| PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. SMATRA SE IA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ALENA RatRE LN ra dA DJ Pesmtnjti Atta _DA LANA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. 1 PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE! ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. tu zrmA m; i RIT RN Neka kušaju... Sastanak pravaških zastupnika u Za- grebu dokazao je snagu i jedaodušnost hrvatske ideje, izazvao mnoge članke u domaćem i vanjskom novinstvu ove monarhije, svratio na se pozornost na- ših vanjskih neprijatelja, poremetio um domaćim protivnicima pravaške misli. Već od prvog početka fuzije prava- štva nastoje slavosrbi svih dlaka, da svaki plemeniti pothvat prvaka Stran- ke Prava ometu ili omalovaže, da sva- ki korak k ujedinjenju narodnih redo- va zapriječe, da jedinstvenu Stranku Prava rastepu i unište, pak s toga i one dane pravaškog sastanka u Zagre- bu dočekaše nekom nepojmljivom iz- vjedljivošću, nekim čudnim strahom. Izvjedljivošću iščekivahu rezultat pra- vaških konferencija, e da li će se zbi- lja obistiniti njihova najveća želja, nji- hov najljepši san: razdor u pravaškim redovima. Strah bi ih pak obuzimiao i na sa- mu pomisao, da bi onaj sastanak mo- gao imati za posljedicu još jače učvr- šćenje sloge, uzajamnog povjerenja i ljubavi narodnih zastupnika Stranke Prava. S toga nikakvo čudo da se na nj u svojim glasilima, uvidjevši lažnost sna a zbilju realnosti, neki osvrnuše omalovažavanjem, a nexi su opet bili tako galantni, da mu priznadoše iz- vanjsku važnost, koja, kako ono smi- ješno kaže »Narodni List«, ima »ne- gativnu stranu, a mogla bi i morala i- mati pozitivnu«. i Bilo je dakle raznih komenata, a u nizu svih tih komentovanja, nije mo- gla da izostane ni »Crvena Hrvatska«. Interesantno je što govori pisac član- ka »Pravaške konferencije« u broju 6 »Crvene Hrvatske«. Mi smo već ne- koliko puta pročitali na uvodnom mje- stu toga lista, onako izmegju reda- ka, a kadgod i otvoreno mnogi pri- govor politici srpsko-hrvatske koalicije, NOLAN ta E PET RA et BE pa tako i ovom zgodom uvodničar u- potrebljava prigodu, da prigovori koa- liciji i da ju nazove kibicem i to ku- kavnim kibicima. »Crvena« priznaje bankrot koalicijo- naške politike i uslijed te politike ka- že, da su se pravaši podigli. Činjeni- ci je, koju niko razborit ne može za- nijekati, da je baš koalicijonaška poli- tika dosta doprinijela današnjoj snazi pravaštva, i u tome se slažemo s mi- šljenjem pisca dotičnog članka, ali se razilazimo u tome što se on donekle čudi kako je došla do toga, što on ne može: da _pojmi naš politički život bez koalicije, dočim mi u raslu ove čudne skupine vidimo samo jedan sasvim pri- rodni proces, jer družba bez stalaih načela, bez odregjenog cilja, skup lju- di raznog mišljenja i oprečnih nazora | Samo pokušajte i nećete vidjeti niti jednoga! Što naime ima da znači jedinstvena organizacija hrvatskog ili, kako vi ka- žete, »srpskog« naroda na jugu ove monarhije? Ništa drugo nego težnja za trijalističkim uregjenjem ove države! A zar ćete na tom putu s vama za- jedno naći Srbe? Nikada! I onaj u Banovini, i onaj u Bosni, i onaj u Dalmaciji, svaki je zakleti ne- prijatelj trijalizma, jer misli da