I

\

 

RAVUNIJA,

 

 

krava. U 15. vijeku davalo se na dar mje-

(796)

terijalno podupre »Gundulića«, koji će i u-'
naprijed biti na braniku hrvatstva.
Pokažimo se Hrvati |

Promaknuća. Upravitelj mjesnog.
Preparandija g. Antun Kriletić promaknut
je u šesti razred čina, a učitelj glazbe istog :
zavoda g. Napoleon Marcocchia u osmi ra- |

zred čina. Čestitamo !

Stari dubrovčani i hercego-,
vačko vinogradarstvo. Čitamo u!
»Smotri Dalmatinskoj« :

Konst. Jireček piše u svome djelu: »Die
Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien
und Bosnien«:; »Dubrovčani su u susjednim
slavenskim krajevima podizali vinograde i
za to su plaćali godišnji d:nak, pak su ne-
prestanim sagjenjem vinove loze proširili
svoje proizvodnje, tako da su malo po malo
postali posjednici ijelet jske i zahum-
ske župe. To je tako potrajalo do u 14. vijek.
Vinogradi travunjske nahije bili su u župi Žr-
novnici (Brenum), a zahumske u Rijeci (Om-
bla), kod Zatona (Maifi) i u Poljicu. Pome-
nuti danak zvao se latinski »margarisium,
magarisiuma«, slavenski »mogoriš«, Riječ
»mogoriš« je arapskoga porijekla, a došla
je zaista preko Vizantinaca Južnim Slaveni-
ma i Rusima, kod kojih se još i sada z0-,
ve »mogorič« neka vrsta "čašćenja pićem, |
kada se što proda. Na zahumskoj strani mo- |
gorič je 1363. godine iznosio 60 perpera, a |
pobirali su ga o Miholjoj? izaslanici susje-
dnoga župana. Ovu svotu razrezivali bi iz-
megju sebe posjednici vinograda. I

 

 

 

 

Svaki patronat je plaćao po 4 groša, sa- |
mo dubrovački nadbiskup sa kaptolom mo- ,
rao je kao posjednik Rožata na vrelu Rijeke
prinijeti 10 perpera. Kao dar za to Zahum-
ljani su slali po jednu kravu. Po nekim o-
dredbama statuta izlgodine 1272 komes gra-
da Dubrovnika dobivao bi od s»vacca de
margarisio« jedan čerek i po, dok bi ostalo
komesov vicarius rasjekao na"komađe pak
podijelio 'zmegju ostalih Dubrovčana. Pri
tome se pogdjekad dogagjalo, da su se Du-
brovčani tužili, kako im je poslata mršava

sto jedne više krava. Pokraj ovoga »mogo-
riša« davala se još i desetina na vino, koje
su Dubrovčani slali u naravi slovenskim
kneževima«.

Presjednik Suda. Čitamo u »Na-
šem Jedinstvu«, da je našljednik:na mjesto
presjednika ć. k. Suda u Spljetu g. Mato
Bojanić, dosadašnji presjednik mjesnog Su-
da. (Presjedniku spljetskog: Suda g. Petriću
e umirovljenja podijeljeno je plem-
stvo.

|gradu a nadasve u predgragju ima dosta is-

di

memo koje pohvalno djelo rečenog društva
po naš mili grad, u kojemu ima dosta
jekih stvari da se izvede, što smo u više ,
navrata“ spominjali i preporučivali, a

Sjednica Općinskog Vijeća ob-
držaće se sutra" 21."ov, mj. u710 sati prije
podne, sa ovim dnevnim redom: 1) Svečano
obećanje prvog općinskog prisjednika g. D.ra
Antuna Pugliesi; 2) Dopis mjesnog c. k.
kotarskog poglavarstva od 28/12. 1911. br,
28435 gledefustanovljenja državne trgovač.
ke škole; 3) Odobrenje pogodbe za ustup
zemljišta za gradnju gimnazijske zgrade; 4)
Imenovanje upravljača svečanosti sv. Vlaha;
5) Imenovanje računarskog odbora; 6) Ime.
novanje seoskih časti za Gruž-Lapad i Žu.
pu; 7) Molbe za obrtne udadbene potpore
iz Amerlingove zaklade; 8) Molbe za udat-
bene potpore iz Pulićeve zaklade; 9) O po-
boljšanju javne rasvjete; 10) Odobrenje po-
godbe za zakup pobiranja odredbina radi
zapremanja mjesta za prodaju, radnju ili
koji drugi obrt u gradu i predgragjima ; 11)
Isto za zapremanje mjesta na Ponti; 12) Isto
za zapremanje mjesta u odlomku Gruž.
Lapad; 13) Djelomično popunjenje zdrav-
stvenog povjerenstva; 14) Poduesak br. 18.
g. M. Lešine i druž. za gradnju vodovodne
kondukture na Srednjem Konalu; 15) O ne.
kim ispravcima u redarstvenom pravilniku
za kočije. i kola; 16) Molbe za pripadnost;
17) Molbe za potporu.

