CRVENA

 

PRAVA

HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN :
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

€

 

ADRA SSA:

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

em RAKA tS A

 

f
4
:
|
1

 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

Mestntst

 

Br. 364.

Potomci grada slobode

U nedjelju na 10 sati u jutro imala
se je obdržati u Bondinu kazalištu
javna skupština, zbog zuluma i ugnje-
tavanja svake pa i najmanje ustavne
slobode u Hrvatskoj, što se u sve ja-
čoj i opsežnijoj mjeri onamo sprova-
gia protiva jednokrvne nam braće, a
na snebivanje prosvijetljenog svijeta,
da se što slična može dogagjati u je-
dnoj ustavnoj zemlji, a u dvadesetom
vijeku.

Na sam glas, da će se u tu svrhu
obdržati javna prosvjedna skupština, u
gradu se je opažalo neko neobično ži-
vo zanimanje, i kako je odraz jedno-
dušaosti obuhvaćao sve to većeg op-
sega, nakon malo, ko munjevnom br-
zinom čitavim Dubrovnikom odjekne
vijest, da je nadležna vlast javnu skup-
štinu — zabranila!.... Kaže naš na-
rod: »Pretisnuto jače — sve to više
skače«, a to se je očitovalo i u ovom
slučaju : glas o zabrani ne samo da
nije postigao valjda naumljenu namje-
ru osujećenja, e ne bi u ovom sluča-
čaju izbio na javu odraz našeg grada
— već još više zanese sve slojeve op-
činstva, na takav način, da je jedna te
ista misao svuda tako zavladala, da se
nije moglo opaziti bilo kakove razlike
megju mjesnim političkim strankama.
Svi ko jedno tijelo jednako su u tom
pogledu osjećali, mišlju na potlačenu i
progonjenu braću preko Velebita, da
i Dubrovnik ma dostojan način podi-
goe svoj muževni glas, u obranu slo-
bode, za koju je uvijek ponosno istu-
pao i odvažno se borio.

Zavlada solidaran glas: svi na po-
uzdani sastanak, kao što se je na 11
sati i obdržao, po $. 2 o sakuplja-
nju.
Sastanak je uspio da nije mogao bo-
lje, ko što je po onakovom vidnom
zanimanju bilo i očekivati. Kazalište je
bilo prepuno općinstva, bez razlike sta-

PODLISTAK.

m -

Je li Sokrat bio mudar?
Savremeno pokladno razmairanje. — N. S.

U pučkoj školi, u gimnaziji, na universi,
u svakom zavodu, gdje se uzgaja mladež,
učitelji i profesori vazda naglašuju, da je
Sokrat bio mudar, Onaj koštunjavi, suho-
njavi, grintavi Sokrat, duga nosa, upalivih
očiju, nabrana lica, Sokrat, koji je kazao, da
on mari samo za ljepotu duše, jer onu tije-
la nije imao. Sokrat je bio profesor na a-
tenskoj universi. Izumrli su njegovi učenici,
a poznija pokoljenja kazivala su, da je on
— Sokrat bio mudar. Ta zabluda kao da
je prešla u krv ljudskih generacija.

Oprostite, Sokrat je bio — lud. A ja ću
to dokazati.

Sokrat se je posvetio mudroznanstvu u
30,0j godini života! Vidi se, da Sokrat nije
»naš« čovjek, ni Banovac ni Dalmatinac;

 

leža i mišljenja, tako da mnogi nijesu
mogli ući.

I progovorio je Dubrovnik, kako mu
se dolikuje! Još je više svakoga za-
našalo videći gdje svi gragjani rame
uz rame ustaju; prestadoše političke
ograde, a ori se najsolidarniji opći glas,
glas ogorčenog prosvjeda proti pozna-
tim tiranima, bahatom madžarskom e-
sponentu »banu« Cuvaju i svim nje-
govim madžarskim gordim silnicima,
koji ne zaziru bilo od kojeg srestva,
da što jače ugnječe i potlače pa bilo
i sami tračak iskre pravde i slobode.
Naš je narod pak i gorih pretrpio, pa
će i to da prebrdi!

