sti EE EDA VAIA or sarezek Ford m Kosti ANA GREGA GANE: m i > + mr a Prerssnkitviviag zoi > == eo a, EGF O m — PJE E M A LA ODR DROL Br, 371 tar ovakovom stanju, bezakonjima i teroru u XX. vijeku! Naš je narod dosta slična trpio i trpi, pa će a prebrdi! Samo se je bojati, da . obnove dogagjaji godine 1903., jer stara je riječ da: pretisnuto jače — to više u s koa su im djela eto i sami uvigjaju RE tijem, što dovagjaju mnogo- oružništvo u Zagreb. Opet je u u- torak prispjelo 60 oružnika, a još da ih i- mađe stići do stotine. Ta zašto dovlačenje oružane sile u mirni Zagreb? To jasno ka- že, da se ima sprovesti nešto u sjeni ba- juneta. Dobro na to primjećuje »Hrvatska: »..Vi- djećemo doskora, ali dozivamo onima, ko- jih se tiče, onu Talleyrandovu: »sa baju- netama- se može doduše neko vrijeme vla- dati, ali se na njima ne da dugo sjedati«. Narod mora da bude na oprezu i odlučau u svojim težnjama, poduzimali vlastodršci što im drago.« — Na glasine o skorom imenovanju »bana« Cuvaja kraljevskim komesarom u zastupni- čkim se krugovima u Budimpešti živahno raspravljalo, naglašivajući, da se to »nika- ko neće dogoditi«, jer bi to bila velika po- grješka, ako bi se u Hrvatsku sada poslao komesar. »Uvedenjem neustavnog režima u Hrvatskoj i zadnji bi ostatak unionista potisnuo se u protumadžarski tabor«. Tako je pred gornju vijest glasila brzojavka iz Budimpešte, kao i to, da se »s vladajuće strane uvjerava, da ugarska vlada ne misli u Hrvatskoj protuustavne eksperimente pra- viti«.... pMarodna pjesma u Austriji“. Ima nekoliko godina da je austrijsko mi- nistarstvo za bogoštovlje i nastavu odlučilo, sakupi i izda narodne pjesme što se pje- vaju u Austriji, pa je u tu svrhu sastavilo veliku komisiju, koja upravlja cijelim po- slom, a uz nju opet za svaki narod i po- sebni odbor koji imauprav da sakuplja nje- ve narodne pjesme, da ih redigira i izda. aki je odbor sastavljen i za naš narod u Dalmaciji i Istri, pa je o tome bilo govora u našim novinama, kada se je odbor godi- ne 1906. u Zadru konstituisao; on je za ovo vrijeme već i sakupio priličan broj pje- sama nešto kupivši gotove zbirke a nešto podupirući pojedine sabirače, koji su po njegovu nalogu i na njegov račun obilazili razne krajeve po Istri i Dalmaciji. Ali nije se još sakupilo sve što bi moglo i trebalo da ugje u ovu veliku zbirku, pa se zato još jednom svraća podija na ovo tako lijepo i tako važno preduzeće, u nadi da će se još gdjeko naći koji ljubi našu narodnu pjesmu umije da je bilježi, pa bi htio da i on nešto doprinese. U prvome se redu traže melodije narodnijeh pjesama, s odnosnim tekstom, pri čemu se naravski ne smije ni- šta mijea/ati ni u odi ni u jeziku, nego treba sve onako bilježiti, kako sam narod pjeva. Uz to treba za Ti NOM o ko ju je pjevao e, pa koliko je dia sa ili pjevačici odakle je ro- om i od koga je (ako pamti) naučio pje- smu. Dobro je takogjer da se spomene i dje se još ista pjeva, a ako + u svezi $ vim narodnim običajem, neka se taj o- bičaj u kratko opiše; uopće dobro će doći svaka vijest što pomaže da se bolje razu- mije, kako je pjesma postala i kako se ši- ri ili gubi. Ko ne umije da bilježi notama melodije, može