Prazni stanovi. Doznajemo, da u
pražnjenih stanova,
čudu kako i kome
nižu cijenu. Svak će
ni najmanje ne žali,

tako da su vlasnici na
da ih unajme, pa i uz
pravom kazati, da ih
jer su tome sami krivi,
N. pr. nekoji vlasnici kuća, kad je imalo da
da bude premješteno vojeno zapovjedništvo
u maš grad, bez ikakova obzira i nemilo-
srdno su povisili cijene najma, pa eto što
im se dogodilo i što će im se još dogoditi,
jer_zbog pretjeranih cijena i imućnici, a ka-
mo'i neće siromašniji, nastoje kako će gdje
drugovdje da se smjeste, a vlasnicima eto
sađa dosta praznih kuća a možda i poreza
povišena prama znatno povišenoj cijeni naj-
ma. Ne kažemo pak, da su svi vlasnici ta-
ko postupali, jer ima časnih iznimaka. Eto
je osoblje vojenog zapovjedništva smješteno,
svak se zbog visokih cijena promučio i zbio
kako je bolje mogao, a dosta je praznih
stanova i zbog odlaska raznih obitelji, a k
tome još ovog puta nema ni stranaca pa
da bi njima unajmili,

Onda smo u više navrata upozoravali vla-
snike, da paze što rade, predočujući im

 

Darovi za »Gundulićevu““ fu.
teiju. Revni prijatelji +»Gundulića« već ša-
lju svoje darove za »Gundulićevu« lutriju,
tako, da se je sakupio već priličan broj krasnih
darova. Sve one požrtvovne ljubiteljice i ljubi-
telje našeg Društva, koji namjeravaju poslati
svoje darove, neka ih izvole poslati ravno
ugl. tvrtci Marić & Milišić, koja je iz bla-
gonaklonosti preuzela izlaganje istih u svo-
jim izlozima. — Zabavni Odbor.

Ne dolaze stranci. Nikada manje
stranaca u našem gradu kao ovo zadnjih
mjeseca. Cijemili smo, da će ih prošlog i
ovog mjeseca biti dosta, kao obično u ovo
doba, a kad tamo manje nego ikada do
sada. Mi smo još prošle godine upozorili,
kako nekoji u Opatiji a čujemo i na Rijeci
šire izmišljotine u svoje svrhe, da »u Du-
brovniku vlada pošast«, da je »sve zaraže-
no«, pa smo bili i to spomenuli što je ov-
dje jedan stranac pripovijedao, da je u ne-
kom berlinskom listu čitao, kako u Dubro-
vniku čeljad »u putu padaju i umiru od
kolere«, Taj je isti stranac ovdje uvidio, da
je ta izmišljotina proturena u čije špekulant.
ske svrhe, Naprotiv u našem građu ne samo
što, Bogu hvala, nijesmo imali kolere, ali
niti drugih neznatnijih priljepčivih bolesti,
pa tako ni u Spljetu, ni u Zadru, ni dalje,

se »Društvo za unapregjenje Du.
brovsika« ne pobrine, da po stranim novi.

pogledu, i
najradosniji bili kad bi omo nog i
ra te spomenuto zaslužno
ti

 

!i ta je naredba

posljedice zbog pretjeranosti u cijenama, ali
je u mnogo slučajeva bilo uzaludno. Tako

pri- |
|

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

Greda tesanih svake dimensije. Gorivog drva i engleškog kamenog ugljena.
Sve uz vrlo umjerene dnevne cijene.

lodanjena u dva mjesna lista. Nami ju ni-
jesu poslali. U takovim stvarima niti može
a niti ima smisla da ga ulazi" strančarstvo.
Poznato je pak, kako je naš list vilo ra-
sprostranjen, tako da se svakog pojedinog
broja više u građu raspača nego li oba
druga lista u čitavi mjesec7dava.

