ama

PRAVA

 

Br. 360.

Vijeće nar. zast. Stranke Prava
iz svih hrvatskih zemalja.

Srce nam raste, duša nam se topi
od veselja. i ushićenosti, jer se je na
12. o. m. sakupilo Vijeće onijeh, koji
su vlasni i pozvani da glisno progo-
vore u ime tužne ugnjetavane Hrvat-
ske. Takav zbor u povjesti naše mile
domovine mogao se je slučiti onda, a
to je bilo davno, kad je Hrvat bio
svoj i gospodar na svom pragu, na
svome ognjištu, na svojoj zemlji, na
svojem moru. A otkad je tama po-
dregjenosti prekrila Hrvatsku, otkad su
ju raskomadali, od toga dana bilo je
uzdisaja, plača, nevolje a nikakvog do-
bra. Dobro veli »Hrvatska«, da je to
zora hrvatske budućnosti, i biti
će bez dvojbe, ako se utvrdi sloga,
ljubav i pregnuće na sve to više pot-
hvate. Neka narodne poglavice svaku
žrtvu doprinesu na žrtvenik domovine;
neka porade kako prava braća, nese-
bično, samoprijegorno, i zora će se
prometnuti u divni Svibanjski dan!
A mi se svi pravaši pouzdajmo u nji-
hovo znanje, u njihovo poštenje, a
žabe kreketuše vikale dok popucaju!
Slijedimo ih vijerno, kompaktno —
zora puca bit će dana; a nadasve mo-
limo. Onoga odizgara, da im dade lju-
bavi i pomoći u teškim kušnjama. Ra-
dimo veselo, radimo žurno, a nadasve
dogovorno | potajno, jer dušman vreba
da posije smuće. Mudro su naši pr-
vaci odlučili, e će svoje zaključke dr-
žati tajnim, sve dotle dok se ne izvedu.

Vijeću su prisustvovali :

1. Iz Hrvatske zastupnika .

2. Iz Dalmacije (Drinković,
Dulibić, Prodan) . ka

3. Iz Herceg-Bosne; Curić,
Gjebić-Marušić, Katičić,  Mazzi,
Mandić, Mrsić, Sunarić, biskup Ša-
rić, Vancaš, Veseličić

25

3

ee

Prisutnih 38
Pristali su i dali se zastupati:
1. Iz Herceg-Bosne; Begić,
Cvijetić, Čabrajić, Džamonja, Gjur-
kovečki, Jankijević, Marković, Mi-

šić, Somogy, nadbiskup Stadler = 10

PODLISTAK.

Izdenje knjiga ,Matice Hrvatske“
za godinu 1911.

Kaže narod: darovanom se konju zubi
ne pribiraju; ali se i ta poslovica mora ob-
zirno upotrebiti, kad je izdanje knjiga na-
mijenjeno svemu narodu, te mu iznosi po-
najbolje radnje književnika, koje bivaju i
prilično nagragjene.

Živa je istina, da ne prigovaramo Upravi
i Odborima »Matice Hrvatske«, jer smo po-
sve uvjereni e bi oni najradiji bili, kad bi

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U; DUBROVNIKU.

Pr matte ASK DAB POSTS M SLI
tet RMS PA JENJAVA JN A VR

 

 

 

RASE SA

t

Re

tutti tutti
RER PA JENS AAE ETNO

IZLAZI SVAKE SUBOTE

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI

ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

tutti Prut RR tast Ma att eat ea

U DUBROVNIKU, 20. JANUARA 1912.

2. Iz Dalmacije: Klarić, Ma-
tulina, Mladinov, Perić, Sesardić,
Skurić, Šimunić .

3. Iz Istre: Červar, Kirac,

ginja .

EEE

La-

3 kima
Zastupnika 58
Kako izaslanici su još prisustvovali

za Banovinu: Bošnjak, Pazman, Tkal-

čić; za Bosnu: Perišić; za Dalma-
ciju: Krstelj.

