltalija i trojni savez.

Bečka »Reichspost« prima vijest iz Rima,
da je Barčre, francuski poklisar kod Kviri:
nala, podastro predlog, da Italija istupi iz
trojnoga saveza, a da se pridruži savezima
i prijateljstvima Francuske. Taj je predlog
italijanska vlada simpatično prihvatila, te je
on doveo do sporazuma u najvažnijim tač-
kama. Tom je prilikom s italijanske strane
izjevljeno, da Italija želi bez štete eventual-
nom grupisanju vlasti uzdržati ententu sa
Austro-Ugarskom u pogledu balkanskoga pi-
tanja, napose u Arbaniji. Spoinenuti list
sam predvigja, da će se ova vijest s nadle-
žne strane odmah oprovrći, ali unatoč tome
ostaje pri njenoj tačnosti s obzirom na njen
izvor.

Ozbiljno stanje na Kreti.

S Krete stižu sve to ozbiljnije vijesti. Na
otoku sve više preotimlje mah agitacija, u
svrhu da Kreta izašalje svoje zastupnike u
grčku komoru. Iz Kaneje pak stižu vijesti,
da su konsuli Francuske, Engleške i Rusi-
je saopćili kretskoj vladi, da zaštitne vlasti
ni uz koju cijenu neće dozvoliti, da se na
otoku promijeni status quo, pa da bi iza-
slanje kretskih zastupnika u Grčku imalo
kobnih posljedica po Grčku i po Kretu.

Saziv Haaške konferencije.

Kako iz Haaga javljaju, kroz nedugo vri-
jeme imala bi se sastati na vijećanje treća
haaška mirovna konferencija. Ministar izvanj-
skih posala već priregjuje u tu svrhu potre-
bni materijal.

ltalijansko-Turski rat.

Prošlih dana u bojnim pothvatima u Tri-
polisu na italijanskoj je strani bio nastao
potpuni zastoj, a zadnje vijesti javljaju o
običnim čarkanjima. Berlinski listovi javlja-
ju, da su ltalijanci prisilili na odlazak sko-
ro sve izvjestitelje neitalijanskih listova u
Tripolisu. Poglavar italijanskog tiskovnog
ureda pozvao je k sebi dopisnika »Berliner
Tageblatta« i rekao mu: »lli pišite u bu-
duće povoljnije po Italiju, ili ćemo vas pro-
gnati!« Protiv dopisnika pariškog »Tempsa«
u Tripolisu počinjen je atentat. Nepoznat
ga je zlikovac ranio bodežem. On je pak
pisao u prilog italijanskoj vojsci. General

dvije boče. Za stavno svi su nekuda otišli,

Mauricij da će otići, kad začuje gdje se
neko brzo primiče, Bijaše Roza. Došav do
vrata vrtića zapanji se videći poručnika :
nasmješi se. Vigjela ga je više puta, govo-
rila je s njime nekoliko krati, jer bi on pri-
dolazio da najavi što želi rodica kneginja,
i da joj donese . otporuke.

Poručnik nakloni se udvorno, i reče:

— Gospogjice, ovaj put nijesam rodičin
poslanik, niti da Vam s nje strane što ka-
žem. Ovaj bi put htio govoriti sa starim,
ako hoće biti tako dobar.

— Djedu! Žao mi je, ali on doma nije.
Po večernji je otišao sa malim mojim bra-
cima na šetnju, a vratit će se prije noći.
Ako nije ipak kakova tajna, ja ću mu iska-
zati vašu želju, a Vami ću skratiti neugo-
dnost da ga isčekivate.

Umuknuše obojica, a do malo reče po-
ručnik ganuto:

— No dobro, budite tako dobri i recite
mu da sam došao isprositi ... eto da znate
ja Vas Rozo ljubim, i došao sam Vas isprositi.

Djevojka poblijedi i nasloni se na zid da
ne smalaksa. Što je ono kazao poručnik ?
Da nije prečula ? I velika joj tuga zahvati
ko kliještima srce: U malo sva pošitkovi,
suze joj kanuše.

— Uhvam, gospodine, da se šalite — po-
luglasno nadostavi.

