ama PRAVA Br. 360. Vijeće nar. zast. Stranke Prava iz svih hrvatskih zemalja. Srce nam raste, duša nam se topi od veselja. i ushićenosti, jer se je na 12. o. m. sakupilo Vijeće onijeh, koji su vlasni i pozvani da glisno progo- vore u ime tužne ugnjetavane Hrvat- ske. Takav zbor u povjesti naše mile domovine mogao se je slučiti onda, a to je bilo davno, kad je Hrvat bio svoj i gospodar na svom pragu, na svome ognjištu, na svojoj zemlji, na svojem moru. A otkad je tama po- dregjenosti prekrila Hrvatsku, otkad su ju raskomadali, od toga dana bilo je uzdisaja, plača, nevolje a nikakvog do- bra. Dobro veli »Hrvatska«, da je to zora hrvatske budućnosti, i biti će bez dvojbe, ako se utvrdi sloga, ljubav i pregnuće na sve to više pot- hvate. Neka narodne poglavice svaku žrtvu doprinesu na žrtvenik domovine; neka porade kako prava braća, nese- bično, samoprijegorno, i zora će se prometnuti u divni Svibanjski dan! A mi se svi pravaši pouzdajmo u nji- hovo znanje, u njihovo poštenje, a žabe kreketuše vikale dok popucaju! Slijedimo ih vijerno, kompaktno — zora puca bit će dana; a nadasve mo- limo. Onoga odizgara, da im dade lju- bavi i pomoći u teškim kušnjama. Ra- dimo veselo, radimo žurno, a nadasve dogovorno | potajno, jer dušman vreba da posije smuće. Mudro su naši pr- vaci odlučili, e će svoje zaključke dr- žati tajnim, sve dotle dok se ne izvedu. Vijeću su prisustvovali : 1. Iz Hrvatske zastupnika . 2. Iz Dalmacije (Drinković, Dulibić, Prodan) . ka 3. Iz Herceg-Bosne; Curić, Gjebić-Marušić, Katičić, Mazzi, Mandić, Mrsić, Sunarić, biskup Ša- rić, Vancaš, Veseličić 25 3 ee Prisutnih 38 Pristali su i dali se zastupati: 1. Iz Herceg-Bosne; Begić, Cvijetić, Čabrajić, Džamonja, Gjur- kovečki, Jankijević, Marković, Mi- šić, Somogy, nadbiskup Stadler = 10 PODLISTAK. Izdenje knjiga ,Matice Hrvatske“ za godinu 1911. Kaže narod: darovanom se konju zubi ne pribiraju; ali se i ta poslovica mora ob- zirno upotrebiti, kad je izdanje knjiga na- mijenjeno svemu narodu, te mu iznosi po- najbolje radnje književnika, koje bivaju i prilično nagragjene. Živa je istina, da ne prigovaramo Upravi i Odborima »Matice Hrvatske«, jer smo po- sve uvjereni e bi oni najradiji bili, kad bi CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U; DUBROVNIKU. Pr matte ASK DAB POSTS M SLI tet RMS PA JENJAVA JN A VR RASE SA t Re tutti tutti RER PA JENS AAE ETNO IZLAZI SVAKE SUBOTE CRVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. tutti Prut RR tast Ma att eat ea U DUBROVNIKU, 20. JANUARA 1912. 2. Iz Dalmacije: Klarić, Ma- tulina, Mladinov, Perić, Sesardić, Skurić, Šimunić . 3. Iz Istre: Červar, Kirac, ginja . EEE La- 3 kima Zastupnika 58 Kako izaslanici su još prisustvovali za Banovinu: Bošnjak, Pazman, Tkal- čić; za Bosnu: Perišić; za Dalma- ciju: Krstelj. Otvorio je Vijećanje presjednik Dr. Mile Starčević govorom, a na predlog Dra. Ružića otposlata je starcw Vladaru ova brzojavka : Njegovu car. i kralj. Veličanstvu Fra- nu Josipu I. — Narodni zastupnici, čla- novi Stranke Prava iz Hrvatske, Sla- vonije, Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Istre, sa svojeg današnjeg sastanka u Zagrebu, uz vijernu odanost Vašem Veličanstvu prinose pred previšnje pri- jestolje homogijalni poklon