Br. 364.

nici našega naroda, zastupnici pravaški iz
svih hrvatskih pokrajina, da posvjedoče ja-
vno pred cijelim svijetom to jedinstvo i da
se dogovore za daljni rad. Bilo je tu, bro-
jeć i one sa dva mandata, do 60 zastupnika
sa za sobom silnom vojskom od preko
2,500.000 svojih izbornika; bile su tu za-
stupane sve pokrajine hrvatske države: Hr-
vatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna, Her-
cegovina i Istra; to je bio pravi hrvatski
sabor u potpunom smislu te riječi, sabor
kakav će u nedalekoj budućnosti i biti.
Veseli se s toga stranka prava, veseli se ci-
jeli naš hrvatski narod, kome elo na osvitu
zora boljih dana! To će veselje biti pot-
punije kad u naše kolo stupe — što nije
daleko — i braća Slovenci. Tim časom si-
nuti će žarko sunce i na vrata mukotrpue
Hrvatske naše domovine i oživotvorenju
njezinih svetih prava neće se moći ni smjeti
protiviti ni najači neprijatelj!

Vodstvo maše stranke, ti naši narodni pr-
vaci, iskusni i odvažni borci, eto, složivši
se u jedno kolo, utvrđiše slogu, ojačaše
megjusobnu ljubav i poštovanje, udariše
tvrdi i nesavladivi temelj jakoj kuli na bra-
niku narodnih svetinja, pa se latili teška
posla da je i dograde... Tako naši vogje,
a mi vojnici? Zar da se tome samo vese-
limo i — bezbrižno ih gledamo? — O ne,
ne, bili bismo kukavice a ne vojnici, time
bismo teško pogrdili sveto ime Hrvat, oka-
ljali bismo dičnu pravašku vojsku! Mi pra-
vaški vojnici, ma gdjegod nas je pa i cigli
jedan, moramo odvažno i ustrajno za njima
svi ko jedna duša. Ogromna naša vojska
za sada, a po njoj cijeli naš hrvatski narod
što prije, treba da se valjano organizira, da
bude uvijek spravna uz svoje vogje i u
najžešću borbu prama onoj: svi za jednoga,
a jedan za sve! — Da to postignemo treba
nam prije svega uzorne discipline u našim
redovima: u prvom redu nepokolebiva po-
uzdanja i nesebična posluha vodstvu stranke,
a za tim megjusobna poštovanja i jedin-
stvena dogovorna rada. Svaki od nas vri-
jedi samo toliko koliko radi, a i to u su-
glasju sa slranačkim vodstvom k zajednič-
kom cilju. Ko bi inače radio kvario bi i
stranci i narodu, i obeščaščujuć neokaljani
pravaški barjak, kojeg je razvio neumrli
Starčević, obeščastio bi u prvom redu svo-
je ime.

Mi ponosni vojnici pravaške vojske, svi
jedne misli, svi jedinstvena rada lako mo-
žemo unaprediti i stranku i olakšati i onako
teško breme vodstvu i pojedinim prvacima.
Ne trebamo čekati za ono što već možemo
sami da nas pozovu, biva čvrsto stisnuti
naše redove i brat uz brata nerazdruženo i
vijerno raditi, Orgarizujmo se u mjesne i
predijelne klubove u pojedinim krajevima:
a za tim u pokrajinske ili ih oživimo i po-
punimo gdje već bijahu ili postoje. Sve to
prema potrebama mjesta i u dogovoru sa
vodstvom za pokrajinu, a ovo sa vrhovnim
vodstvom za cijelu Hrvatsku. O kako su
već postojeći klubovi bivše naše frakcije, a
i oni drugih, zamašne koristi donijeli stranci
i narodu! To su bila rasadišta za svaku
dobru akciju; to su bile utvide iz kojih su
pravaški vojnici jurišali i osvajali u svojoj

borbu; odatle su proizišli i naši današnji
prvaci i vogje. A zar, što su mogle poje-
dine frakcije ne bi još lakše i uspješnije
mogla ujedinjena stranka prava? Tim bi se
pružila prigoda braći, da se češće i lakše
sastaju i porazgovore, a iz izmjene misli

