CRVENA PRAVA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN : | ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. € ADRA SSA: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. em RAKA tS A f 4 : | 1 PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Mestntst Br. 364. Potomci grada slobode U nedjelju na 10 sati u jutro imala se je obdržati u Bondinu kazalištu javna skupština, zbog zuluma i ugnje- tavanja svake pa i najmanje ustavne slobode u Hrvatskoj, što se u sve ja- čoj i opsežnijoj mjeri onamo sprova- gia protiva jednokrvne nam braće, a na snebivanje prosvijetljenog svijeta, da se što slična može dogagjati u je- dnoj ustavnoj zemlji, a u dvadesetom vijeku. Na sam glas, da će se u tu svrhu obdržati javna prosvjedna skupština, u gradu se je opažalo neko neobično ži- vo zanimanje, i kako je odraz jedno- dušaosti obuhvaćao sve to većeg op- sega, nakon malo, ko munjevnom br- zinom čitavim Dubrovnikom odjekne vijest, da je nadležna vlast javnu skup- štinu — zabranila!.... Kaže naš na- rod: »Pretisnuto jače — sve to više skače«, a to se je očitovalo i u ovom slučaju : glas o zabrani ne samo da nije postigao valjda naumljenu namje- ru osujećenja, e ne bi u ovom sluča- čaju izbio na javu odraz našeg grada — već još više zanese sve slojeve op- činstva, na takav način, da je jedna te ista misao svuda tako zavladala, da se nije moglo opaziti bilo kakove razlike megju mjesnim političkim strankama. Svi ko jedno tijelo jednako su u tom pogledu osjećali, mišlju na potlačenu i progonjenu braću preko Velebita, da i Dubrovnik ma dostojan način podi- goe svoj muževni glas, u obranu slo- bode, za koju je uvijek ponosno istu- pao i odvažno se borio. Zavlada solidaran glas: svi na po- uzdani sastanak, kao što se je na 11 sati i obdržao, po $. 2 o sakuplja- nju. Sastanak je uspio da nije mogao bo- lje, ko što je po onakovom vidnom zanimanju bilo i očekivati. Kazalište je bilo prepuno općinstva, bez razlike sta- PODLISTAK. m - Je li Sokrat bio mudar? Savremeno pokladno razmairanje. — N. S. U pučkoj školi, u gimnaziji, na universi, u svakom zavodu, gdje se uzgaja mladež, učitelji i profesori vazda naglašuju, da je Sokrat bio mudar, Onaj koštunjavi, suho- njavi, grintavi Sokrat, duga nosa, upalivih očiju, nabrana lica, Sokrat, koji je kazao, da on mari samo za ljepotu duše, jer onu tije- la nije imao. Sokrat je bio profesor na a- tenskoj universi. Izumrli su njegovi učenici, a poznija pokoljenja kazivala su, da je on — Sokrat bio mudar. Ta zabluda kao da je prešla u krv ljudskih generacija. Oprostite, Sokrat je bio — lud. A ja ću to dokazati. Sokrat se je posvetio mudroznanstvu u 30,0j godini života! Vidi se, da Sokrat nije »naš« čovjek, ni Banovac ni Dalmatinac; leža i mišljenja, tako da mnogi nijesu mogli ući. I progovorio je Dubrovnik, kako mu se dolikuje! Još je više svakoga za- našalo videći gdje svi gragjani rame uz rame ustaju; prestadoše političke ograde, a ori se najsolidarniji opći glas, glas ogorčenog prosvjeda proti pozna- tim tiranima, bahatom madžarskom e- sponentu »banu« Cuvaju i svim nje- govim madžarskim gordim silnicima, koji ne zaziru bilo od kojeg srestva, da što jače ugnječe i potlače pa bilo i sami tračak iskre pravde i slobode. Naš je narod pak i gorih pretrpio, pa će i to da prebrdi! * + e G. Antun Miletić, presjednik naše stranke, u ime sazivača otvori skupšti- nu. Zahvali na onako brojnom učešću, te predloži za presjednika skupštine g. Dr. Luka Dražića. Zauzevši presjed. mje- sto, oslovi skupštinare sočnim govorom, prestavivši g.g. akademičare Baričevića, Tartagliu i Kjurinu, koji su iz Zagre- ba naročito došli, u naš drevni grad, da iskažu i predoče nevoljno i gorko stanje u Banovini, da opišu sadašnje teške doživljaje i kušnje. Na predlog presjednika jednoglasno bje izabran za podpresjednika g. An- tun Miletić, redateljima g.g. Vlaho Pa- ta i Antun Vujinović, a zapisničari- ma g.g. akademičari Drobac, Miloše- vić i Šutić. Prvi je govorio g. Janko Baričević, kao jedan od odaslanika sa zagrebačkog sveučilišta. Za tijem bje podijeljena ri- ječ g. načelniku Dru. Melku ĆČingriji, koji nakon govora pročita brzojavni pozdrav g. Dra. Stijepa Kneževića, je- dnog od sazivača skupštine, koji odu- ševljeno pristajući uz skupštinare žali što istoj ne može da osobno sudje- luje zbog odsutnosti u Zadru, kao za- stupnik na dalmatinskom saboru. Po Pretresimo objektivno, kritično njegovo tobožno znanje, Poznata je ona Sokratova : »čovječe, u- poznaj sam sebe !