iii NICE 1 gs PRAVA GRVEMA NRVATSKA U DUBROVNIKU, 30. DECEMBRA 189i. [or je listu sa donašanjem u kuća ili s postom ga godinu K. 6; na po za fnozemstvo godišnje K. 9 [m godine swcagmjerno ; vrati list kad mu pretplata mine, smatra se d polugodište. |" Milim predbrojnicima. Smit hrvatskog velikana Dra. Fran- ka nije mam dopustila, da se osvrne-| mo na «sv. Porogjenje, na izvor otku- pa ljudskog i svake duševne milosti ; nije nam dopustila da vam, mili pred- brojnici, čestitamo t& blagdane, koje naš bogoljubni narod vanrednim vese- ljem i pobožnošću slavi, niti da vam nazovemo sretno novo ljeto. A ako udvornost i ljubeznost zahijeva, da se to redom čini ovijeh dana sa svom | svojtom, prijateljima i znancima, sveta dužnost veže uredništvo da to na van- redni način izvrši prama onijem, koji se rado žrtvuju da uzdrže list, na ko- mu je glavno geslo: sve za vjeru i domovinu. Naravno je da vam že- limo zdravlje i veselje i svaku sreću . iz sve duše, ali najviše onaj mir i po- koj, koji goji najviši dio ljudi; jer če- mu sva bogastva kad nema mira? 1 to Božjega mira, koji pouzdano i har- no prima i kad je vedro i oblačno, i kad brod života keči punim jedrima, i kad ga drži nepomična tihoća, i kad ga bijesni valovi proganjaju. Pravo je da vam mi želimo, a to i u molbam vapimo, da vam novom godinom sve pjevalo po cvijeću, sa dragim vašim, a ufamo e će Onaj, koji dijeli svaku sreću, azdržati vas čile, zdrave, zado- voljne. Godina je već prošla, i sretno pro- šla, jer su se dva bića pojavila i pri- jetila porazom. Zebaja i strah je obu- zimao misaonog čovjeka, kad je gle- dao kako se natežu Francuska i Nje- mačka radi Maroka; Njemačka i En- gleška radi bojne mornarice; kako se trga Arbanija od turskog jarma; «ako Kreta na silu hoće da se sa Grčkom sajedini; kako Portugalske stoji u ži- vom plamena; kako Italija na silu o- svaja Tripolis; kako se Francuska i Španjolska gombaju; kako se u Persi- ji vodi domaći rat i siluje Rusiju i En- glešku da štite svoje probitke; kako gorostasno carstvo Kineško sliči va- trometu kad vri i izbaca. Ogromna dakle barutana širom otvorena, a sa- mo jedna iskra... i nedogledni po- PODLISTAK. Evo ih vručljehk 1... (Preragjeno). (v. be. 888. <-> Svrha.) Veselo se oticiri zabavljali oko okruglog | stola u prikrajku restaurania ,Japan«. — Dakle, Vicko, od onoga dana ništa ne znaš za brata ? — Ništa: is Brindisa je krenuo parobto- dom na 15. Lipnja 1898 u Brazil, i od onda kako da ga je semlja progutala. A vi se za to ne mainite ? uži- 1 All ostavimo sjetne razgovore, tužne |još veselo! Bo- — Ko a je predbrojen i za došasto LAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI NROJ STOJ! iu PARA Bezotisa. i vlasalštvo DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARIK. Odgovora! urednik FRANO SCHICK. o Sadi ua Pretplata | oglast šalju se Administraciji. Pisma dopisi Uređništvu, — Za zahvaic i priopćena plaća se 30 psra po petit retku. Za oglase 20 pasa poretka a koji sa više pula tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se sa vraćaju. Listovi seirankiran! ne primaja se. <— Plativo 1 utušijivo « Dubrovniku. kolj. Istodobno