uz pouz- danu nadu, da će Vaše Veličanstvo rascijepane hrvatske zemlje ujediniti i hrvatsko pravo štititi. Bog poživi i uzdrži Vaše Veličanstvo ! U ime svih zastupnika članova Stran- ke Prava iz svih hrvatskih zemalja: lisu i u Cirenajici; jer smo posve osvjedo- čeni, da ti krajevi negda slavni i u povjesti znameniti, kad budu posve pripadali Italiji, od puste i divlje zemlje postati će opet o- no što su bile prije nego ih je polumjesec pod svoja kopita postavio ; ali ne možemo begenisati Italiji, da je tamo razbojnički stu- pila; jer baš kad je hotjela da uvede kul- turu, imala je postupati kako kulturna vla- da. i baš divljem narodu pružiti glasni pri- mjer, kako jedna kulturna država znade i hoće postupati. U tome je smrtno sagrije- šila, i ne samo naše novine, nego najuva- ženije su novine svega svijeta na sva usta prigovorile Italiji, jer je nasilnički postupa- la, a napokon ti stanovnici te zemlje pak bili i na najnižem stepenu uljudbe i znanja, ustali su da braue vjeru i narodnost, te u tome zaslužuju da ih svijet poštuje, kako je poštovao odvažnost šake junaka Buraca, kad se nijesu predali na milost i nemilost velike Ingleške. Doista, danas što je bilo, bilo ; ista Italija, uvjereni smo, ne hvali svo- je postupanje, nego ga brani jer su joj o- kolnosti takav postupak nametnule. Dakle ako su i neke naše novine guglasno osu- gjivale postupak lialije sa velikim svjeckim novinama, ne može im se toliko u grijeh upisati, kako čini g. Igaotus, a još manje nazrijevati nekakove makinacije onih dobro nam poznatih, koji već odavna sanjaju lu- Ne osporava niko g. Ignotusu, da je tur- do, da će na razvalinama nove Kraljevine \spravljajući o političkom položaju u Banovini, zaključuje: | Vrhovna uprava Stranke Prava hvali i odobrava držanje članova Stranke Prava pri minulim izborima za hrvat- ski Sabor u Zagrebu, te odlučuje da se članovi Stranke Prava pri budućim izborima imadu držati istoga principa. U svim pak političkim i državoprav- nim pitanjima imade Stranka Prava ra- diti u duhu programa i svojih tradi- cija, te ići za ojačanjem svojih redova. Prema tome ne smije nikada bilo akti- vno, bilo pasivno, pripomoći prestav- nicima, podržavateljima i strankama nagodbenoga režima. (Ostalo ćemo do- nijeti u svoje vrijeme). Sretno i blagosovljeno! Radi Tripolisa. U broju 102 »Crvene Hrvatske« neki g. Ignotus, a nije trudno pogoditi koji bi bio, napisao je odulji članak pribranom formom, a da dokaže koliko nerazumno i strastveno postupaju neke naše novine, koje brane Tursku, koje bi željele da ltalijanci budu poraženi u Tripolitaniji. Presjednik : Dr. Mile Starčević. | Raspravljalo se je u Vijeću o glav- nom glasilu »Hrvatske«, o političkom položaju, gdje se osobito istakao veleč, Prodan; bje brzojavno pozdravljen Dr. Ivan Šusteršić i Dr. Matko Laginja; Hrvatska Narodna Zajednica i Hrvat- ska Katolička Udruga u Bosni posve se sporazumješe, te bje primljen ovaj zaključak : Obzirom na postojeću prevlast nje- mačkoga jezika i narodnu materijalnu štetu, koja odatle proizvire za autoh- tono pučanstvo Bosne i Hercegovine, vrhovna uprava Stranke Prava svje- tuje svoje sumišljenike, da bez defini- tivnog meritornog riješavanja jezičnog pitanja, na ustuk tugjinštini nastoje u