— Ne, govorim sasma ozbiljno, Rozo :
ali što plačete? Zar mi ne vjerujete ? Pak
slušajte, Moja je tvrda nakana, da mi bu-
dete zaručnicom, Molim da mi kažete, gdje
bi mogao naći gdjeda, ili ragje hajdemo mu
u susret,

Djevojčica zaniječe glavom ...

— Ne, gospodine, ja nijesam Vaš par,

— Nijeste dorasli do mene? A zašto?

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

Caneva raspisao je nagrađu od 2000 fra-
naka za onoga, ko uhiti ubojicu. — Kako
iz Aleksandrije javljaju, ovo dana došla je
kod Tripolisa jedna karavana od 300 deva,
natovarenih s oružjem, puškama, revolveri-
ma, sa tri topa i mnogim sanducima pu-
nim hrane i zaire. To je sve za turske
čete u Kyrenaici i Tripolisu, a osim to-
ga da je na putu još 20 karavana. To
ističu prigovorom na engleške oblasti, koje
da su puštile karavanu proći premda su na
to bile upozorene, — »Ikdam« pak javlja,
da bitke kod Tripolisa neprestano traju, i
da su italijanci u gradu zatvoreni. Koncem
pr. mj. da nije uspio pokušaj italijanskoj
vojsci, da se dočepa tvrgje Henni, te da se
je povukla, izgubivši dosta mrtvih i ranje-
nih. Osim tih da je zarobljeno 80 italijana,
megju njima i 4 časnika. To donekle po-
tvrgjuju i vijesti sa italijanske strane, jer
kažu da ih je u tom okršaju oko 120 što
mrtvih a što lakše i teže ranjenih. — U ne-
djelju je oklopnjača »Re Umberto« bom-
bardovala mjestance Tadjura. Kod Kyrena-
ike došlo je u petak do žestokoga boja iz-
megju jedne italijanske pukovnije i turskih
četa. Potankosti ne javljaju. —  »Giornale
d' Italia« po vijestima iz Bengazija javlja,
da će u najkraćem vremenu italijanska voj-
ska uznapredovati prema unutrašnjosti, a
tada će biti ljuta boja. — Porta je saopći-
la svojim poslanicima u inozemstvu, da je
Italija  definilivno odustala od blokiranja
Dardanela.

Rasulo Persije.

Povodom ruskog ultimatuma izjavio je
persijski ministar izvanjskih posala, da je
vlada sve učinila, kako bi se inirnim putem
izravnao spor sa Rusijom, ali sve njeno na-
stojanje da je ostalo bezuspješno. To je : ri-
nukovalo persijsku vladu, da s obzirom na
budućnost zemlje prihvati ruske zahtjeve.
Protiv toga zaključka prosvjedovali su de-
mokratski poslanici u parlamentu, izjavivši,
da ne mogu dozvoliti, da Rusija i Engleš-
ka izvršuju kontrolnu ulogu u Persiji, a Per-
sija nije pozvala Ruse u zemlju, pa s toga
ne treba da daju nikakve oštete. Parlame-
nat je zabacio predlog, da se o ovakom ru-
skom zahtjevu posebno glasuje, već je je-
dnoglasao u cjelosti zabacio sve ruske za-
htjeve. Na to izjavi ministar izvanjskih po-
sala, da predaje svoju ostavku. Vlada je
na to umolila Englešku, .neka posreduje kod
Rusije, da se produži rok ultimatumu, te da
Rusija prethodno obustavi svoj daljni po-
stupak, dok se to pitanje ne riješi izmegju
Engleške i Rusije. Engleška je savjetovala
persijskoj vladi, da ispuni ruske zahtjeve.
Rusija je na sva posredovanja, da bi pro-
dužila rok, ostala pri prvoj odluci, te je na-
ložila svojoj vojsci, da krene u Persiju, u
Teheran. Na tu vijest zavlada u Persiji ve-
liko uzbugjenje. Imenovan je posebni parla-
mentarni odbor, koji će sastaviti prosvjednu
notu proti prodiranju ruskih četa preima Te-
heranu. Proglašen je i bojkot proti ruskoj
trgovini. U ostalom ne može sc govorili o
rusko-persijskom ratu, jer Persija nema ni-
kakve redovite vojske. Najnovija je vijest iz

Teherana, da su ruske čete, prispjevši u Re- |

Možda zato jer sam imućan? Ali Vi Rozo
imate blago koje nadilazi bogastvo, Vi ste
kreposni. Smijerate li na moje kućno ime?
Ta biti će Vaše. Po čuvstvima eto smo je-
dnaci.