Mi dakle nećemo da kažemo, da ga iu
takovim pitanjima ulazi politika, ali gitad
mora da se dogje do zaključka, da pošto
je upravljena na objelodanjenje samo »Crv.

rv.« i »Dubr.«, da se po tome odnosi sa-
mo na jedan dio općinstva, naime: na pri-
staše »Crv. Hrv.« i »Dubr.« Totbi značilo
kao laskavo priznanje našim pristašama, da
oni drže sve u redu i bez sličnih objava.
Aut — aut!

ii šik g
Ponude za gradnju gimnazi.
je. Do dana 22*Februara" 1912. primat će
se u uredu mjesnog kot. Poglavarstva po-
nude za gradnju nove Gimnazije u Dubrov-
niku. i

Koncerat ,,Gundulićeve““ gla-
zbe. Pod upravom kapelnika g. Vjeko-
slava Raha, glazba hrv. pjev. društva »Gun-
dulić« izvršiće sutra na 11 sati u jutro na
»Luži« slijedeći program: 1). a. Koračnica;
2). Raha: »Graziosina«, ouvertura; 3). Ver-
di: Scena e Duetto nell' Op. »Aida«; 4).
Strauss: Potpourri iz Oplt, »Šišmiš«; 5).
Raha: »Dubrovačka Pravaška'Omladina«,
koračnica.

Poruka pučkog učiteljstva sa
sela. Pišu nam iz Dubrovačke okolice:
Čuli smo, da je bila opredijeljena pripomoć
gradskim učiteljima radi sve to veće rastu-
će skupoće u gradu. — To je nama puno
drago, jer je upravo i bila potreba. Pošto i
mi učitelji i učiteljice iz okolice istom smo
jadu skupoće podvrgnuti, ako ne i gore-
mu, jer sve glavne stvari hrane i odijela tre-
ba da pogjemo kupiti u Dubrovnik, plaća-
jući skupe prevoze. Na selu je sada sku-
plje življenje, nego u gradu, kao nm. p. tje-
stenina, pirinač, sočivo, krumpir, šećer, ka-
fa, meso itd. A mnoge stvari seljaci ne će
ni da prodadu na selu, već sve nose.u Du-
brovnik, kao i ribari ribu. U mnogim seli-
ma neima ni liječnika, _pa"koliko?u tome
pretrpe učitelji ! Nekoje učiteljiće nemaju
stana u naravi, a ne uživaju zato ni oište-
te u novcu, nego moraju plaćati stanarinu
od one svoje kukavne platice.

Možda mijestefznali, gospodo, kakovo je
življenje pučkog učiteljstva na selu: kad su
im jednake dužnosti, neka im budu jedna-
ka i prava ! Ah, gdje7si pravico,"sini i_na-
ša vrata! — Pučkožučiteljstvo sa sela.

Spasio dvojicu. Na Pilama u svom

 

im je eto već do sada, kroz ovo kratko vri-
jeme, au buduće ćei još jače osjetiti, kako
što je shvatljivo,

I njima je dakle samo vrijeme — taj naj-
bolji sudija — dokazalo, da smo kao uvi-
jek tako i u tom pogledu kazali po istini i
pravici, ie opravdanim ogorčenjem ustali, da
barem imadu i malo milosrgja prama svo-
jim slanarima, koji su bili stavljeni na pra-

muke.

Mnogim se dakle vlasnicima sada izvr-
ila ona narodna: Ko će giše — taj će
anje!...

Porota. Na 26 Februara otvoriće se
kod mjesnog okružnog suda prvo redovito
zusjedanje porotnog suda.

Čitulje. U Lapadu je preminula ggja.
Kate Alfirov rogi. Kulišić, supruga g. Gr-
gura Alfirov,fa u gradu su u dubokoj sta-
rosti preminuli g. Luka Radulović, posje-
dnik i ggja. Nike Radulović rogi. Kelez, —

+ prof. Walteru bar. Ljubibratiću umro je
u Zadru sinčić Petar.

