9 CRVENA HRVATSKA PRAVA. CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, |I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Br. 359. SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U; DUBROVNIKU. U DUBROVNIKU, 13. JANUARA 1912. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. , t 1 : ZA OGLASE 20 PARA PO RETK 1 PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, U A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. zali uprave Stranke. Preva, Pred sastanak dalmatinskog sabora uprava je Stranke Prava po običaju sazvala svoju sjednicu, da se odluči o držanju i djelovanju saborskoga kluba u saboru. Sjednica je bila obdržana u Spljetu na 4 ov. mj., a uz članove prisustvovali su i naši zastupnici, te nakon svestrane rasprave prihvaćeni su jednoglasno i jednodušno ovi za- ključci: 1.) Uprava Stranke Prava izrazuje osobitu hvalu i priznanje svim prista- šama Stranke Prava u Dalmaciji na njihovom uzoritom i ustrajnom drža- nju u teškim izbornim borbama, koje je Stranka Prava imala izdržati kroz godinu 1911 proti svim nasiljima i protuzakonitostima udruženih protivni- ka hrvatskog prava i hrvatskog na- pretka. 2.) Stranka Prava u Dalmaciji za- ključkom svoga vijeća dne 7 Rujna 1911 proglasila je, zbog nasilja i ne- zakonitosti koja se od g. 1895 obna- vljaju na štetu makarsko-neretvanskih pravaša, njihovo izborno pitanje općim pitanjem Stranke Prava, te je istodo- bno odlučila suprotstaviti se spomenu- tim nezakonitostima sa svim mogućim srestvima, parlamentarnim i izvanparla- mentarnim, koje joj stoje na raspola- ganje. * Od tada su se izboraa nasilja i pro- tuzakonitosti umnožile po cijeloj zem- lji, i došla su do spoznaje javnosti u- prav prevarna, niska i kažnjiva djela počinjena od organa, koji bi imali šti- titi čistoću i slobodu izbora. Obzirom da te silovite i prevarne čine izvršavaju i daju izvršavati, na štetu Stranke Prava t. j. većine pučan- stva, ljudi, koji tim srestvima hoće da sačuvaju svoj položaj vladajuće stranke »w pokrajini; obzirom da je taj skup ljudi sličnim načinom pretvorio sve najveće pokrajinske ustanove u najpro- stije stranačke agencije, tako da one ne služe općoj koristi i dobrobiti ze- mlje, nego stranačkim ciljevima, u pr- vom redu progonu pravaša, to uprava Stranke Prava u Dalmaciji u sporazu- mu sa svoj m saborskim klubom odlu- čuje : a) Stranka Prava u Dalmaciji sa svo- jim saborskim klubom na saboru u Za- dru ima sve svoje sile uložiti te upo- trebiti i najskrajnija parlamentarna sre- stva, da se skupu spomenutih ljudi o- nemogući za sada i za u buduće do- sadašnje za narod i zemlju ponizuju- će, samovoljno i protuzakonito gospo- nje; % b) Stranka Prava sa svojim sabor- m klubom na saboru u Zadru ima žiti i postignuti da se počinjene ne- zakonitosti kod općinskih izbora po- prave i da se, što se tiče sabora, u najkraće vrijeme dade prigoda pučaa- stvu Dalmacije, da dogje do slobo- dnog izražaja istinita njegova volja, te da u svim pokrajinskim ustanovama ima vladati potpuna zakonitost i ne- pristranost. zo Zaludu vam muka! Otkad su se sretno lani združili ne samo svi banovinski pravaši, nego svi pravaši koliko ih god ima u prostra- noj domovini, uz čelične Slovence — biva cijela ogromna vojska — polu- tancima, slabićima, prodanim mješinama i onim naivnicima, koji bi hoćeli da je skupa i koza sita i na mjestu zelje, neda imira pizma, jal, očaj, te od onda sad više sad manje iznašaju svakojake izmišljotine i podvale, uckaju vigjenije pravaše jedne na druge, podmeću im podle namjere, otajne niti i ciljeve, potvaraju ih da očijukaju tamo i amo, kore ih da su dogovorni sad sa Be- čom preko Šušteršića, sad sa Khuenom i Peštom preko Tomašića, rogobore da isad ovaj uvaženi rodoljub ne trpi o- noga; sad da su se svadili, poriječkali, napokon je bezočanstvo postiglo vr- hunac, kad su imenito naznačili koji će izaći iz Stranke Prava, iznova uve- stit secesiju, pokrenuti novi list, raz- mahati novu smutnju. I bilo je ne malo pravaša, koji će bit u prvi čas nasjeli na tu varku, i strepnjom i ogorčeno- sti čekali novine naše, da vide što je u stvari. Mi smo bili stalni, da to nije drugo nego huda zamka, da im upali ona poznata iz pjesmice: ribice lude, hodite amo... U tomu nas mišljenju utvrgjivahu ovi razlozi: 1.) Da je to stara prefrigana pjesma, koja bez prestanka naviješta »razdor«, podmeće nekakove »dogovore i raz- govore«, a eto mjeseca i mjesec2 da ju utjerava u laž sloga, ljubav, požr- tvovnost, red i jednodušnost pravaša. A jednomu, koji neprestano laže, kako da se vjeruje? 2.) Karakter, poštenje, znanje svijeh koji su u upravi, a nadasve iskustvo koje narod od njih ima, da su nesebično, samoprijegorno radili za dobro Hrval- ske, i mnoge gorke progutali, ali o- stali uvijek stalni i nepomični kako naši grebeni amo, koji odbijaju na ju- riš valove, da slomljeni i u prah i pjenu izvrgnuti moraju nazad. To ni- jesu kukavice, nijesu puzavci; odriču se unaprijed mekih vladinih stolica, odbijaju unaprijed peštanska štipendija, sami ispovijedaju da ih čeka duga o- čajna borba, u istinu dvoje da li će za života vidjeti uspjeha od silnih svo- jih žrtava, jer napokon viši dio žive od svoje zarade; ali hoće da predadu potomstvu neokaljano svoje ime, i da ih povjest spomene kao rijetke pri- mjere rodoljubne nesebičnosti. 3.) Jer i da hoće nebi mogli tako na prečac razdriješiti uzao, koji je tvrdo vezan po devet zakona, kako veli naš narod; jer su napokon u stranci ne samo banovinski pravaši, nego i oni iz Herceg-Bosne, iz Istre, iz Dalmacije, u stranci su i Slovenci, te se nikakve promjene ne da izvestit a da svi ne budu obaviješteni; a tu je takovih ljudi sabranijeh i poštenijeh, da bi uveli mir i poredak i kad bi postojala kakova razmirica: oni bi se makli, oni bi se dogovarali; a toga nije bilo, jer ne može da bude, kako su najbolje do- kazali zadnji izbori, gdje se je stranka pokazala jedinstvena i dišiplinovana uprav na vojničku. 4.) A baš oni koji su spomenuti i- menito kao »nezadovoljnici«, kao »u- skoci i odmetnici«, baš su oni naj- više i žrtvovali radi sloge, napokon su utukli u sebi one porive, koji se pojavljuju u plemenitom i značajnom čovjeku, kad vidi da kastimice izopa- čuju njegova ćuvstva i podmeću mu što nigda ni pomislio nije; pak kad su znali tako junački sebe svladati, sve oprostiti, sve zaboraviti, a da vide e je narod zadovoljan, u misli i nasto- janju jednodušan, kako bi danas Ero- stratski to veliko i pohvalno svoje djelo, s kojega ih stotina tisuća blagosivlje i divi im se, kako bi mogli porušiti i uništiti ? 