Br. 3588.

 

RR si.

adi

U DUBROVNIKU; 6. JANUARA 1912.

PRAVA

CRVENA HRVATSKA

God. Viti.

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K6. $
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE,

 

I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO

|

Hrvatski sabor u Zadru.

Eto se okuplja da vijeća i nešta stvarna
dobra pokrajini donese. Hoće li biti
sreće da posluje i trsi barem dio naj-
prešnijih zakona, na dobro zapuštene
pokrajine? Hoće li zapeti i razići se,
kako je i zadnji put kad je zasjedao?
Onda se je podigla bila strašna vika
na naše pravaše, jer su opstrukcijom
zapriječili da se dogje do glasovanja,
a to samo da prikriju svoju golotinju;
jer su imali zadovoljiti pravednim za-
htjevima pravaša i stvar bi se bila po-
ravnala te nebi sabor bio dospio, tako
rekuć, naprasnom smrti.  Nepravice,
skojih su ustali pravaši, još postoje,
dapače su se pogoršale, otkad je na-
, rodna stranka kapitulisala i bacila se
u naručaj napredno-demokratske stran-
ke, u nadi da ju ova spasi, a tamo
uz zla druga ništa lašnje nego da za-
glavi. Donekle su mogli pristaše hrvat-
ske stranke zavaravati, da su samo u-
činili kompromis; ali zadnji izbori za
carevinsko vijeće, nasilna najezda de-
mokrata u općinskim izborima u Spljetu,
razne žrtve zahtijevane od demokrata i
dopuštene bez otpora od hrvatske stran-
ke, sve to bjelodano dokazuje, da je
danas uzda u demokratskim rukama, a
da je hrvatska stranka mirno kljuse,
koje kusa onoliko koliko mu vodić
dopušta i dokle je njemu drago. Da-
le u hrvatskoj stranci i oni zastupnici,
koji bi možda popustili i gledali se na
dobre srestit sa pravašima, neće smjeti,
jer im neće dati ni dopuštiti oni koji
su stranku zavezali uz svoj brod, kako
prostu lagju, da se vucari kud brod
zabrazdi.

I još se bura nije utišala od zadnjih
općinskih izbora, u kojim su se sve
i svaka poduzela da sc uzdrže najbo-
lje podružniee klike i stanovitih osoba,
a glasni prosvjedi na bezakonja još
nijesu prestali, a to najbolje svjedoči
Muć, a do malo će Imotska. Gospoda
su negda iznosili predlog, dapače i na-
crt zakona, kako bi se preuredili op-

;

SMATRA SE VA JE PREDBROJEN 4
I UTUŽIVO U; DUBROVNIKU. f
y

 

ćinski izbori i uvelo se opće tajno gla-
sovanje, ali zastali su na tome, i otole
ni makac, jer su po svoj prilici uvi-
djeli, da bi tijem sami sebi otkopali
jaz. A baš taj nesretni red izbora, koji
je gori od ikakvog srednjovječnog na-
silja, dopušta da neki ter neki pašuju
i zapovijedaju, da stanovite kuće od
djeda do praunuka drmaju u raznim
krajinama, da nameću svoju volju,
svoje hire u svim izborima i u svim
vijećima, jer svoje ljude ili svoje du-
žnike nameću selima kako knezove i
starješine, svoje ljude postavljaju za
arambaše, za poljare, za lugare, svoje
ljude turaju na svako mjesto, tako da
onaj koji bi želio i nastojao uvestit ne-
što boljega, malo reda i štednje, ne
naigje na protivnost pojedinaca, nego
gleda cijelu vojsku uortačenu proti
njemu. A kad se takovi paše i namet-
nici u raznim općinama dogovore i
srote, nema te snage, nema te sile da
ih makne. Oni mogu kontrolisati svaki
glas, i tako nešto milom a mnogo šta
i silom, a da i ne spomenemo sve
prevare u imenicima, u listinama i +. d.,
njihova se broji, na njihovu uvijek i-
zagje. | to i ništa drugo uzdržaje hr-
vatsku stranku još u priličnoj moći, a
izrabit će to nasilje i demokrati ako
se ukopite. A puk, a narod, a naro-
dna volja ta hvaljena vladarica novo-
vjeke sreće, nek šute i sjede mirno u
zapečku. Uistinu, izbori za carevin-
sko vijeće dokazali su, da melem op-
ćeg-tajnog glasovanja nije izvidao sve
rane nasilja i korupcije, zastrašivanja i
podmićivanja, ali brojke glasno vele,
da i ako nije lijek koji bol posve u-
kloni, a gdje je na svijetu takovo savr-
šenstvo? — ipak dopušta ogromnoj ve-
ćini da iskaže svoje hotjenje; pak treba
onda zaključiti, da novi izborni općin-
ski red, koji bi se imao uvestit i ako
nebi bio savršen, ali bi bio hiljadu
puta bolji, nego li nakaza onoga koji
postoji, a naš narod dobro veli: bolje
je biti ranjen, nego ubijen. Živu smo
istinu iskazali, jer u toliko općina za

