CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI $ POŠTOM NA GODINU K 6. 3 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, : : i 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO tutti PRID SRSRNSIPSIEPJRSNIP NS U SMATRA SE )A JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. AenatVstja ALDA a ASA MASSA: IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. tai ta rtAA i 4 PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 530 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NRBFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. 4 titnA A RAPA AAS rt pil PRSP SAP Br. 366. Da li bolje ili gore? Važne su se dvije promjene slučile u vrhovnom krugu naše Monarhije. Grof Aehrenthal, ministar izvanjskih posala, još prilično mlad umro je, a mješte njega bje imenovan u svojstvu ministra grof Leopold Berchtold, do- sadašnji poslanik u Petrogradu. Nagla i nenadna smrt pokojnog ministra naj bolje dokažuje, da se je bio povukao radi slaba zdravlja i da sve ono što su novine donašale nije bilo drugo nego izmišljotina. Istodobno je otstupio, kao što izvi- jestismo, i ministar zajedničkih financi- ja barun Burian, a imenovan je mjesto njega bivši ministar financija Dr. Lav vitez Bilinski, presjednik poljačkog klu- ba na carevinskom vijeću. Te promjene s našeg jugoslavenskog gledišta — jer tim obuhvaćamo cijeli Balkan — hoće li biti za bolje ili za gore? Veliko pitanje, kojemu će se moći odgovoriti do nekoliko godina; ali se ipak može nagagjati, i kad se promisli na sve i vagne pro et con- tra, zaključak bi bio da će biti za bolje. Pokojni je ministar Aehrenthal zai- sta dokazao da ima znanja, spreme, odvažnosti i takta u prigodi aneksije Herceg-Bosne; ali je prezao od Sla- vena, tako da su veoma bili nategnu- ti odnošaji naše Monarhije i Rusije sa balkanskim državama s druge strane, a da ne spomenemo sve ono tužno i nevoljno što se je zgodilo u istoj Mo- narhiji na štetu Slavena. Novi je mi- nistar grof Berchtold skoro neprekidno bio u Petrogradu kao savjetnik a pak kao poslanik. On je tamo bio veoma uvažen, ljubljen i poštivan; on je ta- mo vidio od kolike bi sreće bilo za Monarhiju da se odnošaji svedu na uzajamno prijateljstvo ; on je mogao tegnuti što se kaže rukom, da kod nas Slavena ne postoji tendencija na pan- slavizam ni panrusizam; on kao vješti i okretni državnik bez dvojbe zna, da nezadovoljstvo navede mase na sva- kojake domišljaje, a u očajnosti i do vratolomnih pothvata, te se je nadati da će izvanjsku politiku voditi tako, da stojeć čvrsto na trojn.m savezu, isto- dobno zametne skroz prijateljske odno- šaje sa ruskim carstvom, sa pograni- čnom Srbijom i Crnomgorom, a u Mo- narhiji dade malko oduška razložitim i opravdanim težnjama i željama Čeha i nas Slavena na jugu Monarhije. PODLISTAK. = LJUBAV. Crtica iz života. Zabilježio — ja — U cijeloj kući vlada grobni muk. Na čisto uregjenoj postelji, u pokrajnoj sobi kuće, leži starica. Lice joj je blijedo, usahlo; a oči mutne, upale, Niti se miče, niti govori... tek što je duh u njoj. Ukućani su do nje svi na okupu, samo tamo u jednom kuta obližnje sobice — uz koljeno držeći dva mališa, jeca mlada že. |— na... najmlagja joj i najmilija kćerka, de- ruka staričina. Starica je čutjela, pa se još jutrom sa svima oprostila i poljubila, blagoslovila svo- o I — dala pozvati svećenika. — O podne kao da je bolesnici bilo lake, oči i pogleda u okolo, kao da ne: traži... pa će tihim, tihim glasom ;| dii AVANT v Žalosna je činjenica za nas, da je i- menovan ministrom zajedničkih