Br. 364. nici našega naroda, zastupnici pravaški iz svih hrvatskih pokrajina, da posvjedoče ja- vno pred cijelim svijetom to jedinstvo i da se dogovore za daljni rad. Bilo je tu, bro- jeć i one sa dva mandata, do 60 zastupnika sa za sobom silnom vojskom od preko 2,500.000 svojih izbornika; bile su tu za- stupane sve pokrajine hrvatske države: Hr- vatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna, Her- cegovina i Istra; to je bio pravi hrvatski sabor u potpunom smislu te riječi, sabor kakav će u nedalekoj budućnosti i biti. Veseli se s toga stranka prava, veseli se ci- jeli naš hrvatski narod, kome elo na osvitu zora boljih dana! To će veselje biti pot- punije kad u naše kolo stupe — što nije daleko — i braća Slovenci. Tim časom si- nuti će žarko sunce i na vrata mukotrpue Hrvatske naše domovine i oživotvorenju njezinih svetih prava neće se moći ni smjeti protiviti ni najači neprijatelj! Vodstvo maše stranke, ti naši narodni pr- vaci, iskusni i odvažni borci, eto, složivši se u jedno kolo, utvrđiše slogu, ojačaše megjusobnu ljubav i poštovanje, udariše tvrdi i nesavladivi temelj jakoj kuli na bra- niku narodnih svetinja, pa se latili teška posla da je i dograde... Tako naši vogje, a mi vojnici? Zar da se tome samo vese- limo i — bezbrižno ih gledamo? — O ne, ne, bili bismo kukavice a ne vojnici, time bismo teško pogrdili sveto ime Hrvat, oka- ljali bismo dičnu pravašku vojsku! Mi pra- vaški vojnici, ma gdjegod nas je pa i cigli jedan, moramo odvažno i ustrajno za njima svi ko jedna duša. Ogromna naša vojska za sada, a po njoj cijeli naš hrvatski narod što prije, treba da se valjano organizira, da bude uvijek spravna uz svoje vogje i u najžešću borbu prama onoj: svi za jednoga, a jedan za sve! — Da to postignemo treba nam prije svega uzorne discipline u našim redovima: u prvom redu nepokolebiva po- uzdanja i nesebična posluha vodstvu stranke, a za tim megjusobna poštovanja i jedin- stvena dogovorna rada. Svaki od nas vri- jedi samo toliko koliko radi, a i to u su- glasju sa slranačkim vodstvom k zajednič- kom cilju. Ko bi inače radio kvario bi i stranci i narodu, i obeščaščujuć neokaljani pravaški barjak, kojeg je razvio neumrli Starčević, obeščastio bi u prvom redu svo- je ime. Mi ponosni vojnici pravaške vojske, svi jedne misli, svi jedinstvena rada lako mo- žemo unaprediti i stranku i olakšati i onako teško breme vodstvu i pojedinim prvacima. Ne trebamo čekati za ono što već možemo sami da nas pozovu, biva čvrsto stisnuti naše redove i brat uz brata nerazdruženo i vijerno raditi, Orgarizujmo se u mjesne i predijelne klubove u pojedinim krajevima: a za tim u pokrajinske ili ih oživimo i po- punimo gdje već bijahu ili postoje. Sve to prema potrebama mjesta i u dogovoru sa vodstvom za pokrajinu, a ovo sa vrhovnim vodstvom za cijelu Hrvatsku. O kako su već postojeći klubovi bivše naše frakcije, a i oni drugih, zamašne koristi donijeli stranci i narodu! To su bila rasadišta za svaku dobru akciju; to su bile utvide iz kojih su pravaški vojnici jurišali i osvajali u svojoj borbu; odatle su proizišli i naši današnji prvaci i vogje. A zar, što su mogle poje- dine frakcije ne bi još lakše i uspješnije mogla ujedinjena stranka prava? Tim bi se pružila prigoda braći, da se češće i lakše sastaju i porazgovore, a iz izmjene misli rad, Nestalo bi svagje i nesporazumljenja, ljnbav i poštovanje bi se umnožalo, sma- njile bi se često pogubne razlike, a iz ple- menitog megjusobnog natjecanja u radu očeličili bi se za ustrajnu i poštenu borbu, koju mora da naš narod izdrži, Što je naj- važnije uputili bi i mlagje pokoljenje, koje će nas naslijediti, da udari i ostane trajno na pravom putu, koji jedino