iii

 

NICE 1

gs

PRAVA GRVEMA NRVATSKA

U DUBROVNIKU, 30. DECEMBRA 189i.

 

[or je listu sa donašanjem u kuća ili s postom ga godinu K. 6; na po
za fnozemstvo godišnje K. 9

[m godine  swcagmjerno ;
vrati list kad mu pretplata mine, smatra se d
polugodište.

|"
Milim predbrojnicima.

Smit hrvatskog velikana Dra. Fran-

ka nije mam dopustila, da se osvrne-|

mo na «sv. Porogjenje, na izvor otku-
pa ljudskog i svake duševne milosti ;
nije nam dopustila da vam, mili pred-
brojnici, čestitamo t& blagdane, koje
naš bogoljubni narod vanrednim vese-
ljem i pobožnošću slavi, niti da vam
nazovemo sretno novo ljeto. A ako
udvornost i ljubeznost zahijeva, da se
to redom čini ovijeh dana sa svom |
svojtom, prijateljima i znancima, sveta
dužnost veže uredništvo da to na van-
redni način izvrši prama onijem, koji
se rado žrtvuju da uzdrže list, na ko-
mu je glavno geslo: sve za vjeru i
domovinu. Naravno je da vam že-
limo zdravlje i veselje i svaku sreću

. iz sve duše, ali najviše onaj mir i po-

koj, koji goji najviši dio ljudi; jer če-
mu sva bogastva kad nema mira? 1
to Božjega mira, koji pouzdano i har-
no prima i kad je vedro i oblačno, i
kad brod života keči punim jedrima, i
kad ga drži nepomična tihoća, i kad
ga bijesni valovi proganjaju. Pravo je
da vam mi želimo, a to i u molbam
vapimo, da vam novom godinom sve
pjevalo po cvijeću, sa dragim vašim,
a ufamo e će Onaj, koji dijeli svaku
sreću, azdržati vas čile, zdrave, zado-
voljne.

Godina je već prošla, i sretno pro-
šla, jer su se dva bića pojavila i pri-
jetila porazom. Zebaja i strah je obu-
zimao misaonog čovjeka, kad je gle-
dao kako se natežu Francuska i Nje-
mačka radi Maroka; Njemačka i En-
gleška radi bojne mornarice; kako se
trga Arbanija od turskog jarma; «ako
Kreta na silu hoće da se sa Grčkom
sajedini; kako Portugalske stoji u ži-
vom plamena; kako Italija na silu o-
svaja Tripolis; kako se Francuska i
Španjolska gombaju; kako se u Persi-
ji vodi domaći rat i siluje Rusiju i En-
glešku da štite svoje probitke; kako
gorostasno carstvo Kineško sliči va-
trometu kad vri i izbaca. Ogromna
dakle barutana širom otvorena, a sa-
mo jedna iskra... i nedogledni po-

PODLISTAK.
Evo ih vručljehk 1...
(Preragjeno).

(v. be. 888. <-> Svrha.)

Veselo se oticiri zabavljali oko okruglog |
stola u prikrajku restaurania ,Japan«.

— Dakle, Vicko, od onoga dana ništa ne
znaš za brata ?

— Ništa: is Brindisa je krenuo parobto-
dom na 15. Lipnja 1898 u Brazil, i od onda
kako da ga je semlja progutala.

A vi se za to ne mainite ?

uži-
1 All ostavimo sjetne razgovore, tužne |još veselo!
Bo-

— Ko
a je predbrojen i za došasto

 

LAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI NROJ STOJ! iu PARA

Bezotisa. i vlasalštvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARIK.

 

Odgovora! urednik FRANO SCHICK.

o Sadi

 

 

ua

 

 

Pretplata | oglast šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uređništvu, — Za

zahvaic i priopćena plaća se 30 psra po petit retku. Za oglase 20 pasa poretka

a koji sa više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se sa vraćaju. Listovi
seirankiran! ne primaja se. <— Plativo 1 utušijivo « Dubrovniku.

