CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
PRAVA
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
| ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. —. PLATIVO I :UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
HRVATSKA
PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
A
a
X
IS;
2
GDE
as S
MEŠA
e SI u Pu EN a
SIR ve EDE a
>
Cae IE: KERS
(6 PEGSOMSEZI JEG
PARA MINEA
EI
NEEDS ARA
1x2
3
s
41
Sc ira
RR
NE
U DUBROVNIKU, 16. MARTA 1912.
SON ra REZ mt kod SO SI a ZEŠŽAVSJM Zur GNZČAĐA tie VEDI GV ZL SR NEI ga (ESSEN ih: 2 NR BREE | M
GAELG ONE RS FR DIG DE MRI 4 NeT SPE EDRŠCEINU E LAT GESTE f Tu Os
200-godišnjica hrvatske pragmatičke sankcije.
Prošle se je subote navršila dvijesto-godišnjica hrvat-
ske pragmatičke sankcije, vrlo važna isprava neizmjerne vri-
jednosti za naše hrvatsko pravo, kog u svako doba neospo-
rivo možemo iznijeti, skupa sa izborom Ferdinanda I. kao
kralja Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, kad osim prava narod-
noga načela, upiremo svom duševnom snagom da nam bude
pripoznato, i da nas jednom liši satrapskog skrbništva prem
omražene madžarske klike.
Stranka je prava od svog postanka uzela te isprave
kao glasni dokaz ispravnosti svojih zahtjeva; ona je kroz go-
dine sačuvala taj sveti oganj u popretu; a eto je došao dan,
da okupi sve rodoljube, kako bi jedan glas, jedan vapaj po-
< prijeko i uzduž domovine, gromorno i glasno buknuo, te od
krune zatražio da ga odobri i provede.
Narodnom yapaju daju osobitu snagu nevoljne opstoj-
nosti u Banovini, a i loše stanje naroda i drugamo gdje je
velika i slavna a tužna naša domaja. Ako danas mi Hrvati
. i pristaše srpske stranke, (osim pristaša srpske stranke u
Herceg-Bosni, radi čega ih potpunim pravom kore isti nji-
hovi sumišljenici) tražimo sjedinjenje i slobodu, tim potvrgju-
jemo ono što su tražili pregji naši, dapače što su oni pro-
veli i odvažnije i čestitije od nas.
I uprav g. 1527. poglavice hrvatskih plemena u Ce-
tinju imenuju svojim kraljem, sami o sebi, Ferdinanda I. Haps-
burgovca, kao kralja Česke i Hrvatske a da Ugarsku i ne
spominju. Sveta Stjepanova se kruna tu ni riječju ne spo-
minje, i tim naši slavni su pregji potvrdili da su oni sami
gospodari okruniti i proglasiti svoga kralja.
Hapsburgovci su vladali kao naši kraljevi, ali je slavni
dom spao na tanke grane; od - Leopolda |. ostadoše dva sina,
Josip i Karlo. Kad je g. 1711. umrć Josip I., bez muškog od-
vjetka, naslijedio ga je brat Karlo VI., ali i on nije imao si-
nova, te je gledao od naroda dobiti priznanje e će priznati
zakonitim njegovim nasljednikom djecu tanke krvi, a nadasve
kćer mu, slavnu Mariju Tereziju.
Želji se vladarevoj odazvao prvi hrvatski sabor, i baš
na dan 9|3. 1712. U taj se dan otvori hrvatski sabor u dvo-
rima zagrepskog biskupa i banskog namjesnika grofa Eme-
rika Esterhazya. Tu se 2'" člankom ustanovilo, da osobito
poslanstvo proti volji Madžara ode kralju na poklos.
U 7%". se članku odredilo, kako svjedoči kanonik Toma
Kovačević, da se prima i žensko nasljedstvo kuće &tapsburg, i za
onaj slučaj kad &i ga kraljevina Ugarska odbila. Jer &lrvatskoj
pripada posebna kruna, koju je imala i prije nego što ju je sv. Ca-
dislao Ugarskoj pridružio.
U ispravi je doslovno rečeno: da će Hrvati priznati
za kralja bilo po debeloj ili po tankoj krvi samo onoga, koji
će oladati «Austrijom, Štajerskom, Moruškom i &Kranjskom i bude
stlolovati u Austriji.
U istoj ispravi u 14.*" članku je naglašeno, da će se
smafrati izdajicom i da će izgubiti sva prava svaki onaj, koji bi na
ugarskom sa&oru djelovao proti zaključku hrvatske pragmatične
sankcije.