vodi do sreće i blagostanja naroda. — To je dakle sveta dužnost svih nas pravaških vojnika! Neprijatelji naši, dušmani naroda hrvat- skoga, odrodi i slični dvonošci, udružuju se, dogovaraju se, sastaju se... pa kad im inače nemoguće gedaju da se ušuljaju i u naše redove, da mas zavade i pocijepaju pa oslabe i unište. Nu stisnemo li mi naše re- dove organizacijom, oteti ćemo i njima i svakom drugom, koji bi nam želio škoditi, svako sredstvo iz ruka za uvijek i ojačati ćemo tako, da će ih proći volja i pokušati. akle, u prvom redu organizacija pravaške vojske u svakom pravcu: ne propustiti ni najsitniju stvarcu, ni u najzabitnijemu mje- stancu domovine, što inože da bude na u- har. Tako je i nama pravaškim vojnicima i pojedincu i udruženim ju užena lijepa zgo- da, da se iskažemo i odlikujemo plemeni- tim radom, a nije samo junak vogja i za- povijednik te onaj koji se proslavi ili gine ua bojnom polju, junak je ne manji i onaj koji u zatišju radi pošteno, odvažno i us- trajno ma u kojem smijeru za svoj narod. Budimo i mi pravaški vojnici takovi svuda i uvijek! Sve upute o tome što nam služe tražimo od »Vrhovnog vodstva stranke prava«, i to baš onog člana, koji je za svaku pokrajinu hrvatsku imenovan, Za nas u Dalmaciji je Don Ivo Prodan (Zadar) uz drugove Dr. M. Drinković i Dr. Ivan Krstelj (Šibenik). Oni pravaški vojnici iz drugih pokrajina neka se obrate na svoje, a oni će u dogovoru snama sve urediti i javiti u Zagreb, pa će sve biti u najboljem redu. Pravaši, ruke na posao — što prije to bolje! Bog i Hrvati! Pravaši vojnici dubrovačke okolice. (Donašajući ovaj poziv, naše će uredništvo rado braći pravašima i sa svoje strane u svemu biti pri ruci, Organizacija pravaške vojske najpreča je naša potreba, jer samo čvrsto organizovana stranka može da žive, jača se i pobijedi. Eto u Zagrebu raspušten sabor, ništa lakše da bude i u Zadru, a u Sarajevu ... Neprijatelji su sa svih strana navalili, sikću poput zmije u procijepu na veličanstvenu pravašku slogu, nikakova sre- stva neće propustili samo da rascijepaju pravaške redove, s loga nam sveta dužnost i pojedincima i skupinama sve tako ure- diti, kako će nas nasrtaji naći na mezevu ujedinjene, složne i jake. Organizujmo se i pobjeda je naša sigurna! Uredništvo). — Sta okolici i tako se uvježbali za svestranu i šulja kočijama, automobilima, parobrodi- | ma, pješke, biciklom, pa komu bi ma izda- leka palo na pamet, da je odnosni gospar kakav genij....? Pa kako je svršila Sokratova filozofija? Naopako .... Jednog dana optužiše Sokrata i osudiše na smit, Optužnica je glasila, da uvagja tu- gje bogove ; radilo se dakle o čisto trgo- vačko-obrtnom pitanju, o slobodnoj trgovini — o uvozu inozemskih bogova. Sam je So- krat kriv, što je svojim odurnim, preveć i- skrenim postupanjem otugjio od sebe sve političke, vjerske i industrialne trgovce u A- teni........ Sokrat je ragje imao peliti u- čenicima, da ne izazivaju trgovce nikakve boje, da ne osnivaju pučke blagajne i po- sujilnice, zadruge i klubove, jer se njima kvari posao trgovcima, a time i ćoravi na- rod, kako što je on sam — Sokrat kvario mladost »uvažanjem« bogova. Nalazimo se u atenskom c. k, visokom tribunalu. Na uzvišenom podiju šiba mrkim pogledom publiku presjednik tribunala — sudbeni savjetnik. Oko njega sjede dva pri- stava — dok dalje, desno i lijevo, praveći elipsu, koče se patetičnom pozom porotni- ci, većinom trgovci i zunatlije, Na crnoj klupi mirno i nehajno stoji Sokrat, bosonog, gologlav. Okružuju ga učenici i prijatelji. Galerije krcate kuriozna svijeta, koji je o- čekivao od Sokrata divno i logično sasta- vljenu samoobranu — mislilo se, da će u tom kritičnom času prikazati i neoborivim obrazložiti svoje filozofsko mi- svjedoci. Presjednik postavlja odnosna pi- pitanja Sokratu, a ovaj mudro šuli.., Te bleau ! iznenagjenje i žamor na galerijama. MRRliL +... Ili se je prepao ili predvigja svoj fia- sko. Neki prijatelji, zastigjeni, odoše. Sud na temelju izjave porote izriče osudu. Radi importacije inozemskih bogova i kvarenja mlađeži po $. 