Otvorio je Vijećanje presjednik Dr.
Mile Starčević govorom, a na predlog
Dra. Ružića otposlata je starcw Vladaru
ova brzojavka :

Njegovu car. i kralj. Veličanstvu Fra-
nu Josipu I. — Narodni zastupnici, čla-
novi Stranke Prava iz Hrvatske, Sla-
vonije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine
i Istre, sa svojeg današnjeg sastanka u
Zagrebu, uz vijernu odanost Vašem
Veličanstvu prinose pred previšnje pri-
jestolje homogijalni poklon uz pouz-
danu nadu, da će Vaše Veličanstvo
rascijepane hrvatske zemlje ujediniti i
hrvatsko pravo štititi.

Bog poživi i uzdrži Vaše Veličanstvo !

U ime svih zastupnika članova Stran-
ke Prava iz svih hrvatskih zemalja:

lisu i u Cirenajici; jer smo posve osvjedo-
čeni, da ti krajevi negda slavni i u povjesti
znameniti, kad budu posve pripadali Italiji,
od puste i divlje zemlje postati će opet o-
no što su bile prije nego ih je polumjesec
pod svoja kopita postavio ; ali ne možemo
begenisati Italiji, da je tamo razbojnički stu-
pila; jer baš kad je hotjela da uvede kul-
turu, imala je postupati kako kulturna vla-
da. i baš divljem narodu pružiti glasni pri-
mjer, kako jedna kulturna država znade i
hoće postupati. U tome je smrtno sagrije-
šila, i ne samo naše novine, nego najuva-
ženije su novine svega svijeta na sva usta
prigovorile Italiji, jer je nasilnički postupa-
la, a napokon ti stanovnici te zemlje pak
bili i na najnižem stepenu uljudbe i znanja,
ustali su da braue vjeru i narodnost, te u
tome zaslužuju da ih svijet poštuje, kako
je poštovao odvažnost šake junaka Buraca,
kad se nijesu predali na milost i nemilost
velike Ingleške. Doista, danas što je bilo,
bilo ; ista Italija, uvjereni smo, ne hvali svo-
je postupanje, nego ga brani jer su joj o-
kolnosti takav postupak nametnule. Dakle
ako su i neke naše novine guglasno osu-
gjivale postupak lialije sa velikim svjeckim
novinama, ne može im se toliko u grijeh
upisati, kako čini g. Igaotus, a još manje
nazrijevati nekakove makinacije onih dobro
nam poznatih, koji već odavna sanjaju lu-
Ne osporava niko g. Ignotusu, da je tur- do, da će na razvalinama nove Kraljevine

\spravljajući o političkom položaju u
Banovini, zaključuje:
| Vrhovna uprava Stranke Prava hvali
i odobrava držanje članova Stranke
Prava pri minulim izborima za hrvat-
ski Sabor u Zagrebu, te odlučuje da
se članovi Stranke Prava pri budućim
izborima imadu držati istoga principa.

U svim pak političkim i državoprav-
nim pitanjima imade Stranka Prava ra-
diti u duhu programa i svojih tradi-
cija, te ići za ojačanjem svojih redova.
Prema tome ne smije nikada bilo akti-
vno, bilo pasivno, pripomoći prestav-
nicima, podržavateljima i strankama
nagodbenoga režima. (Ostalo ćemo do-
nijeti u svoje vrijeme).

Sretno i blagosovljeno!

Radi Tripolisa.

U broju 102 »Crvene Hrvatske« neki g.
Ignotus, a nije trudno pogoditi koji bi bio,
napisao je odulji članak pribranom formom,
a da dokaže koliko nerazumno i strastveno
postupaju neke naše novine, koje brane
Tursku, koje bi željele da ltalijanci budu
poraženi u Tripolitaniji.

 

 

 

Presjednik :
Dr. Mile Starčević. |

Raspravljalo se je u Vijeću o glav-
nom glasilu »Hrvatske«, o političkom
položaju, gdje se osobito istakao veleč,
Prodan; bje brzojavno pozdravljen Dr.
Ivan Šusteršić i Dr. Matko Laginja;
Hrvatska Narodna Zajednica i Hrvat-
ska Katolička Udruga u Bosni posve
se sporazumješe, te bje primljen ovaj
zaključak :