rad, Nestalo bi svagje i nesporazumljenja,
ljnbav i poštovanje bi se umnožalo, sma-
njile bi se često pogubne razlike, a iz ple-
menitog megjusobnog natjecanja u radu
očeličili bi se za ustrajnu i poštenu borbu,
koju mora da naš narod izdrži, Što je naj-
važnije uputili bi i mlagje pokoljenje, koje
će nas naslijediti, da udari i ostane trajno
na pravom putu, koji jedino vodi do sreće
i blagostanja naroda. — To je dakle sveta
dužnost svih nas pravaških vojnika!

Neprijatelji naši, dušmani naroda hrvat-
skoga, odrodi i slični dvonošci, udružuju
se, dogovaraju se, sastaju se... pa kad im
inače nemoguće gedaju da se ušuljaju i u
naše redove, da mas zavade i pocijepaju pa
oslabe i unište. Nu stisnemo li mi naše re-
dove organizacijom, oteti ćemo i njima i
svakom drugom, koji bi nam želio škoditi,
svako sredstvo iz ruka za uvijek i ojačati
ćemo tako, da će ih proći volja i pokušati.

akle, u prvom redu organizacija pravaške
vojske u svakom pravcu: ne propustiti ni
najsitniju stvarcu, ni u najzabitnijemu mje-
stancu domovine, što inože da bude na u-
har. Tako je i nama pravaškim vojnicima
i pojedincu i udruženim ju užena lijepa zgo-
da, da se iskažemo i odlikujemo plemeni-
tim radom, a nije samo junak vogja i za-
povijednik te onaj koji se proslavi ili gine
ua bojnom polju, junak je ne manji i onaj
koji u zatišju radi pošteno, odvažno i us-
trajno ma u kojem smijeru za svoj narod.
Budimo i mi pravaški vojnici takovi svuda
i uvijek!

Sve upute o tome što nam služe tražimo
od »Vrhovnog vodstva stranke prava«, i to
baš onog člana, koji je za svaku pokrajinu
hrvatsku imenovan, Za nas u Dalmaciji je
Don Ivo Prodan (Zadar) uz drugove Dr. M.
Drinković i Dr. Ivan Krstelj (Šibenik). Oni
pravaški vojnici iz drugih pokrajina neka
se obrate na svoje, a oni će u dogovoru
snama sve urediti i javiti u Zagreb, pa će
sve biti u najboljem redu. Pravaši, ruke na
posao — što prije to bolje! Bog i Hrvati!

Pravaši vojnici dubrovačke okolice.

(Donašajući ovaj poziv, naše će uredništvo
rado braći pravašima i sa svoje strane u
svemu biti pri ruci, Organizacija pravaške
vojske najpreča je naša potreba, jer samo
čvrsto organizovana stranka može da žive,
jača se i pobijedi. Eto u Zagrebu raspušten
sabor, ništa lakše da bude i u Zadru, a u
Sarajevu ... Neprijatelji su sa svih strana
navalili, sikću poput zmije u procijepu na
veličanstvenu pravašku slogu, nikakova sre-
stva neće propustili samo da rascijepaju
pravaške redove, s loga nam sveta dužnost
i pojedincima i skupinama sve tako ure-
diti, kako će nas nasrtaji naći na mezevu
ujedinjene, složne i jake. Organizujmo se i
pobjeda je naša sigurna! Uredništvo).

— Sta

 

okolici i tako se uvježbali za svestranu

i šulja kočijama, automobilima, parobrodi- |
ma, pješke, biciklom, pa komu bi ma izda-
leka palo na pamet, da je odnosni gospar
kakav genij....?

Pa kako je svršila Sokratova filozofija?
Naopako ....