150 kaznenog zakona u ime naših vedrih arhonta (recte demagoga) osu- gjujemo c. k. sveuč. profesora Sokrata na smrt«. — Vani je svijet listom kazao, da je profesor Sokrat nepatvoreni — makako... I prof. Sokrat čami u tamnici. Premda je sebe, kao budala, utopio u čaši vode, imao je još fanatičnih učenika. Pohagjaju ga, razgovaraju, tješe. Stvaraju plan, da ga po- tajnim bijegom spase, a on, opet kao» ma- kako, prezire njihovu pomoć... Prema odredbi sudbene vlasti morao je ispiti čašu otrova, Dugo se je i dugo ispi- tivalo, od česa je bio sastavljen onaj o- trov, tekar u zadnje vrijeme jedan povjesni istražitelj iznašao je, da je ono bilo aten- sko dioničko pivo, što je bilo sasvim loše, kao u nekim našim ljetnim kavanama, a naravno da je odma pokosilo slabi, stara- čki [život izmorena Sokrata: umro je od »delirium tremens«. Zadnji dokaz Sokratove ludosti pruža nam njegova zadnja riječ: »dužni smo Eskulapu još jednog kokota !\« ... Osobito ovdje So- krat je iskazao svoj kretinizam, kad je još na zadnjem času života mislio na svoje du- gove... Budala!.., Žalim smrt prof. Sokrata, ali žalim i nje- govu ludost, Oprostite, ja sam ovo kazao o Sokratu kao savremen čovjek, u pokladno vrijeme,, Ali mi se nekako čini, da pokladi negdje traju cijelu godinu! Na žalost! pametniji zaključak, složnije sile, uspješniji »PRAVA_ CRVENA HRVATSKA« Mi se ne razumijemo! | nosimo zanimanim na razmišljanje : pred malo-dana našlo se slučujno ne- dolaskom na U jednom javnom lokalu u Dubrovniku nije jenjalo, manifestira u novinskim stu Zagreb, 14/If. 1912. God. Vitt. ko će se plesati? O kako smo kratkovidni | (Uzroci i posljedice). Raspoloženje ili bo- | Lučani: mi samo znamo vikati ! Primamo od jednog rodoljuba i rado do- lje ogorčenje, koje je izazvao Cuvaj svojim koliko ljudi raznih slavenskih narodnosti. U- | drazu javnog mnijenja i u sličnim iskazima. ratoč veselom raspoloženju, koje je megju Ne saino nasilni režim, njegovo proluza- tim više marije inteligentnim draštvom vla- konito imenovanje banom, raspust sabora, 0- dalo, gospoda su mogla izmijeniti samo ne- | mladinska krv na zagrebačkim ulicama, bez- koliko riječi za koje se držalo, da su sa-| primjerni progon štampe, nego i sama či- jedničke svim onim zastupanim jezicima. njenica, da na Markovu trgu sjedi personi- Dakako, pri tomu nije manjkala niti komi- fikacija tiranije, bivši stražmeštar u Krajini, čna strana kada se htjelo samo akcentaci- uzrokom je onoj potajnoj, ali cijelom zem- jom oponašati dotični jezik, da te tobož ra- |ljom raširenoj vatri, kojoj je dovoljna još zumije onaj, komu si upravio riječ. — Mi- saoni čovjek našao je iz te okolnosti svoju korist i crpio je iz nje nauk, koji se može veoma zgodno prenijeti iz oncg malenog dubrovačkog lokala kao slika u minijaturi kod svih Slavena u monarhiji i izvan nje. Školski sistem i obuka u opće naših sre- dnjih škola, poznato je, da ne odgovara i današnjem praktičnom vremenu i potreba- ma. Mješte tolikih suvišnih materija i toli- kih mrtvih jezika, s kojima se naš pomla- dak za punih osam gladnih godina gnjavi i davi, bilo bi bolje u svaka žensku i mu- šku školu uvesti obligantno po koji slaven- ski jezik. i Predvigjamo, da će na ove riječi lativisti, grecisti i talijanisti ustati na obranu svoje tobož ugrožene materije, i svoga omiljenog