*

+ e

G. Antun Miletić, presjednik naše
stranke, u ime sazivača otvori skupšti-
nu. Zahvali na onako brojnom učešću, te
predloži za presjednika skupštine g. Dr.
Luka Dražića. Zauzevši presjed. mje-
sto, oslovi skupštinare sočnim govorom,
prestavivši g.g. akademičare Baričevića,
Tartagliu i Kjurinu, koji su iz Zagre-
ba naročito došli, u naš drevni grad,
da iskažu i predoče nevoljno i gorko
stanje u Banovini, da opišu sadašnje
teške doživljaje i kušnje.

Na predlog presjednika jednoglasno
bje izabran za podpresjednika g. An-
tun Miletić, redateljima g.g. Vlaho Pa-
ta i Antun Vujinović, a zapisničari-
ma g.g. akademičari Drobac, Miloše-
vić i Šutić.

Prvi je govorio g. Janko Baričević,
kao jedan od odaslanika sa zagrebačkog
sveučilišta. Za tijem bje podijeljena ri-
ječ g. načelniku Dru. Melku ĆČingriji,
koji nakon govora pročita brzojavni
pozdrav g. Dra. Stijepa Kneževića, je-
dnog od sazivača skupštine, koji odu-
ševljeno pristajući uz skupštinare žali
što istoj ne može da osobno sudje-
luje zbog odsutnosti u Zadru, kao za-
stupnik na dalmatinskom saboru. Po

Pretresimo objektivno, kritično njegovo
tobožno znanje,

Poznata je ona Sokratova : »čovječe, u-
poznaj sam sebe !« Ah! pa ća Sokrat nije
bio budala ! Čovjeka štujemo sve dotle, dok
ga dobro ne upoznamo.... Mislite na ovo
prema svome iskustvu .... Koliko sam puta
imao razočaranja u životu. Najprije lijepi,
kavalirski komplimenat u poniznosti i stra-
hopočitanju pred onako uglednom, bespri-
kornom, plemenitom osobom. Pa sam tog
znanca — upoznao i on mi je postao pri-
jatelj — a prijatelji, iskreni prijatelji otkri- |
vaju sami svoju golotinju. Na kotcu konca
mnogi je kazao o svom prijatelju: bolje da
ovog lopova nijesam nikada upoznao !....
Objekcija : Sokrat je rekao: upoznaj sebe
a ne drugoga ! Odgovaram : 'sastalo se zlo
i gore... Zar nijesi nikad o sebi kazao, na-
kon ispita savjesti: bolje da neznam kakav
sam...? Rijetko, rijetko kad nagje čovjek
povođa, da reče sebi: gospodine Ja, vrlo
me veseli, da sam se s Vama upoznao, jer
ja o Vama nijesam čuo nego samo hvalu i
priznanje ! — Objekcija : hvališa te o sebi
pričaju samo dobro, nigdje ne fali... Da,
ali su to »obični» ljudi, bez zasluge i zna-
čaja... Da je Sokrat bolje učio, bio bi ka-
zao: čovjeka gledaj zdaleka kao kakav mo-
zaik, Vidite, i ja sam, kao i vi, općio tr-

|govcima, zanatljijama, činovnicima, sudom,

bar jednom i kad sam se oprostio od čo-

e NaPRRA tn EGA BE SEAŠA g

U DUBROVNIKU, (17. FEBRUARA 1912.

|konitom raspustu sabora.

RSD NA La NSS LA aL JESSE AA aL SESSO TD A

RBR a PSA pr SENJ tutti

za braću u Hrvatskoj.