pobilježiti i samo riječi pje- sama, ali sasvim vjerno, ne dirajući u te zik ni u dijalektične osobine, a uvijek bi- sea od koga je i gdje je goa čuo. o pak umije da bilježi melodije, može bi- lježiti i proizvode narodne instrumentalne muzike, n. pr. pratnju narodnijeh plesova, igara itd. Za svaki, pa i najmanji prilog odbor će dati honorar prema njegovoj vri- jednosti, a prilozi neka se šalju poglavici odbora: prot. MILANU REŠETARU u BEČ, 8/1 KOCHGASSE N:r 16. (904 Marinko Lacković: »Dojmovi s istoka«. — Preštampano iz »Glasnika biskupija bosan: ske i srijemske«. — Vlastita naklada. — Tiskom biskupijske tiskare. Djakovo 1912. Učeni irski hemičar grof Robert Boyle (anglitanac iz XVII. vijeka) izrazio se je u jednoj od svojih uvaženih znanstvenih knjigi religijozno-moralnog sadržaja: »Sve knjige, pa i najbolje, nijesu u pogledu sv. Pisma nego samo planeti, koji svu svoju svjetlost i sjaj primaju od Sunca«. — | zbilja: stru. čni teolozi, duboki mislioci i trijezni uče- njaci svih naroda i vremena držali su, drže i držat će sv. Pismo savršenom »knjigom nad knjigama«, izrazom božanske objave, vrelom povijesti i religije; samo plitki u. uzalud se muče, da mu unište ili ba. umanje ugled. Pa koje čudo, što mi- kršćana, a osobito katolika, na oso. način žele, da na licu mjesta svojim očima razgledaju one krajeve, koji su bili biblijskih dogagjaja? Ali, na ža. : Vijesti iz naroda. rašca. zo (U eri jezičnog pitanja.) Rekbi, kao da se neki uredi inade ko će bolje kršiti na- redbe jezičnog pitanja: C. k. Lučko-Pomor- sko Zdravstveno Odaslanstvo u Gružu svoj naslov i pečat ima isključivo samo u itali- janskom jeziku, a to: 7. R. Deputazione di Porto e Sanita Marittima, Gravosa. C. k. Lučko-Pomorsko-Zdravstveno Izlo- ženstvo u Koločepu takogjer ima naslov i pečat samo u italijanskom jeziku, pak i uredovanje obavlja isključivo u italijanskom jeziku. C. k. Porezni Ured u Dubrovniku svoj naslov na kuvertama ima na prvom mjestu na italijanskom jeziku, a za tim kao za mi- lost u hrvatskom. Agencija austrijskog Lloyda u Gružu, koja trguje pivom, nema niti spomena hrvatskom jeziku na naslovu svojih kuverata. Doslovce stoji napisano: Osterreichischer Lloyd.Triest. — Lloyd Austriaco. Austrian Lloyd. Ne- znamo da'li je agencija Lloyda dužna i na hrvatskom jeziku uredovati, ali u interesu svome imala bi to učiniti, te odrediti sho- dno, da naslov bude postavljen i u hrvat- skom jeziku, na pismima što ih oprema mekoličini svojih mušterija. C. k. Poštanski Ured 'u Orašcu ima ne- kakove dvije stare table, na kojima su ne- kakovi uredovni znakovi napisani u tri je- zika, i to majprvo njemački pak hrvatski i talijanski. : Kad će faktično stupiti u krijepost bla- žena jezična naredba? Jeli sve to poznato našim zastupnicima? Ovi se pojavi danomice vigjaju na po- dnescima šlo ih spomenuti ć. k. uredi šalju strankama i raznim uredima. Hoće li se je- dnom prestati sa tlačenjem? (Što je od dogradnje mula?) Ima neko- liko godina, da se oteže sa gradnjom pro- duljenja mula, i ako su mješćani za to do- prinijeli 2000 Kr., i već bilo odregjeno ko- liko se ima muo produljiti. — Od ogromne je štete ovo otezanje, jer ako je samo malo više more