9.) Poznato je da slavosrbi od svog postanka do danas nijesu drugo činili, nego psovali, kudili, podmećali, izmi- šljali; o tome živu, po tome bitišu, a nadasve ih onda stane silna graja, kad hoće da prikriju kakovo svoje duboko rovarenje, kakovu svoju podmuklu ra- botu, e bi svratili pozornost javnosti na kakovo djelo dostojno njih. Tako je bilo kad su obećali ludo svoje po- bratimstvo Magjarima, tako za dekla- racije i pragmatike, tako je stalno da se i sad nešto plete a najbliža će nam Ibudućnost dokazati o čemu se radi. Zato neka se svijesni Hrvati pravaši ne osvrću ni na njihove krokodilske \suze, ni na njihove tlapnje, ni na nji- hove izmišljotine, a nadasve ne na nji- hove laži; neka se prezirno nasmiju, kao što i mi činimo, kad svaki dan gutamo koju novu sve to krupniju. Smijmo se i sažaljujmo ih: jer je na- pokon to najbolji dokaz obnemoglosti i slaboće onijeh koji bi hćeli da se dodvore Magjarskoj i danas, i ako is- kustvo i hiljada im kušnja i nevolja kaže, da vuk može promijeniti dlaku ali ćud neće do vijeka. Dok ovo pišemo u bijelom se Za- grebu okupiše svi pravaški zastupnici i članovi vrhovne uprave iz Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine. Taj će ve- lebni zbor najbolje i najmuževnije od- govoriti sotonskom napastovanju sla- vosrba, taj će zbor svojim zaključcima i odredbama poviše temelja sveprava- ške sloge početi graditi onu velebnu zgradu, koja će iskušanoj domovini do- nijeti blagodati jedinstva i sreće. Najbolje su nam jamstvo za to zna- čajne riječi u uvodniku »Hrvatske« br. 53, koje glase: Stranka Prava se nije ujedinila u pa- radne svrhe, nije se ujedinila za to, da se ujedini, pa ostane sve pri sla- rom. Ona se je ujedinila za to, da složnim silama poradi oko ostvarenja pravaškoga programa. Ujedinila se je za to, da zajednički potraži sve one putove i srestva, koji su nuždni, da se hrvatska stvar pomakne napred, da se nametne svim faktorima u monar- hiji. Ujedinila se je za to; da bude u istinu kao jedina prestavnica .hrvat- skoga naroda, kao jedina zatočnica nje- govih prava i interesa, da bude faktor pri riješavanju velikih državopravnih problema u monarhiji, Ae. Vijesti iz naroda. Iz Klisa. (Napredovanje pravaštva. Puk uvigja ciljeve nekih tobožnjih rodoljuba). Prava- ška misao kod nas napreduje orijaškim ko- rakom. Od zadnjih općinskih izbora, od po- hoda na Klis zust. Dra. Dulibića, gg. Ku- lića i Donadini-a, kao da se je sve preo- krenulo. Sve što je svijesno, što misli svo- jom glavom, sve je pravaško. To nam je najbolje posvjedočio današnji ponovni iz- bor 3 vijećnika za I. tijelo. S jedne strane općina, ujedinjeni demo- krati s hrvatskom strankom i ost.; a s dru- ge, s naše strane, samo uvjerenje, pak, da po pravu ode, junački dobismo. Puk, koga je »otac« malog puka odb jao od svećenstva, opet uvigja, što mu je sve- ćenik, a što su njeki advokati. I ovdje nosismo dva župnika: Škaricu i Kalebića, a na veće veselje Izrailu u Splje- tu. Živio i cvao, moj dični Klise! Iz Stona. (Svečani otvor pravaškog društva »Slo- viš«.) Dan slavlja, veselja i zanosa bijaše prvi od godine. Tog dana pravaška ideja slavila je pobjedu u našem Stonu. ,Stoviš«, naše društvo, svečano