finan- cija vitez Bilinski, jer cijenimo da se je mogao u našem narodu naći zgo- dan muž da pokrije to mjesto, a ne da budemo uvijek ko tužna Pepeljuga, ili bolje prosjak Lazar koji kupi mrvi- ce sa bogate sofre; ali koliko god bi- lo teško našem narodnom ponosu, jer naš nije imenovan, ipak se radujemo jer je zasio na to najvažnije mjesto Slaven, Poljak, koji nosi u grudima slavensko srce, i koji će gledati da braći svvjoj na jugu bude na ruku, da ih već dalje ne tlači odurna ruka ko- jekakovih Kallaya ili Burjana. Naš na- rod kaže: krv nije voda, a do viteza je Bilinskoga da posveti tu mudru po- slovicu, i da svoje ime proslavi kao zdušni zagovaratelj i obranitelj našijeh prava, za kojim uzdišemo otkad smo odrasli. Osijedili smo, a narodnog ni- kakvog dobra vidjeli nijesmo; ne osta- je nam nego uhvanje, a to je sidro spasa, da će sunce i do nas za naši- jeh dana ako ne svjetliti svom _ žesti- nom, barem se ukazati na mutnom na- šem obzorju. Ipak se kreće.... Ipak se kreće naprijed hrvatsko pitanje. Bilo pravo ili krivo našim »prijateljima« Ma- džarima, Talijancima a naročito Srbima, hr- vatska stvar počela je zanimati širje krugo- ve. Nije više hrvatsko pitanje samo hrvatsko —madžarsko pitanje, nego je to pilanje čitave monarhije, kao što je bilo 1848. a ta- kogjer i 1861. godine, To naše hrvatsko pitanje nastojao je famozni Khuen-Hederva1y posvema i jedino madžarskim učiniti, dočim je pri nastupu njegova banovanja poradi Davidovih noćnih grbova riješavalo se u Be- ču. A kako je taj Khuen uživao a uživa i sada na mjerodavnom mjestu tako rekuć ne- ograničeno povjerenje pošlo mu je za ru- kom stvari Hrvatske posvema dobiti u svoje ruke, t. j. u mađžarske ruke. Nebi mu bilo pošlo za rukom, uz svu njegovu bezobzirnu energiju, da mu u njegovim madžarskim o- snovama nijesu hrvatski Srbi pripomogl'. Kroz dvadeset godina vijemi su bili sluge lošeg gospodara madžarskoga proti svojoj vlastitoj domovini Hrvatskoj. Istina je, da su im obilne mrvice otpadale sa stola ma- džarskog satrape; nu najposlije ipak je do- broćudnim Hrvatima to madžarsko-srpsko ponašanje dozlogrdilo. Najprije su u Za- grebu Srbima p« kazali, da su ipak Srbi u Hrvatskoj, te da moraju imati obzira prama Hrvatima. Jer neka znadu, da ih Hrvati ho- će i priznaju za braću, ali za svoje gospo- dare, milošću madžarskom, neće ih. Onda je došao na red Khuen paša, te neka Bogu zahvali što je živu glavu iznio. Nu Madžari Imastavljaju svoj posao. | opet je Khuen u »Da mi ga je vidjeti... samo...« i dubo- ki, teški uzdah zakrči joj riječ. Samo je još suza, žarka majčina suza lazila niz narova- no staričino lice, — Daleko tamo, najmlagji joj sin Ivan bijo boj, strašni, krvavi boj: na život i smrt; sveti boj: za Boga i Hrvatsku — protiv ja- ka i moćna dušmanina. Oko dva sata poslje podne donesoše mu brzojavno pismo. Otvori ga... pročila.. potrese čitavim tijelom i pade onesviješćen sve u jedan tren, Nešto kasnije ugje k njemu prijatelj — jedini, koji je ostao uz njega nepokolebivo, dok mu druge prisiliše da ga ostave. Ta- kova je — zapovjed bila! »Za Boga« — kli- kuuo — »Ivane, Ivane, što ti je?