Jednog dana optužiše Sokrata i osudiše
na smit, Optužnica je glasila, da uvagja tu-
gje bogove ; radilo se dakle o čisto trgo-
vačko-obrtnom pitanju, o slobodnoj trgovini
— o uvozu inozemskih bogova. Sam je So-
krat kriv, što je svojim odurnim, preveć i-
skrenim postupanjem otugjio od sebe sve
političke, vjerske i industrialne trgovce u A-
teni........ Sokrat je ragje imao peliti u-
čenicima, da ne izazivaju trgovce nikakve
boje, da ne osnivaju pučke blagajne i po-
sujilnice, zadruge i klubove, jer se njima
kvari posao trgovcima, a time i ćoravi na-
rod, kako što je on sam — Sokrat kvario
mladost »uvažanjem« bogova.

Nalazimo se u atenskom c. k, visokom
tribunalu. Na uzvišenom podiju šiba mrkim
pogledom publiku presjednik tribunala —
sudbeni savjetnik. Oko njega sjede dva pri-
stava — dok dalje, desno i lijevo, praveći
elipsu, koče se patetičnom pozom porotni-
ci, većinom trgovci i zunatlije, Na crnoj
klupi mirno i nehajno stoji Sokrat, bosonog,
gologlav. Okružuju ga učenici i prijatelji.
Galerije krcate kuriozna svijeta, koji je o-
čekivao od Sokrata divno i logično sasta-
vljenu samoobranu — mislilo se, da će u
tom kritičnom času prikazati i neoborivim

obrazložiti svoje filozofsko mi-

svjedoci. Presjednik postavlja odnosna pi-
pitanja Sokratu, a ovaj mudro šuli.., Te
bleau ! iznenagjenje i žamor na galerijama.

MRRliL

+... Ili se je prepao ili predvigja svoj fia-
sko. Neki prijatelji, zastigjeni, odoše. Sud
na temelju izjave porote izriče osudu. Radi
importacije inozemskih bogova i kvarenja
mlađeži po $. 150 kaznenog zakona u ime
naših vedrih arhonta (recte demagoga) osu-
gjujemo c. k. sveuč. profesora Sokrata na
smrt«. — Vani je svijet listom kazao, da
je profesor Sokrat nepatvoreni — makako...

I prof. Sokrat čami u tamnici. Premda je
sebe, kao budala, utopio u čaši vode, imao
je još fanatičnih učenika. Pohagjaju ga,
razgovaraju, tješe. Stvaraju plan, da ga po-
tajnim bijegom spase, a on, opet kao» ma-
kako, prezire njihovu pomoć...

Prema odredbi sudbene vlasti morao je
ispiti čašu otrova, Dugo se je i dugo ispi-
tivalo, od česa je bio sastavljen onaj o-
trov, tekar u zadnje vrijeme jedan povjesni
istražitelj iznašao je, da je ono bilo aten-
sko dioničko pivo, što je bilo sasvim loše,
kao u nekim našim ljetnim kavanama, a
naravno da je odma pokosilo slabi, stara-
čki [život izmorena Sokrata: umro je od
»delirium tremens«.

Zadnji dokaz Sokratove ludosti pruža nam
njegova zadnja riječ: »dužni smo Eskulapu
još jednog kokota !\« ... Osobito ovdje So-
krat je iskazao svoj kretinizam, kad je još
na zadnjem času života mislio na svoje du-
gove... Budala!..,

Žalim smrt prof. Sokrata, ali žalim i nje-
govu ludost,

Oprostite, ja sam ovo kazao o Sokratu
kao savremen čovjek, u pokladno vrijeme,,

Ali mi se nekako čini, da pokladi negdje
traju cijelu godinu!

Na žalost!

 

pametniji zaključak, složnije sile, uspješniji

»PRAVA_ CRVENA HRVATSKA«

Mi se ne razumijemo! |

nosimo zanimanim na razmišljanje :

pred malo-dana našlo se slučujno ne-

dolaskom na
U jednom javnom lokalu u Dubrovniku nije jenjalo,
manifestira u novinskim stu

Zagreb, 14/If. 1912.

