sti

EE EDA VAIA or

sarezek

Ford m

Kosti ANA GREGA GANE:

m i

 

> + mr a

Prerssnkitviviag zoi >

== eo a,

EGF

 

O m — PJE E

M A LA

ODR DROL

 

Br, 371

tar ovakovom stanju, bezakonjima i teroru
u XX. vijeku!

Naš je narod dosta slična trpio i trpi, pa
će a prebrdi! Samo se je bojati, da
. obnove dogagjaji godine 1903., jer
stara je riječ da: pretisnuto jače — to više

u

s
koa su im djela eto i sami uvigjaju
RE tijem, što dovagjaju mnogo-
oružništvo u Zagreb. Opet je u u-
torak prispjelo 60 oružnika, a još da ih i-
mađe stići do stotine. Ta zašto dovlačenje
oružane sile u mirni Zagreb? To jasno ka-
že, da se ima sprovesti nešto u sjeni ba-
juneta.

Dobro na to primjećuje »Hrvatska: »..Vi-
djećemo doskora, ali dozivamo onima, ko-
jih se tiče, onu Talleyrandovu: »sa baju-
netama- se može doduše neko vrijeme vla-
dati, ali se na njima ne da dugo sjedati«.
Narod mora da bude na oprezu i odlučau
u svojim težnjama, poduzimali vlastodršci
što im drago.« —

Na glasine o skorom imenovanju »bana«
Cuvaja kraljevskim komesarom u zastupni-
čkim se krugovima u Budimpešti živahno
raspravljalo, naglašivajući, da se to »nika-
ko neće dogoditi«, jer bi to bila velika po-
grješka, ako bi se u Hrvatsku sada poslao
komesar. »Uvedenjem neustavnog režima
u Hrvatskoj i zadnji bi ostatak unionista
potisnuo se u protumadžarski tabor«. Tako
je pred gornju vijest glasila brzojavka iz
Budimpešte, kao i to, da se »s vladajuće
strane uvjerava, da ugarska vlada ne misli
u Hrvatskoj protuustavne eksperimente pra-
viti«....

 

pMarodna pjesma u Austriji“.

Ima nekoliko godina da je austrijsko mi-
nistarstvo za bogoštovlje i nastavu odlučilo,
sakupi i izda narodne pjesme što se pje-
vaju u Austriji, pa je u tu svrhu sastavilo
veliku komisiju, koja upravlja cijelim po-
slom, a uz nju opet za svaki narod i po-
sebni odbor koji imauprav da sakuplja nje-
ve narodne pjesme, da ih redigira i izda.
aki je odbor sastavljen i za naš narod u
Dalmaciji i Istri, pa je o tome bilo govora
u našim novinama, kada se je odbor godi-
ne 1906. u Zadru konstituisao; on je za
ovo vrijeme već i sakupio priličan broj pje-
sama nešto kupivši gotove zbirke a nešto
podupirući pojedine sabirače, koji su po
njegovu nalogu i na njegov račun obilazili
razne krajeve po Istri i Dalmaciji. Ali nije
se još sakupilo sve što bi moglo i trebalo
da ugje u ovu veliku zbirku, pa se zato još
jednom svraća podija na ovo tako lijepo i
tako važno preduzeće, u nadi da će se još
gdjeko naći koji ljubi našu narodnu pjesmu
umije da je bilježi, pa bi htio da i on
nešto doprinese. U prvome se redu traže
melodije narodnijeh pjesama, s odnosnim
tekstom, pri čemu se naravski ne smije ni-
šta mijea/ati ni u odi ni u jeziku, nego
treba sve onako bilježiti, kako sam narod
pjeva. Uz to treba za Ti NOM o
ko ju je pjevao e, pa koliko je
dia sa ili pjevačici odakle je ro-
om i od koga je (ako pamti) naučio pje-
smu. Dobro je takogjer da se spomene i
dje se još ista pjeva, a ako + u svezi $
vim narodnim običajem, neka se taj o-
bičaj u kratko opiše; uopće dobro će doći
svaka vijest što pomaže da se bolje razu-
mije, kako je pjesma postala i kako se ši-
ri ili gubi. Ko ne umije da bilježi notama
melodije, može pobilježiti i samo riječi pje-
sama, ali sasvim vjerno, ne dirajući u te
zik ni u dijalektične osobine, a uvijek bi-
sea od koga je i gdje je goa čuo.
o pak umije da bilježi melodije, može bi-
lježiti i proizvode narodne instrumentalne
muzike, n. pr. pratnju narodnijeh plesova,
igara itd. Za svaki, pa i najmanji prilog
odbor će dati honorar prema njegovoj vri-
jednosti, a prilozi neka se šalju poglavici
odbora:

prot. MILANU REŠETARU u BEČ,
8/1 KOCHGASSE N:r 16. (904

Marinko Lacković: »Dojmovi s istoka«. —
Preštampano iz »Glasnika biskupija bosan:
ske i srijemske«. — Vlastita naklada. —
Tiskom biskupijske tiskare. Djakovo 1912.