 

 

kolj. Istodobno kolera vijugala se ko
ljutica amo, tamo, mnoge usmrtila, po-
kucala i ma naša vrata:
Božija, dobre -namjere vlada, bojazan
strašnih posljedica, preventivne spaso-
nosne mjere općina i vlada, stroga pa-
žnja učiniše da nas eto minu oba bi-
ća. A jer postoje iste prilike i isti ra-
zlozi, i ako nam nova godina osviće
krvava, ako prijeti kako crni oblak kad
se naglo diže s obzorja, naša je stal-
na nada e će dobra volja i opće na-
|stojanje sačuvati mir i suglasje izme-
gju velikih vlasti, a kad su one dogo-
vorne, manje vlasti treba da se prila-
gode bilo hotomce, ili bilo preko sr-
ca. Od kužne pa« nemoći sačuvat će
nas za stalno budna skrb upravnika,
a nadasve moćna desnica nebeskih na-
ših paraca. Ako li još bude rodna, što
po prilici hoće, sretan će bit naš na-
rod, naša Hrvatska, koja ima godina
da se 'rve sa nerodicom i nazatkom u
svakom materijalnom dobru, a još go-
re u moralnom s objesti pustolova ;
a sretna će biti Hrvatska ako barem
odahne od nemilog pritiska bezdušnika.

Mi s naše strane nastojat ćemo i
paziti da ugodimo milim predbrojni-
cima i to donašajuć vijerne i nepristra-
me izvještaje od svega onoga, što se
po svijetu dogagja; šibajući nametnicu |.
silu bilo u Banovini, bilo kod nas ili
drugovdje, donašajući raznovrsnog i
pribranog štiva, a nadasve i sve one
sitnice koje mogu zanimati naše čitao-
ce. Otkad je list vlasništvo Tiskare,
ponaša se sasvim dostojanstveno, ne-
pristrano, umjereno i čedno, u želji
živoj da služi samoj istini i pravici;
toga će se smijera i čista puta nepo-
kolebivo držati, te i unaprijed uvijek
izbjegavati osobnosti i neke nepristoj-
ne izraze. Svačije će lice poštovati, a
i u političkoj će borbi samo onoliko
spominjati, koliko bude nužno da se
procijeni javno političko poslovanje po-
jedinih rodoljuba. Moljena su i gospo-
da dopisnici da nam dopise šalju uz
takove uvjete, a nadasve da budu
stvarni, istiniti i umjereni. Blaga je ri-
ječ zlatni ključ, koji svačija vrata otva-
ra. Žao nam je da omjereni prostor,

žića, popimo flašu šampanjca i udrimo u
veselje; kucajmo se i kličimo, ne zna se
što sutra može biti, a jer se samo jednom
žive veselimo se!

— Pravo veliš, ovako tečna večerica mrca
bi uskrisila. Kad je čeljade sito i dobro ras-
položeno sve mu je vedro, dočim kog mori
glad, sve mu se na svijetu čini tamom, ma-
glom, nevoljom, a jer ga slabost obuzimlje
kako da ga grobište okružuje i odurna svje-
tlost svijeća. Zato velim, da je vještina zgoto-
viti hranu, znanje nad svakim znanjem, le
nek žive kuhar, koji nam je dao nadjevene
kapune, hladnog purana i pečenih kosovića!
Više je zaslužan nego li obretnik štampe !

poiučnik, za jednoga koji pribire hranu, ka-
ko | ti Pero Kastaldi, ali ja velim da je za-
složniji i od našeg kuhara onaj koji je prvi
| pronašao tine poslastice.

— 1 još kažeš da ja pribirem branu? A
ti išteš slatkarije! Ali ruku na prei, koji je
od vas gospodo a da nebi volio dobru pa-
stičadu ili tortu od mjendela najboljem Dan-|
teovom pjevanju ? Nije li slagji ovaj mar-
ron-glase, nego li glasoviti stihovi: »Preko |
mene se ide u žalni grad!« i što slijedi.
All kakva žalost, mi hoćemo da živimo i io

 

— Dakle \'

ali dobrota

— Dakako, posmijehom odvrati golobradi |

ragu pakao i knez Ugolina.

a nadasve nam rijetki izlazak lista (je-
dnom u sedmici) ne dopušta da obe-
ćamo nešto boljega; ali će umjerena
cijena predbrojbe opet svakomu do-
kazati, da činimo sve što možemo.