je otvoreno. Jutrom mjesna povorka pričekala je Malostonjane, te onda svi u velikom skuju odoše u su- sret Bročanima. Prizor bijaše divan, kad ovi udruženi dočekaše Hodiljane, Lučane i Česvinjane. Hrvatska troboja predvagjaše ovu mnogobrojnu četu, uz oduševljeno kli- čanje. Poslije sv. Mise, kojoj prisustvova mnoštvo svijeta, oiputiše se članovi do dru- štvenih prostorija, gdje je iste Preč. Dekan vitez Buntjelić blagoslovio, Za tijem tam- buraški zbor izvede »Lijepa naša«, uz ur- nebesno pjevanje mile nam himne. Oko 3 sata po podne bijuše svečani otvor. Dok su članovi bili pogošćeni izređalo se je više govora i napitnica. Presjednik društva, dični pravaš Aurelio Radić prozbori iz svoje ćutljive duše, pozdravi članove, obo- dri ih, stavljajući im pred oči mir, ljubav i slogu. Nakon toga ustane podpresjednik, starina naš, VIč, Don Niko Baća; on, svo- jom vatrenom riječi, oduševi svačija srca. »Stoviš« je, reče, »ona kula, skoje su se naši oci borili proti neprijatelju vjere i do- movine. Mi smo tu tvrgjavu prenijeli i u nju se ušančili, to je naše društvo. U nje- mu ćemo žariti svoja srca, um prosvjellji- vati i gojiti naša mila vjerska i domovin- ska ćustva. Ovo će biti pravaška kula, iz koje ćemo se boriti za naša sveta prava«. Na koncu mastane burno pljeskanje i kli- canje »živio!«, Preč. Dekan vit. Buntjelić predoči članovima, da naš »Stoviš« ima na osobiti način gojiti u svojoj sredini vjerska ćustva. On pozdravlja društvo u ime svoje i okolnog svećenstva. Bez Boga, puče, ne možemo ništa; ni zlato ni srebro ne zado- voljava ljudsko srce, ako nema božjeg bla- goslova. U njemu nalazimo utjehu, mir, za- dovoljstvo, dakle geslo naše neka je: — Bog i Hrvati! »Živiol« bje zanosno po- zdravljen, Ustane tada veleč. Don Lovro Totić, te u kratko prikaže program prava- ške stranke; on reče; »Mi hoćemo, da bu- demo svoji u svome, tugje poštujemo, a svojim se dičimo. Narod je oslon inteligen: ciji. Ova mora, da se snizi do naroda, a puk, da ima u njoj povjerenja. Ali oboje mora biti protkano nesebičnim vjerskim i domovinskim ćustvima, i tako nam stopro može zarudit zora bolje budućnosti. Jedna- kost, brastvo, sloboda, uz megjusobno što- vanje, neka bude lozinka našem društvu. Jedan za svih, a svi za jednoga, i eto nam sretne Domovine !« Još se redahu drugi go- vornici: g. učitelj Vlašić, veleč. Don Božo Bačić i drugi, što se zbog prostora ogra- ničujemo spominjati. Dogje i željkovanih 5 sati po podne. Dvorana, okićena trobojnicama, zelenilom i cvijećem, bijaše dupkom puna. Nad po- zornicom okićena stoji slika neumrlog nam |Staroga. Zvonce javlja i počimlje zabava. Na pozornicu stupa veleč. Don Gjuro Kre- čak, te u proslovu, sa par živih, srdačnih riječi, osvoji publiku. Spomene i u kratko razloži tri riječi Meda Pucića, koje on i- zreče pri otvoru onda hrvatskog »Radničkog Društva« u Dubrovniku: radite, ljubite, tr- pite. Na koncu primi izraz veselih slušalaca u pljeskanju i gromkim »živiol« Eto zatim tamburaškog zbora, te uz mili glas tainbu- rice, izvagja: »Lijepa naša«. Stupa na po- zornicu jedna gospogjica, kao bijela vila, i krasnoslovi prigodnu pjesmu. Zvonki glas, mila pojava, očara svakoga. »Sretan imen- dan«, izvagja tamburaški zbor. Eto i šaljive igre: »Gospogja, što