će u tom trećem državnom (lijelu biti ono što je danas Slovak u Ugarskoj. Ovo je živa istina, koja dokažuje vas politički rad naših Srba. Nema dakle pravaški sastanak ne- gativnu nego skroz i skroz pozitivnu stranu, jer pokušaj slične akcije u spo- razumu sa Srbima bio bi veliki apsurd. mora da se prije ili poslije raspane. | Neka se ne boji »Crvena« za ko- Sreća je samo naša, što se ovaj na-, rist, koju će donijeti ovaj pravaški pot- ravni proces brzo približava sve to vi-, hvat, kao ni za onaj »bolest klerikali- še kraju, te će već skoro koalicija po. 2ma«, jer u pravaštvu nema klerikali- stati sasvim nemoćna na polju našeg javnog života. Apsurdno je dakle mišljenje »Crve- ne«, da bi nešto slična poput prava- škog sastanka mogla da izvede koali- cija ili bilo kogod, ko bi stajao, na onom stanovištu, na kojem stoji i ona sama. Pitamo mi samo, ko bi sudjelovao u pothvatu »onih«,na koje apelira u- vodničar »Crvene«? Koga bi oni pre- stavljali ? Oni bi zastupali samo neznatni dio hrvatskog naroda, i to samo onog nje- govog dijela iz Banovine i Dalmacije, Ogromna većina Banovine i Dalmaci- je nalazi se u pravaškom taboru, Istra je pravaška, cijeli je hrvatski narod Bosne i Hercegovine u Stranci Prava pak i isti bratski Slovenski narod u- svaja pravaški program kao svoj poli- tički ideal. Ko bi dakle bio na tom vašem s-- stanku? Možda Srbi? svega toga napokon zaključujemo, da je PODLISTAK. »Piši samo kajiževnim jezikom !“ Ovih dana primismo ma ogled malenu knjižicu ikavštinom napisanu, a to nam u- prav tiska pero u ruku, da nešta o tome natuknemo, ne bi li bilo od koristi. Kod nas se češće vidi u marječju napisa- nih knjiga (posebice ikavštinom) a to sve tobože jer namijenjene prostome narodu. Ni novina me fali, ili u nekim dajbudi čla- naka, pjesama ili šta drugo. Opravdavaju to dotični pisci raznim razlozima, ma prvi mah sudeći, rekbi valjanima ; ali, promotri- mo li malko dublje stvar, svi su ti razlozi samo — šuplje riječi. Jedini valjani razlog bio bi taj, da dotični pisci ne znadu da pi- šu književnim jezikom, pa hoće da pokriju svoju golotinju ! Dakako, to se ne odnosi Pir li H ti H : ž E narodna ćud tome kriva | Nijesmo mi ludi: najudobnije je svaliti krivnju na — narod. |Takovi smo mi u više prigoda! Nu, niti narod, niti njegova ćud nije tome kriva, već mi sami, jer kvarimo narod i ubijanio u njem volju za knjigom uprav time što za nj pišemo u narječju. Za časovitu i umišlje- nu korist — šletujemo trajno i ozbiljno knjizi, sebi i narodu! Sami, našim pisanjem, učimo narod da ne čita niti kupuje ništa drugo nego što je napisano u narječju ko- jim se služi dotični kraj naše doinovine, Našom krivnjom došli smo do uprav stra- šne posljedice, o kojoj se je vrlo lako o- svjedočiti, da neki tugjim drže i uprav mr- ze sve ono što je književno napisano, a ne u narječju kojim oni govore, — Ni po jada, da neki uz to hotimice ne nagrgjuju naš književni jezik bilo iz narje- čja uzetim ili zastarjelim oblicima i izrazi- ma uza sve što imaju zgodne; da mu ne priječe razvitak, a ujedno da ne rade i pro- tiv narodnog osviještenja i ujedinjenja, te ga i onako pocijepana i izmučena od dru- gih nevolja još jače muče i cijepaju! Omamljuju se, da narod nerazumije! Va- zma i ne smije