— Ali Vaši domaći!

— Rozo, ja sam ostao sirota iz djetinstva,
a davno sam se ispriprostio škrbništva, eto
vam je očito da sam posve slobodan. Sva
mi je svojta Giordan Rubro, daleki rogjak.

— Ali ste Vi vojnik?

— Položit ću svoju čast posve dragovolj-
no. Dakle tu ništa se ne opire, reknete li Vi
da pristajete. Umukoše obojica za dugo, a
preko muka u djevojke je srce tuklo kako
da će se rasprsnuti, nje su se usnice tre-
sle, sad će progovoriti, ali joj se nije dalo.

On prekine šutnju :

— Znate li što, gospogjice? Možda će biti
bolje, da mi odma ne odgovorite. Promisli-
te na sve, razaberite svaku, a sad mi je
dosta znati da sam Vam poćudan.

Djevojčica mu pruži ruku, rekavši ;

— Vaše su me riječi posve zabunile i
neznaia što da Vam kažem. Vaše je srce
vanredno plemenito, jer bogat, plemić i u
svemu nadamnom, ipak ste udostojali se
snižiti do mene siromašice, a jer ste tako
plemeniti cijenite da sam i ja. Budite uvje-
reni da nijeste govorili neharuici . ..

— Dakle najbolje je da potvrdite što ka-
žete i da mi rečete: Mauricije, biti ću va-
šom suprugom.

— Nu gospodine, ja nijesam sama, tri o-
sobe zavise o mojoj radnji.

— Pak to će biti moja briga, ili bolje nas
obojice, Djedu će biti svaki način a braću
ćemo dati na odgoj u kakvom zavodu.

Rozi navru suze :

— Odviše ste milostiv, odviše; pak dobro

[govarao: što ona ne ide,

štu, razoružale ondješnje persijsko vojništvo
i zaposjele brzojavni ured. Južno od Rešta
30 milja prispjelo je 2000 ruske vojske.

Gragjanski rat u Portugalu.

Megju pučanstvom u Portugalu obuhvaća
sve to višeg opsega silna protivština protiv
republike. Vlast je opet ušla u trag velikoj
zavjeri protiv iste, te je zbog toga uapšen
i bivši ministar Jose Acevedo, pošto je i on
upleten u zavjeru.

BaS" Molimo p. n. gg. predbrojnike, da
se sjete svoje dužnosti. Na omaku je go-
dina 1911, pa one koji još nijesu pod-
mirili tekuću godinu molimo, da svaka-
ko kretom pošte pošalju dugujući iznos.
Predbrojba se unaprijed plaća, a cijena
je da ne može biti umjerenija: na cijelu
godinu samo K 6. — Nekoje pak, koji
nijesu podmirili ni prošlu godinu opo-
minjemo po zadnji put, da pošalju
dugujuće. Ko nema uamjere držati list i
redovito plaćati, neka ga odmah povrati,
ali neka prije pošalje što duguje.

Domaće vijesti.

Dr. Ante Pavelić. Ovo zadnjih da-
na piše se o ovome čovjeku mnogo toga
o pravaškim i koalicijonaškim novinama.
Neko ga osugjuje, neko mu zamjera, a neko
opet njegov postupak i odobrava. :

Mi ćemo reći iskreno, da nam je ova po-
java bila vrlo sumnjiva i u doba bivše
»Starčevićeve Stranke Prava«, pak je s toga
sasvim razumljivo, da se na ovog čovjeka
ne osvrćemo za to, da mu dademo kakvu
važnost ili da istaknemo korist koju bi imalo
Pravaštvo u njegovoj osobi odnosno štetu
njegovim nesudjelovanjem borbi u »Stranke
Prava«. Ne, to nijesmo nikada ni pomislili,
nego ovo par redaka ima jedino tu svrhu,
da preporuči pravaškom novinstvu, da se
ovakovim elementima ne bavi, jer njihov i-
stup iz pravaških redova ne samo što stran-
ci ne škodi nego joj naprotiv veoma kori-
sti, jer su takovi kadri, da, gonjeni motivi-
ma taštine i ambicije, unesu u stranku zu-
blju razdora i nesloge, da od nje opet stvore
strančice i frakcije, gdje bi se tolike sile
gubile u megjusobnom trvenju. Tone Pa-
velić! Pravi kamen smutnje! Gdje dogje eto
ti nesloge, eto ti razdora ! Hoće uvijek, da
stoji nad svima, da kritikuje, dijeli lekcije
desno i lijevo. On, koji bi morao biti vogja
»Stranke prava«, on umišljeni budući na-
čelnik Zagreba ! Taština, oholost, ambicija,
žučljivost, umišljenost, a uz to mala inteli-
gencija, slaba sposobnost, nikakva oštrou-
mnost, zove se Dr, Ante Pavelić.