 

God. Vitt.

ko će se plesati? O kako smo kratkovidni

| (Uzroci i posljedice). Raspoloženje ili bo- | Lučani: mi samo znamo vikati !
Primamo od jednog rodoljuba i rado do- lje ogorčenje, koje je izazvao Cuvaj svojim

koliko ljudi raznih slavenskih narodnosti. U- | drazu javnog mnijenja i u sličnim iskazima.

ratoč veselom raspoloženju, koje je megju

Ne saino nasilni režim, njegovo proluza-

tim više marije inteligentnim draštvom vla- konito imenovanje banom, raspust sabora, 0-
dalo, gospoda su mogla izmijeniti samo ne- | mladinska krv na zagrebačkim ulicama, bez-

koliko riječi za koje se držalo, da su sa-|

primjerni progon štampe, nego i sama či-

jedničke svim onim zastupanim jezicima. njenica, da na Markovu trgu sjedi personi-
Dakako, pri tomu nije manjkala niti komi- fikacija tiranije, bivši stražmeštar u Krajini,
čna strana kada se htjelo samo akcentaci- uzrokom je onoj potajnoj, ali cijelom zem-
jom oponašati dotični jezik, da te tobož ra- |ljom raširenoj vatri, kojoj je dovoljna još

zumije onaj, komu si upravio riječ. — Mi-
saoni čovjek našao je iz te okolnosti svoju
korist i crpio je iz nje nauk, koji se može
veoma zgodno prenijeti iz oncg malenog
dubrovačkog lokala kao slika u minijaturi
kod svih Slavena u monarhiji i izvan nje.
Školski sistem i obuka u opće naših sre-
dnjih škola, poznato je, da ne odgovara i
današnjem praktičnom vremenu i potreba-
ma. Mješte tolikih suvišnih materija i toli-
kih mrtvih jezika, s kojima se naš pomla-
dak za punih osam gladnih godina gnjavi
i davi, bilo bi bolje u svaka žensku i mu-
šku školu uvesti obligantno po koji slaven-
ski jezik. i

Predvigjamo, da će na ove riječi lativisti,
grecisti i talijanisti ustati na obranu svoje
tobož ugrožene materije, i svoga omiljenog
Omera, Livija i Tacita. Neka im bude slo-
bodno!! Ali ovdje se radi o opstanku na-

samo jedna iskra, a da plane velikim pla-
menom nepredvidnih posljedica.

Cuvaj je došao u Hrvatsku nekom osobitom

svrhom, Njegova misija ne ograničuje se sa-
mo, kao ona njegovih predšasnika, ne uz-
držanje status quo-a, ne samo odbijanje pro-
tunagodbenih pothvata, koje bi mogle imati

pravnih posljedica, već on prelazi iz de-

fensive u of:nsiru, da uništi svaki čin, koji
bi imao oznaku odcijepljenja Hrvatske od
Ugarske. Cuvaj ne ide za tim kao njegovi
predšasnici, da nagje neki dodir sa politič-
kim strankama e da se uvedu »normalni«
odnošaji u Hrvatskoj, već je njegova jedina

glavna svrha: slomiti narodni otpor iukro-

titi Hrvatsku, a za postignuće te svrhe neće
predati, kako je već dokazao, pred nikakvim
srećstvima, pa ni pred onim najskrajnijim,
o kojemu je odmah pri nastupu njegove
vladavine pukao glas, pred: dokinućem u-

šemu; treba najprije, da mi prama našim o- stava a uvedenjem apsolutizma.

kolnostima ostanemo svoji, da se bar inte-
ligencija razumije, da me postanemo smije-
šni u svojoj kući prama sebi kao u onoj
maloj dubrovačkoj kafani, a još manje pra-
ma drugomu, koji punim pravom zlorabi i
uživa gledajući ovu kulu babilonsku, koja
nemože bili dovršena, jer se radnici više
ne razumijeđu, pošto im se pobrkao jezik.
Drugi će kazati, da tu vlada školski sistem
i zakoni iz visoka. Istina je, ali ti zakoni
nijesu nepromjenjivi niti vječni kad su na-
še potrebe jače, i kad znamo ko nam ih i
zašto nam ih amo šalje.