uzburkano parobrod ne može pri- stati ni iskrcati poštu ni putnike. Iz Majkova. (Jurenje automobila i nesreća.) Pripovi- jedaju nam iz Majkova: Nazad jedno mje- sec dana preko Majkova jurio sa svom br- zinom automobil, od kojeg se poplašila je- dna mazga, te počela mahnito bježati. Na mazgi je sjedila jedna djevojka, koja je uslijed pretrpljenog straha i silnog zgruha- nja nakon iri dana umrla. Više se je puta pisalo u raznim novinama, a i u našem listu o nesmotrenosti automobila, ali to ni- šta ne koristi, i dan-danas automobili voze se preko selija sa svom brzinom bez ob- zira, da li će se štogod dogoditi. Što radi nadležna vlast? Iz Trstenoga. (Mane za napredak prometa stranaca.) Ne samo sada već kroz cijelu godinu, pa bilo i u sred zime, malo koji dan a da stranci ne posjećuju Trsteno. Sada pak pri ovako krasnim proljetnim danima opaža se svaki dan sve to veće stranaca, a koji dan i do tri puna parobrodića. Ali ima nekoliko . | mana, što se opaža da smeta napretku pro- meta stranaca. Da samo spomenemo nekoje: n. pr. običaj je, kada se stranci iskrcaju, da pristupi mnoštvo djece; nugjaju im na prodaju dopisnica, voća, cvijeća i dr., pra- teći ih sve do platana i obratno. nudeći im nepresiano svoje prodaje. A kad pak dogju do pod platane, te sjedu, da se malo od- more i okrijepe, opet ti evo djece da do- dijevaju sa svojom spomenutom prodajom. Ovakovo postupanje djece (dotično njihovih štaju, da tu želju ostvare. Svi ostali upu- ćeni su samo na pripovijedanje onih, te su tamo bili. Nu dok drugi narodi imaju mno- štvo takovih putopisa za razne stepene na- obrazbe čitatelji, naš hrvatski narod u tom pogledu zmatno zaostaje. Ako izuzmemo li- jepe i uspjele Jagatićeve »Putne crtice iz svete zemlje« (328 stranica, štampane god. 1891.), te par kraćih brošur4 i nekoliko o- pisa razasutih po raznim almanasima, ko- ledarima i časopisima i zato slabo pristu- pačnih široj publici — opis je svete zemlje u hrvatskoj književnosti neuzorano polje, Hvale je dakle vrijedna namisao vič, Ma- rinka Lackovića, djakovačkog prebendara, da svoje dojmove s putovanja po Palestini prenese ma papir i pruži hrvatskomu na- rodu na čitanje; a bez ikakva laskanja mo- ramo prizmiti, da je u svomu trudu uspio. Tri su vrline, koje rese ovu fijepu: 160 stranich osrednjeg formata opsežnu knjigu. — Prvo, ona je pisana u obliku dnevnika od 2. Rujna do 4. Listopada 1910. To je PRAVA CRVENA HRVATSKA roditelja, koji su svemu krivi) mora svak da osudi. Čulo se je pak gdjegod prigo- vora sa strane...stranaca,- tužeći se na pre- komjernu skupoću u Trstenomu, veleći da je okrepa skuplja“ nego i u višem hotelu. Zamjeralo še je zanimanim prodavačima, dapače čujemo, da ih, se je više puta i o- pominjalo radi prekomjerne cijene, ali sve to nije koristilo. — Više puta čujemo strance gdje se tuže, što nema jednog javnog za- hoda, a mogao bi se izgraditi sa vrlo malo troška. Svi ovi neugodni pojavi moraju sva- koga odbijati iz Trstenoga, pa do koga je neka providi. Iz Donje Lastve u Boki. (Požar u crkvi.) Na 3. ov. mj. buknuo je požar u mjesnoj crkvi sv. Roka. Župnik vič. Don Gjuro Perušina najhitrije je skočio da pogasi i spasi što se bude moglo