Mestu ast RA AJ RSA A aL RJSA A la JENS S A SLINE NJ 4 | Ber. 367. ra CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K6. 3 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN X I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. \ ) ARNE IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. estate rut ? Ž PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA 1 DOPISI UREDNI. ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PBTIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NBFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Prut stutsta stu MRLERA AJD PASE RJE VAR RS estas Naš hrvatski sabor. Otkad postoji nije nigda lošije iz- glede imao da neće moći poslovati, nego da će se razići. Tu skori izbori, u kojim se nijesu mjerile riječi ni pri- birala srestva; izjava stranke prava da će bezobzirno opstruisati, kad je skra- ćena u svim pravima od većine; ve- ćina koja je bahato navještala e će slo- miti pravaški otpor; permanentni od- bor učitelja, koji je zagovarao potpu- nim pravom svetu svoju stvar, priti- snuto o zid nevoljama neimanja i sku- poće, ali nije uvijek jednakom mjerom i nepristranošću stavljao na dušu svoj pravedni zahtjev zastupnicima; prešni predlozi stranke prava da se učiteljsko pitanje uredi prije svega i neodvisno od proračuna, a onaj većine da se dade potpuna vlast presjedniku, sve je to kao silno sijevanje navještalo strašnu oluju, po kojoj lasno da sabor ili bude odgogjen ili raspušten. Prilike nijesu mogle biti lošije: ali ipak uz dobru volju jedne i druge stranke, (tako ka- žemo jer su srpska stranka, divljaci i talijanci stali uz većinu) došlo se je do priličnog sporazuma i sabor je u malo prilično uradio i zadovoljio prijekim potrebama. pokrajine. Kamo sreće da je većina odma s prve zauzela takovo stanovište, da se izravno sporazumi sa pravaškom strankom, i da se ne otuca oko nekih pragova e bi se srela sa braćom. To bi b.lo bez dvojbe dičnije za nju, a stvar bi bila prije svršila. Trebalo je mdči neki predlog, po ko- jemu niti bi većina predala oružje, niti bi pravaši izgubili od svoga ponosa i od narodne časli. | taj se je predlog nasao: jer je pravaška stranka pristala da glasuje privremeni proračun za 9 mjeseci, a tražila je istodobno da se odma izabere odbor, koji će urediti novi zakon za pokrajinske izbore, tako da iz žare izagje nepatvorena narodna, volja, da razmjer odabranih zastupnika: bude pravedniji, a nadasve da se u- ESA DADA ALGA DSR i tanji EV ve od klone sve one iznimke, koje su naj- više davale povoda općem negodova- nju. A da se nebi ta neophodna po- treba dulje provlačila, pravaška je stran- ka istodobno zahtjevala tvrde garan- cije, da će odbor faktično i žurno iz- vršiti naloženi mu posao. Većina nije mogla dati tražene garancije, osim svoje besjede, ali se i ta prepona uklonila, jer je stranka prava otklonila glasova- nje proračuna samim svojim glasom, i tako je saborisanje svršilo. Opet ve- limo, kamo sreće da se je s prve krenu- lo putem sporazuma, jer učinila je malo docna, ali još na vrijeme da ne dovede poslovanje do memogućnosti. Put je našast i naznačen, te ako u dušama zastupnika postoji pravo rodoljublje, ako hoće da prištede tužnoj pokrajini nevolje i nesreće prošlih