Br. 356. U DUBROVNIKU, 23. DECEMBRA 1911. God. VII. |

FRANA CRVENA KRNATSM

 

 

 

 

Cljena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K. 6; na p0 E i Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uredništou. — Za
IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. e : P

četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko RR zalivale i priopćena plaća se 30 para po petit reiku. Za oglase 20 para poretku

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto Brzotisa i vlasništvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ge vraćaju. Listovi
polugodište. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. netrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo « Dubrovniku.

 

 

 

 

 

 

 

mm A A = - IIS _ : - rm = - g -
g pi : : NEDE NRNSNNSSRSNSE

Slava Dru. Josipu Franku!

U najvišem našem ushićenju, jer je slavodobitno pravaška stranka sačuvala svoje vijerne kotare, a nove osvojila, zateče nas nemila vijest, da je za navijeke sklopio svoje
umrle oči, duhovni baštinik oca domovine Ante Starčevića, naš neumrli vogja, naša dika, muževni, odvažni, mudri Dr. Frank! Mi koji smo vazda ponosno isticali, e smo uvjereni
njegovi pristaše; mi koji smo srčano srtali kako prosti vojnici, kud bi nam put pokazao; mi koji smo pratili mudra i neopovrziva njegova financijalna razlaganja; mi koji smo više
puta slušali životvoreću njegovu riječ; mi koji smo zadivljeni gledali kako on svoj život, svoju djecu, svoje imanje, svoje poštenje, najviše blago izlaga za domovinu; mi koji smo
sažalno gledali sve potvore, sve kukavne objede, kojim ga ljudski smet obasipao, te se čudili odvažnosti kršćanskog njegovog duha, koji je ustrpljivo podnašao kroz godine i godine
bezdušne navale; mi koji smo po sto puta mu čestitali, kad god je kako div porazio patuljke, koji su mu hoćeli put zakrčiti; skamenjeni, ojagjeni, tužni i nevoljni padamo nice pred
otvorenim njegovim grobom, i vapimo velikom njegovom duhu onaj mir, onaj pokoj, kojeg sama viječnost može dati, nazivljemo mu pokoj vječni, vječnu svjetlost; a istodobno
kličemo : Slava D.ru Franku!

Nami je u ovom času tako tjeskobno, zako je bilo velikom Napoleonu, koji je sebi pripravio put do carstva velikom pobjedom kod Marenga. U najžešćem okršaju, kad
je imao podleći, priskoči general Desaix svojom četom, i poraz je austrijske vojske bio ogroman, ali je tu pobjedu Desaix platio svojom glavom. Tad veliki Napoleon mješte veselja,
mješte klicanja grozno zaplače i reče: ovo je najtužniji dan moga života!

To i mi možemo kazati; kad je svojom duhovitosti, svojim krvavim radom, svojim samoprijegorom Dr. Josip Frank stranci prava prokrčio put do posvemašnje pobjede u
domovini, dok su mu drugovi i narod klicali, dok su mu sina na ramenima -po njegovoj želji iznosili; on je podlegao, on je sašao u grob! Avaj! ljute i okrutne naše nedaće!

Istina je, on je okupio bio takove muževe, takove značajnike, takove dive, e stranka neće stradati; ali ostaje strašna praznina, duhovni je vogja osvješćene Hrvatske legao da
se više ne podigne.

Vrijeme će tijekom svojim sve to više dokazati uzvišenost Frankova duha; ono će žigosati kukavice, koji su ustajali na nj, domovina će mu se odužiti pristojnim spomenikom,
a povjest će predati od pasa na pas slavno i dično njegovo ime, nerazdruživo od onoga Ante Starčevića, a osvješćeni će Hrvati klicati na vjekove: Slava D.ru Josipu Franku!

Uredništvo.

 