Omera, Livija i Tacita. Neka im bude slo- bodno!! Ali ovdje se radi o opstanku na- samo jedna iskra, a da plane velikim pla- menom nepredvidnih posljedica. Cuvaj je došao u Hrvatsku nekom osobitom svrhom, Njegova misija ne ograničuje se sa- mo, kao ona njegovih predšasnika, ne uz- držanje status quo-a, ne samo odbijanje pro- tunagodbenih pothvata, koje bi mogle imati pravnih posljedica, već on prelazi iz de- fensive u of:nsiru, da uništi svaki čin, koji bi imao oznaku odcijepljenja Hrvatske od Ugarske. Cuvaj ne ide za tim kao njegovi predšasnici, da nagje neki dodir sa politič- kim strankama e da se uvedu »normalni« odnošaji u Hrvatskoj, već je njegova jedina glavna svrha: slomiti narodni otpor iukro- titi Hrvatsku, a za postignuće te svrhe neće predati, kako je već dokazao, pred nikakvim srećstvima, pa ni pred onim najskrajnijim, o kojemu je odmah pri nastupu njegove vladavine pukao glas, pred: dokinućem u- šemu; treba najprije, da mi prama našim o- stava a uvedenjem apsolutizma. kolnostima ostanemo svoji, da se bar inte- ligencija razumije, da me postanemo smije- šni u svojoj kući prama sebi kao u onoj maloj dubrovačkoj kafani, a još manje pra- ma drugomu, koji punim pravom zlorabi i uživa gledajući ovu kulu babilonsku, koja nemože bili dovršena, jer se radnici više ne razumijeđu, pošto im se pobrkao jezik. Drugi će kazati, da tu vlada školski sistem i zakoni iz visoka. Istina je, ali ti zakoni nijesu nepromjenjivi niti vječni kad su na- še potrebe jače, i kad znamo ko nam ih i zašto nam ih amo šalje. I zbilja cijela dosadašnja taktika Cuvajeva dokazuje istinitost ove vijesti i ujedno cilj za kojim teži. Dovoljno je samo promotriti postupak redarstva kod demonstracija. Ne- ma naime dana, a da na llici i Jelačićevom trgu ne čujete protumagjarskih i protuvla- dinih poklika, pa i u Nedjelju za vrijeme sviranja glazbe najednom odjeknuše Zrinjev- com burni poklici: »Abcug Cuvaj«. Dakle svaki dan, u svim glavnim ulicama iskazi, a što je majinteresantnije: redarstva nema ni blizu. Ono stoji uvijek u pripremi i samo čeka Pisma iz Zagreba. (Položaj u Hrvatskoj). Sada je u Hrvat- skoj nova era, koja se razlikuje od bano- vanja Tomašića i Raucha, ali i nadmašuje njihov režim. Ovo je era bana »jake ruke«, koji ima misiju da stvori jaku unionističku stranku; što to znači, obzirom na obnovu zgodan čas. Doduše kadgod stupi u akci- ju, nekolicinu pohvata, bez obzira na to jesi li kriv ili nijesi, u zatvoru ti ne dadu obi- čno za prvi dan ni vode, osude te nekoliko dana i izaguaju te par godina iz Zagreba. Ali obzirom na poslovični postupak vladi- nih i policajnih organa u Zagrebu, io su sve malenkosti, jer kad nema gaženja ljudi konjskim kopitima, golih sabalja i hitaca iz revolvera, to je sve ništa, pa je ponašanje redarstvenih oblasti čudnovato, ali i sasvim financijalne nagodbe, nije teško pomisliti, »Jaku ruku« osjelilo je prvo novinstvo i djaštvo. To su kušnje, koje se ponavljaju ili zapravo traju 5 godina. Tri bana i pet izbora u razmaku od pet godina znači mno- go. Znači radikalizovanje elemenata i pro- padanje nagodbenjaštva, a to je ono što o- voj zemlji i trebuje. Buduće godine ima se obnoviti financi- jalna nagodba, a Khuen se boji toga novoga experimenta sa ovakovim ljudima, koji sje- de u saboru, pa nije se čuditi, ako novin- razumljivo. Demonstracije bi naime današnjoj vladi dobro došle, ona ih želi, jer će jedino tako moći da postigne svoju svrhu i baš za to redarstvo ne spriječava izgrede odmah u po- četku, već čeka neka zahvate što veće di- menzije da onda može punom parom i o- bičnim načinom uspostaviti red, što bi sa- svim naravno opet izazvalo reakciju sa strane mase, a Cuvaj bi rado