izbora, o- gromne troškove, a nadasve onaj žal i surovost koja truje narod i odvraća ga sve to više od rodoljubnog pre- gnuća, imali bi se dogovoriti i po do- govoru urediti novi zakon za pokra- jinske izbore, tako da uklone sve spo- menute nevolje i da se prepušti na- rodu da prema uvigjavnosti i volji svojoj izabire koga hoće da ga zastupa i da zagovara njegove interese. Ako se to postigne, onda sabor, koji je odgo- gjen, završio bi baš izgledno i rodo- ljubno svoje poslovanje, i mogao bi kazati, da je svome narodu dao pravo dobro i pravu sreću. A da se to po- stigne, neka izabrani odbor ne bude tako tjesnogrudan da donese već go- tov zakon u sabor a da javnost ne zna na kojim je temeljima sazdan; nego neka ga dade na vrijeme tiskati, tako da listovi i ugledni rodoljubi mogu u- činiti opravdane i razložite svoje opa- ske; tako će sebi olakšati trud i rad- nju a narodu će dati takav zakon, koji će dugo potrajati, a da ga ne bude potreba promjenjivati. Naš narod do- bro veli; četiri oka bolje vide nego li dva; a što je u svakoj običajnoj stvari ima biti nadasve u onoj, koja utišti sav narod. Mi se dobru nadamo, a bila sreća da se ne prevarimo! Udesni Khuen. Ne vjerujemo u udes, ali ipak ko prou- čava povjest naigje često na takove doga- gjaje, na takove slučajeve, e bi rekao da ih neka nevidljiva udesna ruka provagja. Ono što su stari Rimljani spominjali omen-nomen, kao da se gdje do piknje izvrši. Kakovo je banovanje bilo zloglasnoga Khuena grozno su oćutjeli maši oci, a eto sada ćutimo i mi gvozdenu njegovu ruku. Bezobzirno satrap- sko njegovo vladanje, uz silu i korup- ciju, dovelo je bilo našu braću u Banovini do očaja; pucalo se je u narod, i svukud se podigoše urnebesni prosvjedi, gdjegod je bilo i jedne hrvatske duše glasno je va- pila osvetu na bezakonja, još glasnije va- pila pravicu od krune. Demostracije zare- dale čitavom zemljom, u svakom kutu od gradova do selija, kroz Europu raširio se je glas od užasa, zastupnici bez razlike stranaka pohrlili u Beč da od krune isprose utjehe svojim jadima; prosvjedi kao uzbi- bano more ne samo se množili u stari svi- jet, nego i u novi, čak u Americi. I sijedi viteški se vladar i kralj odazove narodnome vapaju i makne udesnog Khuena sa banske stolice. Ni nakon njega nas nije grijalo sunce željene slobode i jedinstva, ali se je živo- tarilo i narod je pasao snage da izvojšti malo po malo u granicama ustavnosti svoja željena prava. Eksponenti su madžarske sile vršili njihove naredbe, ali u granicama prilično umjerenim. Bilo je pače doba na Rijeci kad su se Hrvati bratimili sa Ma- džarima. Ali su prekomjerni zahtjevi Ma- džara dodijali vrhovnim krugovima, vojnička je sila zauzela zastupničku kuću i poslala svojim kućama zastupnike; proveli su se novi izbori, a većina je nadošla još gore i žešće raspoložena proti Beču, i onda bi pozvana vješta i željezna Khuenova ruka da razgoni, pak bilo kojim srestvom opo- zicionalce. On izvrši svoj mandat vješto i bezobzirno, kako ga je provagjao i u Hr- vatskoj, a istodobno kad je gnječio i da- vio opoziciju u Madžarskoj, kivan na hr- vatski narod, koji mu je na silu pripravio pakrački dekret, stane da bezobzirno dira u staru ranu. Zadrži za sebe hrvatsko mi- nistarstvo, otpošalje