kolera vijugala se ko ljutica amo, tamo, mnoge usmrtila, po- kucala i ma naša vrata: Božija, dobre -namjere vlada, bojazan strašnih posljedica, preventivne spaso- nosne mjere općina i vlada, stroga pa- žnja učiniše da nas eto minu oba bi- ća. A jer postoje iste prilike i isti ra- zlozi, i ako nam nova godina osviće krvava, ako prijeti kako crni oblak kad se naglo diže s obzorja, naša je stal- na nada e će dobra volja i opće na- |stojanje sačuvati mir i suglasje izme- gju velikih vlasti, a kad su one dogo- vorne, manje vlasti treba da se prila- gode bilo hotomce, ili bilo preko sr- ca. Od kužne pa« nemoći sačuvat će nas za stalno budna skrb upravnika, a nadasve moćna desnica nebeskih na- ših paraca. Ako li još bude rodna, što po prilici hoće, sretan će bit naš na- rod, naša Hrvatska, koja ima godina da se 'rve sa nerodicom i nazatkom u svakom materijalnom dobru, a još go- re u moralnom s objesti pustolova ; a sretna će biti Hrvatska ako barem odahne od nemilog pritiska bezdušnika. Mi s naše strane nastojat ćemo i paziti da ugodimo milim predbrojni- cima i to donašajuć vijerne i nepristra- me izvještaje od svega onoga, što se po svijetu dogagja; šibajući nametnicu |. silu bilo u Banovini, bilo kod nas ili drugovdje, donašajući raznovrsnog i pribranog štiva, a nadasve i sve one sitnice koje mogu zanimati naše čitao- ce. Otkad je list vlasništvo Tiskare, ponaša se sasvim dostojanstveno, ne- pristrano, umjereno i čedno, u želji živoj da služi samoj istini i pravici; toga će se smijera i čista puta nepo- kolebivo držati, te i unaprijed uvijek izbjegavati osobnosti i neke nepristoj- ne izraze. Svačije će lice poštovati, a i u političkoj će borbi samo onoliko spominjati, koliko bude nužno da se procijeni javno političko poslovanje po- jedinih rodoljuba. Moljena su i gospo- da dopisnici da nam dopise šalju uz takove uvjete, a nadasve da budu stvarni, istiniti i umjereni. Blaga je ri- ječ zlatni ključ, koji svačija vrata otva- ra. Žao nam je da omjereni prostor, žića, popimo flašu šampanjca i udrimo u veselje; kucajmo se i kličimo, ne zna se što sutra može biti, a jer se samo jednom žive veselimo se! — Pravo veliš, ovako tečna večerica mrca bi uskrisila. Kad je čeljade sito i dobro ras- položeno sve mu je vedro, dočim kog mori glad, sve mu se na svijetu čini tamom, ma- glom, nevoljom, a jer ga slabost obuzimlje kako da ga grobište okružuje i odurna svje- tlost svijeća. Zato velim, da je vještina zgoto- viti hranu, znanje nad svakim znanjem, le nek žive kuhar, koji nam je dao nadjevene kapune, hladnog purana i pečenih kosovića! Više je zaslužan nego li obretnik štampe ! poiučnik, za jednoga koji pribire hranu, ka- ko | ti Pero Kastaldi, ali ja velim da je za- složniji i od našeg kuhara onaj koji je prvi | pronašao tine poslastice. — 1 još kažeš da ja pribirem branu? A ti išteš slatkarije! Ali ruku na prei, koji je od vas gospodo a da nebi volio dobru pa- stičadu ili tortu od mjendela najboljem Dan-| teovom pjevanju ? Nije li slagji ovaj mar- ron-glase, nego li glasoviti stihovi: »Preko | mene se ide u žalni grad!