posegnuo za skraj- nim sredstvom, da umiri ovaj »buntovni« stvo madžarsko bunca o trijalističkim težnja- | €lemenat. ma čitavog sabora i vidi u današnjim pre- stavnicima rušitelje velike im države. Da li sve to koristi, i da li će biti u ko- rist magjarona ovo stanje ex-lexa u Hrvat- skoj? N& — možemo slobodno reći, — Da- nas je skoro nepotrebno poticati i buditi narod proti nagodbenjaštvu. Narod je osje- tio što je to nagodbeno stanje, pa kojegod srestvo upotrijebili vlastodršci, neće im us- pjeti stvoriti većinu. Novi sabor neće bili kao onaj izabrani a ne okupljen. Stranke će se održati u broju dosadašnjem, samo s tom razlikom, da će mješte stranke »narodnog I baš je za to u Zagrebu nastao neki pri- vremeni mir, kojega politički prvaci teškom mukom uzdržavaju. Kažem privremeni mir, jer u masi neprestano vrije, pa ni sami pr- vaci oporbenih stranaka neće moći zadržati onu buru, koja će skoro velikom snagom provaliti. A je li to pametno ? Mislim da jest. Nijedan narod nije po- stigao išta bez žrtava, pak neće ni hrvatski. Ustrajnost, energija i svijest narodu bolje je srestvo nego ijedno od Cuvajevih. — napretka« doći jedna šaka od 5-10 ljudi — a moguće i manje. Trzavice stranačke su nestale, ili su u mnogome umanjene, a to je plod bana »ja- ke ruke«. Pred neprijateljem zajedničkim nema pre- piraka stranačkih i, kao što izgleda, sve o- porbene stranke stupiti će na izbore zaje- dničkim kandidatima. Time će biti zadan udarac magjaronima, ko- | i ji gledaju u neslozi pojedinih stranaka izbiti sebi dobit, Najveći je tu uspjeh »stranke pra- va«, jer sve ostale stranke ako i indirektno postavljaju se na njezino antinagodbeno stanovište i tako se radikalizuju elementi, koji mogu koristiti prama našoj stranci sada a još više u buduće, — Položaj je u Hrvatskoj očito protuzakonit, ali uzmemo li u obzir koju misiju ima novi ban, interes je sviju stranaka, da se i ono podrži, jer je javna tajna, da bi novi ban u teškim prilikama bio imenovan komesa- rom, a to znači sistiranje ustava. Toga se stranke i boje, jer time bi se išlo ma lije pak Cuvaju i Pešti. U zemlji je mir, ali taj mir je spremanje naroda, da se pokaže u|poznato lanjsko mijenjanje prilika: one po- | svojem najvećem pravu i moći — kod iz-| mirbe, zavade, mržnje, prijateljstva itd.? A borne žare. na svršelku ko je svirao i zapovijedao, ka- Vijesti iz naroda. Iz Veloluke. (Ne treba nam »usrećitelja«! Braćo iVe- (lolučani, na oprez!) Još za predprošlih op- ćinskih izbora bila se zametnula žestoka borba u ovoj varoši izmegju demokratske da tako reknemo općinske stranke. Ta borba nije bila načelna, već se je jedino vodila, jer protivnoj strani nijesu bile po- ćudne neke osobe na upravi Općine. Ali svu snagu, sav poticaj i smijer borbe da- vao je većinom jedan čovjek, koji je težio za svojim ciljevima, Pa dok su se velolu- ški demokrati htjeli osloboditi tobožnjeg korčulanskog gospodstva, dotle su upadali | neopazice u šake nepozvanom blatskom go- stu. I Lučani nijesu opazili, kako Kunjašić | vrli s nama!... Kuo što gospodar marijo- neta vrti, premiješta, zavagja po volji ona drvena tjelesa, tako je isto postupao g. J.; Kunjašić sa Velolučanima, osobito u _pro- šloj godini. Ta kojem Velolučaninu nije | Kad su se lanjske godine držali pomir- bansku stolicu, ne samo što | beni sastanci izmegju obiju stranaka, uvi- već se svakim danom io jače jek je Kunjašić dolazio jedan-dva dana pri- pcima kao o-jje sastanka, da poduči svoje; pa onda etć ga i ma sastanku, da i tu miješa, kako je njega volja i sve kao da neće! A zašto smo puštali, da se Kunjašić miješa u naše po- sle i da dolazi na naše sastanke? Kad smo se mi Lučani pačali u Blatske posle, ili