Laka im zemlja, a teško ucviljenim obi-
teljima naše iskreno saučešće,

Sukob parobroda. Sa Senjske Ri-
jeke javljaju: Zapovjednik dubrovačkog pa-
rob »lskra«, društva Račić i dr., koji je
iz Ingleške dovezao ovamo 5000 tonA u-
gljena, prijavio je lučkoj oblasti, da se je
u kanalu »La Manche« sred guste magle
srazio sa nepoznatim parobrodom, koji mo-
ra da je znatno oštećen.

Vodnjak u Župi. Vlada će osnovati
u proljeća uzorni voćnjak u našoj “Župi, u
selu Cibači,

Gpoćinoka naredba za oda
dio epćinstva? Općim (=

 

dnu naredbu u pogledu čistoće ulica i ost.
uredovno pod brojem obje-

stanu dvoje starih, muž i supruga, uslijed
dobro nerazgorjenog ugljenaljužsobi sruši-
še se onesviješćeni, tako da u malo nijesu
davali znaka života. Na zapomaganje njiho-
ve kćere hitro priskoči g. Petar Perić, ra-
stvori prozore, prinesežih na/zrak;te pomo-
ću amoniaka i ost, jedva ih privede k svi-
jesti. U to bje pozvan opć. liječnik, koji im
hitno pruži pomoć, Čujemo, da se je i na
druga dva mjesta slično dogodilo. Sa o-
gnjem treba imati opreza, i nigda u sobu
ne unijeti nerazgorjeno ugljenje. G. Petar
Perić zaslužuje svaku pohvalu, jer kako je
u blizini hitro je priskočio kako se nalazio,
inače bili bi zaglavili,

Pjovačima ljpjevačicama Gun“
dulića“,;Umoljavaju se cijenj. gospogil-
ce i gospoda pjevači, da izvole svi doći na
Skupnu kušnju pjevanja sutra u 2 sata po-
slije podne. ;Najljepše umoljavamo, da ni-
ko ne izostane, jer je kratko vrijeme do
zabave, — Uprava.

Gedeclja na Poljani. Ponovno u-
pozorujemo Općinujna poznatu grdesiju na
Poljani sa onim bancima i sjedalima. Po-
navi dažjezdobro što je zakupnik na-
ričio onegbanke, alijineka ih u 10 sati u
jutro odstrani sa Poljane, kako što se prije
činilo i svuda se tako radi. Samo se ondje
uvijek drže na mjestu, gdje je trg'u za.

\vorenu, a me kako što je kod nas Po-|:

ljana, ma kojoj ježigglavni spomenik! Za-
ista u sličnim stvarima nebi ga imalo što
činit ni strančarstvo, ni simpatija ni auti-
patija, kako što mislimo da ga i ne ulazi,
jer nam je to zajednička stvar našega grada,
te se nadamo da će se činiti kako i prije.
Htjeli bi smo zapitati i društvo za poljep:
šanje Dubrovnika: jesu li i oni banci i sto-
lovi od poljepšanja našoj Poljani??

X Za fond Gundulićeva glazbe
ofošio je g. Mato Beasić K 5 radi nesla.

 

God. Vil.
agenturno, otpremačko, komisiono trg. d. d. FILIJALA GRUŽ. Veliko skladište svako-

vrsnog pilanog drva: dasaka, murala, jelovog, pinjevog, bukovog; sirovog i kuhanog.

 

 

i.

nog vica u »Kundurici«, što ga je napisao
g. Ivo Rusko. — G. N. N. iz Gruža polo-
žio u fond K 2 kao odaziv na poziv. —
Uprava gospodi darovateljima najsrdačnije
zahvaljuje.

»Hrvatskoj Radničkoj Zadru.
zi“4 darovala je iznos od kruna 20 ugle-
dna obitelj posjednika i trgovca u Gružu,
g. Gjiva Majstorovića, a to da počasti u-
spomenu blagopok. Stijepa Lokaš. |Uprava
harua zahvaljuje, Ugledali se i drugi!

Lučke radnje. Na 10 Februara ob-
držaće se kod mjesnog Lučkog Poglavarstva
dražba, da se dade u zakup proširenje luč-
kih radnja u Dračama.;

Lutrija. U subotu na 13 ov. mi. bili
su izvučeni slijedeći brojevi: 66, 39, 60,
10, 72

Natječaj za mešetara. Mjesna
Trgovačko-Obrtnička Komora raspisala je
natječaj na mjesto mešetara za općinu Mljet.
Rok je natječaju do uključao 21. ov. mj.