Zlatile vam se ruke dakle, mili pred-
brojnici; vi nam pošaljite svojih 6 kru-
na, prištedite u čemu drugomu, i to
odma s početka od godine, jer mudro
kaže neka latinska riječ: ko odma
daje, dvostruko daje; a tako i
jest, jer kad list nije unosan, nego se
jedva drži, ako nema otkle da namiri
sedmične troškove, treba da se zaple-
te u dugove, a što je :dug to svaki
od nas znade. Mi ćemo zaista ulagati
sve sile, da zadovoljimo u svemu i
po svemu, kako bi vas ovaj list i pred-
vodio u teškim borbama, što izdržaje-
mo sa svakovrsnim neprijateljima.

 

ERE SEAN
Dr. ). Frank kao odvjetnik.

Glasilo srpsko-hrvatske koalicije »Agra-
mer Tagblatt« donio je opširan članak o
blagopok. D.ru Josipu Franku, iz pera za-
|grebačkog odvjetnika D.ra Lavoslava Schi-
ck-a, ali zbog ograničena prostora nijesmo
mogli da u zadnjem broju donesemo nego
samo izvadak iz prvog dijela članka o ve-
likom blagopokojniku kao političaru, a sad
donašamo iz drugog dijela kao odvjetniku:

SN djelatnost Dr. Fraaka bijaše

moćnija nego njegov rad na političkom
i plane ekonomskom polju. Ako je u
ovim zadnjim pitanjima imao uz tisuće i
tisuće pristaša, koji mu se divljahu, i ljutih
protivnika — kao advokat ne bijaše nikoga
koji mu se ne moraše diviti. Na polju ka-
znenog prava i civilne prakse nije ga ni-
jedan od onih, te su istodobno radili, nat-
krilic. Prvi proces, koji je učinio njegovo
ime poznato preko granica Hrvatske, bila
je obrana Dr. Davida Starčevića. Nijedan
branitelj ne htijiše da preuzme tu obranu
— Dr. Josip Frank, koji ne bijaše ni pri-
staša stranke Davidove preuze drage volje
obranu, za platu božiju. Dr. Frank je u
svojem odvjetničkom zvanju pretrpio sva
moguća progonstva -— odvjetnik Dr. Frank
moraše trpjeti za političara D.ra Franka.
God. 1879. bio je tužen s prevare, jer je u
jednoj već potpisanoj punomoćnici sopsti-
tuisao svoga koncepistu. Ako nije;išlo pu-
tem suda — onda kušalo se je discipli-
narnim putem.

God. 1886. bio je suspendiran za godinu
dana, bila mu je uništena egzistencija i

Neka žive naš kuhar i njegovi harambašići
(jelo). Živio, Živio 1

Sva je družina bila posve razdragana i
vesela, samo je Agostin stajao ozbiljan, i u
njegovim se očima čitala neka osobita sjeta.
Istina je, da mu je ozbiljnost bila prirogje-
na i običajna navika, jer se nigda nije za-
nosio, ali je ipak bio tako dobar, tako pri-
jatan, da ga je svak ljubio i častio, nu ipak
te noći je bio rastrešen i zamišljen preko
običaja, tako, da mu je Vicko glasno zavikao :

— Što ti je, Gjusti ? Božić je, dakle pijii

veseli se!

— Eh! satniče, nadostavi golobradi po-
ručnik, ne ubijaj naše plandovanje!

Satnik se sjetno nasmije i promuca nešto.

lspiše katu, pojedoše pasta i žestokih pi-
ća i začeše pušiti. Debeli se dim u saloči
prostre, a zrak postajaše zadušljiv.

Agostin bijaše željan svježa zraka, slobo-
de, mirnoće svoje sobice.

— Vigji ti, zavika Vicko, i skoči pogledav-
ši na sat: prošle su deset, a gospogja kne-

ludo zakasnio ... Opaše mač, navuče kaba-
micu i uputi se, a svi za njime,

Podvornik pri vratima im nazove: srelan
Božić !