prvom redu složnim silama istisnuti tugjinski jezik i tugjinske interese iz posestrimih zemalja. — O Banovini bje primljen ovaj zaključak: ska vlada velika nesreća svim narodima nad ie MNE P EE sejetska_ moć kojim vlada; istina je, da u tome jadu naj- i povratiti protjerane o i više trpe Slaveni na Balkanu; ne dade se Rimsko pitanje. poreći, da takovo nevoljno stanje uzdržava-| Qoi, koji su dobro poznati g. Igcotusu, ju velesile, od kojik svaka jedna na dru- oji bi ponovno htjeli podignuti papinsku gu prijeko gleda, dok potajno razmišlja syjecku moć, iskreno žele perivoju svega koji bi komad pograbila od rastrganog car- | svijeta, krasnoj i uljudnoj Italiji, toj zemlji stva; pravo veli, da po tradiciji svi bi sla-| gdje su se rodili najviši umovi, da bi se s venski listovi imali zagovarati, da se Turska | Papom nagodila. To i ništa drugo. Navrši- uništi, a nadasve naše novine, koje se nebi|jg se je pedeset godina, da se je Italija u- imale osvrćati ma izazivanja talijanaša daž jedinila, pak pitamo: ogromni dio pučan- ove naše jadranske obale. Stavimo da je|gtya, koji uz katolike svega svijeta željno baš tako, kako g. Ignolus kaže, da je ltali- | izčekuje da se dogje do dogovora s jedne ja, pod uplivom neodoljive sile, morala za strane od krune a s druge strane od Pape, neizbježivu nuždu da u ovaj rat zagje, i jeli podizalo bune, jeli potpirivalo smuće, ako se taj imperijalistički pothvat mučno |jeii pravilo bučne izgrede ? Takove je ra» daje privestit u sklad sa narodnim nače- | ote bilo prilično mnogo od socijalista, od lom, na kojem se neodvisnost ujedinjene republikanaca, ali pravi su katolici uvijek Italije osniva; ali sve to ne opravdava još pili iskreno podložni vlasti, nijesu se rotili, Italiju, a još ju manje opravdava što g. pi-| više su pnta svoju želju u granicama zako- sac veli, da štampa koja ustaje na ltalijan-| ng iskazali u manjim i višim zborovima, a ce, brani one reakcionarne dobro poznate | osim želje iskazane upotrebljavali su moli- krugove. koji mnogo gorih poroka nose na- | ty Onomu, koji ravna udesom naroda, a pisanih u rabošu svoje prošlosti. tako rađe i sada i radit će dotle dok se taj Zašto se ne opravdava. nemili spor ne ukloni na dobro i gragjan- Da nas se zlo ne shvati, izjavljujemo od- (ske i crkvene vlasti. To svjedoči novovjeka ma čisto i bistro, da želimo Italiji potpuni | povjest ujedinjene Italije, gdje nema ni i- Vrhovna uprava Stranke Prava ra- sta želimo našoj domovini a nadasve za- služnoj »Matici Hrvatskoje. Naravno, kako u svakoj kiti ima i u o- vom izdanju cvjetova punih mirluba i ne- prijekornih, ima ih slabijeh, a neki su i po- kudni. To ćemo naznačiti u pribrajanju po- jedine knjige. Dobre su i posve pohvalne, pravi nato- dni dar: 1. Antologija novije srpske lirike. Sa- stavio Bogdan Popović. Kako sam veli, on je savjesno i marljivo sabrao ponajbolje pjesme srpskih liričara; ponovno ih je pro- učio sa svake strane; neke sabrao, neke odbacio; po treći ih je put stavio na sito i ma rešeto, i kita je izašla bujna, savršena. Tim nećemo da baš pohvalimo svaku i po- jedinu; ima po koja erotična, što bijaše bolje da je izostala, ali je probir ukupni izvrsan, i dobro je došao hrvatskom nma-| srpskih književnika. Što ćemo! Taka je naša nevolja, da nas dijele vjera, kalendari a na- pokon i azbuka. 