Umro je! Godine 1896 domovina Hrvata izgubi Oca svoga — 1911 proplaka nad grobom svog prvog sina. Nije to plač, koji se manifestira u vanjskim i prolaznim suzama
pojedinca, nego osjećaj nutarnje i neizbrisive tuge i boli cjeline, jedne stranke, jednog cijelog naroda. Ta kako i ne bi! Svi dogogjaji novijeg vremena spojeni su s njegovim imenom,
razvitak čiste hrvatske misli ujedno je i životopis D.ra Josipa Franka. Tamo od osamdesetih godina on je glavni junak gotovo svake drame, koja se odigrava na pozornici našeg javnog
života. S najvećom skrupoloznošću, odvažnošću i požrtvovnošću sudjeluje u novijoj ustavnoj borbi hrvatskog naroda. Cijeli njegov život nije nego neprestana i mučna borba, ali je on
ne izbjegava, bez nje ne može da bude, jer »borba je život« rekao je pred tri godine, uz buru klicanja i odobravanja ogromnog mnoštva, biskupu Buconiću na zagrebačkom
kolodvoru. | zbilja, u onoj divskoj borbi nije ga ništa smetalo, pred ničim sustao, nikada se ozlovoljio, već uvijek gonjen porivima najplemenitijih čustava srtao dalje, pun pouzdanja
u.konačnu pobjedu, svog jedinog oružja: Ideje. Njegova ustrajna borba zahvaće sve veće opsege, a on postaje pogibeljniji i opasniji svemu onomu, što nij hrvatskog. Klevete, laži,
podvale, osvade, sumnjičenja padaju. a On svećom enagom srča naprijad, cigo, du < 1i poem 2 pošiuna vbreš, DO usui puvvnna IU 1 piavive. Vaviuia prtgaac
izdajicom domovine, kad je učinio najveće djelo za ujedinjenje Italije. U tomu je baš veličina i snaga Frankova duha. Dok bi drugi bio podlegao, pod teretom onog blata, On je išao
dalje. U borbi je bio velik, nenadkriljiv, nepobjediv!

Borba i ljubav prama Hrvatskoj — to je Dr. Josip Frank!

On harakter uvijek istih i stalnih načela smatra dužnošću ljubiti narod iz kojega je nikao, i sve svoje sile posvećuje njemu u zagrebačkom gradskom zastupstvu, saboru i
na novinarskom polju. Velik je, opsežan i raznolik taj rad, ali kroza nj uvijek provejava jedna te ista misao, jedna te ista namjera: ujedinjenje i sloboda. Ovo načelo D.ra Ante
Starčevića je alfa i omega političkog djelovanja njegovog »najvjernijeg druga u radu za spas Hrvatske«.

Dr. Ante Starčević i Dr. Josip Frank su dva usko skopčana imena. Jedan bez drugoga ne mogu da stoje i ako u službi iste misli i iste svrhe igraju različitu ulogu.
Dr. Starčević mudrac i prorok — Dr. Frank diplomat i političar. Dr. Starčević pokazuje narodu cilj — Dr. Frank ide da ga ostvari. Dr. Starčević uči, govori i piše — Dr. Frank
snuje i radi. Dr. Starčević je idealista, jer teži za savršenstvom. Dr. Frank je više realista, jer on ide za ostvarenjem Starčevićeva idealizma. Dr. Frank naime ne shvaća idealizam
posebno od realizma. Realizam je ostvareni idealizam, oni idu uvijek ruku o ruku.

»Svoj život«, kaže u proračunskoj raspravi god. 1904, »uslijed dubokog ćustva prava ili dužnosti žrtvovati velikoj stvari, to je opet najveći idealizam spojen s najvećim
realizmom, najveći izražaj otačbeništva«. Pomoć pak u ostvarenju idealizma narodnog genija, tražio je i vidio nigdje drugovdje nego u samom narodu, u ideji, i to hrvatskoj ideji, kojoj
na putu stoji nagodbena ideja i cijeli njegov rad ide za pobjedom prve, a uništenjem druge. »Nagodbena ideja raspolaže, kaže on, sa materijalnom silom eventualno oružništvom, vojskom
i tamnicom, što uvijek odbija i nikad duhove ne osvaja. Hrvatska ideja raspolaže sa duševnom silom, koja nijeti sveti plamen otačbeništva prave ljubavi i oduševljenja, te ragja idealnom
požrtvovnošću, što nikada ne odbija, nego i protivnike i iste neprijatelje osvaja«. On duboko vjeruje u konačni iriumf hrvatske ideje, jer je ona stvorena prirodno, a prirodni zakoni su
vječni i nepromjenjivi. Oni samo ne ruše nego i grade. On zna da se do toga ne dolazi na jedanput. Do ostvarenja konačne svrhe moraju se proći razne faze i osjećaji, misli, volja,
čini. »Kako se po prirodnim zakonima sunčane zrake pretvaraju u gibanje, gibanje u toplinu, a toplina u silu, tako iz osjećaja nastaju misli, iz misli volja, a iz volje čini.