U bivšoj »Star. Str. P.« hotio je da o-
ponaša Eugena Kumičića, za zadnjeg rasko-
la, kojemu je on najviše gotovo na sve do-
prinio, umišljao se je, da je Dr. J. Frank,
a sada opet hoće, da bude Frano Supilo!
Dr. Tone hoće, da igra ulogu Supila! Kako
je ovaj istupio iz koalicije i sa strane pro-
matra sve što se tamo zbiva te raskrinkava
njezino pogibeljno djelovanje prošlosti i sa-
dašnjosti, a protagoniste dotične politike ne-

rekoste: treba pomisliti. Dopustite mi koji
dan da pomislim ida se Bogu pomolim, da
me nađahne, a u toliko Vas molim, staro-
mu ne govorite,

Mauricij kimne glavom, stisne nje ruku,
pokloni se i ode.

Ostavši sama Roza, koja je bila oslon star-
cu, mila majka braći, nasloni se na zidić uz
milo svoje cvijeće i do sita se naplače.

Do tad nije nigda promislila da se udade.
A što bi i mislila. U radnji je zadovoljna,
a u tišini uživa mir. Pak zašto nije odma
odbila ? Zadube se, istina, uživa mir i spo-
kojstvo, ali se hrani radnjom, a novac joj
kad kada oskudijeva, treba da trpi, a poruč-
nik joj Rubro nudi bogastvo i zadovoljstvo,
Pruža joj imanje, darova, pak će imati svo-
ju djecu, ona, koja vanredno ljubi mališe,
Ali Luić i Antunić zar joj nijesu djeca, kad
ih je privriježila kako majka? Zar da sine-
tne s uma onaj preteški čas, kad joj majka
umiruće svoje poglede upirala u dječicu,
nje braću ? Zar da zaboravi, da i ako još
nejaku, jer od 14 godina, ona shvativ što
znače oni pogledi, izdigne se na prstima i
prošapta majci: ako Bog te ne zajme nami,
ja neću nigda za nigda ostaviti braću, nego

ću im biti majkom ! I majka do malo časa ča

izdahne, stalna da će ona izvršiti obećanje.
A Bogu hvala, niti djedu niti braći još ni-
šta falilo nije, nje je radnja svemu mogla
doskočiti. Pak braću ostaviti ? Dati ih na
odgoj tugjim rukama, koje nikako ne mogu
biti kako njezine? A ako bi se pokvarili,
otišli po zlom putu, ko bi odgovarao Bogu
za njih, negoli ona? U to dogju kući djed
i djeca. Djed je bio ljutit jer je glasno pri-
nego šalje mene,
a ko da obuzda ovakove vraguliće, pote-

 

pance ? Viči ne viči, da štede svoje haljini-

God. VII.

milosrđno šiba, tako se misli i Dr. Tone
postaviti sucem pravaške stranke. Ali da
čovjek može da postane drugi Supilo, nije
dovoljno imati novaca, nego treba da ima
i onaj njegov dar lukavosti i recimo iskre-
no, i one sposobnosti.

Za igrati važniju ulogu u političkom ži-
votu treba inteligencije i velikih radnih spo-
sobnosti, a u Pavelića svega toga nema.

»Pravi Hrvatski Soko“, Tako
se zove novi list, što je počeo da izlazi u
Spljetu. To je glasilo svih pravih hrvatskih
sokolaša. Izlazi svakog mjeseca, a godišnja
mu je predbrojba za sokolaše samo K 2.
Odgovorni je urednik, vlasnik i izdavač g.
Frano Ženko Donadini. List je izvrsno u-
regjen, sa obiljem članaka, vijesti i raznih
sastavaka po sokolstvo i hrvatstvo korisnih.
Preporučamo svim pravim sokolašima i pri-
jateljima sokolstva, da se predbroje ma to
rodoljubno, a osobito u ovo doba veoma po-
trebno glasilo.

