Br. 3588. RR si. adi U DUBROVNIKU; 6. JANUARA 1912. PRAVA CRVENA HRVATSKA God. Viti. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K6. $ NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | Hrvatski sabor u Zadru. Eto se okuplja da vijeća i nešta stvarna dobra pokrajini donese. Hoće li biti sreće da posluje i trsi barem dio naj- prešnijih zakona, na dobro zapuštene pokrajine? Hoće li zapeti i razići se, kako je i zadnji put kad je zasjedao? Onda se je podigla bila strašna vika na naše pravaše, jer su opstrukcijom zapriječili da se dogje do glasovanja, a to samo da prikriju svoju golotinju; jer su imali zadovoljiti pravednim za- htjevima pravaša i stvar bi se bila po- ravnala te nebi sabor bio dospio, tako rekuć, naprasnom smrti. Nepravice, skojih su ustali pravaši, još postoje, dapače su se pogoršale, otkad je na- , rodna stranka kapitulisala i bacila se u naručaj napredno-demokratske stran- ke, u nadi da ju ova spasi, a tamo uz zla druga ništa lašnje nego da za- glavi. Donekle su mogli pristaše hrvat- ske stranke zavaravati, da su samo u- činili kompromis; ali zadnji izbori za carevinsko vijeće, nasilna najezda de- mokrata u općinskim izborima u Spljetu, razne žrtve zahtijevane od demokrata i dopuštene bez otpora od hrvatske stran- ke, sve to bjelodano dokazuje, da je danas uzda u demokratskim rukama, a da je hrvatska stranka mirno kljuse, koje kusa onoliko koliko mu vodić dopušta i dokle je njemu drago. Da- le u hrvatskoj stranci i oni zastupnici, koji bi možda popustili i gledali se na dobre srestit sa pravašima, neće smjeti, jer im neće dati ni dopuštiti oni koji su stranku zavezali uz svoj brod, kako prostu lagju, da se vucari kud brod zabrazdi. I još se bura nije utišala od zadnjih općinskih izbora, u kojim su se sve i svaka poduzela da sc uzdrže najbo- lje podružniee klike i stanovitih osoba, a glasni prosvjedi na bezakonja još nijesu prestali, a to najbolje svjedoči Muć, a do malo će Imotska. Gospoda su negda iznosili predlog, dapače i na- crt zakona, kako bi se preuredili op- ; SMATRA SE VA JE PREDBROJEN 4 I UTUŽIVO U; DUBROVNIKU. f y ćinski izbori i uvelo se opće tajno gla- sovanje, ali zastali su na tome, i otole ni makac, jer su po svoj prilici uvi- djeli, da bi tijem sami sebi otkopali jaz. A baš taj nesretni red izbora, koji je gori od ikakvog srednjovječnog na- silja, dopušta da neki ter neki pašuju i zapovijedaju, da stanovite kuće od djeda do praunuka drmaju u raznim krajinama, da nameću svoju volju, svoje hire u svim izborima i u svim vijećima, jer svoje ljude ili svoje du- žnike nameću selima kako knezove i starješine, svoje ljude postavljaju za arambaše, za poljare, za lugare, svoje ljude turaju na svako mjesto, tako da onaj koji bi želio i nastojao uvestit ne- što boljega, malo reda i štednje, ne naigje na protivnost pojedinaca, nego gleda cijelu vojsku uortačenu proti njemu. A kad se takovi paše i namet- nici u raznim općinama dogovore i srote, nema te snage, nema te sile da ih makne. Oni mogu kontrolisati svaki glas, i tako nešto milom a mnogo šta i silom, a da i ne spomenemo sve prevare u imenicima, u listinama i +. d., njihova se broji, na njihovu uvijek i- zagje. | to i ništa drugo uzdržaje hr- vatsku stranku još u priličnoj moći, a izrabit će to nasilje i demokrati ako se ukopite. A puk, a narod, a naro- dna volja ta hvaljena vladarica novo- vjeke sreće, nek šute i sjede mirno u zapečku. Uistinu, izbori za carevin- sko vijeće dokazali su, da melem op- ćeg-tajnog glasovanja nije izvidao sve rane nasilja i korupcije, zastrašivanja i podmićivanja, ali brojke glasno vele, da i ako nije lijek koji bol posve u- kloni, a gdje je na svijetu takovo savr- šenstvo? — ipak dopušta ogromnoj ve- ćini da iskaže svoje hotjenje; pak treba onda zaključiti, da novi izborni općin- ski red, koji bi se imao uvestit i ako nebi bio savršen, ali bi bio hiljadu puta bolji, nego li nakaza onoga koji postoji, a naš narod dobro veli: bolje je biti ranjen, nego ubijen. Živu smo