Učeni irski hemičar grof Robert Boyle
(anglitanac iz XVII. vijeka) izrazio se je u
jednoj od svojih uvaženih znanstvenih knjigi
religijozno-moralnog sadržaja: »Sve knjige,
pa i najbolje, nijesu u pogledu sv. Pisma
nego samo planeti, koji svu svoju svjetlost
i sjaj primaju od Sunca«. — | zbilja: stru.
čni teolozi, duboki mislioci i trijezni uče-
njaci svih naroda i vremena držali su, drže
i držat će sv. Pismo savršenom »knjigom
nad knjigama«, izrazom božanske objave,
vrelom povijesti i religije; samo plitki u.
uzalud se muče, da mu unište ili ba.
umanje ugled. Pa koje čudo, što mi-
kršćana, a osobito katolika, na oso.
način žele, da na licu mjesta svojim

očima razgledaju one krajeve, koji su bili

biblijskih dogagjaja? Ali, na ža.

:

Vijesti iz naroda.
rašca.

zo

(U eri jezičnog pitanja.) Rekbi, kao da
se neki uredi inade ko će bolje kršiti na-
redbe jezičnog pitanja: C. k. Lučko-Pomor-
sko Zdravstveno Odaslanstvo u Gružu svoj
naslov i pečat ima isključivo samo u itali-
janskom jeziku, a to: 7. R. Deputazione di
Porto e Sanita Marittima, Gravosa.

C. k. Lučko-Pomorsko-Zdravstveno Izlo-
ženstvo u Koločepu takogjer ima naslov i
pečat samo u italijanskom jeziku, pak i
uredovanje obavlja isključivo u italijanskom
jeziku.

C. k. Porezni Ured u Dubrovniku svoj
naslov na kuvertama ima na prvom mjestu
na italijanskom jeziku, a za tim kao za mi-
lost u hrvatskom.

Agencija austrijskog Lloyda u Gružu, koja
trguje pivom, nema niti spomena hrvatskom
jeziku na naslovu svojih kuverata. Doslovce
stoji napisano: Osterreichischer Lloyd.Triest.
— Lloyd Austriaco. Austrian Lloyd. Ne-
znamo da'li je agencija Lloyda dužna i na
hrvatskom jeziku uredovati, ali u interesu
svome imala bi to učiniti, te odrediti sho-
dno, da naslov bude postavljen i u hrvat-
skom jeziku, na pismima što ih oprema
mekoličini svojih mušterija.

C. k. Poštanski Ured 'u Orašcu ima ne-
kakove dvije stare table, na kojima su ne-
kakovi uredovni znakovi napisani u tri je-
zika, i to majprvo njemački pak hrvatski i
talijanski. :

Kad će faktično stupiti u krijepost bla-
žena jezična naredba? Jeli sve to poznato
našim zastupnicima?

Ovi se pojavi danomice vigjaju na po-
dnescima šlo ih spomenuti ć. k. uredi šalju
strankama i raznim uredima. Hoće li se je-
dnom prestati sa tlačenjem?

(Što je od dogradnje mula?) Ima neko-
liko godina, da se oteže sa gradnjom pro-
duljenja mula, i ako su mješćani za to do-
prinijeli 2000 Kr., i već bilo odregjeno ko-
liko se ima muo produljiti. — Od ogromne
je štete ovo otezanje, jer ako je samo malo
više more uzburkano parobrod ne može pri-
stati ni iskrcati poštu ni putnike.

Iz Majkova.

(Jurenje automobila i nesreća.) Pripovi-
jedaju nam iz Majkova: Nazad jedno mje-
sec dana preko Majkova jurio sa svom br-
zinom automobil, od kojeg se poplašila je-
dna mazga, te počela mahnito bježati. Na
mazgi je sjedila jedna djevojka, koja je
uslijed pretrpljenog straha i silnog zgruha-
nja nakon iri dana umrla. Više se je puta
pisalo u raznim novinama, a i u našem
listu o nesmotrenosti automobila, ali to ni-
šta ne koristi, i dan-danas automobili voze
se preko selija sa svom brzinom bez ob-
zira, da li će se štogod dogoditi. Što radi
nadležna vlast?

Iz Trstenoga.

(Mane za napredak prometa stranaca.)
Ne samo sada već kroz cijelu godinu, pa
bilo i u sred zime, malo koji dan a da
stranci ne posjećuju Trsteno. Sada pak pri
ovako krasnim proljetnim danima opaža se
svaki dan sve to veće stranaca, a koji dan
i do tri puna parobrodića. Ali ima nekoliko

. | mana, što se opaža da smeta napretku pro-

meta stranaca. Da samo spomenemo nekoje:
n. pr. običaj je, kada se stranci iskrcaju,
da pristupi mnoštvo djece; nugjaju im na
prodaju dopisnica, voća, cvijeća i dr., pra-
teći ih sve do platana i obratno. nudeći im
nepresiano svoje prodaje. A kad pak dogju
do pod platane, te sjedu, da se malo od-
more i okrijepe, opet ti evo djece da do-
dijevaju sa svojom spomenutom prodajom.
Ovakovo postupanje djece (dotično njihovih