« — pri. skoči da mu pomogne. ' eOLLSA tS Alat JES SS DA a OST a SJ ES Bla AJE SaN oš U DUBROVNIKU, 2 MARTA 1912. vlasti. Samo je sreća za nas Hrvate, što ga Madžari ne podupiru. Nikakova više neće i- mati uplivnijega čovjeka u Beču, nego što je on, Khuen-Hedervary. Vidi se da je neka viša sila kaznila bahatost madžarsku, te o- ni ne vide u Khuen-Hcdervaryu najuplivni- jega muža u monarhiji, i njega upravo ne- mogu i ne produpiru ga. A lukav je taj Khuen. Tako je namakao Srbe u Banovini, da ih je opčarao, zaslijepio: te su pomišljali da će i zavjetnu srpsku misao pomoću Khuena i Madžara ostvariti i u život provesti. Svak je bio u tome uvjeren, da će iza o- kupacije slijediti aneksija Bosne i Hercego- vine. Samo su Srbi — inače veliki cincari — u svom slijepilu pomišljali, e će im Bo- sna i Hercegovina u krilo pasti. Mi bi rada znati, ko bi na svijetu, da je bio na mjestu naše monarkije, Bosnu tako rekuć poklonio Srbima ? Da nije Rusija morala, nebi bila izašla iz Bugarske; a znamo da je skoro do rata došlo izmegju Austrije i Rusije radi Kaulbarsa u Bugarskoj. Ne vjerujemo, da bi se i Srbi bili podavali toj fiksnoj ideji; kad ih nebi bili Madžari opčinili, kako će im oni pomoći do Bosne. A kad tamo izve- dena je aneksija, a miljenice Mađžara i Khuen- paše došle su na optuženičku klupu. Tako se je poigrala madžarska mačka sa srpskim mužem. Tako je ta madžarsko-s1pska igra pioti Hrvatskoj svršila. Srbi kad su se do- zvali pameti, sa Hrvatima počeli su se bra- timiti, ali opet ne za Hrvate nego i opet za srpsku zavjetnu misao. Ali me proti Ma- . | džarima nego proti, Beču. Kao da su u Beču Madžari! Nerazumljivo je to, kako ima i megju Hrvatima a po gotovo megju Srbi- ma muževa, koji za svaku nedaću i nepra- vdu nanešenu Hrvatima i Srbima krive Beč. Ako je do 1848. godine možda Beč odlu- čivao u monarkiji, ali od te godine odlučuje Budimpešta. Za pravo govoreć odlučivali su do g. 1868 Nijemci, dočim od te godine glavnu riječ vode Madžari, Ne odlučuje tu Beč, t. j. dvor, nego madžarska prevlast, A zašto ? Jer su Madžari sa Nijemcima podi- jelili vladanje; a mi smo Slaveni bili pre- slabi pretrgnuti tu njihovu premoć, Ta vi- dimo u ovoj poli austrijskoj koju borbu su izdržali te ju i sad podržavaju Česi u ze- mljama česke krune, Premda su u većini, te imaju za sebe i feudalno plemstvo, zna- nje i imanje, ipak teško idu naprijed, Ko- je čudo, da se i mi Hrvati teškom mukom odupiremo prevlasti madžarskoj. Tim teže, što su na strani Madžara obično Srbi. Oni u misli, da rade za svoju zavjelnu misao : rađe i proti sebi i proti nama. Mi Hrvati osim bana Mažuranića nijesmo ni imali bana, koji bi istiuski hrvatski o- sjećao. Jer ako se i jest ban Pivao Rauch prikazivao Hrvatom, to je on ipak kao ex- ponent madžarski u kritično za Hrvate do- ba morao provagjati veleizdajničku parnicu proti gragjanima hrvatskim na komandu ma- džarsku a proti hrvatskim interesima. U opće čudnu igru zaigrali su Madžari proti Hrvatima. U banovini kao da progone Srbe, jer da stoje uz Hrvate; dočim im u Bosni po- goduju, jer rade proti Hrvatima. Madžari će u- On je stao tako, ukočeno, a da se ni maknuo nije, Jedino se pričinjalo da k pr- sima pritiskuje desnicu u kojoj je grčevito stiskao komad papira. Prijatelj ga poduhvati, pričigne i položi na obližnje drveno sjedalo, uz stol jedino pomješće male mu uredničke sobice. Uhva- ti za papir, da vidi... o u to se probudi i on. Opaziv miloga prijatelja svoga, jedinu u- tjehu svoju u teškim danima koji ga za- .