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

izbora za carevinsko vijeće, ako pra-
vaši nijesu prevagnuli glasove bilo hr-
vatske bilo demokratske stranke, pak
kakogod sakupljene, ipak su se doma-
kli dotle, da u malo e ih nijesu sru-
šili: došli su općinski izbori u nekim
od tih općina, pravaških glasova ni za
lijek. Svakako, ako sabor bude poslo-
vao, što se bojimo, jedan bi od prvih
zadataka imao biti, da preudesi red
općinskih izbora, tako da i manjine
budu zaštićene, i da je svaki izbornik
vlasan misliti svojom glavom, dati svoj
glas kome hoće, tako da općinsko vi-
jeće bude izražaj svijeh općinara, a ne
stanovite stranke, a što je i gore sta-
novitih osoba, koje njih deset u ko-
taru provagjaju svoju volju, nameću
svoje uvjerenje, vode hotomce ili ne-
hotice množiju kako megjeda sa br-
njicom da se oni iskažu sićušni majstori.

Žalosno bi bilo, kad sabor nebi mo-
gao poslovati i s neodgodivog učitelj-
skog pitanja, koji uz groznu skupoću
ako vapiju, to ne rade od obijesti nego
od ljute nevolje. Možda, ako dogje
opet do gungule, hrvatska će stranka
uz ortake trti ruke od zadovoljstva, jer
će se šepirili: eto je bila naša namjera
i tvrda naša nadaha to i druga pitanja
uređiti i dokrajčiti; ali Su pravaši sve
omeli, sve su osujetili. Takova im is
prika nebi valjala, velimo. unaprijeda,
jer je tad dužna hrvatska stranka da
dokaže i to ne riječima nego tvrdim
dokazima, kako, su pravaši postavljali
takove zahtjeve i uslove da ih nije
bilo nikako moguće prihititi i ukloniti
kamen smutnje. A to lje neće moći
dokazati! Mi koji dobro poznamo naše
zastupnike pravaše, koji sno više puta
vidjeli kako znadu biti tihi, razboriti,
pogodljivi, koji smo tegli rukom e oni
ne žele kavge, smijat ćemo se mudro-
lijama i hinjenom plaču i zapomaganju
stanovilih novina; a narodu eto una-
prijed velimo; narode i puče, koji se
nazivlješ pravašem, ako tvoji zastupnici
upotrebiše krupna srestva, nevolja ih
je nagnala, jer oni nijesu mogli od

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SB.

obraza i radi sebe i radi tebe dopu-
štiti da ih izigravaju, da ih pritisnu na
zid, da ih navedu na podlu kapitula-
ciju, Bilo im je do- obraza, i evala! kad
su znali sačuvati obraz, pak puklo kud
puklo! Ti ih nijesi poslao da se dadu
zaulariti, nego da pametno i razborito
ali i muževno brane ono što ti je naj-
milije, najsvetije: političko uvjerenje i
osvjedočenje. | oni su valjano svoju
dužnost izvršili.

 

Paze na trun a ne na gredu!...