istinu iskazali, jer u toliko općina za IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. izbora za carevinsko vijeće, ako pra- vaši nijesu prevagnuli glasove bilo hr- vatske bilo demokratske stranke, pak kakogod sakupljene, ipak su se doma- kli dotle, da u malo e ih nijesu sru- šili: došli su općinski izbori u nekim od tih općina, pravaških glasova ni za lijek. Svakako, ako sabor bude poslo- vao, što se bojimo, jedan bi od prvih zadataka imao biti, da preudesi red općinskih izbora, tako da i manjine budu zaštićene, i da je svaki izbornik vlasan misliti svojom glavom, dati svoj glas kome hoće, tako da općinsko vi- jeće bude izražaj svijeh općinara, a ne stanovite stranke, a što je i gore sta- novitih osoba, koje njih deset u ko- taru provagjaju svoju volju, nameću svoje uvjerenje, vode hotomce ili ne- hotice množiju kako megjeda sa br- njicom da se oni iskažu sićušni majstori. Žalosno bi bilo, kad sabor nebi mo- gao poslovati i s neodgodivog učitelj- skog pitanja, koji uz groznu skupoću ako vapiju, to ne rade od obijesti nego od ljute nevolje. Možda, ako dogje opet do gungule, hrvatska će stranka uz ortake trti ruke od zadovoljstva, jer će se šepirili: eto je bila naša namjera i tvrda naša nadaha to i druga pitanja uređiti i dokrajčiti; ali Su pravaši sve omeli, sve su osujetili. Takova im is prika nebi valjala, velimo. unaprijeda, jer je tad dužna hrvatska stranka da dokaže i to ne riječima nego tvrdim dokazima, kako, su pravaši postavljali takove zahtjeve i uslove da ih nije bilo nikako moguće prihititi i ukloniti kamen smutnje. A to lje neće moći dokazati! Mi koji dobro poznamo naše zastupnike pravaše, koji sno više puta vidjeli kako znadu biti tihi, razboriti, pogodljivi, koji smo tegli rukom e oni ne žele kavge, smijat ćemo se mudro- lijama i hinjenom plaču i zapomaganju stanovilih novina; a narodu eto una- prijed velimo; narode i puče, koji se nazivlješ pravašem, ako tvoji zastupnici upotrebiše krupna srestva, nevolja ih je nagnala, jer oni nijesu mogli od PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SB. obraza i radi sebe i radi tebe dopu- štiti da ih izigravaju, da ih pritisnu na zid, da ih navedu na podlu kapitula- ciju, Bilo im je do- obraza, i evala! kad su znali sačuvati obraz, pak puklo kud puklo! Ti ih nijesi poslao da se dadu zaulariti, nego da pametno i razborito ali i muževno brane ono što ti je naj- milije, najsvetije: političko uvjerenje i osvjedočenje. | oni su valjano svoju dužnost izvršili. Paze na trun a ne na gredu!... Svi listovi slavosrpski skočili su ko bodenjaci onomadne, jer su u Beču dva pravaša glasovali saglasno sa Sloven- cima. Prišili su im svakojakih imena i naziva, napokon su ih izružili da su »izdajice« vlastitog programa. Stvarno su im i oObjektivuo odgovorila naša glasila, te kome nije vrana mozak is- pila, može se uvjeriti, da su se naši zastupnici posve korektno podnijeli, tako da im prigovora nije. A mogu li se podičiti zastupnici slavosrpske stran- ke, da su se i oni tako razborito vla- dali? Radilo se je o načelnoj stvari, ništa manje nego o glasu mepovjerenja ministarstvu. Tu se.nije smjelo popu- | štati, paktirati, natcgnuti se. | tako su u ograničenom broju, neznatna . olina, i svi su morali ili na desno ili na Ii- jevo. Svaki i najmanji nesporazum uni- štavao je njihov ratoborni istup; pak sa svim tim ti strogi Katoni dopuštili su da se ugl. Dr. Ivčević ustegne, i da tako osujeti svu njihovu nemilu navalu. A još te neporočne golubice u politici, ti rodoljubi do skrajne gra- nice prigovaraju našijem?! Gospodo, učinite malo, reda i suglasja u vašoj strančici, i tek onda moći će te dru- gomu prigovarati, a dok neki od vas voze a drugi šijaju, budite tako umje- reni da znate premučati i svoju ne- slogu pak i izlišno prikriti. O drugom pak glasovanju muče kako zalivene slavosrpske novine, a to sve proraču- nano. Prohtjelo se g. zastupniku Ma- liku da iznese predlog e bi se bračni zakon promijenio, očitom namjerom da se uvede