spa- siti, pri čemu ga je vatra na ruci nagrdila. Izgorio je glavni oltar i sve na njemu. Ne- koliko je hiljada kruna štete. : Iz Konavala. (Dvije-tri na dolasku čelik domoljuba g. Miha Miljasa.) Ove dane povratio nam se iz Amerike naš dični domorodac g. Miho Miljas »Mićan«. Njegov nas dolazak osobi- to veseli i raduje, jer u njemu vidimo sta- rog Konavoskog borca za sveta naša hrvat- ska prava, koji je uvijek, u svakoj prigodi, znao biti u prvim redovima. Na žalost je opaziti, da većina naših ljudi, koji se vra- ćaju iz dalekog svijeta, zaborave svoje na- rodne običaje, slabo ćute prama svome ro- du i jeziku, jer tugji svijet, tugji običaji, ta- ko pogubno na njih djeluje da izgube ono što su im djedovi. u amanet ostavili, tugje slabo prihvate i tško ostanu osamljeni bez ikakovog ćućenja, bez ikakovih ideala, dok u g. Miljasu vidimo obratno, da je ostao vi- ttvaraško-demokratska družba postigla je svoj cilj, te bacila na put osobu za Velolučke prilike u svemu sposobnu, po općinu ko- risnu, a oca obitelji, sa šestero djece, op- ćinskog službenika sa 21 god. službe a 13 god. tajnikovanja. Sve samo za to, da u- dovolje svojim demokratskim »pravednim« idejama i da mu se valjda osvete iz svojih crnih stranačkih strasti. Nastojanje g. načel- nika i svijesne manjine nije pomoglo, kao i želja većine naroda nije se uzela u obzir. Uz sve ostalo tijem su uveli općinu u veći trošak od 3000 K godišnjih, praina onom što bi prvi bio uštedio općini. Na žalost o- bistinjuje se sve ono, što se je predvigjalo u prošlim dopisima Vašeg cijenj. lista, o- sobito neiskrenost onih, koji hoće da budu gospodarem u dvije kuće. Na upravu po- stavio je svoje ljude, a ovi kao da rade kako on hoće. Naregjuje im, da se tjera svak iz općine, ko im nije povoljan, i to bez ikakva uzroka. Dokazom je i izadnja prodaja. ćine, a drugo će sve za ovim doči: Doka- zom je i tjeranje i bacanje na pit sposob- nih i zaslužnih ljudi, G. načelnik Joković opomenut je, da ima opreza, jer je na sve strane okružen neiskrenošću poznate inter- nacijonale. Do sada je po njih dobro išlo, ostranili su što im je u prvom redu smetalo, a sad je red na njemu, da i on uz one, koje je branio i zagovarao: ostavi svoju stolicu. Čuje se, da mu o tome već rade najbliži njegovi susjedi..... Stoga g. na- čelniče: oprez za vremena, prije nego ne bude kasno! Tvoji ti štovatelji dobra žele i biće s tobom uz bok svuda u borbi proti neprijateljima Veloluke, pak bili oni najve- ći vitezovi, posjednici i bogataši! Dao Bog, da se naše slutnje ne obistine, ali crna ka- jeran djedovskim običajima i ljubi svim ža- rom srca svoga sve ono, što svakom Hr- vatu mora da bude sveto i milo. Na rastan- ku od svojih prijatelja i domorodaca u tim stranama, znao im je u onaj momenat ra- žariti njihova srca na ljubav prama rogje- noj grudi i svojim dragim i milim, koji će na glas njegova dolaska, pristupiti k njemu, da mu stisnu desnicu i pitaju ga za zdra- vlje milog svoga y tugjem svijetu. Znao je, da će srce oca, majke, brata, sestre: zaigra- ti od veselja, kad prime od milog svoga kakav dar, kakovu uspomenu, te je ovom prigodom g. Miljas obeselio 144 obitelji, bilo darom u novcu, bilo