Svi listovi slavosrpski skočili su ko
bodenjaci onomadne, jer su u Beču dva
pravaša glasovali saglasno sa Sloven-
cima. Prišili su im svakojakih imena
i naziva, napokon su ih izružili da su
»izdajice« vlastitog programa. Stvarno
su im i oObjektivuo odgovorila naša
glasila, te kome nije vrana mozak is-
pila, može se uvjeriti, da su se naši
zastupnici posve korektno podnijeli,
tako da im prigovora nije. A mogu li
se podičiti zastupnici slavosrpske stran-
ke, da su se i oni tako razborito vla-
dali? Radilo se je o načelnoj stvari,
ništa manje nego o glasu mepovjerenja
ministarstvu. Tu se.nije smjelo popu- |
štati, paktirati, natcgnuti se. | tako su
u ograničenom broju, neznatna . olina,
i svi su morali ili na desno ili na Ii-
jevo. Svaki i najmanji nesporazum uni-
štavao je njihov ratoborni istup; pak
sa svim tim ti strogi Katoni dopuštili
su da se ugl. Dr. Ivčević ustegne, i
da tako osujeti svu njihovu nemilu
navalu. A još te neporočne golubice
u politici, ti rodoljubi do skrajne gra-
nice prigovaraju našijem?! Gospodo,
učinite malo, reda i suglasja u vašoj
strančici, i tek onda moći će te dru-
gomu prigovarati, a dok neki od vas
voze a drugi šijaju, budite tako umje-
reni da znate premučati i svoju ne-
slogu pak i izlišno prikriti. O drugom
pak glasovanju muče kako zalivene
slavosrpske novine, a to sve proraču-
nano. Prohtjelo se g. zastupniku Ma-

liku da iznese predlog e bi se bračni
zakon promijenio, očitom namjerom da
se uvede civilni brak i razbrak. Kad
su se urekli izbori i istakli kandidati,
i novine i pojedine skupštine i mno-
štvo su birača istakli bojazan e nebi
neki od g. g. kandidata poduprli ta-
kav zahtjev, koji očito ruši zakon Bo-
žiji, uvagja poganske običaje u krš-
ćanskom puku. Onda su lećele izjave,
letaci, davala su se stanovita obećanja
na skupštinama, navaljivalo se je na
zlobnost i potvore klera i dobrih krš-
ćana, jer da stanovita g. g. za živu
glavu nebi naškodili onoj vjeri, kojoj
pripadaju. Došlo je do glasovanja i
za malo glasova Malikov je predlog
propao. Kako su se podnijeli g. g. za-
stupnici hrvatske stranke?! Osim Bian-
kinija, što mu spominjemo na čast, o-
stala su se g. g. izmakla, nijesu gla-
sovala ni sa da, ni sa mč. Jesu li tako
otkupila svečano svoje obećanje uči-

 

 

njeno svojim izbornicima? Mislimo da
ne. Njihova je bila dužnost ne slijediti
svoje subjektivno mišljenje, nego za-
stupati misao i želju. onijeh, koji su
im mandate svojim glasovima izvojštili 1
Toli više, .jer kako jasno svjedoči w-

pogibelj da predobije želju onijeh i: u

bi hoćeli da bude iu nas što u
cuskoj i Portugalu. Ovo stavljamo na
raboš. \

inči.

Vijesti iz naroda.

Iz Škaljara.

(Što radi Školska Vlast?) Naš pučki u-
čitelj g. A. Rossi da ugrabi mjesto'opć. taj-
nika u Kotoru ostavio je svoje mjesto u
Škaljarima, i čeka mirovinu, a školski nad-
zornik gosp. Lazarević (srbin) stavlo tobož
»provizorno« našoj djeci za učiteljicu srp-
kinju grčko-istočne vjere, Ima već nekoliko
vremena da je ona tu, a mi pitamo, da i
ako se usugjuje školska vlast u čisto hr-
vatskom mjestu našoj djeci odrediti takovu
učiteljicu, kako to mirne duše gledaju naši
prvaci Hrvati, škaljarski starosjedioci? Što
će biti od naše djece, kad ih uzgaja učite-
ljica (srpkinja) gca. Bućin i vjeroučitelj (sr-

iii

 

PODLISTAK.