 

I zbilja cijela dosadašnja taktika Cuvajeva

dokazuje istinitost ove vijesti i ujedno cilj
za kojim teži. Dovoljno je samo promotriti
postupak redarstva kod demonstracija. Ne-
ma naime dana, a da na llici i Jelačićevom
trgu ne čujete protumagjarskih i protuvla-
dinih poklika, pa i u Nedjelju za vrijeme
sviranja glazbe najednom odjeknuše Zrinjev-
com burni poklici: »Abcug Cuvaj«.

Dakle svaki dan, u svim glavnim ulicama

iskazi, a što je majinteresantnije: redarstva
nema ni blizu.

Ono stoji uvijek u pripremi i samo čeka

Pisma iz Zagreba.

(Položaj u Hrvatskoj). Sada je u Hrvat-
skoj nova era, koja se razlikuje od bano-
vanja Tomašića i Raucha, ali i nadmašuje
njihov režim. Ovo je era bana »jake ruke«,
koji ima misiju da stvori jaku unionističku
stranku; što to znači, obzirom na obnovu

zgodan čas. Doduše kadgod stupi u akci-
ju, nekolicinu pohvata, bez obzira na to jesi
li kriv ili nijesi, u zatvoru ti ne dadu obi-
čno za prvi dan ni vode, osude te nekoliko
dana i izaguaju te par godina iz Zagreba.
Ali obzirom na poslovični postupak vladi-
nih i policajnih organa u Zagrebu, io su
sve malenkosti, jer kad nema gaženja ljudi
konjskim kopitima, golih sabalja i hitaca iz
revolvera, to je sve ništa, pa je ponašanje
redarstvenih oblasti čudnovato, ali i sasvim

 

financijalne nagodbe, nije teško pomisliti,

»Jaku ruku« osjelilo je prvo novinstvo i
djaštvo. To su kušnje, koje se ponavljaju
ili zapravo traju 5 godina. Tri bana i pet
izbora u razmaku od pet godina znači mno-
go. Znači radikalizovanje elemenata i pro-
padanje nagodbenjaštva, a to je ono što o-
voj zemlji i trebuje.

Buduće godine ima se obnoviti financi-
jalna nagodba, a Khuen se boji toga novoga
experimenta sa ovakovim ljudima, koji sje-
de u saboru, pa nije se čuditi, ako novin-

razumljivo.

Demonstracije bi naime današnjoj vladi

dobro došle, ona ih želi, jer će jedino tako
moći da postigne svoju svrhu i baš za to
redarstvo ne spriječava izgrede odmah u po-
četku, već čeka neka zahvate što veće di-
menzije da onda može punom parom i o-
bičnim načinom uspostaviti red, što bi sa-
svim naravno opet izazvalo reakciju sa strane
mase, a Cuvaj bi rado posegnuo za skraj-
nim sredstvom, da umiri ovaj »buntovni«

stvo madžarsko bunca o trijalističkim težnja- | €lemenat.

ma čitavog sabora i vidi u današnjim pre-
stavnicima rušitelje velike im države.

Da li sve to koristi, i da li će biti u ko-
rist magjarona ovo stanje ex-lexa u Hrvat-
skoj? N& — možemo slobodno reći, — Da-
nas je skoro nepotrebno poticati i buditi
narod proti nagodbenjaštvu. Narod je osje-
tio što je to nagodbeno stanje, pa kojegod
srestvo upotrijebili vlastodršci, neće im us-
pjeti stvoriti većinu. Novi sabor neće bili
kao onaj izabrani a ne okupljen. Stranke će
se održati u broju dosadašnjem, samo s tom
razlikom, da će mješte stranke »narodnog

I baš je za to u Zagrebu nastao neki pri-

vremeni mir, kojega politički prvaci teškom
mukom uzdržavaju. Kažem privremeni mir,
jer u masi neprestano vrije, pa ni sami pr-
vaci oporbenih stranaka neće moći zadržati
onu buru, koja će skoro velikom snagom
provaliti.

A je li to pametno ?
Mislim da jest. Nijedan narod nije po-

stigao išta bez žrtava, pak neće ni hrvatski.