u drugim znat- nim predmetima. Raznim osobama u novcu je donio 8700 K, a u drugim predmetima preko 1000 K. Osim g. donosiocu ide za ovo čast i priznanje gg. Skuriću Luki, Ci- kutu Luki, Sekondi Jozu, Diklić Jaku, Sto- lić Peru i Novaković Gjuru, koji su svojim zagovorom doprinijeli, da su se mnoga i mnoga srca ganula i sjetila se onog praga, gdje ih je prvi put sunce Božje ugrijalo i onih dragih s kojima su preživjeli najve- selije i najljepše dane svoje mladosti, — Ponovna hvala g. Miljasu i svima koji su se sjetili i poslali, a na dušu im i srce sta- vljamo, da se i unaprijed sjete svoje rod- bine, osobito u ovim teškim i gladnim go- dinama. Na dušu im stavljamo, da se u svakoj prigodi spomenu svoje tužne hrvat- ske domovine, koju uvijek, a osobito u ovo zadnje vrijeme, dušmani naši hoće, da je sataru, na najsramotniji nam način gazeći naša ustavna prava i sve ono, što svakom Hrvatu ima biti sveto i milo, — Skup kona- goskih domaćina. Iz Veloluke. (Utvaraško-demokratska družba na dje- du.) Na 15. pr. mj. u[sjednici mjesnog općin- skog vijeća bio je sa 20 proti 12 glasova imenovan tajnikom općine J. Quarantotto, a dat otkaz bivšem tatniku P. Farčiću, U- slova, jer su to dojmovi, koji doduše sači- mjavaju cjelinu, 'alj su pojedince nanizani jedan za diigitm poput“ kakve serije slika. — Drugo, stil je sasvim zgodan tako, da knjigu može s nasladom čitati i inteligentan i manje izobražen čitatelj. Dakako, da će ovomu potonjemu nešto smetati nerazumi- jevanje latinskih 'citat&; nu kako citati ni- jesu bitni dio sadržaja, nego samo potkrjepa navoda i misli, neće njihovo nerazumijeva- nje ostaviti prazninu u shvaćanju cjeline, Pisac je osobit majstor u kratkoći prikazi- vanja i raznoličnosti pripovijedanja; on u- mije tu i tamo zasladiti i po kojom dosko- čicom i kratkom 'anegdotom, pa tako čita- nje ni najmanje ne umara. — Treće, knjiga se u svemu odlikuje krasnom jednostavno- šću. Pisac se je strogo držao one Krumma- cherove: »Das einfache Wissen und Konnen ist viel hoher als Vielwisserei und vielerlei Konnen«. Tu nema ništa iskićena ni ishi- trena; sve teče koncizuno, glatko i naravno bez. nametanja, bez suvišnih nakit& i bu- čnih fraza. U tomu baš i stoji vrijednost, knjige i sposobnost pisca, jer samo slabu +e treba zaodjeti u blještavo ruho, & sadržaj osvaja čitatelje i u jednostav- OM Vrijeme će pak dokazati, da li i- maju pravo oni, koji te okružuju, ili tvoji štovatelji. — Skup velolučkih pravaša. Iz Kotora. (Proti premještaju nautičke skole u Do- brotu.) U nedjelju na obdržanoj sjednici općinskog vijeća, osim »prijatelja« našeg grada poznatog Carića, jednoglasno je bio odobren prosvjed proti eventualnom pre- mještaju nautičke škole iz Kotora u Dobro- tu. Na sjednici nijesu bili prisutni vijećnici iz Dobrote. Bojimo se ipak zakulisne rabo- te Dobroćana, od kojih su stanovita gospo- da u uskoj vezi sa sadašnjim nekim pri- likama, pa se može svega doživjeti. — X. (Radnik šenuo pameću, pa jednog ubio a dvojicu ranio.) Dogodio se ovo dana po- tresan dogagjaj u jednoj mjesnoj gostioni: Drvodjelac Gjuro Facchinelli, koji se zad- nje vrijeme pokazivao veoma zamišljen, ne- nadno trgne drvodjelsko