|skočiše, udari u jecanje .. . pobije ga ledeni znoj | opet se obesvijesti. Ovaj mu istrgne papir, razvije ga i vidi; »Dogji, majka je na umoru, želi te zadnji put vidjeti, Otac,« — »Jadni moj Ivane« — vine mu uzdah, a suza mu sijevnu na oku — »majka ti umi- re, & ti daleko od nje u krvavom boju; i korica ti suha hljeba fali. Razumijem bol tvoju: bori se u tebi žarka sveta ljubav za dobri narod naš | sinovska ljubav pram ro- činiti i pokušati sve, da obale Hrvate: znajući dobro, da oslabivši Hrvate lako će sa Srbima. Upravo sada kao da je bijesnilo obuzelo Madžare. Oni u Hrvatskoj upravo su na muke stavili dobroćudne Hrvate. Da je na njihovu mnogi bi došli ma vješala. Hoće oni milom ili silom pripitomiti Hrvate. Nu Khuen-Hedervary kao da je zaboravio, ka- ko je prošao u Hrvatskoj i kako je i oti- šao. Što je njemu Khuen-Hedervaryu po- šlo za rukom, neće moći a ma nikomu drugomu više poći za rukom. | ne može poći. Jer su se i Hrvati osvijestili, a čini se da i Srbi dolaze k pameti. Hrvate kao da ostavlja njihova narodna mana, nesloga. Stranka prava obuhvatila je sve krajeve hr- vatske, te se ujedinila. Do sada bilo je pra- vaša posvuda gdje ima Hrvata, nu bili su za sebe. Teda negda okupili su se, sjedi- nili se i organizovali. Slovenci i to katoli- čki Slovenci poduprli su ih i bili im pri ruci. Ako je ko bio pozvan da nam pre- dnjači, to su bili Slovenci, i to oni Sloven- ci, koji ujedno visoko dižu i barjak krš- ćanski. Kako su oni divno uredili i poskr- bili se za narod svoj, da je milota to čuti; te se samo tomu diviti i nasljedovati ih moramo. Možemo tim više, što oni upravo kršćanskom samozatajom sve nam pružaju; dočim od nas tako rekuć ništa ne traže. Možemo Bogu hvaliti, što ih imamo za susjede na tako rekuć najpogibeljnijoj toč- ci, proti Nijemcima. Ko je megju njima živio, te na svoje oči motrio njihovo jadno stanje; gdje ih Nijemci već za siguran za- logaj smatrali: taj može procijeniti njihovu upravo divsku borbu proti Germanstvu. Ne znamo da li je ikoji slovinski narod tako se časno podigao na takvom kulturnom boj- nom mezevu kao Slovenci. Naročito i na gospodarskom polju. I tu je bila i kako o- čajna borba. Ne samo proti novčanim za- vodima njemačkim, nego i onim liberalnih Slovenaca. Jer | ti nijesu bili na korist na- rodu nego na korist pojedinaca. Možda u tome i stoji strah i trepet stanovitih liberal- nih Hrvata pred kat. Slovencima, jer se i oni boje za svoje džepove. U toj svoj nji- hovoj borbi prednjačili su im njihovi kat. sveštenici, dakako i uz darovite i spremne svjetovne rodoljube. Na bez kat. klera Slo- venci nebi se bili na takovu visinu pridigli. Kler je bezprimjernom samozatajom i pri- jegorom obavljao svaku rabotu na narod- noj slovenačkoj vjeri. Nije tu bilo pitanja po srijedi: koliko će to meni nositi, što ću ja od toga imati; nego kako ću najbolje koristiti svome narodu. Otuda megju Slo- vencima tako zvani klerikalizam. U glužbi za narod stekli su ljubav narodnu. Sloven- ski narod zna zašto slijedi svoje svećenike. I u tom treba da uči hrvatsko svećenstvo od slovenskoga. U službi, nesebičnoj službi za narod hrvatski, Ako i jest popreke hrv. svećenstvo i do suda prednjačilo ostalim stališima u borbi i radu za hrv. narod. Sa- da po gotovo mora. Naprednjaštvo hoće da zasjedne i na pravaški stol. Nu iskustvo nas uči, da su nekadašnji najveći vikači pravaški malo po malo kao naprednjaci, ditelja .. . htjeo bi da ideš — rado bi ostao... okrutno srce izroda ne pozna svetoga čuv- stva ljubavi... Što sad? — Plemeniti mla- diću, Bog ti pomogao !