« i što slijedi. All kakva žalost, mi hoćemo da živimo i io — Dakle \' ali dobrota — Dakako, posmijehom odvrati golobradi | ragu pakao i knez Ugolina. a nadasve nam rijetki izlazak lista (je- dnom u sedmici) ne dopušta da obe- ćamo nešto boljega; ali će umjerena cijena predbrojbe opet svakomu do- kazati, da činimo sve što možemo. Zlatile vam se ruke dakle, mili pred- brojnici; vi nam pošaljite svojih 6 kru- na, prištedite u čemu drugomu, i to odma s početka od godine, jer mudro kaže neka latinska riječ: ko odma daje, dvostruko daje; a tako i jest, jer kad list nije unosan, nego se jedva drži, ako nema otkle da namiri sedmične troškove, treba da se zaple- te u dugove, a što je :dug to svaki od nas znade. Mi ćemo zaista ulagati sve sile, da zadovoljimo u svemu i po svemu, kako bi vas ovaj list i pred- vodio u teškim borbama, što izdržaje- mo sa svakovrsnim neprijateljima. ERE SEAN Dr. ). Frank kao odvjetnik. Glasilo srpsko-hrvatske koalicije »Agra- mer Tagblatt« donio je opširan članak o blagopok. D.ru Josipu Franku, iz pera za- |grebačkog odvjetnika D.ra Lavoslava Schi- ck-a, ali zbog ograničena prostora nijesmo mogli da u zadnjem broju donesemo nego samo izvadak iz prvog dijela članka o ve- likom blagopokojniku kao političaru, a sad donašamo iz drugog dijela kao odvjetniku: SN djelatnost Dr. Fraaka bijaše moćnija nego njegov rad na političkom i plane ekonomskom polju. Ako je u ovim zadnjim pitanjima imao uz tisuće i tisuće pristaša, koji mu se divljahu, i ljutih protivnika — kao advokat ne bijaše nikoga koji mu se ne moraše diviti. Na polju ka- znenog prava i civilne prakse nije ga ni- jedan od onih, te su istodobno radili, nat- krilic. Prvi proces, koji je učinio njegovo ime poznato preko granica Hrvatske, bila je obrana Dr. Davida Starčevića. Nijedan branitelj ne htijiše da preuzme tu obranu — Dr. Josip Frank, koji ne bijaše ni pri- staša stranke Davidove preuze drage volje obranu, za platu božiju. Dr. Frank je u svojem odvjetničkom zvanju pretrpio sva moguća progonstva -— odvjetnik Dr. Frank moraše trpjeti za političara D.ra Franka. God. 1879. bio je tužen s prevare, jer je u jednoj već potpisanoj punomoćnici sopsti- tuisao svoga koncepistu. Ako nije;išlo pu- tem suda — onda kušalo se je discipli- narnim putem. God. 1886. bio je suspendiran za godinu dana, bila mu je uništena egzistencija i Neka žive naš kuhar i njegovi harambašići (jelo). Živio, Živio 1 Sva je družina bila posve razdragana i vesela, samo je Agostin stajao ozbiljan, i u njegovim se očima čitala neka osobita sjeta. Istina je, da mu je ozbiljnost bila prirogje- na i običajna navika, jer se nigda nije za- nosio, ali je ipak bio tako dobar, tako pri- jatan, da ga je svak ljubio i častio, nu ipak te noći je bio rastrešen i zamišljen preko običaja, tako, da mu je Vicko glasno zavikao : — Što ti je, Gjusti ? Božić je, dakle pijii veseli se! — Eh! satniče, nadostavi golobradi po- ručnik, ne ubijaj naše plandovanje! Satnik se sjetno nasmije i promuca nešto. lspiše katu, pojedoše pasta i žestokih pi- ća i začeše pušiti. Debeli se dim u saloči prostre, a zrak postajaše zadušljiv. Agostin bijaše željan svježa zraka, slobo- de, mirnoće svoje sobice. — Vigji