dlijeto i teško ra- ni dvojicu drugova, s kojima je tu pio vino. Jednog je radnika probo u trbuh, drugog u legja, a takogjer jednu ženu, koja se tu desila, ranio u trbuh. Teško ranjeni Ferdo Zahlbrecht, od 23 godine, treći je dan pre- minuo, a drugi ranjeni mladić nalazi se u pogibiji života. Nesretni Facchinelli je sada u tamnici, — X. ( Ivan Boroe.) Dne 30. prošl. mj. je preminuo u 17. god. života Ivan Boroe, ma- turant nautičke škole u Kotoru. Pokojnik je bio žarki rodoljub, te se je u prvim redo- vima isticao u katol. pokretu. Osobito su mu na srcu ležala omladinska društva, te nije žalio ni truda ni žrlava samo da oži- votvori svoje ideale vjere i domovine. U ne- djelju mu je bio sjajan sprovod, uz mno- gobrojno sudjelovanje gragjanstva. Na gro- bištu je u ime svojih sudrugova govorio A. Gattiu, dok je u ime hrv, kat. omladine govorio T. Ciko, istaknuvši njegov uzoran rad, kršćanski život i blagu smrt. Pokoj mu vječni! — P. Knjiga doduše ima i neke mane, a tomu se ne treba čuditi, jer ništa na ovom svi- jetu nije savršeno. Već Horac je rekao : »Ni- hil est ab omni parte bestum«; a iskustvo je to potvrdilo. Da se ne gubimo u sitnice, spomenut ćemo saino najglavnije. — Drugi dio naslova nije zgodno odabran, jer je pre- već generičan i sam po sebi ne označuje sadržaj knjige. Svakako bi bilo bolje »Doj- movi iz Palestine«, nego »Dojmovi s isto- ka«; t& ako izuzmemo zadnjih 37 stranica, koje se bave Egiptom i služe kao dodatak, knjiga se bavi samo Palestinom! — Jezik, i ako je uopće dobar, ipak nije sasvim prost od germanizama i dijalektičnih osebina, — Nije svugdje naznačeno vrelo ni mjesto ci- tat&, a gdjekoji citat nije potpun, kao n. p. onaj iz 136. psalma na strani 88., gdje je izostavljena riječ »Jerusalem«, samo da se može odnositi na sv, Grob ono, što se u psalmu odnosi na Jeruzalem. To se može što citatima nije nadodan hrvatski prijevod, da se njima okoriste i oni, koji ne razu- miju latinski. Istina je, da bi to mnogim poznavaocima latinskog teksta sv, Pisma noj formi. smetalo; ali se je toj neprilici moglo do- skočiti nadođavši dotične prijevode kao o- učiniti, ali treba naznačiti, — Grehota je, | okuženoj God. ViH. (Zdravstvenoj vlasti do znanja). Otrag nekoliko godina uregjivala se'rijeka »Fiu- mera«, od izvora, koji je poviše mlina Ma- rasovića, do donjeg mosta. Općina, vojni- štvo i erar potrošiše za tu radnju 20.000 K. U zakupnom ugovoru bilo je, da mora biti ljeti, kad je najviša suša, rijeka tako dubo- ka ispod mosta gradskih vrata zvanih »Fiu- inera« da voda bude visoka %a m. Podu- zetnik je svoju ugovorom prihvaćenu oba- vezu izvršio. Ali-kao što se u nas mnogo stvari naopako radi, tako je bilo i s time, Gospoda inžiniri, koji su tu radnju proje- kovali, mogli su uvigjeti, da će pri prvoj zimskoj bujici voda opet nanijeti materijal i da će tako sva radnja i vas novac biti bačeni uzalud. I tako bi: prva kiša poka- zala je, da su inžiniri slabozvidjeli stvar, a rijeka je, od onda nečišćena, sada puna materijala, kao što je i prije čišćenja bilo. Da su mjernici previdili tu stvar i postavili povrh mlina Marasovića pregradu širinom uwgijele rijeke od velikih kamenja, te bi mate- rijal