« Ah! pa ća Sokrat nije bio budala ! Čovjeka štujemo sve dotle, dok ga dobro ne upoznamo.... Mislite na ovo prema svome iskustvu .... Koliko sam puta imao razočaranja u životu. Najprije lijepi, kavalirski komplimenat u poniznosti i stra- hopočitanju pred onako uglednom, bespri- kornom, plemenitom osobom. Pa sam tog znanca — upoznao i on mi je postao pri- jatelj — a prijatelji, iskreni prijatelji otkri- | vaju sami svoju golotinju. Na kotcu konca mnogi je kazao o svom prijatelju: bolje da ovog lopova nijesam nikada upoznao !.... Objekcija : Sokrat je rekao: upoznaj sebe a ne drugoga ! Odgovaram : 'sastalo se zlo i gore... Zar nijesi nikad o sebi kazao, na- kon ispita savjesti: bolje da neznam kakav sam...? Rijetko, rijetko kad nagje čovjek povođa, da reče sebi: gospodine Ja, vrlo me veseli, da sam se s Vama upoznao, jer ja o Vama nijesam čuo nego samo hvalu i priznanje ! — Objekcija : hvališa te o sebi pričaju samo dobro, nigdje ne fali... Da, ali su to »obični» ljudi, bez zasluge i zna- čaja... Da je Sokrat bolje učio, bio bi ka- zao: čovjeka gledaj zdaleka kao kakav mo- zaik, Vidite, i ja sam, kao i vi, općio tr- |govcima, zanatljijama, činovnicima, sudom, bar jednom i kad sam se oprostio od čo- e NaPRRA tn EGA BE SEAŠA g U DUBROVNIKU, (17. FEBRUARA 1912. |konitom raspustu sabora. RSD NA La NSS LA aL JESSE AA aL SESSO TD A RBR a PSA pr SENJ tutti za braću u Hrvatskoj. tome je govorio g. Melko prof. Ra- dulović, u ime Srba, a za njime aka- demičar g. Kjurina, kao odaslanik Sr- bin sa zagr. sveučilišta. U ime naše stranke uzme riječ pravnik g. Niko Ca- put, opisujući kukavno stanje mile nam domovine, te istakne muževni prava- ški memorandum, o kojem se i preko granica naše monarhije govori i ra- spravlja, gledom na njegovu važnost, nadasve u ovim nesnosnim prilikama narodu je ko melem, a Madžari prije- te i s vješalima, ali ih se pravaši ne boje. Megju ostalim istakne želju, da bi sve stranke tako radile, pa bi smo i mi jednog dana dočekali zoru slo- bode. Sve ono što se dan-danas do- gagja, najviše se dogagja zbog nesre- tne nagode, na što kazalištem zaori jednodušan poklč: »Dolje nagoda!« Na koncu govora predloži na prihvat slijedeću Resoluciju : Cjelokupno dubrovačko gragjanstvo s o- gorčenjem osugjuje sistem neustavnog i pro- tunarodnog vladanja u Banovini, koji ide za potpunim ekonomskim i političkim uni- štenjem narodnih sila, prava i šlobode, te najenergičnije protestuje protiv najnovijih nasilja učinjenih po tugjinskom eksponentu Cavaju, koja se manifestuju u svakidanjem pljenjenju opozicionalnog novinstva, zatva- ranju istaknutijih narodnih boraca i neza- Ujedno se zgraža nad brutalnim postup- kom zagrebačkih policajaca, koji su po na- logu nametnika prolili krv uzdanice naše i tako oskvrnuli rasadište znanosti, te toj omladini, koja se energično stavila na bra- nik prava i slobode, izražuje svoje najdu- blje simpatije i srdačno ju pozdravlja. Uvigjajući da se u ovo kritično vrijeme radi jedino i isključivo o zajedničkoj naci- jonalnoj stvari i u spasu zajedničke nam domovine Hrvatske, preporuča i apeluje na sve stranke u Banovini, da se potpuno sje- dine u borbi protiv nasilno nametnutog si- stema. Resolucija je bila uz burno povla- vda je iz neba progledala, glossa: ali na zemlju nije došla. Živem u pustoši, u sa-| moći, megju nomađima, koji samo paze na svoje ovce. Ja