2. Bratski inat. Paole Krstinić. Drama | u 6 čina. Razmak od 20 godina i uspjeh, skoru konačnu pobjedu i u Tripo-| straga, ni apšenja, ni katoličkog pokreta na dovali znameniti izgled slavnoga Českoga naroda, a da se podignu kulturno i pro- metno, ako ne do zamjeritoga stepena kao Česi, barem do neke visine e bi mogli biti privlačiva točka susjednim narodima. Živo je pisana i čita se rado. Naravno, ne mo- žemo supotpisati sve pristrane hvalospjeve Husu i drugim reformatorima; niti uzeti za suho zlato što se priča o českoj braći, niti pohvalno slovo Josipu ll, ste je strane djelo opasno u rukama mladeži, koja prima za gotovo što god joj se kaže, ali učenom čovjeku, koji zna razabrati i razlikovati sva- kako je solidno i veoma korisno djelo. 6. Tudjinac. Dinko Šimunović. Ima za- mamljivih opisa, nadasve Dubrovnika i o- kolice; ali mu je glavno lice smušeno, na- strano, kako bi smo mi rekli posve tuknuto, zato je i zaplet neprirodan, nategnut. Još, još da je kopilan, ali zakoniti sin svojih roditelja, da je mogao onako smotriti i zdvajati ne može se shvatiti; a osim toga onakav opis puste provalije na Boninovu, me ide, jer je i tako ta provalija skršila u cvijetu mnoge i mnoge sinove i kćeri ovoga grada. Svakako saberi, sažmi, taj roman ne 3. Henrik Slenklewicz: Bez dogme. Preveo /sa Velikanović. Eto uzorka našim piscima romana. Knjiga, koja ne opleme- njuje čustva, može imati literarne vrijedno- sti koliko se hoće, ali niti će ju narod ob- ljubiti, niti će se na dugo održati. Veliki poljski spisatelj hoće da obesmrti krijepost žene, te živo i sjajno nabraja velike kušnje dobre i čestite Angjeljke, koja pušta da joj srce na četvero puca, a da se ne makne s onoga puta, kog vjera i poštenje skupa nalažu; ona je milostiva mužu, kog ne lju- bi; ona je odana miloj materi i telki, ona zna dirnuti na samilost i poštovanje istoga napasnika; ona je uzor djevojkama i ma- teraima. Ovakove su knjige, ovakovo štivo dobro došlo narodu da ga oplemeni, utvrdi u borbama i nevoljama, nameće mu kre» post. I samo ovo djelo bilo bi dostatno da Ibude uharan i blagoslovljen potrošak čla- narine. 4. Fra Lovro Mihačević: Po Albaniji. S jezika mu nema prigovora; prilično je suhoparan. Opisi su kržljavi; izuzetak je: oplakivanje mrtvaca, zaruke i svadbeni o- bičaji, te albanska besa (vjera od krvne osvete sac nek ne uzme za zlo što kazasmo: ima dara te će moći unaprijeda mnogo koristiti ). 6. Stjepan Radić: Česki narod na po- četku XX. stoljeća. Sa svakoga je gledišta ova radnja potpuna, koja pruža Hrvatima |velevrijedou poduku, kako bi i oni naslje- eta at RSA tit ESL OESS JE AAS TETI pruža nikakovo plemenito štivo. Gosp. pi-| ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. pr tasta Mesta - štetu i uništenje Italije kako velike kralje- vine. Bezrazumno je dakle i pokudljivo u- stajati na one, koji iskreno jer ljube baš I- taliju, željeli bi da bude prvi narod u svi- jetu, a to jedino može biti kad se crkovna i gragjanska vlast sporazume, da svaka po- sluje posve neodvisno, da se brane i štite bratimski. Bezrazumno, velimo, jer kad je Providnost htjela da u srcu ltalije bude Pe- trova stolica, svi pripadnici