Jedna uspomena na Dr. Franka.

Kao djak niže gimnazije bavio sam se
politikom, Ta se politika sastojala u ras-
pravljanju sa kolegama za školskog odmora
i nije išla dalje od gradske kronike. Član-
ke i druge vijesti nijesmo mi iz niže gimna-
zije čitali — naš je rayon bio — grad. Bili
smo Hrvati svi — ali jedni starčevićanci
drugi narodni hrvati (jer naprednjaka nije
još majčica nijedna povila).

I tako je raspravljanje bilo uvijek isto, a
mješte ponavljanja lekcije ili odmaranja, mi
bi se riječkali, da je često došlo i do šaka
— ali bez ozleda, jer bi se odmah pojavio
profesor nadziratelj i uspostavio mir, Uspjeh
ovega bio je: drugi red ili upis u dnevnik
sa četiri sata zatvora. Blažena vremena ! I-
de vrijeme i postali djaci više gimnazije,
Političari smo i nadalje raspravljali ali u ve-
ćem opsegu: Naša politika nije više bila
gradska — dapače niti pokrajinska. Obu-
hvatala je i samu diplomaciju, razumljivo
dakle, da smo bili potpuno upućeni u stvari
Hrvatske i predobro,

Tada sam često snao svog političkog pro-
tivnike pobijediti, da mu nije preostalo dru-
go nego uzmaći i priznati mi, da je star-
čevićanstvo pravo hrvatstvo, ali je on isto
ostao moj protivnik. -—

 

Godine 190* bili smo djaci filozofije, Ras-
pravljanje naše nije više bilo ono prijašnje.
Predbrojnici bili novina, čitali brošure, kri-
tikovali rad političara i t. d., ali svaki put
morao sam osjetiti žalac protivnikov, kojim
bi kada bi se osjetio pobijegjenim ko uda-
tio me upitom: »A doktor Frank ??“ »Jeli
i taj rodoljub ??«

Sjećam se i danas, kakova bi tada na-
stala raspra, koja je više naličila riječkanju

[talijanskog radnika iz Pulje ili Kalabrije,

nego li zrelim malurandima; pa ipak ja
sam ga i nadalje obožavao, njegov je lik
bio uvijek pred menom a čitanje njegovih
govora i članaka donijelo mi je ne jednom
neugodnosti u školi,

Kao revni članovi djačke čitaonice, pamtili
smo sve što se zbivalo u našem javnom ži-
votu i nije bilo dana, da nijesam ostavio
čitaonicu zamišljen i srdit. Protivničke sw
novine bile pune podvala i grgjenja Dokto-
ra Franka, da bi se ne jednom upitao, ali
čemu ? zašto? Jer je sposobniji i daleko-
vidniji ? Ili zato jer je izvrstan vogja i or-
ganizator — dobar govornik i finansijer ? ?
Uzalud, on je bio u protivničkom novinstvu
sve samo ne Hrvat. Epiteti su bili sinonimi
Hopova i izdajice a gdjegod je bio i taj iz-
iaz direktno upravljen na nj.

Bio sam zamišljen i nijesam više bio nje-
gov prijatelj. Kada bi čuo da govore o nje-
mu ja bi se odšuljao; boljelo me i srdilo

 

 

 

 

me. Razmišljao sam i počeo sumnjati. Ne-
što mora biti istine — zašto ga neprestano
ruže ? Zašto nigdje nikada jedna pohvalna
riječ o njemu ?

Prošlo je zatim doba djakovanja i pohr-
lismo na sveučilište. Svak je nosio sobom
svoje uspomene a ja uz djačke i jednu po-
litičku.

Stanovali smo u Gracu ja i moj. kolega
Vinko K. Učili nijesmo ništa, jer sino bili
brucoši, dapače zabavljali se što smo više
mogli — bili smo ptice puštene iz kaveza,
vesele i bezbrižne...