imam samo tu utjehu, da su mi uopće nepristupačni ljudi. Valjda bi po- kojni Molićre o nieni skitio kakvu lakrdiju poput Mizantropa — ali tada bi ga ja nat- krilio satirom o tartufima..... Napr jed ! Sokrat se je trsio, da prosvijetli sugragjane, Ludost i ništa drugo nego lu- dost! Ko mu je dao zato pomoć? Zar nije za taj posao pozvano sunce i mjesec, gas, električno svijetlo ? Pa koja korist od svega toga ? Znamo, da su svi pravi prosvjetlitelji bili progonjeni, zadavljeni, kamenovani, spa- ljeni na lomaču, križu pribijeni. Danas ne bi bilo naprednjaka, da nema natražnjaka, ne bi bilo klerikala, da nema antiklerikala, ne bi bilo radikala kad ne bi bilo konser- vativaca. A Sokrat je htio podučavati ljude o njihovoj zadnjoj svrsi ili odregjenosti. Be- dastoća | Aut, aut... li ima te svrhe ili — nema. Ako nema, uzalud je upućivati nekoga u ono, što ne opstoji. Ako ima, on- da je suvišna svaka nastava — čovjek se ne može oteti svojoj odregjenosti, Nekomu je n. p. odregjeno, da umre u 80.0j godini života. Badava ulažu liječnici svoju vještinu, on ne će prije umrijeti. Ako ti je odregje-|ba no, da umreš siromah, kini se i mii koli- ko ti drago, vazda ćeš biti odrpanac. Ako ti je odregjeno, da te štuju kao lugjaka, ze. | lud tvoja mudiost, ti ostaješ kod ljudi lu- ako ti je o- t[gjak, a možeš i biti lugja dregjeno, da buđeš mudar kao — Sokrat, | gjivanje jednoglasno usvojena. Tada uzme riječ g. Oskar Tartaglia, treći o- daslanik sa zagr. sveučilišta. G. An- drija Ćurlin javi skupštini veselu vi- jest, da je žicom stigao pozdrav iz Praga, da se taj isti čas braća Česi bez razlike stranaka okupiše na brojnu skupštinu u istu svrhu, te predloži da bi se braći Česima na tom utješljuju- ćem istupu upravio žicom ovi pozdrav: »Cjelokupno dubrovačko gragjanstvo sa današnjeg prosvjednog sastanka proti na- silnom režimu u Hrvatskoj, braći Česima, koji istom plemenitom svrhom zboruju, to- plo pozdravlje i hvala na simpatijama. Ži- vili Česi!« Uz jednodušni poklik ; »Živjela bra- ća Česi!« bje ushitno primljen, a na to presjednik Dr. Luko Dražić, svesr- dno se općinstvu zahvalivši, zaključi skupštinu. ** Govornici su bili nagragjeni srda- čnim odrazima odobravanja, uz pokli- ke i pljeskanje. Namjeravali smo sve govore što opsežnije donijeti, ali sada bilo bi suvišno, pošto su to već uči- nili »Crv. Hrv.«.i _»Dubrovnik«. * *. Nakon skupštine ogromna masa gra- gjanstva svrsta se u redove, te pjeva- jući rodoljubne pjesme i klicajući do- stojanstveno obagje gradom, a nakon toga svi se mirno razigju, noseći u srcima utješljiv dojam sa onako kra- sne, vrlo uspjele skupštine, kakove se je rijetko u našem gradu obdržalo. * .. Slavni je Dubrovnik po svojoj du- žnosti podigao svoj glas, kao što mu se pristoji, a i ostali gradovi diljem domovine odazivlju se svojoj dužao- sti, toplom željom da bude u sretan čas i da padne na plodno tlo, na u- har svima zajedničke nam svetinje — mile Hrvatske! ljudi će skidati kapu pred tvojom glavom. Sokrat je, kao krepostan čovjek, prezreo postole; hodao je bos. Ako je to mudrost, tada sva naša gospodska i seoska dječur- lija, bar ljeti, bila bi na vrhuncu mudrosti. A ja mislim, da nije to oprezno rađio So- krat, izazivajući čitav ceh postolara i papu- čara. Megju porotnicima, koji su mu sudili, po svoj prilici bilo je postolarskih majsto- ra, a postolari u Ateni bila dobro vigjena ali i osvetljiva čeljad. Sigurno bi bio rije- šen od atenske porote, da nije išao boso- nog. Dakle Sokrat nije imao niti zere opre- za i taktike, što odlikuju čestita mudraca. Sokrat je vidio u ženi Ksantipi jako sre- stvo, da se vježba u strpljivosti i samoza- taji. Majmun! U tu svrhu poslužila bi gai tako zvana dobra ženica, jer sve žene ima- ju, Bogu hvala, duga jezika, Pa opet vidite: kad bi Ksantipa isplazila jezičinu i napra- vila galamu u kući, Sokrat, ćukasti Sokrat malo po malo popustio bi i najzad dotelu- rao bi na trg, pa