Obzirom na postojeću prevlast nje-
mačkoga jezika i narodnu materijalnu
štetu, koja odatle proizvire za autoh-
tono pučanstvo Bosne i Hercegovine,
vrhovna uprava Stranke Prava svje-
tuje svoje sumišljenike, da bez defini-
tivnog meritornog riješavanja jezičnog
pitanja, na ustuk tugjinštini nastoje u
prvom redu složnim silama istisnuti
tugjinski jezik i tugjinske interese iz
posestrimih zemalja. — O Banovini bje
primljen ovaj zaključak:

ska vlada velika nesreća svim narodima nad ie MNE P EE sejetska_ moć
kojim vlada; istina je, da u tome jadu naj- i povratiti protjerane o i
više trpe Slaveni na Balkanu; ne dade se Rimsko pitanje.
poreći, da takovo nevoljno stanje uzdržava-|  Qoi, koji su dobro poznati g. Igcotusu,
ju velesile, od kojik svaka jedna na dru- oji bi ponovno htjeli podignuti papinsku
gu prijeko gleda, dok potajno razmišlja syjecku moć, iskreno žele perivoju svega
koji bi komad pograbila od rastrganog car- | svijeta, krasnoj i uljudnoj Italiji, toj zemlji
stva; pravo veli, da po tradiciji svi bi sla-| gdje su se rodili najviši umovi, da bi se s
venski listovi imali zagovarati, da se Turska | Papom nagodila. To i ništa drugo. Navrši-
uništi, a nadasve naše novine, koje se nebi|jg se je pedeset godina, da se je Italija u-
imale osvrćati ma izazivanja talijanaša daž jedinila, pak pitamo: ogromni dio pučan-
ove naše jadranske obale. Stavimo da je|gtya, koji uz katolike svega svijeta željno
baš tako, kako g. Ignolus kaže, da je ltali- | izčekuje da se dogje do dogovora s jedne
ja, pod uplivom neodoljive sile, morala za strane od krune a s druge strane od Pape,
neizbježivu nuždu da u ovaj rat zagje, i jeli podizalo bune, jeli potpirivalo smuće,
ako se taj imperijalistički pothvat mučno |jeii pravilo bučne izgrede ? Takove je ra»
daje privestit u sklad sa narodnim nače- | ote bilo prilično mnogo od socijalista, od
lom, na kojem se neodvisnost ujedinjene republikanaca, ali pravi su katolici uvijek
Italije osniva; ali sve to ne opravdava još pili iskreno podložni vlasti, nijesu se rotili,
Italiju, a još ju manje opravdava što g. pi-| više su pnta svoju želju u granicama zako-
sac veli, da štampa koja ustaje na ltalijan-| ng iskazali u manjim i višim zborovima, a
ce, brani one reakcionarne dobro poznate | osim želje iskazane upotrebljavali su moli-
krugove. koji mnogo gorih poroka nose na- | ty Onomu, koji ravna udesom naroda, a
pisanih u rabošu svoje prošlosti. tako rađe i sada i radit će dotle dok se taj
Zašto se ne opravdava. nemili spor ne ukloni na dobro i gragjan-
Da nas se zlo ne shvati, izjavljujemo od- (ske i crkvene vlasti. To svjedoči novovjeka
ma čisto i bistro, da želimo Italiji potpuni | povjest ujedinjene Italije, gdje nema ni i-

 

Vrhovna uprava Stranke Prava ra-

sta želimo našoj domovini a nadasve za-
služnoj »Matici Hrvatskoje.

Naravno, kako u svakoj kiti ima i u o-
vom izdanju cvjetova punih mirluba i ne-
prijekornih, ima ih slabijeh, a neki su i po-
kudni. To ćemo naznačiti u pribrajanju po-
jedine knjige.

Dobre su i posve pohvalne, pravi nato-
dni dar:

1. Antologija novije srpske lirike. Sa-
stavio Bogdan Popović. Kako sam veli, on
je savjesno i marljivo sabrao ponajbolje
pjesme srpskih liričara; ponovno ih je pro-
učio sa svake strane; neke sabrao, neke

odbacio; po treći ih je put stavio na sito

i ma rešeto, i kita je izašla bujna, savršena.
Tim nećemo da baš pohvalimo svaku i po-
jedinu; ima po koja erotična, što bijaše
bolje da je izostala, ali je probir ukupni
izvrsan, i dobro je došao hrvatskom nma-|

srpskih književnika. Što ćemo! Taka je naša
nevolja, da nas dijele vjera, kalendari a na-
pokon i azbuka.