Učiteljska skupština. Na zadnjem
učiteljskom sastanku u? Spljetu zaključeno
je iznijeti pravo stanuje dalm. učiteljstva u
predstavci na Ni. Veličanstvo i proglasiti
složnost svih kotarskih učiteljskih društava.
Raduje nas da je takodjer provedeno kona-
čno ujedinjenje Saveza i Sveze.

Ured za otkupivanje kmetova
u Bosni počeo je djelovali na +1. ov. mj.,
a njim upravlja vladin savjetnik Dr. Gjuro
Grassl.

Novo sveučilište u Ugarskoj.
Ministar nastave iznio je u zastupničkoj ku-
ći zakonsku osnovu o podignuću frećega
sveučilišta u Debrecinu, odnosno u Požunu.

Za nastradale Visočane. Iz Si-
rajeva nam javljaju, da je Njeg. Veličanstvo
naš kralj blagoizvolio podijeliti iz svojih
privatnih srestava 5000 Kr. za pogorelce u
Visokom. — Primili smo iz Sarajeva i po-
ziv na sakupljanje prinosa, da se priteče u
pomoć unesrećenim obiteljima, što najtopli-
je stavljamo na srce svim domoljubima i
dobročincima. Novčane prinose nek izvole
slati na »Odbor za sakupljanje priloga za
pogorelce« u Visokom, ili na presjednika
g. Salihagu Šehovića, načelnika u Visokom.

pKanonsko Pravo“, [zašao je pot-
pun ekscerpt »Kanunsko Pravo«, sa najno-
vijim ženidbenim dekretom »Ne Temere«,
kongregacijama i ost., prama predavanjima
veleuč. gosp. prof. Dr. E. Lovrića. Cijena
K 14. Ko ga želi imati nek se obrati na g.
Gjura Stipetz, pravnika, Dubrovnik.

Nova općinska uprava u Ora-
čou. Pišu nam iz Orašca: Dne 6. ov. mj.
sastalo se je novo općinsko vijeće i biralo
je u općinsku upravu: g. Luja kap. Vlajki,
načelnikom; prisjednicima gospodu : Svilo-
kos Vicka, Mozaru Luja, Njirić Iva Gogicu,
Gjivović Nika pk. Iva, Soko Antuna i Kra-
ljević Luku. Zatim g. L. Vlajki zahvali se
gg. vijećnicima na iskazanoj mu časti, ko-
jom ga po treći put opterećuju tim teškim
bremenom, te reče, da se ipak drage volje
prima načelništva, moleć prisutne, da bi mu
bili pri ruci. Vijećnik Vicko Lujak pozdravi

ce, a oni kako bijesni po šumi izmegju dra-
ča: zaista lijepa rabota ! Luić se udrio u
koljeno, ali će to listom proći, nu nevolja
je da je proparao gaće. Eto dakle Rozo, po-
gledaj kakovi dolaze, a još njihovo skvića-
nje, plač, tako da su se svi ogledavali. U-
daiac je mala stvar, ali briga, briga straho-
vita. I tako je gdjed nabrajao bez prestanka
otirući ubruscem znoj.

Roza ne odgovori ni riječce, stavi brata
na stolicu, klekne, opere mu ranicu i zavije;
a kad svrši, ogrli ga i reče mu:

— Je I' da ti je sad bolje?

— Fosve mi je dobro, odgovori Luić, za-
brinut radi žalosti sestre. Plakao sam, isti-
na, po putu, ali jer ti nijesi bila s nami, a ti
bi me nosila, kad me boljelo, jel' da.

Te riječi ganuše Rozu; a ko da ih ljubi,
kako će ona ? A sirote su bez oca i mate-
re. A ko da tješi jadnoga starca ? Eto prvi
put, kud su bili bez nje, dogodila se je ne-
sreća ? Zar nije to opomena s neba ?

To je mislila dok je večeru pripravljala.
A kad su uputili da spavaju, reče w:
Neću više nigda da budu a

$:
-