tome je govorio g. Melko prof. Ra-
dulović, u ime Srba, a za njime aka-
demičar g. Kjurina, kao odaslanik Sr-
bin sa zagr. sveučilišta. U ime naše
stranke uzme riječ pravnik g. Niko Ca-
put, opisujući kukavno stanje mile nam
domovine, te istakne muževni prava-
ški memorandum, o kojem se i preko
granica naše monarhije govori i ra-
spravlja, gledom na njegovu važnost,
nadasve u ovim nesnosnim prilikama
narodu je ko melem, a Madžari prije-
te i s vješalima, ali ih se pravaši ne
boje. Megju ostalim istakne želju, da
bi sve stranke tako radile, pa bi smo
i mi jednog dana dočekali zoru slo-
bode. Sve ono što se dan-danas do-
gagja, najviše se dogagja zbog nesre-
tne nagode, na što kazalištem zaori
jednodušan poklč: »Dolje nagoda!«
Na koncu govora predloži na prihvat
slijedeću
Resoluciju :

Cjelokupno dubrovačko gragjanstvo s o-
gorčenjem osugjuje sistem neustavnog i pro-
tunarodnog vladanja u Banovini, koji ide
za potpunim ekonomskim i političkim uni-
štenjem narodnih sila, prava i šlobode, te
najenergičnije protestuje protiv najnovijih
nasilja učinjenih po tugjinskom eksponentu
Cavaju, koja se manifestuju u svakidanjem
pljenjenju opozicionalnog novinstva, zatva-
ranju istaknutijih narodnih boraca i neza-

Ujedno se zgraža nad brutalnim postup-
kom zagrebačkih policajaca, koji su po na-
logu nametnika prolili krv uzdanice naše
i tako oskvrnuli rasadište znanosti, te toj
omladini, koja se energično stavila na bra-
nik prava i slobode, izražuje svoje najdu-
blje simpatije i srdačno ju pozdravlja.

Uvigjajući da se u ovo kritično vrijeme
radi jedino i isključivo o zajedničkoj naci-
jonalnoj stvari i u spasu zajedničke nam
domovine Hrvatske, preporuča i apeluje na
sve stranke u Banovini, da se potpuno sje-
dine u borbi protiv nasilno nametnutog si-
stema.

 

Resolucija je bila uz burno povla-

vda je iz neba progledala, glossa: ali na
zemlju nije došla. Živem u pustoši, u sa-|
moći, megju nomađima, koji samo paze na
svoje ovce. Ja imam samo tu utjehu, da su
mi uopće nepristupačni ljudi. Valjda bi po-
kojni Molićre o nieni skitio kakvu lakrdiju
poput Mizantropa — ali tada bi ga ja nat-
krilio satirom o tartufima.....

Napr jed ! Sokrat se je trsio, da prosvijetli
sugragjane, Ludost i ništa drugo nego lu-
dost! Ko mu je dao zato pomoć? Zar nije
za taj posao pozvano sunce i mjesec, gas,
električno svijetlo ? Pa koja korist od svega
toga ? Znamo, da su svi pravi prosvjetlitelji
bili progonjeni, zadavljeni, kamenovani, spa-
ljeni na lomaču, križu pribijeni. Danas ne
bi bilo naprednjaka, da nema natražnjaka,
ne bi bilo klerikala, da nema antiklerikala,
ne bi bilo radikala kad ne bi bilo konser-
vativaca. A Sokrat je htio podučavati ljude
o njihovoj zadnjoj svrsi ili odregjenosti. Be-
dastoća | Aut, aut... li ima te svrhe ili
— nema. Ako nema, uzalud je upućivati
nekoga u ono, što ne opstoji. Ako ima, on-
da je suvišna svaka nastava — čovjek se
ne može oteti svojoj odregjenosti, Nekomu
je n. p. odregjeno, da umre u 80.0j godini
života. Badava ulažu liječnici svoju vještinu,

on ne će prije umrijeti. Ako ti je odregje-|ba

no, da umreš siromah, kini se i mii koli-
ko ti drago, vazda ćeš biti odrpanac. Ako
ti je odregjeno, da te štuju kao lugjaka, ze. |
lud tvoja mudiost, ti ostaješ kod ljudi lu-
ako ti je o-

 

t[gjak, a možeš i biti lugja
dregjeno,

 

da buđeš mudar kao — Sokrat, |

gjivanje jednoglasno usvojena. Tada
uzme riječ g. Oskar Tartaglia, treći o-
daslanik sa zagr. sveučilišta. G. An-
drija Ćurlin javi skupštini veselu vi-
jest, da je žicom stigao pozdrav iz
Praga, da se taj isti čas braća Česi
bez razlike stranaka okupiše na brojnu
skupštinu u istu svrhu, te predloži da
bi se braći Česima na tom utješljuju-
ćem istupu upravio žicom ovi pozdrav:

»Cjelokupno dubrovačko gragjanstvo sa
današnjeg prosvjednog sastanka proti na-
silnom režimu u Hrvatskoj, braći Česima,
koji istom plemenitom svrhom zboruju, to-
plo pozdravlje i hvala na simpatijama. Ži-
vili Česi!«

Uz jednodušni poklik ; »Živjela bra-
ća Česi!« bje ushitno primljen, a na
to presjednik Dr. Luko Dražić, svesr-
dno se općinstvu zahvalivši, zaključi
skupštinu.

**

Govornici su bili nagragjeni srda-
čnim odrazima odobravanja, uz pokli-
ke i pljeskanje. Namjeravali smo sve
govore što opsežnije donijeti, ali sada
bilo bi suvišno, pošto su to već uči-
nili »Crv. Hrv.«.i _»Dubrovnik«.

*
*.

Nakon skupštine ogromna masa gra-
gjanstva svrsta se u redove, te pjeva-
jući rodoljubne pjesme i klicajući do-
stojanstveno obagje gradom, a nakon
toga svi se mirno razigju, noseći u
srcima utješljiv dojam sa onako kra-
sne, vrlo uspjele skupštine, kakove se
je rijetko u našem gradu obdržalo.

*

..

Slavni je Dubrovnik po svojoj du-
žnosti podigao svoj glas, kao što mu
se pristoji, a i ostali gradovi diljem
domovine odazivlju se svojoj dužao-
sti, toplom željom da bude u sretan
čas i da padne na plodno tlo, na u-
har svima zajedničke nam svetinje —
mile Hrvatske!

ljudi će skidati kapu pred tvojom glavom.

Sokrat je, kao krepostan čovjek, prezreo
postole; hodao je bos. Ako je to mudrost,
tada sva naša gospodska i seoska dječur-
lija, bar ljeti, bila bi na vrhuncu mudrosti.
A ja mislim, da nije to oprezno rađio So-
krat, izazivajući čitav ceh postolara i papu-
čara. Megju porotnicima, koji su mu sudili,
po svoj prilici bilo je postolarskih majsto-
ra, a postolari u Ateni bila dobro vigjena
ali i osvetljiva čeljad. Sigurno bi bio rije-
šen od atenske porote, da nije išao boso-
nog. Dakle Sokrat nije imao niti zere opre-
za i taktike, što odlikuju čestita mudraca.

Sokrat je vidio u ženi Ksantipi jako sre-
stvo, da se vježba u strpljivosti i samoza-
taji. Majmun! U tu svrhu poslužila bi gai
tako zvana dobra ženica, jer sve žene ima-
ju, Bogu hvala, duga jezika, Pa opet vidite:
kad bi Ksantipa isplazila jezičinu i napra-
vila galamu u kući, Sokrat, ćukasti Sokrat
malo po malo popustio bi i najzad dotelu-
rao bi na trg, pa tamo prodavao svoju mu-
drost ljudima. Profesor Sokrat bio bi pa-
metnije rađio, i to kao pravi filozof, da je
on ostao kući, učeći bolje filozofiju u svom
kabinetu, a da je žena išla ne trg kupovati
blitve i kupusa, da gosp. profesor bolje pro-
vlja.

I metoda — način predavanja — oda-
vala je Sokratov kretinizam. On je običavao
podučavati učenike u znanostima
— ispitivanjem, A kad je kašnje na atlem-
skom vrhovnom sudištu bio prema propi-
sima »lspitan«, onda nije znao ni slova od-

 

a Soki e
God. Vili. i

Pravaši, ruke na posao!