, — Petre, reče mu Agostin dok ga dari-
|vaše, odviše si sporo protjero tužno siroče!

 

 

bačen na put sa cijelom obitelji — a zašto,
ne može da se razabere ni proučavajuć po-
mnjivo spise.

Po jednom članku u »Pester Lloydu« u-
stali disciplinarna oblast, da Dr. Frank, e
da zaštiti interese svoje klientice, supruge
jednog osječkog milijunera, bijaše oštetio
gospodarsku egzistenciju protivnika. S toga
Dr. Frank i Dr. Derenčin pretrpješe najteže
disciplinarne kazne. On ne mogaše nikada
da govori bez ogorčenja o tomu i do kraja
života radijaše oko molbe za restituciju,
koje uspjeh pri sjajnim podacima te je
iznosio, bijaše siguran, Smrt ga je zaprije-
čila da to dovrši — ali pravica i čast
zahtjeva da se cijeli sakupljeni materijal
objelodani, e da svako uvidi njegovu pot-
punu nevinost u »aferi S4zes«, koja je u
svoje doba uzvitlala toliku prašinu.

Njegova odvjet. djelatnost, koja bi bila
drugome donijeia milijuna, njega nije obo-
gatila — ali popularan bijaše advokat Frank
kao nikada niko drugi. Svakomu bijaše nje-
gova kancelarija o:vorena — njegova kuća
u ulici »Marije Valerije« bijaše poznata sva-
komu te bijaše u nevolji, i niko ne bje ni-
kada odbijen zato što bi bio drugog poli-
tičkog mišljenja ili druge vjere, niti se je
u njegovoj kancelariji pravda preveć činila
zavisnom od plate. »Idem u D.ra Franka«
čulo se u svim krajevima naše domovine,

ako je ko bio u nevolji i potrebi — i ova
riječ bijaše često dovoljna da prisili naj-
okorjelog protivnika na nagodu.

Kako će potomstvo suditi o političkoj
djelatnosti D.ra Franka, ne znam — ali se
njegova djelatnost kao odvjetnika ne smije
zaboraviti u hrvatskom pravničkom svijetu.
— Dr. Lavoslav Schick.

PRIGODOM SMRTI
Dr. JOSIPA FRANKA

Povjesti svaka stranica
Od tebe javno traži,
Pogani stvore : prestani
Širiti podle laži,
Varati narod svoj!
Pogledaj zvijezde ne nebu,
nadeš li njima broja? —
Prije bi njih izbrojio
Neg slavna djela, koj:
Počini narod moj.
Ima li koje nauke,
Ima li umijeća,
Ima li ratne kronake,
Ima li mudra vijeća,
Ima |' ma koja stvar,

A da naš narod hrvatski
Ne imo za to sina,
Je slavi zancsno

I svojta i tugjina
Kao nebeski dar? —

— Ne budi vas briga za to, gospodine,
ona vrsta ne uzimlje prijekor na srce.

— Pak što brigaš za to, nadostavi jedan
iz družine? Po svoj je prilici podvornik u-
gonenuo da je bila lupežica..... one nje
oči bezočne... oni izraz lica...

— Bila je gladna i smrznuta, tako ti je
to, odvrati Agostin, a mi smo dopustili
da ju otjera i ne dadosmo joj nevoljnici ni
krajcere, ni korice kruha koji je ostao na
pretek i kog neće ni kuja da pojede, nego
će ga baciti na gomilu.

— Možda je baš tako, prisječe Vicko, ali
sad nije hvajde na to misliti, Drugi ćemo
se put bolje vladati. Sad homo, jer trčim
u kneginje.

Svaki od njih krene svojim putem.

Agostin se uputi uz veliku ulicu sve od trga
»Karlo Alberto«. Silna prostorija trga pusta,
sa malo plinskih svjetiljka, izgledala kako
strašna nakaza pod ocjelnim svijetlom pu-
nog mjeseca. A noć, ciča velika, vedrina
cakla, titrajuće zvijezde, koje dvorile mje-

i.