ti, zavika Vicko, i skoči pogledav- ši na sat: prošle su deset, a gospogja kne- ludo zakasnio ... Opaše mač, navuče kaba- micu i uputi se, a svi za njime, Podvornik pri vratima im nazove: srelan Božić ! , — Petre, reče mu Agostin dok ga dari- |vaše, odviše si sporo protjero tužno siroče! bačen na put sa cijelom obitelji — a zašto, ne može da se razabere ni proučavajuć po- mnjivo spise. Po jednom članku u »Pester Lloydu« u- stali disciplinarna oblast, da Dr. Frank, e da zaštiti interese svoje klientice, supruge jednog osječkog milijunera, bijaše oštetio gospodarsku egzistenciju protivnika. S toga Dr. Frank i Dr. Derenčin pretrpješe najteže disciplinarne kazne. On ne mogaše nikada da govori bez ogorčenja o tomu i do kraja života radijaše oko molbe za restituciju, koje uspjeh pri sjajnim podacima te je iznosio, bijaše siguran, Smrt ga je zaprije- čila da to dovrši — ali pravica i čast zahtjeva da se cijeli sakupljeni materijal objelodani, e da svako uvidi njegovu pot- punu nevinost u »aferi S4zes«, koja je u svoje doba uzvitlala toliku prašinu. Njegova odvjet. djelatnost, koja bi bila drugome donijeia milijuna, njega nije obo- gatila — ali popularan bijaše advokat Frank kao nikada niko drugi. Svakomu bijaše nje- gova kancelarija o:vorena — njegova kuća u ulici »Marije Valerije« bijaše poznata sva- komu te bijaše u nevolji, i niko ne bje ni- kada odbijen zato što bi bio drugog poli- tičkog mišljenja ili druge vjere, niti se je u njegovoj kancelariji pravda preveć činila zavisnom od plate. »Idem u D.ra Franka« čulo se u svim krajevima naše domovine, ako je ko bio u nevolji i potrebi — i ova riječ bijaše često dovoljna da prisili naj- okorjelog protivnika na nagodu. Kako će potomstvo suditi o političkoj djelatnosti D.ra Franka, ne znam — ali se njegova djelatnost kao odvjetnika ne smije zaboraviti u hrvatskom pravničkom svijetu. — Dr. Lavoslav Schick. PRIGODOM SMRTI Dr. JOSIPA FRANKA Povjesti svaka stranica Od tebe javno traži, Pogani stvore : prestani Širiti podle laži, Varati narod svoj! Pogledaj zvijezde ne nebu, nadeš li njima broja? — Prije bi njih izbrojio Neg slavna djela, koj: Počini narod moj. Ima li koje nauke, Ima li umijeća, Ima li ratne kronake, Ima li mudra vijeća, Ima |' ma koja stvar, A da naš narod hrvatski Ne imo za to sina, Je slavi zancsno I svojta i tugjina Kao nebeski dar? — — Ne budi vas briga za to, gospodine, ona vrsta ne uzimlje prijekor na srce. — Pak što brigaš za to, nadostavi jedan iz družine? Po svoj je prilici podvornik u- gonenuo da je bila lupežica..... one nje oči bezočne... oni izraz lica... — Bila je gladna i smrznuta, tako ti je to, odvrati Agostin, a mi smo dopustili da ju otjera i ne dadosmo joj nevoljnici ni krajcere, ni korice kruha koji je ostao na pretek i kog neće ni kuja da pojede, nego će ga baciti na gomilu. — Možda je baš tako, prisječe Vicko, ali sad nije hvajde na to misliti, Drugi ćemo se put bolje vladati. Sad homo, jer trčim u kneginje. Svaki od njih krene svojim putem. Agostin se uputi uz veliku ulicu sve od trga »Karlo Alberto«. Silna prostorija trga pusta, sa malo plinskih svjetiljka, izgledala kako strašna nakaza