kad smo prisustvovali njihovom kojem sa- stanku? Doista pružali smo našim postu- panjem očiti dokaz naše moralne slabosti i potištenosti, jcr smo pokazali, da sami ni- jesmo kadri urediti naše domaće posle. Kad je on bio tako smion, te se je ma silu htio utisnuti za učitelja, morali smo i mi kao nepozvanom gostu pokazati mjesto za vra- tima! Ta dodijao je bio više sa svojim lu kavim i poznatim postupanjem! Ali je ipak doživio zastupnik Kunjašić grdnu blamažu (a još će mu se koja teža dogoditi l) u svojoj naumljenoj luškoj poli- tici prigodom prošlih izbora općinskog u- praviteljstva. Dok su mu maime bili pali na lijepak skoro svi bolji od mjesta, dotle su se našla dva razumna težaka-vijećnika, koji su znali, da ih je narod izabrao, da njemu budu od koristi, te koji su gledali što narod sudi, pa su onda zađaji čas po- mrsili sve račune Kunjašića, Evala im! da su se pokazali razumniji, slobodniji i da tako rečem demokratskiji, nego li sva de- mokratska vojska Kunjašićeva! Uprava je dakle zasjela na našoj općini, na kakvu sigurno Kunjašić nije račumao. Ta uprava treba da odgovara željama na- roda, te treba da nastoji — osim drugoga — istrijebiti sa općinske službe one ljude, koji nijesu po ćuđi narodu. Gospodu od uprave, pokažite se samosvijesni, te nemoj- te opeta i Vi nasijedati raznim makinacija- ma! Zar zbilja hoćete, da se i ma Vami i- spuni ono mnijenje, da časti promijenjuju ćud i mišljenje koje ste zastupali prije ne- go ste došli na upravu ? Pazite, da je na- rodu dozlogrdilo samovoljno postupanje ne- kojih i da se radi takovih ne dogje opeta do borbe! Ne spominjemo imena ni boga- tih ni siromašnih, ni visokih mi malenih: oni, kojih se tiče, razumjeće nas! Preporučamo na svršetku gosparu Kunja- šiću, da se ne miješa u naše domaće po- slove, kao što se ni Velolučani ne miješa- ju u Blatske, jer znamo za čim sve to ide. Uvjereni smo, da treba da rade složno Bla- to i Velaluka, ali samo u zajedničkim po- slovima; inače neka svaki uredi svoju ku- ću, kako najbolje znade. Mi ne bi imali ništa proti tomu, da nas upućuje jedan i- skreni prijatelj, ali, ali... Zar se ne sjeća- mo onih dviju glasovnica prigodom općin- skih izbora za treće tijelo? itd. itd. — Ve- lolučanin. Iz Kotora. (»Legaši« na poslu!) Mjesni talijanaši obdržali su ovo dana svoju skupštinu, u kući jednog činovnika »lalijanca« iz — Tro- giral Uza sve naprezanje jedva ih je bilo 33, na čelu sa »talijancem« Rajmundom Sbutegom! To su vam ti zgoljni »Talijanci« u Boki, inače većinom ć. i. službenici. Što se pak tiče njihova »vijećanja«, to ne za- služuje da se ozbiljno osvrćemo. Puštimo ih, neka se zabavljaju, t4 i onako sino u karnevalu! (Nesreća). Na zadnji dan prošle sveča- nosti članu Bok. Mornarice g. T. Smodlaka odape se puška te mu ponese dobar dio ruke. Moralo se je poslati ga u dubrovačku bonicu. Čitava Boka Kotorska, pa da još nema svoje bonice u Kotoru! U saboru je doista i sada bilo o tome govora, ali mi smo obećanja već presiti! | bez molba i pospješnica bilo bi vrijeme, da se ta opća potreba napokon vidi oživotvorena! i (Uzalud vam je! Pravašku glazbu ne- ćete srušiti!) Neki »slogaši«, koji ima pet godina da se naprežu, kako bi stušili pra- vašku glazbu, neće da se napokon okane. ćorava. posla, već su opet upregnuli izne- mogle sile, Pamelnije bi uradili, da paze svoje jadne posle, a neka našu glazbu o- stave na miru (lok je za vremena! Inače. prisiliće nas, da se latimo diugih, uspješni- jih srestava, pa će biti trke i zapomaganja »braći Srbima« .,. Uzalud vam sva srestva, a i sami ste se mogli uvjeriti, da što god više rovarite, pravaška glazba sve io vi- dnije napreduje. Od postanka naše, slogaška je imala tri |