U ideji dakle vidi Dr. Frank moć, snagu, budućnost i opstanak hrvatskog naroda.

U smislu te ideje piše rasprave, mnoge studije, brojne članke o financijalnoj samostalnosti Hrvatske. — Dr. Josip Frank, prvi stručnjak na financijalnom polju, nepobitnim
brojkama srušio je laži Magjar& o uzdržavanju Hrvatske sa strane Ugarske. Onaj nuncij, onaj državnički akt iz regnikolarnih deputacija god. 1899. bio bi dovoljan da auktoru njegovu
D.ru Josipu Franku podigne u hrvatskom narodu spomenik trajne i vječne uspomene. Na skupštinama, sastancima a napose u saboru razvija svoje velike misli o proračunu, o tangentu,
adresi, hrvatskom državnom pravu, političkim pitanjima naše domovine i cijele monarhije. U govorima, interpelacijama, adresama, raspravama i novinarskim člancima, vidi se Dr. Frank:
harakter, čovjek razuma i čvrste odluke. Duboko promišlja, tek onda odluči, a što odluči to i izvede. On nije fantasta, ni optimista, ne promatra stvar sa površine, već zadire dublje
u narav samog predmeta, odlikuje se jasnoćom u govoru i osobitim darom razmatranja. | baš za to on privlači i osvaja. Ne sugestijom, ni zvučnim govorom, ni blistavim frazama,
nego snagom neoborivih argumenata. Samo snaga onakog uma mogla je da stvori one falange plemenitim fanatizmom zadojene, jer »fanatizam nije, kaže Dr. Frank, slijepa strast i
bijes već izražaj, najveće potencije ljubavi, oduševljenje za veliku ideju, plemenito žrtvovanje samoga sebe, odreknuće svake sebičnosti, čustvo kojim se može izvršavati najveći stepen
ljubavi za velike ideje naroda i za velike težnje čitavog čovječanstva«.

Pa gdje je onaj znameniti list Appony-u od god. 1895, a gdje onaj historički »memorandum« o pravu Hrvatske na Bosnu. Sve je to samo jedan dio onih dogogjaja u jednoj
političkoj periodi našeg naroda, koju nazovimo Frankovom.

A kad se Hrvati jednom okupe u prijestolnici svoje domovine oko spomenika Ujedinjenja i Slobode, oko »Hrvatske«, valjda će se sjetit da se je i ta misao rodila u glavi
velikoga Franka.

e On naime već god. 1885. predlaže zastupstvu grada Zagreba, da se u njemu podigne veličanstveni spomenik »Hrvatska«, okružena svojom djecom i s blagim pozivom
»Na moje grudi«, i u tu svrhu odma darova 1000 Kr.

Ogroman je politički i kulturni rad D.ra Franka, kojega će tek potomstvo potpuno shvatiti i razumjeti njegove misli.

Takav je u borbi za opću narodnu stvar, a kakav u vlastitoj stranci? Što sve nije učinio, što nije podnio za svoje najdraže dijete, svoju stranku ?

Iscrpio se tjelesno, uništio materijalno !

Sve što je imao žrtvovao je za Ideju i svršio je život u najskromnijim ekonomskim prilikama — On uzvišena žrtva još uzvišenijih načela.

Radio je dosta, postigao mnogo, hotio još više i kad je bio na vrhuncu svog političkog rada, crv bolesti otrgne ga s otvorenog političkog polja, dok napokon ne proleti
Hrvatskom : Frank je umro! .

Umro je Frank, kojega nijedna ljudska sila nikada ni ne smete, a kamo li uništi,

Umro je u sred rasula one misli, proti kojoj je bio uperen cijeli njegov rad, u sred pada nagodbene ideje, a u veličajnom triumfu pravaštva.

Umro je dočekavši pobjedu i ostvarenje svog načela: Sloge dobrih u dobru.

Umro je rodoljub, patnik, dobročinitelj, političar, parlamentarac, Pravaš, gragjanin, Dr. Frank.

Niko se ne usugjuje da brani Davida Starčevića osim Njega. Stavlja na kocku svoju eksistenciju jer ne dozvoljava, da se tlači istina, blati poštenje. Postojanost i i
požrtvovnost: rodoljub Dr. Frank.

Doživio je zadovoljstva i poniženja, ovacija i demonstracija. Doživio je ugodnih ali i čemernih dana. Imao je prijatelja, koji su uz njega sve za hrvatsku stvar žrtvovali, svoju

a poni gla Lič DD