Ustrajnost, energija i svijest narodu bolje

je srestvo nego ijedno od Cuvajevih. —

 

napretka« doći jedna šaka od 5-10 ljudi —
a moguće i manje.

Trzavice stranačke su nestale, ili su u
mnogome umanjene, a to je plod bana »ja-
ke ruke«.

Pred neprijateljem zajedničkim nema pre-
piraka stranačkih i, kao što izgleda, sve o-
porbene stranke stupiti će na izbore zaje-
dničkim kandidatima.

Time će biti zadan udarac magjaronima, ko- | i
ji gledaju u neslozi pojedinih stranaka izbiti
sebi dobit, Najveći je tu uspjeh »stranke pra-
va«, jer sve ostale stranke ako i indirektno
postavljaju se na njezino antinagodbeno
stanovište i tako se radikalizuju elementi, koji
mogu koristiti prama našoj stranci sada a
još više u buduće, —

Položaj je u Hrvatskoj očito protuzakonit,
ali uzmemo li u obzir koju misiju ima novi
ban, interes je sviju stranaka, da se i ono
podrži, jer je javna tajna, da bi novi ban
u teškim prilikama bio imenovan komesa-
rom, a to znači sistiranje ustava. Toga se
stranke i boje, jer time bi se išlo ma lije
pak Cuvaju i Pešti. U zemlji je mir, ali taj

 

mir je spremanje naroda, da se pokaže u|poznato lanjsko mijenjanje prilika: one po- |
svojem najvećem pravu i moći — kod iz-| mirbe, zavade, mržnje, prijateljstva itd.? A
borne žare. na svršelku ko je svirao i zapovijedao, ka-

Vijesti iz naroda.

Iz Veloluke.
(Ne treba nam »usrećitelja«! Braćo iVe-

(lolučani, na oprez!) Još za predprošlih op-
ćinskih izbora bila se zametnula žestoka
borba u ovoj varoši izmegju demokratske

da tako reknemo općinske stranke. Ta

borba nije bila načelna, već se je jedino
vodila, jer protivnoj strani nijesu bile po-
ćudne neke osobe na upravi Općine. Ali
svu snagu, sav poticaj i smijer borbe da-
vao je većinom jedan čovjek, koji je težio
za svojim ciljevima, Pa dok su se velolu-
ški demokrati htjeli osloboditi tobožnjeg
korčulanskog gospodstva, dotle su upadali |
neopazice u šake nepozvanom blatskom go-
stu. I Lučani nijesu opazili, kako Kunjašić |
vrli s nama!... Kuo što gospodar marijo-
neta vrti, premiješta, zavagja po volji ona
drvena tjelesa, tako je isto postupao g. J.;
Kunjašić sa Velolučanima, osobito u _pro-
šloj godini. Ta kojem Velolučaninu nije |

Kad su se lanjske godine držali pomir-

bansku stolicu, ne samo što | beni sastanci izmegju obiju stranaka, uvi-
već se svakim danom io jače jek je Kunjašić dolazio jedan-dva dana pri-
pcima kao o-jje sastanka, da poduči svoje; pa onda etć

ga i ma sastanku, da i tu miješa, kako je
njega volja i sve kao da neće! A zašto smo
puštali, da se Kunjašić miješa u naše po-
sle i da dolazi na naše sastanke? Kad smo
se mi Lučani pačali u Blatske posle, ili
kad smo prisustvovali njihovom kojem sa-
stanku? Doista pružali smo našim postu-
panjem očiti dokaz naše moralne slabosti i
potištenosti, jcr smo pokazali, da sami ni-
jesmo kadri urediti naše domaće posle. Kad
je on bio tako smion, te se je ma silu htio
utisnuti za učitelja, morali smo i mi kao
nepozvanom gostu pokazati mjesto za vra-
tima! Ta dodijao je bio više sa svojim lu
kavim i poznatim postupanjem!