da ga bude. Dužnost bi dakle bila svih vas, koji ste izvan pravaških redova, ako baš nećete da podupirete pravaštvo, a ono barem, da mu ne postavljate zapreka, jer nešto slična vi nemožete poduzeti. Katolički svećenik (i o klerikalizmu. Nazad par dana sastala se je nekoličina pristaša Stranke Prava da se porazgovore o nekim važnijim stranačkim stvarima. Po- slije razgovora o pitanjima naše mjesne or- ganizacije počeše se izmjenjivati mišljenja o našoj općoj stranačkoj i narodnoj politici, pa naravno i o klerikalizmu. Sastanku je slučajno prisustvovao i odlični Pravaš veleč, Don Ante Jasprica, pa kad je baš pala ri- ječ o klerikalizmu to ga prisutni zamoliše, da on malo opširnije izjavi što misli o tom. Don Ante Jasprica rado se je odmah tome odazvao, te uz najveću pozornost i odobra- vanje svih razvije svoje misli o tom važnom pitanju. Jedan naš prijatelj, koji se je tu desio, koji ga dave narječjem? — Kami, nedoče- ka toga niko! — Jedan narod — jedan jezik! To je nače- lo koga se drže svi prosvijetljeni narodi i njihovi pisci, pa bi bilo više vrijeme, da ga usvojimo i mi Hrvati. Gle samo velike narode Franceza, Nijemca, Talijana i dru- ge; i tamo je bezbroj narječja u narodu, pa svi njihovi pisci za ni.rod pišu književ- nim jezikom. Tamo je dapače tako velikih razlika megju pojedinim narječjima, da je- dan drugog uprav ne razumije, te se na prvi mah ili nevještu čini, da su to nč ra. zna narječja jednog te istoga jezika, već uprav razni jezici. Pa ipak to njihovim pi- scima ne smeta, te ne samo da pišu samo čisto književnim jezikom, već uz škole i društva upotrebiti će sve da smanje razlike megju raznim narječjima — da jezikom u- jedine, izobraze i oplemene svoj narod. U ltaliji n. p. poznato nam je, da u voj- ničkom zakonu postoji odredba, prama ko- joj vojnici iz južnih krajeva moraju da slu- že u sjevernom dijelu Italije, a ovi u onom, koliko je moguće postići više; za tim služe izmiješani iz raznih pokrajina, a imaju i škole za to. Sve je to jedino u svrhu da taju se zaista oni koji tako misle, a varaju'se malo po malo umanje i što brže unište se, jer megju narod nijesu ni gavirili, A|razlike megju pojedinim narječjima prostra- kada bi i to bilo, zar da čekamo dok ma-|me države i svud zavlada u govoru i pismu rođ sve razutnije, pa da mu tek onda pi-|književni jezik, šemo književnim jezikom? — Ludost! li, A kod nas Hrvata ! U nas razlike megju sebe iz-| narječjima uprav iščezavaju, u prispodobi s govoru i| drugim, pa bi se mnogo lakše i brže došlo nenada pismu, a bez naše pomoći ili uprkos omih|tome na kraj, da neki naumice to ne ote- zabilježio je u kratkim potezima to razlaga- nje, a mi ga ovdje donosimo. Uvjereni smo, da nam veleč. Don A. Ja- sprica neće zamjeriti što ovo iznosimo na javnost, jer to činimo u interesu naše stvari, kojoj i on tako odano i vijerno služi. Uvod. Prohtjelo vam se, gospodo, da i mene povučete iz kuta u sredinu: hoćete da ču- jete što ja o klerikalizmu mislim? Pa do- bro, neka bude. Rado me evo; nč, jer bi moj sud kompetentan bio, već jedino da se odazovem vašoj želji; tim ragje, jer sam vam osobito zahvalan što mi pružiste pri- godu da mogu sprovesti nekoliko ugodnih časova u ovakovom odličnom sijelu. Ne ima za mene, gospodo, milijega