nekoliko banova sve usilnijih, dopušti da se bezočno krše sve- RATA Ap OS PA JS ARE U DUBROVNIKU, 9. MARTA 1912. čane ustanove nagode, potjera na silu ne- koliko puta zastupnike, koji mu u većini ne bijahu prikloni, pokuša svaki nasilni način, i uradi da je plam u narođu uski- pio, da se dogje opet do očaja, do izgreda, do pucanja, do narodne nevolje kao za ne- slavnoga svoga vladanja kao bana. | eto se ponovno sva zemlja diže na noge, pro- svjedi, demostracije sve to više se šire, Europom vapaj naroda odmnjeva, svečani prosvjed i smjerna je molba prikazana si- jedu vladaru i kralju, ocu i dobročincu na- rođa, da makne onoga koji je dva puta naveo vijerni hrvatski narod do marodne propasti, da se smiluje onijem te traže pra- vicu i jednaku mjeru za svakoga. Ufat je, da će narodni glas naći milosti, toli više, jer ga ni u Ugarskoj ne trpe, a padne li Khuen, stopro onda ima nade da će odla- nuti tužnom iskušenom našem narodu. e. e e Vijesti iz naroda. iz Veloluke, (Na odgovor). Onaj zadnji dopis »Prave« rekbi da je uznemirio nečije živce, jer eto čitamo u br. 16 »Narodnog Lista« nekakav brzojav Kunjašiću iz Veloluke, gdje se u ime »cijeloga pučanstva« »osugjuje« tobože drski dopis »Prave«. Na brzojavu je potpi- san načelnik Joković. Zar pak misli načel- nik Joković, da je s onim brzojavom obo- rio naznačene navode u dopisu »Prave«? Mi znamo da su gospoda naučna kaditi Ku- njašiću i klipsati za njime kao da ih je su- gestijonisao; ali što koriste svi ti brzojavi i možebitne izjave kad stvari navedene u onom dopisu ne dadu se pobiti, ma ni za dlaku? — Pa nijesu li svi u mjestu, koji su čitali onaj dopis, priznali da je istinit? To je meni dostatna zadovoljština sigurno veća, nego li je brzojav Kunjašiću ! Nu rekoše neki: onaj je dopis izvando- ban; ako je negda ono bilo, više sada nije. Na žalost onaj brzojav Kunjašiću svjedoči, da još i danas traje isto stanje. To sam ja i prije bio opazio, pa sam želio baciti ma- lo svijetlosti u prošlost, e da ljudi ne pa- nu opeta na lijepak, sjećajući se prošlosti. Ko pak znade čitati, bilo je naznačeno ta- kogjer, kako treba očistiti općinu od nekih osoba; ali gospođa kao da ne razumješe, pak s nekakvim brzojavom misle sve dru- go pokriti. Ali kad je brzojav tu, pogledajmo kakav je to brzojav. Tu se kaže, da »svi bez ra- zlike osugjuju drski dopis« »Prave«. Kako ima smionosti da prof. Joković tako govo- | ri? U čije je ime on govorio? Zar ne zna da su svi pametniji i slobodniji u Veloj. govorili isto ono, što se nalazi u dopisu? Nek se pokuša propitati po Velojluci, pa će onda vidjeti, što se misli o nastojanju Kunjašićevu !_ Ako ne bi bilo pritiska, kao što ga je bilo prigodom izbora za carevin- sko vijeće, te ako bi se puštilo svakomu slobodno da dađe svoj objektivan sud, i prof. Joković doživio bi grđnu blamažu sa svojim brzojavom. Ali u Veloj., kako sam već zadnji put rekao, znade se samo vika- ti; kad pak dogje do toga, da čovjek i ostva- ri svoju viku, onda se ljudi prepadnu i po- puštaju na volju ovomu ili onomu, a ne znadu slobodno izraziti svoje mnenje. Kazah u zadnjem dopisu, da je potrebita sloga izmegju Blata i Velnluke; kazah da bi nam koristilo, kad bi imali dobra ali is- krena savjetnika, a je li Kunjašić