Ali je ipak doživio zastupnik Kunjašić
grdnu blamažu (a još će mu se koja teža
dogoditi l) u svojoj naumljenoj luškoj poli-
tici prigodom prošlih izbora općinskog u-
praviteljstva. Dok su mu maime bili pali
na lijepak skoro svi bolji od mjesta, dotle
su se našla dva razumna težaka-vijećnika,
koji su znali, da ih je narod izabrao, da
njemu budu od koristi, te koji su gledali
što narod sudi, pa su onda zađaji čas po-
mrsili sve račune Kunjašića, Evala im! da
su se pokazali razumniji, slobodniji i da
tako rečem demokratskiji, nego li sva de-
mokratska vojska Kunjašićeva!

Uprava je dakle zasjela na našoj općini,
na kakvu sigurno Kunjašić nije račumao.
Ta uprava treba da odgovara željama na-
roda, te treba da nastoji — osim drugoga
— istrijebiti sa općinske službe one ljude,
koji nijesu po ćuđi narodu. Gospodu od
uprave, pokažite se samosvijesni, te nemoj-
te opeta i Vi nasijedati raznim makinacija-
ma! Zar zbilja hoćete, da se i ma Vami i-
spuni ono mnijenje, da časti promijenjuju
ćud i mišljenje koje ste zastupali prije ne-
go ste došli na upravu ? Pazite, da je na-
rodu dozlogrdilo samovoljno postupanje ne-
kojih i da se radi takovih ne dogje opeta
do borbe! Ne spominjemo imena ni boga-
tih ni siromašnih, ni visokih mi malenih:
oni, kojih se tiče, razumjeće nas!

Preporučamo na svršetku gosparu Kunja-
šiću, da se ne miješa u naše domaće po-
slove, kao što se ni Velolučani ne miješa-
ju u Blatske, jer znamo za čim sve to ide.
Uvjereni smo, da treba da rade složno Bla-
to i Velaluka, ali samo u zajedničkim po-
slovima; inače neka svaki uredi svoju ku-
ću, kako najbolje znade. Mi ne bi imali
ništa proti tomu, da nas upućuje jedan i-
skreni prijatelj, ali, ali... Zar se ne sjeća-
mo onih dviju glasovnica prigodom općin-
skih izbora za treće tijelo? itd. itd. — Ve-
lolučanin.

Iz Kotora.

(»Legaši« na poslu!) Mjesni talijanaši
obdržali su ovo dana svoju skupštinu, u
kući jednog činovnika »lalijanca« iz — Tro-
giral Uza sve naprezanje jedva ih je bilo
33, na čelu sa »talijancem« Rajmundom
Sbutegom! To su vam ti zgoljni »Talijanci«
u Boki, inače većinom ć. i. službenici. Što
se pak tiče njihova »vijećanja«, to ne za-
služuje da se ozbiljno osvrćemo. Puštimo
ih, neka se zabavljaju, t4 i onako sino u

karnevalu!

(Nesreća). Na zadnji dan prošle sveča-
nosti članu Bok. Mornarice g. T. Smodlaka
odape se puška te mu ponese dobar dio
ruke. Moralo se je poslati ga u dubrovačku
bonicu. Čitava Boka Kotorska, pa da još
nema svoje bonice u Kotoru! U saboru je
doista i sada bilo o tome govora, ali mi
smo obećanja već presiti! | bez molba i
pospješnica bilo bi vrijeme, da se ta opća
potreba napokon vidi oživotvorena! i

(Uzalud vam je! Pravašku glazbu ne-
ćete srušiti!) Neki »slogaši«, koji ima pet
godina da se naprežu, kako bi stušili pra-
vašku glazbu, neće da se napokon okane.
ćorava. posla, već su opet upregnuli izne-
mogle sile, Pamelnije bi uradili, da paze
svoje jadne posle, a neka našu glazbu o-
stave na miru (lok je za vremena! Inače.
prisiliće nas, da se latimo diugih, uspješni-
jih srestava, pa će biti trke i zapomaganja
»braći Srbima« .,. Uzalud vam sva srestva,
a i sami ste se mogli uvjeriti, da što god
više rovarite, pravaška glazba sve io vi-
dnije napreduje. Od postanka naše, slogaška
je imala tri |