užitka nego naći se u ovakovom društvu. Ne za to što je to za mene, koji na selu u samoći ži- vem, rijetkost, već jer me to jača i sokoli na ustrajniji rad, kad vidim kako drugi rado pregaira i muči se da svome narodu pomo- gne. A kad se, kao baš večeras, nagjem u kolu vrijednih i odlučnih pravaša istomi- šljenika, megju kojim evo vidim lijepi broj starijih iskusnih boraca, tada je to za mene od osobite važnosti. Veseli me, što vas sve vidim jednodušne u prosugjivanju domaćih prilika u opće i stranačkih stvari: za mene je hrvatski na- rod i stranka prava jedno te isto. Gospodo, duboko je moje osvjedočenje, da pravaška načela, koja je neumrli Starčević izvadio iz duše našega hrvatskoga naroda :i nama: dao u pohranu, jedina su koja mogu našemu narodu pomoći i koja mu već i pomagaju. Dodamo li im što — previše je; oduzmemo li im pak što — premalo je, toga radi naša je sveta dužnost da ih čista uzdržimo, ci- jelovita i neokaljana provagjamo i takova potomcima svojim ostavimo. Uvjerena pra- vaša, gospodo, strašno peče kad opazi da se pravaška načela, dostatna i jedino sho- dna za spas hrvatskog naroda, napuštaju, krnje, ili nagrgjuju kojekakovim izmišljenim novotarijama, Pravaš mora da je, kao i vi- jernik, u svojim načelima intransigentan: megju načelima nema popuštanja, ni na- gode, ni pomirenja — inače taj je sve, ali pravaš nije, Hrvat nije! Tako n. pr. gospodo, uvlačenje slavo- srpštine, popuštanje drugim strankama, neka nagagjanja, a pogotovo nesretni klerikali- zam, sve su to pogane nagrde pravaških načela, koje će nam se — ne istrijebimo li ih što brže i radikalno — u nedalekoj lu- šćavaju. | baš tu gdje bi najmanje smjeli : u knjigama i novinama namijenjenim pro- stome narodu. Naši ljudi rado presagjuju iz tugjih njiva na domaću; rado se zanose što u tugjini viđe, pa bilo to i najprostija ludost; nu o- no što bi baš trebalo i koristilo našemu na- rodu, to ili neće ili ne znađu da prihva- te. U prvom redu da uvijek pišu književnim jezikom ! Ovom zgodom još nešto. Rekbi, da se kod nas drži višim i pametnijim pisac koji se nabacuje bez ikakove potrebe tugjim ri- ječima i izrazima, i to nč u naučnoj njizi ili onoj u opće namijenjenoj izobraženijem čitaocu, već uprav prostijemu narodu. Ako se nije namlatio raznih »sižea«, »psiha«, »fe- nomenalnih paradoksa«, »poiuta« »silhne- ta«.., i bezbrojem drugih iz svih mogućih jezika — ne vrijedi! Žalosno je kod toga što se češće vidi, da pisac ne razumije ni sam smisao ili značenje tih tugjica, pa ih upotrebljava uprav krivo, Zar nam i jezik da vijekom robuje tugjinu !? Ne vidimo li i u tome šta prosvijetljeniji narodi rade? Ili ćemo valjda i tu još čekati, da narod od sebe stvori izraz ili riječ:i za ono što niti ne zna da postoji? — Crna pamet! Bolje su i lošije domaće riječi ili kovanice od ty- gjica, pu baš i tu gdje naš narod ne još zgodna izraza. Jezik je kao živ ustroj dućnosti teško osvetiti. Na žalost to će silno štetovati i našemu hrvatskom narodu. — Nu vi ste sve to vrlo zgodno večeras ra- spravili, pa sam to jedino htjeo naglasiti. Meni je večeras nenadno namjenjena druga zadaća, biva izraziti svoje stanovište u pi- tanju klerikalizma u opće, a posebno sa stanovišta Stranke Prava. Gospodo, ja znam, da vi