»Pravom Hrvatskom Sololu““,
U fond »Pravog Hrvatskog Sokola« daro-
vaše g.g. K. N. Kr. 1, I. S. iz Kaštela Kr.
1, a po <0 para: T. E., P. M. i M. A. —
Uprava najtoplije blagodari.

Kinematograf. Večeras i sutra sli-
jedeći je program u kinematografu: 1) 7ri-
poli, zadnji snimci sa ratišta; 2) Pik-Nik
na objedu, šaljivo; 3) Japanski predjeli,
sjajna kinematografija iz naravi; 4) Grozna

 

kazna Žana trovatora, prizor uzet iz pje-
sine od Gesta o Srednjem vijeku; 5) Maks
i njegova punica, veoma šaljivo.

Dobrotvorni prinosi, O smrti g.
Luke Radulović udjeliše Dječijem Zakloni-
štu: ugl. obitelj Deanović Kr. 10, ugl. obi-
telj prof. Gjivoje Kr. 8 i ugl. obitelj prof.
Bujas Kr. 8.

— Ugl. obitelj g. Antuna Linardovich da
počasti uspomenu blagopokojnoga g. Luka
Radulovića položila je u fond Zakloništa
»Domus Christi« K 20.

— Da počaste uspomenu pok. ggje. Eme
Tvrđeić rogi. Valenčić priloži$e u fond Pu-
čke Kuhinje ugl. obitelj Rajčević K 10, g.
Eugen Drašković iz Trsta K 10, ggja. Ane
Šimunović iz Trsta K 10.

Svaštice.

Gjavolje stvorenje. (Po narodnoj priči.
— M. Kusijanović). Nekud u stara vremena
nagovori napast (gjavo) Gospodina Boga
da idu da stvore čovjeka.

Vidi — napast govoraše — zemlja sva
okićena, ma njoj sve rodi po najboljim plo-

 

 

 

 

dom, svud gmiže, mili, hoda, skakuće, leti
i pliva životinja a nema ko bi razvodio,
zapovijedo i vlast provodio; dobro bi bilo
da učinimo čovjeka. Gospodin Bog nagne
se na te riječi, težprvi zahvati “posao stva-
ranja. S nikakvim truđom napravi Bog ti-
jelo čovječje, kakvo je i sada, udahne mu
dušu, te poda razum išgovor. Pored Gosp,
Boga trudila se i znojila napast da učini
slično. No gle čuda! Napravi mu glavu,
trup, noge, ruke i nadme se da mu saspe
sapu, da bude što sličnije Božjemu stvore-
nju, ali se Gospodini Bog naljuti te za-
ustavi napast onako na po mješine. Strogo
joj upeli da ne kuša "dalje, jer će'sebi pri-
pravit zlo, a čovjeku grehotu, Na tome o-
stalo te Gospodini Bog pušti čovjeka nek
ide svijetom, neka tici, ribi i drugim živo-
tinjama zapovijeda. Pored čovjeka pušti i
giavolje stvorenje nek obija svijetom, ali
neka je ko i drugo živo vazda podložno
njegovu stvorenju t. j. čovjeku. Čovjek za-
gospodio obilatim darom Božjim a megju
najprvim bijaše gjavolje fstvorenje, koga
prozva ,majmunom? (šimia),
U pričicam tako narod prije
Od čovjeka majmun star'ji nije.
Bolje narod, nego Darwin.

POZIV.

Pozivlju se gg. dioničari Dubro-
vačke Hrvatske Tiskare na redovitu
sjednicu, koja će se obdržati dne 31
Januara 1912 na 5 ura po podne, u
običnim prostorijama, sa slijedećim dne-
vnim redom:
I. Izvješće ve.
i. O za god. 1911.
Ili. Eve k
Dubrovnik, 20. Januara 1912.

 

skoro nov, najmođerni
Automobil, jeg sustava, par se
zbog nabave velikog. Cijena umjerena. O-
bratit (se7za potanje uredništvu ovog lista.

(861)
SRA

JAVNE ZAHVALE.