katotičke crkve moraju tražiti i željeti, da je Papa posve neodvisan u upravljanju crkve Božije, a jer ijube i štuju Italiju moraju tražiti i željeti da se ista sporazumi sa Papom, kako bi dogovorno i složno obe oblasti radile, je- dna na dobro svih katolika širom svijeta, a diuga dok joj se vlast prostire. Rekli smo pokudljivo, jer se zahtjeva od katolika bilo u Italiji bilo izvan nje, da zapostave inte- rese svoje vjere, svog uvjerenja, za lijepe oči Italije, koja u mjesto doći u susret, u- vjereni smo, umjerenim zahtjevima prvoga sina Italije, Pape, hoće da ga zarobi, da ga zasužnji i još gore nego li je do sada u- činila, jer dok je barem do sada štedila sve- tinju svete stolice, sad na usta Nathana i drugova naviješta, da joj je jedina namjera li svrha utuči katoličku vjeru u Papinskoj osobi. Bracki sporazum i ništa drugo to žele 0- ni, koje spominje g. Ignotus, ali se oni tim diče, jer zaista time zagovaraju pravo do- bro ltalije, zagovaraju kraljevini dug život kroz vijekove, dok oni koji povlagjuju ras- doru i neslozi dvaju faktora, doprinašaju najviše da se Božja izvrši, po kojoj paklje- na vrata nigda za nigda neće nadjačati Bo- žiju crkvu. Mi smo o tome posve osvjedo- čeni i u to tvrdo vjerujemo. Vijesti iz naroda. iz Šipana. (Glavna skupština društva »Starčević«.) Na 14 ov. mj. bila je šesnaesta redovita glavna godišnja skapština našeg hrvatskog društva »Starčević«, koju je otvorio društve- ni presjednik g. Jakob Skračić, uz prisa- stvo dvije trećine društvenih članova. Pre- sjednik sa lijepim govorom pozdravi prisu- tne, nazvavši im dobrodošlicu. Po tom im javi tužnu vijest, koja je zadesila našu straa- ku, prigodom smrti njezinog dičnog pre- sjednika, neustrašivog borca hrvatske ideje, veleučenog Dra. Josipa Franka, počasnog člana našeg društva, na što svi prisutni u- stadoše kličući: »Slava mul« Za tijem, iz- megju ostalih tačaka dnevnog reda, bijaše birana nova uprava, u koju bijahu jedno- glasno izabrana slijedeća gospoda: Presje- liku je nesreću g. pisac htio da oponaša pokudne ruske pisce romana, koji napiru na ljucke zloće i poroke, sve vide crno, sve im je pokvareno, gnjilo, trulo. Strasti se i sablazne bune, a od vrlina, prijegora, nema nigdje ni truna. To su poetična bac- canalia zla. Takovi su opisi odurni, sabla- žnjivi, takove su slike, pak kolikogod za- mamljive, prevratne, Velika nesreća, opet kažemo, jer g. pisac uprav vanredno lijepo i živo opisuje, pojedini su značajevi do najsitnije potankosti skladni, a jezik jeder i bogat. Neke je stranice mogao slobodno ukinuti, a da pripovijedanje ide redovitije i življe, a to ponadasve iz početka, gdje će svi oni dogovori i razgovori mnoge nave- stit da knjigu bace na stranu, jer će cije- [niti da je u ostalom i onako dosađao i bezpredmetno. Gosp. piscu od srca želimo da ne svrne u radnjama što bi imao duzeti oči ma kolo i na krv, nego podigne u one visine, gdje sjedi pre krepost, koje to više sjaju, kako i svijetlost, ako ih tmina ne nadjače, |pripomaže da to većma i jače svjetlost skoči; Ova dva romana 6 etičnoga statka posve su pokudna. Za stalno ufamo da će ovogodišnje izda- nje biti pohvalnije, a preporučamo sve one knjige, koje smo ocijenili kao posve dobre ili barem nepokudne. šedišiu