Jednom smo pošli po običaju na svcuči-
lište da vidimo ima li pošte za nas. Moj je
kolega primio list ali za čudo bez biljega
— što sam naskoro razumio zašto,

Dr. J. S. F. iz Zagreba došao je u Grac
i molio ga da dogje k njemu u hotel na
razgovor.

Kao nerazdružni pošli smo obojica i bio
sam mu predstavljen, Doktor J, S. F. iz
Zagreba bio mi je inače poznat, jer je ro-
dom Dalmatinac — oduševljeni pristaša Dr.
Franka. Razgovarali smo o svemu, propit-
kivao se za prilike naše i ljude i naravno do-
šao govor o politici.

Taj govor neću zaboraviti nikada, a ono
što mi je novi znanac Dr. J,.S, F. kasnije
pričao bit će mi ibio mi je dokaz zašto je
ona pisanija bila protiv Doktora Franka.

Došao sam, reče mi, u tajnoj misiji, Naš

 

je vogja Doktor Frank primio iz Graca je-
dno preporučeno pisuio, gdje ga neki Ivan
Bautović moli, da bi mu poslao 200 kruna
za izdanje brošure da uzmognue osvijetliti
neke ličnosti u Dalmaciji i Banovini i neke
njihove sumnjive sveze.

»Osvijetlit ću ih tako« pisao je taj Bau-
tović, »da će ih nestat sa \političkog polja
a Vi Veleučeni biti osvećeni radi kleveta
bez dokaza«.

Ja sam došao ovdje radi toga u ime Do-
ktora Franka, da usmeno govorim i sada
ga čekam, jer sam mu ostavio poziv za sa-
stanak kao i Vama.

Bautovića nijesam poznavao, morao je
biti stariji djak, jer se dičio u pismu u-
pravljenom Doklotu Franku, da je radio u
kancelariji doklora (ovdje stoji ime ugle-

dnog, jednog bivšeg prvaka u Dalmaciji) |

N. N., gdje je imao prigode čuti i vidjeti
i snebivati se,

Ostavio sam doktora J. S. F. da čeka tog
neznanca i urekli smo sastanak u večer u
7 sati.

Bili smo tačni. Poslije večere upitam ga,
jeli došao taj Bautović sa dokumentima ?
»Nije i neće«, glasio je odgovor. Kasnije
mi je pripovijedio, da je dotičnik pridigao
pismo na sveučilištu, da je dapače pitao
kod vratara hOlela ko staduje u sobi broj
18 i čuvši odgovor udaljio se, Vidite, za-
ključio je moj znanac, taj je varalica hotio

iznuditi 200 kruna od Doktora Franka, da
ga kasnije izruži i prikaže kao lopova i iz-
dajicu. Sada, kada mu nije uspjelo šutjet
će da sutia kada bude nešio u politici o-
dlučivao, uzmogne napisati: »Poznavao sam
djaka, kojega je Doktor Frank hotio pod-
mititi sa 200 kruna« itd. itd. i svršit će ni
takav čovjek može da odlučuje u našemu
javnomu životu !«

Taj Bautović nije bio niti upisan na sveu-
čilištu pod tim imenom — varalica je pro-
mijenio ime, U sveučilišnoj kvesturi u Gra-
cu sam sam potražio megju spisima tog
tobožnjeg Bautovića Ivana, ali ko zna pod
kojim pravim imenom se je sakrio, —

A sada leži u Domu u istoj sobi, gdje
je mnoge znao oduševiti, gdje je mnoge
vrijedne ideje stvorio i svrsi priveo — ali
mrtav, I ono veliko bistro čelo i danas je
vedio i ono lice je isto tek bol ga uništila.

I tu gledajuć ga za posljednji put sjetih
se ovog dogagjaja i pokajah se, da sam i-
kad posumnjao u nj kao nezreli djak....

Da li će se i drugi pokajati? Možda ho-
će, možda i neće, Mnogiće uskliknuti »na-
pokon« kao i onaj akademičar Srbin na
hrvatskom sveučilištu — čuvši da je premi-
nuo, — D. T.

age

 

ranje E

aaa

lamitnik. -=a

mama ==
IE. CUTE CN

at aOčaČt iti an it «

WojwNdL WoAlQgar