 

Svoj onoj gospodi, koja su pri golemoj
našoj tuzi za gubitkom nezaboravnog su-
pruga, odnosno oca

Dra. JAKA GJIVANOVIĆA
€. k. dvorskog savjetnika,
zemaljskog zdravstvenog
nastojala da bilo kojim načinom ublaže

 

ljutu našu žalost i da milom pokojniku
posljednju počast iskažu, ganutim srcem
izrazujemo našu duboku blagodarnost, u-
vjeravajući ih da ćemo u našem srcu go-
jiti uspomenu tog njihovog saučešća, ko-
ja će; vječna trajati kao i ona našeg ne-
zaboravnog pokojnika.

Izjavljujemo našu osobitu blagodarnost
presvijetlom gospodinu namjesniku Mariju
Grofu Attemsu na ukazanom zauzimanju
prama pokojniku od prvog časa što ga je
ljutu bolest snašla i na učestvovanju u ne-
šoj tuzi.

Izrazujemo našu vjekovitu i najsrđačniju
blagodarnost N. P. gospodinu barunu Nar-
delli, presvijetlom i piepoštovanom spljet-
skom biskupu Dru. Gjivoji i velikođušnom
gospodinu Petru Kasandriću na njihovom
izvanrednom srdačnom saučešću;

 

liječnicima Dru. Ivanu Marceliću, Dru. Ru-
dolfu Battari i Dru. Emiliu Petzu, koji su
dan i noć neumorno nastojali velikim ma-
rom i ljubavlju oko bolesnika da mu život
spase, te mnogopoštovanom ocu Ćirilu Stu-
denčiću, koji je milog pokojnika blago tje-
šio utjehama naše svete vjere.

Izrazujemo takogjer harnost našu svoj
gospodi na Namjesništvu, liječničkom zbo-
ru, svima slavnim vlastima i uredima, ča-
snim društvima, prijateljima i znancima koji
su u Zadra prisuštvovali sprovodu a u Du-
brovniku smrtne ostanke našeg ljubljenog
pokojnika do hladnog groba otpratili.

Posebnu zahvalnost izjavljujemo pak go-
spodinu učitelju Josipu Urschitzu, koji nas
je mnogo zadužio svojim srđačnim zgauzi-
manjem pri ljutoj pokojnikovoj bolesti i u
teškoj nesreći našoj. Nek budu svi uvjereni,
da ćemo se njihove izvanredne ljubavi sje-
ćati do smrti,

 

 

U Zadru, 15. Januara 1912.
Gizela Gjivanović,

za se i djecu.
ni

Prigodom teške nesreće, koja nas je za-
desila smrću nezaboravnog muža, odnosao
oca

IvA
koji preminu dne 11 Siječnja u 52v) godi.
ni života, ovim putem najtoplije zahvalju-

 

jemo m. p. dum Vici Medini, koji je po-
kojnika providio Svetotajstvima umirućih i
tješio ga u zadnjim časima. Hvala m. p.
svećenstvu, Dum Vici Rađecki i Dum Dim-
ku Lepeš, koji su prisustvovali sprovodu
pokojnika. Osobita naša harnost veleuč. Dr.
Baldu Bibica, Dru. Smolčiću, Dru. Trosiću,
koji su uložili sve sile, da nam milom po-

 

 

kojniku olakote boli u njegovoj teškoj bo-
lesti. Uglednoj obitelji Medini i miloj svoj-
ti Lujak, Taljeran i koji su pomo-
gli, najvećim nastojanjem i požrtvovnim re-
dom, te'nam u svemu pri ruci bili, Nada.
sve pak hvala P. N. Gospodi Vicku Babu-
rica, Mariji Jelich i društvu dubrovačkih ka-
petana, koji su dopratili do groba mrtve o-
stanke, položiše vijence i bilo na koji ne-
čin iskazali saučešće, kap. Krunajeviću koji
je pokojniku na grobu izrekao jezgrovit go-
vor; g. učitelju Kusiću, koji je prisustvovao
sprovodu sa školskom djecom, kao i ostalim
domorodcima i prijateljima koji su nasto-
jali da sprovod bude što sjajniji, kakva se
Koločepljani niti ne spominju.

Ostajemo od srca zahvalni želeći im od
Boga svaka dobra

Svima u zdravlju i zadovoljstvu Svevilnji
odvratio, a naša im zahvalnost i doživotna
harnost,

U Koločepu, 16. Siječnja 1912.
(859)

mo

St