Svi smo još živi svjedoci neodoljive snage,
kojom se odlikovala jaka pravaška frakcija,
pod uzornim vodstvom veleuma Dr. Josipa
Frauka. Uza sve trzavice u domovini, upr-
kos najpodlijim navalama na načela i osobe,
uza sve klevete i ocrnivanja, naša je tađa-
šnja stranka orijaškim korakom napredovala.
Nekom nevigjenom silom okupljala je u
svoje kolo sve što je rodoljubnijeg bilo
kroz sve hrvatske zemlje, Krčila je sa si-
gurnošću sebi put, na jednu stranu do naj-
zabitnijega seoca našega hrvatskoga naroda,
da ga uzdigne, uvježba i ojača; na drugu
do u sredinu neprijateljskog logora, da ga
poruši i uništi! Odakle joj ta neodoljiva
snaga, ta nevidljiva sila? Iz programa. Da,
ali bilo je i drugih pravaških frakcija, koje
su imale isti program. Neumrli naš velikan
i uzor Frank znao nam je češće priglaviti:
»Program je doduše prva i glavna stvar da
nam jasno i nedvoumno kaže, za čim te-
žimo, nu i najljepši program slabo vrijedi
ako stranka ne ima snage i volje da ga
brani i provagja. Odakle smoći tu snagu?
Iz same stranke. Kako? Uzornom discipli-
nom pristaša te jedinstvenom taktikom.
To su dva glavna kotača za napredak ma
uz koji program; a kad je uz to i program
dobar -— ne ima te sile koja će stranci o-
doljeti!« — S toga je i on i vodstvo uprlo
u to svu svoju energiju i uspjelo im je po-
štenim i umnim radom tako čvrsto organi-
zovati naše redove, tako stranku disciplini-
rati, tako je ujediniti da je bila — to po-
nosno ističemo — uzor stranka pred kojom
i najzagrižljiviji neprijatelj morao je da kapu
skida. Prigodom smrti našeg vogje, uz to-
liko drugih odlika, i tu su javno iznijeli i
priznali i njemu i njegovim drugovima.

Danas ne ima više raznih pravaških frak-
cija; danas je eto, Bogu budi hvala, pra-
vaštvo iz svih pokrajina hrvatske naše do-
movine ujedinjeno i kompaktno; danas je
jedna jedina »stranka prava« za sve hrvat-
ske zemlje, kojoj pripadaju svi pravaši i na
domu i u svijetu. To ujedinjenje pravaških
frakcija počelo preklani, prošle godine do-
končalo, a 12. siječnja o. g. doživjelo je i
ujedinjeno pravaštvo i cijelokupni naš hr-
vatski narođ, najljepši svoj dan, jedini u
povijesti našoj sve tamo od izumrća kra-
ljeva domaće naše krvi. Taj dan sastali su
se prvi put na vijećanje u prijestolnici Hr-
vatske, bijelom Zagrebu, zakoniti predstav-

govoriti. Time je sam dokazao, da njegova
metoda potječe od lugjaka. To su vam ta-
ko zvani veliki umovi..... —

Sokrat se je pred svakim hvalisao, da je
filozofiju donio s neba. — — Tale Budali-
na! Da je bio pri svijesti, za stalno bi bio
filozofiju ostavio gori u zraku. Recite mi,
molim vas, čemu filozofija, koja korist od
nje? Je li donosila zdravlje, kad je prošle
godine harala kolera u ltaliji, služi li išta
proti kašlju ili influenci, je li koga izliječi-
la od moroida ili reumatizma, je li nasitila
gladna, je li ikada dola vina, pive, ili barem
vode žednu i kukavnu? A bolnom čovje-
čanstvu ipak treba utjehe i pomoći. Osobito
danas pri ovako strašnoj, nečuvenoj skupo-
ći... Pa kad bi čobani i trgovci marve
prihvatili filozofiju i zanemarili volove i bra-
ve, tad bi meso još više poskupilo, a bor-
me gladan i neimućan čovjek voli jeftin i
dobar zalogaj, nego blago filozofije.

Sokrat kao natražnjak vjerovao je u vre-
gove. Tvrdio je, da ga neko nevigjeno, €e-
terično biće svuđa prati, kao neka sjena. To
je on zvao genij. »E se non ridi,......«