iskren i nesebičan, kako mu se u brzojavu kaže? Propitajte se kod slobodnijih Blaćana, ka- kva je njegova iskrenost; propitajte se kod njih, kakvim se on srestvima služi da do- gje do svog cilja! Pa propitajte se i u Ve- lojluci, kako se je neiskreno ponašao sa mnogima u našoj prošloj borbi! Gospodo moja, kao Lučanin, govorim na korist Ve- loluke; te ovo pišem, da se neki naši svi- de i da ne dopuste, da se ostvari Kunjaši- ćeva želja ili izraz: načelnik općina. Treba toga čovjeka upoznati u prokušanoj borbi, pa onda ga suditi! Trebate li dokasa? — Teške su u istinu ove riječi. Vi ćete na ovo možda poslati i kakvu izjavu sa potpi- sima u priznanje Kunjašiću. Ali hoće li ti potpisi imati vrijednosti; hoće li ti potpisi biti iskreni? O kako bi ti potpisi bili u protuslovlju sa riječima mnogih, koji bi tu bili potpisani! Kad bi se i to dogodilo ne bi se čudio, jer je došlo vrijeme, kad se i u Velojluci mora tražiti stalna i iskrena čo- vjeka sa Dijogenesovom svjetiljkom | — Ljudi sugestijonisani, ljudi, koji ne znaju iskreno govoriti; ljudi, koji ne znaju obje- ktivno suditi, niti dopuštaju objektivnog su- da, već se slijepo drže osobe, jedne stranke: ti će ljudi, kažem, bijesno tražiti ko je ovo pisao, kao što su i prošli put traži- li. Ne pitajte gospodo, ko je pisao, već mi- slite što je napisano, pa da se jednog dana ne nagjete iznenagjeni pred gotovom činjeni- com, te da se pokajete kad ne bude na vrijeme! — Velolučanin. Iz Šibenika. (Postupanje upravitelja naše realke). Doi- sta je žalosno za jedan grad, kao što je to Urezana srca. Napisao: S. B. Poznavali su se još iz djetinstva. Svakog jutra i poslijepodneva, čim bi svršila škola, znali su se njih dvoje naći u njezinom vrtu, gdje su u nestašnoj igri uz svakojake vragolije prolazili sve svoje slo- bodno vrijeme, Redovno su se rastajali na večernji zvon »Zdrave Marije«, obećavši je- dno drugome, da će se sutra poslije škole opet naći na istom mjestu. Tako je to fšlo dok je Mirko pohagjao pučku školu, ali dan po dan i dogje dan da je morao na sve to zaboraviti, okaniti se djetinskih hira i zaputiti se drugom sla- zom, po želji svojih roditelja, koji su ga voljeli i čuvali kao zenicu oka svoga. Ti on je njihov ljubimac — jedinac u oca i majke! Dan prije nego je morao put D., da se upiše u gimnaziju, pogje da binu i poznance. Sa svakim se lijepo opro- sti i svak mu zaželi sretan uspjeh u nauku. Napokon pogje i do roditelja »svoje Zden- kice«, kako je on bio vičan zvati, i srda- čno se s njima rastane. Na vratima avlije čekala ga Zdenka. — »Ajde Zdenkice«, reče joj, »da na u. spomenu našeg rastanka, zasadimo u lije. vom kutu vrta mlađi bor. On će te sjećati. mene a ti ne ne zaliješ. na tee, pusti nijedan dan da ga bi usahnuo ja bi se ljutio pozdravi rod-| Zdenka pristane i oni pohrle i usade u lijevom zakutku mladi bor. .. Godina za godinom je prolazila, a Mirko je u školi izvrsno napredovao — bio je u- vijek prvi u razredu. Nestrpljivo bi očeki- vao velike praznike, koje je i opet većim dijelom sproveo u društvu »svoje Zdenki- ce«. Kad je bor prilično već podrasao a i Zdenka bila već gotova djevojčica, nije se Mirko uhvao zvati je i dalje »svojom«. Dok je kod nje bio osjećao je nešto ugodno oko srca, a kad bi se rastali bio je nujan i neveseo. Po noći ne bi mogao do kasna da usnije, a misao mu je uvijek letila — k njoj. Više puta ne bi po cijelu noć ni oka stisnuo, nestrpivo bi očekivao (la sva- ne, da onda poleti k njoj, da ju pita zao- vo i za ono — samo da bude blizu nje. Zdenka je sve to opažala, ali nije imala odvažnosti da prva o tom progovori. Je- dnog ju jutra nagje pod borom gdje plače, pa ju u čudu zapita: — »Što ti je Zdenkice, da već iz rana jutra danas plačeš?