civilni brak i razbrak. Kad su se urekli izbori i istakli kandidati, i novine i pojedine skupštine i mno- štvo su birača istakli bojazan e nebi neki od g. g. kandidata poduprli ta- kav zahtjev, koji očito ruši zakon Bo- žiji, uvagja poganske običaje u krš- ćanskom puku. Onda su lećele izjave, letaci, davala su se stanovita obećanja na skupštinama, navaljivalo se je na zlobnost i potvore klera i dobrih krš- ćana, jer da stanovita g. g. za živu glavu nebi naškodili onoj vjeri, kojoj pripadaju. Došlo je do glasovanja i za malo glasova Malikov je predlog propao. Kako su se podnijeli g. g. za- stupnici hrvatske stranke?! Osim Bian- kinija, što mu spominjemo na čast, o- stala su se g. g. izmakla, nijesu gla- sovala ni sa da, ni sa mč. Jesu li tako otkupila svečano svoje obećanje uči- njeno svojim izbornicima? Mislimo da ne. Njihova je bila dužnost ne slijediti svoje subjektivno mišljenje, nego za- stupati misao i želju. onijeh, koji su im mandate svojim glasovima izvojštili 1 Toli više, .jer kako jasno svjedoči w- pogibelj da predobije želju onijeh i: u bi hoćeli da bude iu nas što u cuskoj i Portugalu. Ovo stavljamo na raboš. \ inči. Vijesti iz naroda. Iz Škaljara. (Što radi Školska Vlast?) Naš pučki u- čitelj g. A. Rossi da ugrabi mjesto'opć. taj- nika u Kotoru ostavio je svoje mjesto u Škaljarima, i čeka mirovinu, a školski nad- zornik gosp. Lazarević (srbin) stavlo tobož »provizorno« našoj djeci za učiteljicu srp- kinju grčko-istočne vjere, Ima već nekoliko vremena da je ona tu, a mi pitamo, da i ako se usugjuje školska vlast u čisto hr- vatskom mjestu našoj djeci odrediti takovu učiteljicu, kako to mirne duše gledaju naši prvaci Hrvati, škaljarski starosjedioci? Što će biti od naše djece, kad ih uzgaja učite- ljica (srpkinja) gca. Bućin i vjeroučitelj (sr- iii PODLISTAK. Jedna uspomena na Dr. Franka. Kao djak niže gimnazije bavio sam se politikom, Ta se politika sastojala u ras- pravljanju sa kolegama za školskog odmora i nije išla dalje od gradske kronike. Član- ke i druge vijesti nijesmo mi iz niže gimna- zije čitali — naš je rayon bio — grad. Bili smo Hrvati svi — ali jedni starčevićanci drugi narodni hrvati (jer naprednjaka nije još majčica nijedna povila). I tako je raspravljanje bilo uvijek isto, a mješte ponavljanja lekcije ili odmaranja, mi bi se riječkali, da je često došlo i do šaka — ali bez ozleda, jer bi se odmah pojavio profesor nadziratelj i uspostavio mir, Uspjeh ovega bio je: drugi red ili upis u dnevnik sa četiri sata zatvora. Blažena vremena ! I- de vrijeme i postali djaci više gimnazije, Političari smo i nadalje raspravljali ali u ve- ćem opsegu: Naša politika nije više bila gradska — dapače niti pokrajinska. Obu- hvatala je i samu diplomaciju, razumljivo dakle, da smo bili potpuno upućeni u stvari Hrvatske i predobro, Tada sam često snao svog političkog pro- tivnike pobijediti, da mu nije preostalo dru- go nego uzmaći i priznati mi, da je star- čevićanstvo pravo hrvatstvo, ali je on isto ostao moj protivnik. -— Godine 190* bili smo djaci filozofije, Ras- pravljanje naše nije više bilo ono prijašnje. Predbrojnici bili novina, čitali brošure, kri- tikovali rad političara i t. d., ali svaki put morao sam osjetiti žalac protivnikov, kojim bi kada bi se osjetio pobijegjenim ko uda- tio me upitom: »A doktor Frank ??“ »Jeli i taj rodoljub ??« Sjećam se i danas, kakova bi tada na- stala raspra, koja je više naličila riječkanju [talijanskog radnika iz Pulje ili Kalabrije, nego li zrelim malurandima; pa ipak ja sam ga i nadalje obožavao, njegov je lik bio uvijek pred menom a čitanje njegovih govora i članaka donijelo mi je ne jednom neugodnosti u školi, Kao revni članovi djačke čitaonice, pamtili smo sve što se zbivalo u našem javnom ži- votu i nije bilo dana, da nijesam ostavio čitaonicu zamišljen i srdit. Protivničke sw novine bile pune podvala i grgjenja Dokto- ra Franka, da bi se ne jednom upitao, ali čemu ? zašto? Jer je sposobniji i daleko- vidniji ? Ili zato jer je izvrstan