2. Bratski inat. Paole Krstinić. Drama |
u 6 čina. Razmak od 20 godina

i

 

 

uspjeh, skoru konačnu pobjedu i u Tripo-| straga, ni apšenja, ni katoličkog pokreta na

dovali znameniti izgled slavnoga Českoga
naroda, a da se podignu kulturno i pro-
metno, ako ne do zamjeritoga stepena kao
Česi, barem do neke visine e bi mogli biti
privlačiva točka susjednim narodima. Živo
je pisana i čita se rado. Naravno, ne mo-
žemo supotpisati sve pristrane hvalospjeve
Husu i drugim reformatorima; niti uzeti za
suho zlato što se priča o českoj braći, niti
pohvalno slovo Josipu ll, ste je strane
djelo opasno u rukama mladeži, koja prima
za gotovo što god joj se kaže, ali učenom
čovjeku, koji zna razabrati i razlikovati sva-
kako je solidno i veoma korisno djelo.

6. Tudjinac. Dinko Šimunović. Ima za-
mamljivih opisa, nadasve Dubrovnika i o-
kolice; ali mu je glavno lice smušeno, na-
strano, kako bi smo mi rekli posve tuknuto,
zato je i zaplet neprirodan, nategnut. Još,
još da je kopilan, ali zakoniti sin svojih
roditelja, da je mogao onako smotriti i
zdvajati ne može se shvatiti; a osim toga
onakav opis puste provalije na Boninovu,
me ide, jer je i tako ta provalija skršila u
cvijetu mnoge i mnoge sinove i kćeri ovoga
grada. Svakako saberi, sažmi, taj roman ne

3. Henrik Slenklewicz: Bez dogme.
Preveo /sa Velikanović. Eto uzorka našim
piscima romana. Knjiga, koja ne opleme-
njuje čustva, može imati literarne vrijedno-
sti koliko se hoće, ali niti će ju narod ob-
ljubiti, niti će se na dugo održati. Veliki
poljski spisatelj hoće da obesmrti krijepost
žene, te živo i sjajno nabraja velike kušnje
dobre i čestite Angjeljke, koja pušta da joj
srce na četvero puca, a da se ne makne
s onoga puta, kog vjera i poštenje skupa
nalažu; ona je milostiva mužu, kog ne lju-
bi; ona je odana miloj materi i telki, ona
zna dirnuti na samilost i poštovanje istoga
napasnika; ona je uzor djevojkama i ma-
teraima. Ovakove su knjige, ovakovo štivo
dobro došlo narodu da ga oplemeni, utvrdi
u borbama i nevoljama, nameće mu kre»
post. I samo ovo djelo bilo bi dostatno da
Ibude uharan i blagoslovljen potrošak čla-
narine.

4. Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji.
S jezika mu nema prigovora; prilično je
suhoparan. Opisi su kržljavi; izuzetak je:
oplakivanje mrtvaca, zaruke i svadbeni o-
bičaji, te albanska besa (vjera od krvne
osvete

sac nek ne uzme za zlo što kazasmo: ima
dara te će moći unaprijeda mnogo koristiti

).
6. Stjepan Radić: Česki narod na po-
četku XX. stoljeća. Sa svakoga je gledišta
ova radnja potpuna, koja pruža Hrvatima

 

 