« — »Kako da ne plačem, kad me ni »svo- jom« nećeš više da nazivlješ«, isprekidano mu odgovori. Na te riječi Mir«o nije mogao da se uz- drži, već sav razdražen priskoči vine ju na svoje grudi i drhčućim glasom zapita : — »Zdenkice moja, reci jeli me ljubiš?« Zdenki, pti- | — »Ljubim« — tiho je glasio udgovor i — prvi put složiše se njihove rumene usne u dugom strastvenom cjelovu ... , .. Bilo je jednoga lijepoga popodneva pri koncu mjeseca rujna. Obasjani zlatnim tra- cima zalazećeg sunca, sjedili su Zdenka i Mirko na drvenoj klupi pod zelenom bo- rovom krošnjom, Mirko izvadi iz džepa pe- riš, zabode u borovo deblo, zaokruži par puta i ureza — srce. — »Daj da i ja urežem svoje« — Zden- ka će; uzme mu periš i tik do onoga na- pravi drugo srce, »Jedno je kraj drugog, a hoće li zbilja tako biti« — upita nestalnim glasom Zdenka. — »Hoće Zdenkice, riječ ti je moja! Vi- jerna mi budi i misli na mel« — Slijedećeg jutra otputovao je Mirko ranim jutrom na sveučilište u Zagreb. U Zagrebu zaboravio je Mirko posve na »svoju Zdeukicu« i nikad joj pisao nije. Sve molbe u njezinim pismima da joj be- Čudnovate novosti dogagjaju se u Norveškoj. Pišu iz Christianije »Reichspostu«: Uni- cum je u povjesti naroda naročito dana- šnjega doba, da bi se nastojalo književ- nošću istisnuti kroz stoljeća opstojeći na- rodni jezik, i zakonitim propisima uvesti drugi jezik. A to se dogagja u Norveškoj, gdje nastoje privrženici novog pučkog na- rječja nazvanog »Landsmaal«, istisnuti staro norveško-dansko paratističke norveške težnje. Po malo bio je uveđen i u škole. Došao je taj novi jesik do tolikoga u- pliva, da su počeli ustrajati društva za o- branu staroga državnoga norveško-darskoga jezika. U novinama nije Landsmaal zavla- dao, nu što nije do sada biti će u buduće. Jer pristaše toga novoga jezika nastoje mi- lom i silom uvesti ga, a pošto imadu i mladež za sebe: to će im i poći za rukom. Taj jezični boj zauzeo je toliki mah, da se više puta dogagjaju u obiteljima neugodni prizori: uslijed čega djeca ostavljaju rodi- telje, ili roditelji svoju djecu ćeraju iz uće. Većina najboljih norveških pjesnika pjeva u državnom jeziku. Tako je za nj bio i Bjornson. Čini se, da je i dobro što je lite- ratura i danska i norveška pisana u jednom jeziku. Landsmaal je za Dance nerasumljiv, kao što je i za većinu Norvežana toj u- mjetno-skovani jezik, kojega istom mora učiti, A i drž. jezik je više norveško-danski, nego čisto danski; tako đa su Ibeenove drame morali prevagjati u danski jezik, da budu dancima razumljive. Upravo je ovijeh dana ministarstvo palo radi toga jezičnoga pitanja. Presjednik mi- nistarstva Konow je za marodni norveški jezik Landsmaal, dočim je većina njegovil konservativnih kolega sa državni jezik. —DDODOSS BE S. o