to od mene večeras tražite u najplemenitijoj namjeri kao od pravaša; a ujedno i da čujete što o to- me osobno mislim ja — katolički svećenik. Je li da? — Žalim da sam slučajno sam svećenik večeras ovdje: zar nedolaze i dru- gi? — nu to moji posli nijesu. Ne očekuj- te, gospodo, od mene niti učene rasprave, niti iscrpljiva predavanja, a niti formalno sastavljena govora — za to bi se hijelo da se pripravim. Ja do ovaj čas ni pomišljao nijesam, da bih o tomu govorio; nu, kad se prigoda nađala, ne zalazeć u tančine, evo me sa nekoiiko riječi, Ne zamjerite i primite ih onako kako ih izrečem: ili mu- čim, ili istinu govorim, pa i ne bila u pit- nom ruhu. Još nešto. Možda će ko shvatiti krivo moje riječi, ili će odatle nastati . varanje ili napadaji na koga od Nie bi mi bilo; što se pako mene tiče: za na- padaje i ogovaranja ne marim, jer dolaze od niskih duša, koje uživaju jedino u tome, da drugome štetuju; tim se posebice služe parasiti današnjeg društva, nu istina će ih uništiti. Za svoja djela uvijek sam spreman da položim račun; držim se svoga uvjere- nja, dok me ko razlozima o protivnom ili boljem ne uvjeri, inače ne marim da li je to kome po ćudi ili ne. Dva tabora. Kod nas se, gospodo, ovo posljednje ne- koliko godina o klerikalizmu mnogo i vrlo mnogo govori: na ustima je svakome; s pogotovo mnogo se piše, pa bi trebalo Jo- bove ustrpljivosti da se sve to pa i povr- šno pročita. Takove savršenosti, moram pri- znati, nijesam imao; a opet ono što sam slučajno pročitao iz puke znatiželjnosti a gdjekad i na opomenu kojega prijatelja — uvjerilo me, da baš i ne treba: io su je- dnostavne pisanije, članci da se ispuni no- vina. U tome je pak, gospodo, toliko toga opriječna, nesmislena i suvišna, da se nije lako snaći da vidiš što dotični pisac misli, a kamo li da obaznaš što o stvari. Rekbi da pisci dotičnih članaka ne imaju niti poj- ma o čem pišu, pa će vam uz običnu hrpu praznih nu 'bučnih fraza, sad jednu sad znanstvena knjiga biti vječno zapečaćena sa sedam pečata, naučna neće djelovati ako ne baš u proiivnom smieru, a zabavna će mu se još više omraziti, Treba da se već jednom svidimo! Svima nam je na ustima narod, njegov napredak, sloboda, prosvjeta, a dajbudi u ovome ne ima stranaka i strančicah tu smo svi jednaci — pa to pokažimo i djelom. Hoćemo li svo- me hrvatskom marođu pomoći prosvjetom do ujedinjenja i slobode ; da ga osvijestimo, izučimo i oplemenimo; da ga ojačamo u borbi koju mora da izdrži da ne propadne, moramo ga priljubiti knjizi, To ćemo pako postići, čuvajući se tugjica i pisanjem jedino čisto književnim jezikom. Tim ćemo obogatiti i usavršiti jezik, učiniti ga sposobnim za svaku granu znanja i umjeća, kako se vidi i kod drugih naroda, a što je važnije tim ćemo najlakše ujediniti i izobraziti cijelo- kupni narod hrvatski. Škola već radi kod mlagjih, knjiga će kod odraslih, pa kroz ma- lo godina zavladati će književni jezik cije- lim narodom u govoru i pismu, Kada nijesmo prije, maknimo se brže sa- da svi bez iznimke, jer vrijeme izmiče i bli- ži se doba kada će jedino ujedinjen i igo- bražen narod moći da sačuva i narodnost svoju. Ne treba nam tražiti u povijesti sta. rijoj dokaza, imamo ih na pretek pred oči. ma danomice, Da narodnost našu hrvatsku