|velevrijedou poduku, kako bi i oni naslje-

eta at RSA tit ESL OESS JE AAS TETI

pruža nikakovo plemenito štivo. Gosp. pi-|

ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

pr tasta Mesta

-

štetu i uništenje Italije kako velike kralje-
vine. Bezrazumno je dakle i pokudljivo u-
stajati na one, koji iskreno jer ljube baš I-
taliju, željeli bi da bude prvi narod u svi-
jetu, a to jedino može biti kad se crkovna
i gragjanska vlast sporazume, da svaka po-
sluje posve neodvisno, da se brane i štite
bratimski. Bezrazumno, velimo, jer kad je
Providnost htjela da u srcu ltalije bude Pe-
trova stolica, svi pripadnici katotičke crkve
moraju tražiti i željeti, da je Papa posve
neodvisan u upravljanju crkve Božije, a jer
ijube i štuju Italiju moraju tražiti i željeti
da se ista sporazumi sa Papom, kako bi
dogovorno i složno obe oblasti radile, je-
dna na dobro svih katolika širom svijeta,
a diuga dok joj se vlast prostire. Rekli smo
pokudljivo, jer se zahtjeva od katolika bilo
u Italiji bilo izvan nje, da zapostave inte-
rese svoje vjere, svog uvjerenja, za lijepe
oči Italije, koja u mjesto doći u susret, u-
vjereni smo, umjerenim zahtjevima prvoga
sina Italije, Pape, hoće da ga zarobi, da ga
zasužnji i još gore nego li je do sada u-
činila, jer dok je barem do sada štedila sve-
tinju svete stolice, sad na usta Nathana i
drugova naviješta, da joj je jedina namjera
li svrha utuči katoličku vjeru u Papinskoj
osobi.

Bracki sporazum i ništa drugo to žele 0-
ni, koje spominje g. Ignotus, ali se oni tim
diče, jer zaista time zagovaraju pravo do-
bro ltalije, zagovaraju kraljevini dug život
kroz vijekove, dok oni koji povlagjuju ras-
doru i neslozi dvaju faktora, doprinašaju
najviše da se Božja izvrši, po kojoj paklje-
na vrata nigda za nigda neće nadjačati Bo-
žiju crkvu. Mi smo o tome posve osvjedo-
čeni i u to tvrdo vjerujemo.

 

Vijesti iz naroda.

iz Šipana.

(Glavna skupština društva »Starčević«.)
Na 14 ov. mj. bila je šesnaesta redovita
glavna godišnja skapština našeg hrvatskog
društva »Starčević«, koju je otvorio društve-
ni presjednik g. Jakob Skračić, uz prisa-
stvo dvije trećine društvenih članova. Pre-
sjednik sa lijepim govorom pozdravi prisu-
tne, nazvavši im dobrodošlicu. Po tom im
javi tužnu vijest, koja je zadesila našu straa-
ku, prigodom smrti njezinog dičnog pre-
sjednika, neustrašivog borca hrvatske ideje,
veleučenog Dra. Josipa Franka, počasnog
člana našeg društva, na što svi prisutni u-
stadoše kličući: »Slava mul« Za tijem, iz-
megju ostalih tačaka dnevnog reda, bijaše
birana nova uprava, u koju bijahu jedno-
glasno izabrana slijedeća gospoda: Presje-

 

liku je nesreću g. pisac htio da oponaša
pokudne ruske pisce romana, koji napiru
na ljucke zloće i poroke, sve vide crno,
sve im je pokvareno, gnjilo, trulo. Strasti
se i sablazne bune, a od vrlina, prijegora,
nema nigdje ni truna. To su poetična bac-
canalia zla. Takovi su opisi odurni, sabla-
žnjivi, takove su slike, pak kolikogod za-
mamljive, prevratne, Velika nesreća, opet
kažemo, jer g. pisac uprav vanredno lijepo
i živo opisuje, pojedini su značajevi do
najsitnije potankosti skladni, a jezik jeder
i bogat. Neke je stranice mogao slobodno
ukinuti, a da pripovijedanje ide redovitije i
življe, a to ponadasve iz početka, gdje će
svi oni dogovori i razgovori mnoge nave-
stit da knjigu bace na stranu, jer će cije-
[niti da je u ostalom i onako dosađao i
bezpredmetno. Gosp. piscu od srca želimo
da ne svrne u radnjama što bi imao
duzeti oči ma kolo i na krv, nego
podigne u one visine, gdje sjedi pre
krepost, koje to više sjaju, kako i
svijetlost, ako ih tmina ne nadjače,
|pripomaže da to većma i jače svjetlost
skoči; Ova dva romana 6 etičnoga
statka posve su pokudna.

Za stalno ufamo da će ovogodišnje izda-
nje biti pohvalnije, a preporučamo sve one
knjige, koje smo ocijenili kao posve dobre
ili barem nepokudne.

šedišiu