« — Sutra se dan Ivan pridigne, Glava mu je teška, teška; ruka mu se trese, a blijedo li- ce odavalo je unutrnju muklu bol, pa je jedva jedvice mogao da napiše: »Mila moja majko | Srce mi cijepa od boli. Ah! kako bih ra- do došao, letio bih, da još jednom polju- bim tvoju blagu ruku, tvoju sijedu kosu ; da me blagosloviš. — Ali, jao si ga meni!... i LEDA ALE SS ĐL DagraSJ EJESSDa ONJ u. | praktični naprednjaci, zašli u tedove magja rona. Kao uzor takovih naprednih pravaša služi huljitelj Gospodina Jezusa: Dr. Frano Spevec. | taj je bio i te koliki pravaš! A sada magjarončina... S toga treba poput Slovenaca isticati kršćanske ideale u pra- vaškim redovima svagdje i na svakom mje- stu, jer vidimo kako tako zvanim mapre- dnjacima ne samo hrvatskim nego i po dru- gim narodima, slabo stoji do naroda; već gledaju za sebe, da bude njihovo dobro; dočim narod iza njih dolazi. S toga i danas naprednjaci osobito oni u koaliciji, smiju se državnom pravu hrvat- skom. A kako nas je nedavno iskustvo na- učilo, i pravaši neki ter neki, koji ne mare za kršćanstvo, dali su se birati kao prava- ši, te kasnije uskočili megju nagodbenjake, samo da dogju do korita, do vlade. Na- godba, kako ju tumače Madžari, izvor je svega zla u Hrvatskoj. Ta nagodba vrijedi samo za Madžare, oni ju tumače kako nji- ma ide u prilog. Pokraj najbolje volje mi s nagodbom ne možemo naprijed. Za nas Hrvate bilo bi zlo, kad sad nebi bili s na- mi Slovenci. Slovenci s Hrvatima u Dalma- ciji mnogo će zlo zapriječiti u Banovini. Dokazati će Madžarima, da nijesmo sami. Naš položaj na more za nas je od veliko- ga domašaja. Bez mora se velevlast monar- kije ne može pomisliti. A mi smo na moru i s nama moraju računati. Na to bi morali i Srbi promišljati. Njihov položaj nije to- liko povoljan kao maš hrvatski. Na Srbiju se Austrija ne mora toliko obzirati, koliko na Hrvatsku. Srba ima malo na moru. S toga bi oni već i radi sebe morali nas Hr- vate bezuvjetno podupirati. Njihova zavje- tna misao bez nas Hrvata ne ima smisla, sve kad bi se mogla provesti. Dok njih u Dalmaciji ne ima ni petina, dotle o srp- skom primorju ne ima ni govora. Mi vidi- mo kako razboritiji Srbi po hrvatskim kraje- vima nekako su počeli se priljubljivati Hr- vatskoj, dočim oni u Bosni kao da ne sna- du svojom glavom misliti, Pogoduju Ma- džarima proti Hrvatima. | tim olakoćuju na- jezdu madžarsku i u Bosni. Kao da im te najezde nije dosta po Slavoniji, gdje srp- ski elemenat a i hrvatski gubi se ispred ma- džarskoga. Eto im Nijemaca ispred Beogra- da u Zemunu, koji je više njemački grad nego li hrvatski a i srpski. Ugledajmo se u Slovence, ugledajmo se u njihovu na kršćanskim principima istaknutu borbu, pa ćemo i mi uz pomoć Božju pro- kročiti naprijed ! Primjetba Uredništva: Donosimo ovaj članak, koji je same na zgoljnim po- vjesničkim činjenicama ; a pridružujemo se rado značajnim riječima, kojijem je oslovio naše Srbe u pokrajini i one u koaliciji u Banovini e da bi poradili pa s nama, za skupno i istovjetno si narodno dobro. Ispovijedamo, da je istup i u Zadru i u Banovini, glavnih srpskih rodoljuba korek- tan i pohvaljiv, a uvjereni smo, da će nji- hov div postignuti i to, da še E u Herceg: -Bosni e svoje rade skupa sa svojom bra- m E 0 a smo odbacili tutorstvo, koje nam se nameće biti zdrava... Evo ti moje slike do tada. Doći ću što brže... Primi vrući cjelov od oca mjesto milog ti sina Ivana«, Dva dana kasnije, iza kako je stiglo pi- smo, dobra je starica — uz iskrenu žalost svojih i mještana bez razlike — zaklopila za uvijek svoje oči, Zadnja joj je riječ bi- la: »Ivo, sinko... Bog ti bio na pomoći! — Da je ko — godinu dana kasnije — pro- šao istoga dana o zalazu sunca mimo kra- sno grobište lijepe i napredne varoši J, na Pelješcu, bio bi uočio mladoga svećenika uz sijedog starca moliti na jednom grobu ... Molio je... da, molio je za svoju majku, za narod, za... jest... molio je i za one, koji mu ne dadoše da majku vidi još jed- nom — u životu! — ud a