vogja i or- ganizator — dobar govornik i finansijer ? ? Uzalud, on je bio u protivničkom novinstvu sve samo ne Hrvat. Epiteti su bili sinonimi Hopova i izdajice a gdjegod je bio i taj iz- iaz direktno upravljen na nj. Bio sam zamišljen i nijesam više bio nje- gov prijatelj. Kada bi čuo da govore o nje- mu ja bi se odšuljao; boljelo me i srdilo me. Razmišljao sam i počeo sumnjati. Ne- što mora biti istine — zašto ga neprestano ruže ? Zašto nigdje nikada jedna pohvalna riječ o njemu ? Prošlo je zatim doba djakovanja i pohr- lismo na sveučilište. Svak je nosio sobom svoje uspomene a ja uz djačke i jednu po- litičku. Stanovali smo u Gracu ja i moj. kolega Vinko K. Učili nijesmo ništa, jer sino bili brucoši, dapače zabavljali se što smo više mogli — bili smo ptice puštene iz kaveza, vesele i bezbrižne... Jednom smo pošli po običaju na svcuči- lište da vidimo ima li pošte za nas. Moj je kolega primio list ali za čudo bez biljega — što sam naskoro razumio zašto, Dr. J. S. F. iz Zagreba došao je u Grac i molio ga da dogje k njemu u hotel na razgovor. Kao nerazdružni pošli smo obojica i bio sam mu predstavljen, Doktor J, S. F. iz Zagreba bio mi je inače poznat, jer je ro- dom Dalmatinac — oduševljeni pristaša Dr. Franka. Razgovarali smo o svemu, propit- kivao se za prilike naše i ljude i naravno do- šao govor o politici. Taj govor neću zaboraviti nikada, a ono što mi je novi znanac Dr. J,.S, F. kasnije pričao bit će mi ibio mi je dokaz zašto je ona pisanija bila protiv Doktora Franka. Došao sam, reče mi, u tajnoj misiji, Naš je vogja Doktor Frank primio iz Graca je- dno preporučeno pisuio, gdje ga neki Ivan Bautović moli, da bi mu poslao 200 kruna za izdanje brošure da uzmognue osvijetliti neke ličnosti u Dalmaciji i Banovini i neke njihove sumnjive sveze. »Osvijetlit ću ih tako« pisao je taj Bau- tović, »da će ih nestat sa \političkog polja a Vi Veleučeni biti osvećeni radi kleveta bez dokaza«. Ja sam došao ovdje radi toga u ime Do- ktora Franka, da usmeno govorim i sada ga čekam, jer sam mu ostavio poziv za sa- stanak kao i Vama. Bautovića nijesam poznavao, morao je biti stariji djak, jer se dičio u pismu u- pravljenom Doklotu Franku, da je radio u kancelariji doklora (ovdje stoji ime ugle- dnog, jednog bivšeg prvaka u Dalmaciji) | N. N., gdje je imao prigode čuti i vidjeti i snebivati se, Ostavio sam doktora J. S. F. da čeka tog neznanca i urekli smo sastanak u večer u 7 sati. Bili smo tačni. Poslije večere upitam ga, jeli došao taj Bautović sa dokumentima ? »Nije i neće«, glasio je odgovor. Kasnije mi je pripovijedio, da je dotičnik pridigao pismo na sveučilištu, da je dapače pitao kod vratara hOlela ko staduje u sobi broj 18 i čuvši odgovor udaljio se, Vidite, za- ključio je moj znanac, taj je varalica hotio iznuditi 200 kruna od Doktora Franka, da ga kasnije izruži i prikaže kao lopova i iz- dajicu. Sada, kada mu nije uspjelo šutjet će da sutia kada bude nešio u politici o- dlučivao, uzmogne napisati: »Poznavao sam djaka, kojega je Doktor Frank hotio pod- mititi sa 200 kruna« itd. itd. i svršit će ni takav čovjek može da odlučuje u našemu javnomu životu !« Taj Bautović nije bio niti upisan na sveu- čilištu pod tim imenom — varalica je pro- mijenio ime, U sveučilišnoj kvesturi u Gra- cu sam sam potražio megju spisima tog tobožnjeg Bautovića Ivana, ali ko zna pod kojim pravim imenom se je sakrio, — A sada leži u Domu u istoj sobi, gdje je mnoge znao oduševiti, gdje je mnoge vrijedne ideje stvorio i svrsi priveo — ali mrtav, I ono veliko bistro čelo i danas je vedio i ono lice je isto tek bol ga uništila. I tu gledajuć ga za posljednji put sjetih se ovog dogagjaja i pokajah se, da sam i- kad posumnjao u nj kao nezreli djak.... Da li će se i drugi pokajati? Možda ho- će, možda i neće, Mnogiće uskliknuti »na- pokon« kao i onaj akademičar Srbin na hrvatskom sveučilištu — čuvši da je premi- nuo, — D. T. age ranje E aaa lamitnik. -=a mama == IE. CUTE CN at aOčaČt iti an it « WojwNdL WoAlQgar