(ginja me već čeka od 9 sati. Kako 'sam | sečin

Agostinu se po pameti vrtjela jadna mala
opsovana, izagnate; gospodska večera, nje
veze i hihoštanje drugova. Neka ovlišna,
stvor je Božiji, ima pravo živjeti kako i
drugi ljudi, dapače kako tužica ima pravo
ma zaštitu, a obrane nije našla, odbili su

 

Tugjin se rado ponosi
Ljudima naše krvi,
Na maču, peru, koji su
Megi njima bili prvi,
Kojim se divi svijet!

Evrope cijele narode
Zapitaj — rado svaki
Priznat će živu istinu. ......
Samo je podli taki
Hoće zatajat kmet! —

Povjesti svaka stranica
tebe javno traži,
Pogani POM: restani
Koljati m laži
Hrvatski! e svoj!

Otkrij si glavu na počast,
Pa ko jedno ime:
Frank Josip — ime besmrtno —
Ponosan što je š njime
Slavniji narod moj.

Kaži mi: sina takova
Koji je narod dao,
Koji bi umom i srcem
Uz bok mu desni stao? —
Koliko dao ih svijet? —

Ko jakost našeg naroda
Po broju duša sudi,
Laže — a laže rad toga
Da našem Rodu udi...
Za to je plaćen klet! —

Uzalud! stablu naroda,
— Povjest nam to svijedoči —
Nikada neće takovi
Da srce mu rastoči
Zatrti živi sok!

i narod hrvatski,

a u svojoj svijesti,

A umom i oo :
Svakome može sjesti
Narodu on uz bok! —

 

UZ LIJES
Dr. JOSIPA FRANKA
VOGJE HRVATSKOG NARODA
(Govor).
I
Amo vi svi; izdajice roda,
Mešetari narodne nam časti,
Tugjinstva vi roblje od poroda,
Udvorice svakojake vlasti,
Amo vi svi: gadna izroda
U kleveti koj nalazi slasti,
Do onoga što pošlenje proda
Pred svakim će na koljena pasti,
Amo vi svi... Gledajte ga samo,
Samilosti za sve vas imade:
Mrtve usne još se milo smiješe.
Značajnik je za života a.
Znao praštat — još i mrtav znade,
Al — ne onim što prot w Roda griješe.
U.

Blatom ste se nabacali doste,
Klevetom mu dirali poštenja ..
Al značajnik nepovrijegjen osla,
Pa i mrtav pruža nam proštenje.
Al vam mrtav dovikuje svima

ju. Zazeblo ga pri duši, i proseći pogle: pogled
prati ga uz put. Jer u onim vojničkim gru-
dima laptalo srce samilosno, željno ljubavi.
Sj6tu povećavale zvijezde, koje kO da se
smiju, sjena velikih zgrada u prikrajcima
trga, i on je pospješno koracao da prije
dogje doma.

Tamo dolje u sjever vigja svoj prosor sa
zelenim persijanama, na četvrtom katu. Ta-
mo te čeka vruća peć, čaj s ključa, smotka,
tu će zaboraviti na malu, koja mođda....
Pak jeli malo lud brigati za to, 14 ima ts-
kovih nevolja bezbroj u svijetu,

Gledajući u vis na prozor on je smotrlo
kO da čuje viđanje gladne nesretne djece,
bolesnika bez ogrijeva, okrijepe, roditelja
koji ne imađu čime da utišaju glad milih
svojih. Ali zašto tolike razlike u svijetu?
Zašto tolike nevolje? Zašto taliko čemernih
uz malo bogataša koji rasiplju, balahaju,
svoje raskoši ističu pred nevoljnicima, koji
smalakšu i umiru? A ipak tamo ma neba
tihoća, red, saglas, krasota!

U tome se nu nešto spotakne, za malo
da se ne prostre. Pogleda, tu je hrpa te-
pina. Popipa, a kad tamo dijete, živo
Srce se uzburka... Da ne bude?,,,
stin užeže žigicu, pogleda, a baš to je tu-
žna maljušna, sa suknjicom na četvorke...
sa glavom naslonjenom na laktima, na pregs