ište gospara«. Možemo reći, da sva lica bijahu na svome mjestu u vještom izvagjanju svojih uloga. Gosp. M. Baća, kao llija, sluga, svojim vještim i ko- mičnim izvagjanjem publiku je držao u ne- prestanom smijehu. Gg. M. Brboleža i Pavo Kralj dobro su izveli svoje uloge. Gospo- jice L. Ivanišević i Ina Boglić začarale su gledaoce svojom pojavom i vještim izva- gjanjem. »Vijenac hrvatskih popjevaka« iz- vede vješto tamburaški zbor, — »Hropnja u službi« takogjer je majstorski izvedena. Vješto je prestavljao g. E. Bolić; ggjice. K. Mihlinić i K. Stojanović, prva kao žena, a druga kao sobarica, svojom prirodnom kre- tnjom i živahnim govorom zaslužile su plje- sak publike. Nije nam potreba ni govorit o Živku, kojega je prestavljao pravi komik g. M. Baća. »Svibanjska ruža« izvedena od tamb. zbora i »Starčevićanska himna« zavr- šile su ovu akademiju, a ples je nastavio, koji je trajao sve do zore. — Svaka po- hvala ide mlade diletante. Nadamo se, da će nas više puta počastiti ovih poklada sa sličnim zabavama. Sretno, cvalo i napredo- valo mlado pravaško društvo »Stoviš«! — Prisutnik. Iz Trstenoga. (Zapuštenost crkve sv. Mihajla). Više je puta u novinama bilo govora o prilično znamenitoj našoj crkvi sv. Mihajla, pa sima- tramo dužnošću da upozorimo, kako je spo- menuta crkva zapuštena, naime zidovi ra- spuknuti, vlažna, pa i nešto malo baštine, što posjeduje u Trstenome, sasvim je za- pušteno. Ne znamo u koliko je istine, što nam starci pripovijedahu, da je rečena cr- kva imala obilne sveje glavnice za izdrža- vanje, pa ako ima neka se s tijem sve po- trebno uradi. Ne doskoči li se na vrijeme, uslijed vlage istrunuće i ona vrlo važna slika sv. Mihajla Arkangjela, koja je u na- ravnoj veličini. Ta je slika i na dalje po- znata, tako da ju i inostranski putnici do- laze vidjeti. Stavljamo na srce, do koga je, da što prije providi za potrebni popra- vak crkve, prije nego zub vremena i tro- šnost sve ne uništi. (Ur.: Primjetit nam je u najboljoj namjeri, da bi najbolje bilo da znamenita slika bude predata stonoj crkvi u Dubrovniku, gdje bi bila ne samo dobro sačuvana nego bi i svi mnogobrojni stran- ci, što posjećuju naš grad, imali prigode \da ju vide. To bi i u drugom pogledu bi- ilo od koristi Trstenome: jer bi se tim i isvratila pozornost stranaca na ono krasno mjestance, što bi bilo pod slikom vidno o- |zmatena) Iz Konavala. | (Slabo plaćanje duhana). Sa prošle pre- | daje duhana na Grudi svi se poviatiše ku- | ćama neveseli, jer se slabo plaća, Nadali | smo se, da će ove godine bolje biti, da ćemo za naš teški trud, napor i odgovor- nost bit bolje nagragjeni, jer ne samo što je naš duhan prilično dobre vrste več i $s toga što je cijena duhanu znatno poskoči- la, pa tad neka i nami težacima bolje trud nagragjuju. Bude li se ovako unaprijed sli- jedilo, u mjesto što bi se broj sadioc4 du- hana imao pomnožavati, sve to manje će nas biti, dok napokon ne bi bili prisiljeni da svi gulimo i napuštimo sagjenje duhe- na a da se dademo oko drugog unosnijeg poljodje!skog posla. Dok je na vrijeme'pre- poručamo zanimanim čimbenicima, đa bi se to prepriječilo, a na preporuku i našim zastnpnicima, e bi podigli glas istine na našu obranu. Ne tražimo milosti, nego da kO ua mm — uh i