tamo prodavao svoju mu- drost ljudima. Profesor Sokrat bio bi pa- metnije rađio, i to kao pravi filozof, da je on ostao kući, učeći bolje filozofiju u svom kabinetu, a da je žena išla ne trg kupovati blitve i kupusa, da gosp. profesor bolje pro- vlja. I metoda — način predavanja — oda- vala je Sokratov kretinizam. On je običavao podučavati učenike u znanostima — ispitivanjem, A kad je kašnje na atlem- skom vrhovnom sudištu bio prema propi- sima »lspitan«, onda nije znao ni slova od- a Soki e God. Vili. i Pravaši, ruke na posao! Svi smo još živi svjedoci neodoljive snage, kojom se odlikovala jaka pravaška frakcija, pod uzornim vodstvom veleuma Dr. Josipa Frauka. Uza sve trzavice u domovini, upr- kos najpodlijim navalama na načela i osobe, uza sve klevete i ocrnivanja, naša je tađa- šnja stranka orijaškim korakom napredovala. Nekom nevigjenom silom okupljala je u svoje kolo sve što je rodoljubnijeg bilo kroz sve hrvatske zemlje, Krčila je sa si- gurnošću sebi put, na jednu stranu do naj- zabitnijega seoca našega hrvatskoga naroda, da ga uzdigne, uvježba i ojača; na drugu do u sredinu neprijateljskog logora, da ga poruši i uništi! Odakle joj ta neodoljiva snaga, ta nevidljiva sila? Iz programa. Da, ali bilo je i drugih pravaških frakcija, koje su imale isti program. Neumrli naš velikan i uzor Frank znao nam je češće priglaviti: »Program je doduše prva i glavna stvar da nam jasno i nedvoumno kaže, za čim te- žimo, nu i najljepši program slabo vrijedi ako stranka ne ima snage i volje da ga brani i provagja. Odakle smoći tu snagu? Iz same stranke. Kako? Uzornom discipli- nom pristaša te jedinstvenom taktikom. To su dva glavna kotača za napredak ma uz koji program; a kad je uz to i program dobar -— ne ima te sile koja će stranci o- doljeti!« — S toga je i on i vodstvo uprlo u to svu svoju energiju i uspjelo im je po- štenim i umnim radom tako čvrsto organi- zovati naše redove, tako stranku disciplini- rati, tako je ujediniti da je bila — to po- nosno ističemo — uzor stranka pred kojom i najzagrižljiviji neprijatelj morao je da kapu skida. Prigodom smrti našeg vogje, uz to- liko drugih odlika, i tu su javno iznijeli i priznali i njemu i njegovim drugovima. Danas ne ima više raznih pravaških frak- cija; danas je eto, Bogu budi hvala, pra- vaštvo iz svih pokrajina hrvatske naše do- movine ujedinjeno i kompaktno; danas je jedna jedina »stranka prava« za sve hrvat- ske zemlje, kojoj pripadaju svi pravaši i na domu i u svijetu. To ujedinjenje pravaških frakcija počelo preklani, prošle godine do- končalo, a 12. siječnja o. g. doživjelo je i ujedinjeno pravaštvo i cijelokupni naš hr- vatski narođ, najljepši svoj dan, jedini u povijesti našoj sve tamo od izumrća kra- ljeva domaće naše krvi. Taj dan sastali su se prvi put na vijećanje u prijestolnici Hr- vatske, bijelom Zagrebu, zakoniti predstav- govoriti. Time je sam dokazao, da njegova metoda potječe od lugjaka. To su vam ta- ko zvani veliki umovi..... — Sokrat se je pred svakim hvalisao, da je filozofiju donio s neba. — — Tale Budali- na! Da je bio pri svijesti, za stalno bi bio filozofiju ostavio gori u zraku. Recite mi, molim vas, čemu filozofija, koja korist od nje? Je li donosila zdravlje, kad je prošle godine harala kolera u ltaliji, služi li išta proti kašlju ili influenci, je li koga izliječi- la od moroida ili reumatizma, je li nasitila gladna, je li ikada dola vina, pive, ili barem vode žednu i kukavnu? A bolnom čovje- čanstvu ipak treba utjehe i pomoći. Osobito danas pri ovako strašnoj, nečuvenoj skupo- ći... Pa kad bi čobani i trgovci marve prihvatili filozofiju i zanemarili volove i bra- ve, tad bi meso još više poskupilo, a bor- me gladan i neimućan čovjek voli jeftin i dobar zalogaj, nego blago filozofije. Sokrat kao natražnjak vjerovao je u vre- gove. Tvrdio je, da ga neko nevigjeno, €e- terično biće svuđa prati, kao neka sjena. To je on zvao genij. »E se non ridi,......«