Napokon je sabor delegaciji na ugarskom saboru na-
redio: da nipošto ne dopušte da bi Ugri zaključke Arvatskog sabora
SATIE ai NR hi , i
> E A (+1 De [ENI kto Su
ai e a + IEEE a
PARNA 4 R
PAG M g SSP EEE SI
glede nasljedstva u ženskoj lozi spriječili, i da delegati ne smiju na
koji bilo način od zaključka fičućih se hrvatske pragmalike otstupiti.
Kralj Karlo VI. primio je blagonaklono deputaciju sa
porukom hrvatskoga sabora, i poveljom 16. Svibnja 1712. u
Beču zavjerio se je: &Mi vam opet fordo obećajemo, ne samo da
ćemo vam mi i naši nasljednici, vaše pravice, povlastice i sloboštine
uvijek nepovrijegjene uzdržati, ali i drukčije da nećemo ništa propu-
štiti, čim god uzmognemo dokazati prirogjenu austrijskoj Krvi blagost
i milost, te pospješiti korist ovih veoma zaslužnih kraljevina.
Tako je postala pragmatička sankcija, čigovu dvijesto-
godišnjicu slavimo. —
Naši su pregji tako tvrdokorno i nepomično stali na
svom pravu, svi ga jednodušno i dogovorno branili; a danas
u dvadesetom vijeku, koliko nema Hrvata, koji se svemu tomu
pošprdno smiju? Koliko ih puzu ispred Madžara i rade da
zatome to sveto narodno pravo? Ustani rode i te kukavice
ušutkaj, nedaj im da dopru do sabora, do javnosti, nego ih
kao kukavice, odmetnike, izdajice od sebe odaleči! Ustaj
rode! Nevolja je prekoračila mjeru; za tebe je biti ili ne biti;
osvijesti se, osovi se na noge junačke, kliči, vapi, viči, traži
svoje pravo kog ti zagovara pravaška stranka! Er u narodnom
je ponosu golemi jaz izmegju našijeh dana i g. 1712. Onda
vigjamo da prvi ustaje za hrvatska prava, ne Hrvat, ne naša
korjenika, ne naš velikaš, nego potomak velikaške i slavne
madžarske porodice, banski namjesnik i zagrebački biskup
Emerik Esterhazy de Galanta; a eto za našeg života vigjamo
ne madžarske velikaše u tome svojstvu, nego prave hrvatske
velikaše Rauhe, Tomašiće, Cuyaje, koji kao podli eksponenti
madžarskog nasilja najogavnija srestva upotrebljuju, kako bi
skučili narod i njegove prestavnike da se poklone sili i na-
silju madžarskom. S alosno je kad na to promislimo; ali se
tyrdo uzdamo, da će se i naša glasna jeka čuti i da_uz slavnu
uspomenu dvijestogodišnjice pragmatične sankcije, svi ćemo
muževno, odvažno, nepopustljivo vapiti, tražiti, zahtjevati da
nam bude priznata narodna neodvisnost, koja ne pozna dru-
gog posrednika, nego se ravno klanja posvećenoj kruni Zvonimi-
rovoj, koju nosi viteški i slavni naš hrvatski kralj Franjo Josip |.
Ta i ako su od god. 1868. nastala kobna i nevoljna
vremena za nas Hrvate, ipak mi se nigda nijesmo odrekli sa-
mostalnog zaključka naših pregja g. 1712., a jer je taj zaklju-
čak po svim formama ustava svečano bio sankcionisan kao zakon,
od ksune, dokumentovan je, kako dobro opaža ,,Hrvatska“,
de jure suvrenifef Arvalskoga naroda, njegova državna samostalnost
i neovisnost. Dakle mi ištemo posve zakonitu, posve pravednu
stvar, i zato nas nema ništa pristrašiti, ništa prisiliti da od-
stupimo od pravične staze kojom je pokročila stranka prava
od svog postanka, i kojom ako budemo svi uza nju, dove-
stiće narod do one sreće i blagostanja, kojemu se ima go-
dina primičemo, i koje nam ne može faliti ako sami ne po-
srnemo. Narod je ovijeh dana nesumnjivo i jednodušno pro-
govorio, od srednjoškolaca do universitaraca, od radnika do
veleposjednika, od neuka do doktora, jedan se je moćni glas
orio u svoj domovini, a taj je: prekinimo svaki odnošaj sa
Madžarima, oživimo hrvatsko pravo! Neka nas taj glas bodri,
da svi upremo za to složnim silama!
KO a ini
SUSZIEJUIEŠSIAAEJUH
EETVREINN SRV
God. Vitt.
ili
=
Pr Red
4 E Zi). 8 gq 43.
E
ta šo
S116%
x bd
00% E
RA
>
7
pp
NEZtSIASPLASEI
k EDIN aš S
a «a
DON
-
\, i
-> =a u
a MOĆI (Bi
2305 a SI a
OV
ga s I PZ =>
4 a mii PRNIESRI a
NOSA TTA RIN
jo