zaustavljali, a rijeka bi za vazda bila či- sta. Ali to još nije dosta! Općina je kotor- ska odredila mjesto za smet u rijeci »Škur- di«. Ali komodne kotorske sluškinje neće da se drže općinskih propisa, već bacaju smet i drugu nečistoću u rijeku »Fiumera«, i to na dva mjesta: ispod mosta od vrata od grada i s druge strane u ruševine starih mlina Tripkovića. Kako rijeka ljeti uslijed suše ima sasvim malo vode, to se smrad ispod mosta kod vrata od grada i onaj sa mlinskih ruševina ne može podnositi. Do- gju stranci,*da pregledaju znamenitosti Ko- tora i na vratima od »Fiumere« vide nat- pis latinski, u kojem se veli, da su koto- rani potukli pod tim vratima brodovlje Bar- barosse, ali više puta jedva mogu i da pro- čitaju taj natpis, jer ih užasan smrad odatle goni i oni se odalečuju psujući, da je »Cat- taro sehr schmutzig«. Nego ima još jedna stvar: Poznata je u Kotoru nestašica pitke vode ljeti, te marod mora da ide čak na »Puč« da uzme pitke vode. Nu mnogo se puta dogagja, da dogju sluškinje te ispod mlina Marasovića crepa- ju vodu i tu nose za variti, prati, a valjda mnoge i za piti. Da 'je ta voda škodljiva radi tog smeta, koji se u tu rijeku ispod mosta baca, to svaki razumije, a znajte i to, da su vojničke vlasti zabranile, da se ni konjima ne smije davati ta voda piti! U Kotoru ima ljeti svake godine dosta sluča- jeva tifusa. Sigurno će i voda iz »Fiume- re« biti kojemu kriva. — Pozivljemo dakle zdravstvene vlasti, da sad ma vrijeme : po- duzmu shodne korake, e da se zapriječi prvo nesnosan onaj smrad, a drugo tifus, ko- ji uslijed pića te vode nastaje. Vidjeti ćemo, da li će se »oci domovine« na ovaj našiskromni poziv obazrijeti! Nas je u ovome vodila samo briga za dobro grada. — Gragjani. Dobar primjer za naše čitatelje morae bi biti slijedeći list, koji je prejasnost Josip PRINZ ROHAN u Schottwienu pisao: ,lznenadno :dje- lovanje Elizafluida nadkriljuje zbilja sva ošeki- vanja i možete razglasiti, da je meni i mojim poznatima Fellerov Elzafluid i Elzapilule kod ponajviše bolesti, kao glavo-i zubobolje, proba- danja, trganja, boli križa, hunjavice, boli želudca, mike, -itd. izvrsno usluge učinio, osobito kod sla- boga vida jača Elzafluid oči, zašto ja isti kao neophodno kućno srestvo u svakoj kući na naj- bolje preporučujem“. Naši čitatelji, koji žele po- kus učiniti ovim preparatom, dobiti će Fellerov Elzafluid za 5 kruna franko, ako se obrate u- pravo na dvorskog ljekarnika E. V. Feller u Stubici, ,Elsaplatz“ br. 264 (Zagorje). paske petit-slovima'ispod sloga. — Slike, kojih ima: samo 14, slabe su; a na pročel- homi'Ifsti svakako" 'bi bolje“ stala sliku črkve?: + sv. Groba. Takogjer i papir nije baš naj. bolji, a i slog nije dovoljno nitiđan. Ipak sve spomenute i nespomenute mane nijesu takove, da bi bitno umanjile vrije- dnost knjige. To su samo malefpjege;na krasnu licu, koje ipak ostaje krasno; pa je moralna dužnost savjesna kritičara, da knjigu toplo preporuči hrvatskomu općinstvu, o80- bito zavodima, školama i mladenačkim or- Knjigatse nabavlja kod vič. pisca: Ma- rinko , djakovački prebendar, Dja- kovo, Slavonija, a cijena joj je jedna kruna i poštanski troškovi. Prot. K. Krile,