pod ocjelnim svijetlom pu- nog mjeseca. A noć, ciča velika, vedrina cakla, titrajuće zvijezde, koje dvorile mje- i. (ginja me već čeka od 9 sati. Kako 'sam | sečin Agostinu se po pameti vrtjela jadna mala opsovana, izagnate; gospodska večera, nje veze i hihoštanje drugova. Neka ovlišna, stvor je Božiji, ima pravo živjeti kako i drugi ljudi, dapače kako tužica ima pravo ma zaštitu, a obrane nije našla, odbili su Tugjin se rado ponosi Ljudima naše krvi, Na maču, peru, koji su Megi njima bili prvi, Kojim se divi svijet! Evrope cijele narode Zapitaj — rado svaki Priznat će živu istinu. ...... Samo je podli taki Hoće zatajat kmet! — Povjesti svaka stranica tebe javno traži, Pogani POM: restani Koljati m laži Hrvatski! e svoj! Otkrij si glavu na počast, Pa ko jedno ime: Frank Josip — ime besmrtno — Ponosan što je š njime Slavniji narod moj. Kaži mi: sina takova Koji je narod dao, Koji bi umom i srcem Uz bok mu desni stao? — Koliko dao ih svijet? — Ko jakost našeg naroda Po broju duša sudi, Laže — a laže rad toga Da našem Rodu udi... Za to je plaćen klet! — Uzalud! stablu naroda, — Povjest nam to svijedoči — Nikada neće takovi Da srce mu rastoči Zatrti živi sok! i narod hrvatski, a u svojoj svijesti, A umom i oo : Svakome može sjesti Narodu on uz bok! — UZ LIJES Dr. JOSIPA FRANKA VOGJE HRVATSKOG NARODA (Govor). I Amo vi svi; izdajice roda, Mešetari narodne nam časti, Tugjinstva vi roblje od poroda, Udvorice svakojake vlasti, Amo vi svi: gadna izroda U kleveti koj nalazi slasti, Do onoga što pošlenje proda Pred svakim će na koljena pasti, Amo vi svi... Gledajte ga samo, Samilosti za sve vas imade: Mrtve usne još se milo smiješe. Značajnik je za života a. Znao praštat — još i mrtav znade, Al — ne onim što prot w Roda griješe. U. Blatom ste se nabacali doste, Klevetom mu dirali poštenja .. Al značajnik nepovrijegjen osla, Pa i mrtav pruža nam proštenje. Al vam mrtav dovikuje svima ju. Zazeblo ga pri duši, i proseći pogle: pogled prati ga uz put. Jer u onim vojničkim gru- dima laptalo srce samilosno, željno ljubavi. Sj6tu povećavale zvijezde, koje kO da se smiju, sjena velikih zgrada u prikrajcima trga, i on je pospješno koracao da prije dogje doma. Tamo dolje u sjever vigja svoj prosor sa zelenim persijanama, na četvrtom katu. Ta- mo te čeka vruća peć, čaj s ključa, smotka, tu će zaboraviti na malu, koja mođda.... Pak jeli malo lud brigati za to, 14 ima ts- kovih nevolja bezbroj u svijetu, Gledajući u vis na prozor on je smotrlo kO da čuje viđanje gladne nesretne djece, bolesnika bez ogrijeva, okrijepe, roditelja koji ne imađu čime da utišaju glad milih svojih. Ali zašto tolike razlike u svijetu? Zašto tolike nevolje? Zašto taliko čemernih uz malo bogataša koji rasiplju, balahaju, svoje raskoši ističu pred nevoljnicima, koji smalakšu i umiru? A ipak tamo ma neba tihoća, red, saglas, krasota! U tome se nu nešto spotakne, za malo da se ne prostre. Pogleda, tu je hrpa te- pina. Popipa, a kad tamo dijete, živo Srce se uzburka... Da ne bude?,,, stin užeže žigicu, pogleda, a baš to je tu- žna maljušna, sa suknjicom na četvorke... sa glavom naslonjenom na laktima, na pregs