štaju, da tu želju ostvare. Svi ostali upu-
ćeni su samo na pripovijedanje onih, te su
tamo bili. Nu dok drugi narodi imaju mno-
štvo takovih putopisa za razne stepene na-
obrazbe čitatelji, naš hrvatski narod u tom
pogledu zmatno zaostaje. Ako izuzmemo li-
jepe i uspjele Jagatićeve »Putne crtice iz
svete zemlje« (328 stranica, štampane god.
1891.), te par kraćih brošur4 i nekoliko o-
pisa razasutih po raznim almanasima, ko-
ledarima i časopisima i zato slabo pristu-
pačnih široj publici — opis je svete zemlje
u hrvatskoj književnosti neuzorano polje,
Hvale je dakle vrijedna namisao vič, Ma-
rinka Lackovića, djakovačkog prebendara,
da svoje dojmove s putovanja po Palestini
prenese ma papir i pruži hrvatskomu na-
rodu na čitanje; a bez ikakva laskanja mo-
ramo prizmiti, da je u svomu trudu uspio.

Tri su vrline, koje rese ovu fijepu: 160
stranich osrednjeg formata opsežnu knjigu.
— Prvo, ona je pisana u obliku dnevnika
od 2. Rujna do 4. Listopada 1910. To je

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

roditelja, koji su svemu krivi) mora svak
da osudi. Čulo se je pak gdjegod prigo-
vora sa strane...stranaca,- tužeći se na pre-
komjernu skupoću u Trstenomu, veleći da
je okrepa skuplja“ nego i u višem hotelu.
Zamjeralo še je zanimanim prodavačima,
dapače čujemo, da ih, se je više puta i o-
pominjalo radi prekomjerne cijene, ali sve
to nije koristilo. — Više puta čujemo strance
gdje se tuže, što nema jednog javnog za-
hoda, a mogao bi se izgraditi sa vrlo malo
troška. Svi ovi neugodni pojavi moraju sva-
koga odbijati iz Trstenoga, pa do koga je
neka providi.
Iz Donje Lastve u Boki.

(Požar u crkvi.) Na 3. ov. mj. buknuo
je požar u mjesnoj crkvi sv. Roka. Župnik
vič. Don Gjuro Perušina najhitrije je skočio
da pogasi i spasi što se bude moglo spa-
siti, pri čemu ga je vatra na ruci nagrdila.
Izgorio je glavni oltar i sve na njemu. Ne-
koliko je hiljada kruna štete.

: Iz Konavala.

(Dvije-tri na dolasku čelik domoljuba g.
Miha Miljasa.) Ove dane povratio nam se
iz Amerike naš dični domorodac g. Miho
Miljas »Mićan«. Njegov nas dolazak osobi-
to veseli i raduje, jer u njemu vidimo sta-
rog Konavoskog borca za sveta naša hrvat-
ska prava, koji je uvijek, u svakoj prigodi,
znao biti u prvim redovima. Na žalost je
opaziti, da većina naših ljudi, koji se vra-
ćaju iz dalekog svijeta, zaborave svoje na-
rodne običaje, slabo ćute prama svome ro-
du i jeziku, jer tugji svijet, tugji običaji, ta-
ko pogubno na njih djeluje da izgube ono
što su im djedovi. u amanet ostavili, tugje
slabo prihvate i tško ostanu osamljeni bez
ikakovog ćućenja, bez ikakovih ideala, dok u
g. Miljasu vidimo obratno, da je ostao vi-

 

ttvaraško-demokratska družba postigla je svoj
cilj, te bacila na put osobu za Velolučke
prilike u svemu sposobnu, po općinu ko-
risnu, a oca obitelji, sa šestero djece, op-
ćinskog službenika sa 21 god. službe a 13
god. tajnikovanja. Sve samo za to, da u-
dovolje svojim demokratskim »pravednim«
idejama i da mu se valjda osvete iz svojih
crnih stranačkih strasti. Nastojanje g. načel-
nika i svijesne manjine nije pomoglo, kao
i želja većine naroda nije se uzela u obzir.
Uz sve ostalo tijem su uveli općinu u veći
trošak od 3000 K godišnjih, praina onom
što bi prvi bio uštedio općini. Na žalost o-
bistinjuje se sve ono, što se je predvigjalo
u prošlim dopisima Vašeg cijenj. lista, o-
sobito neiskrenost onih, koji hoće da budu
gospodarem u dvije kuće. Na upravu po-
stavio je svoje ljude, a ovi kao da rade
kako on hoće. Naregjuje im, da se tjera
svak iz općine, ko im nije povoljan, i to
bez ikakva uzroka. Dokazom je i izadnja
prodaja.

ćine, a drugo će sve za ovim doči: Doka-
zom je i tjeranje i bacanje na pit sposob-
nih i zaslužnih ljudi, G. načelnik Joković
opomenut je, da ima opreza, jer je na sve
strane okružen neiskrenošću poznate inter-
nacijonale. Do sada je po njih dobro išlo,
ostranili su što im je u prvom redu smetalo,
a sad je red na njemu, da i on uz one,
koje je branio i zagovarao: ostavi svoju
stolicu. Čuje se, da mu o tome već rade
najbliži njegovi susjedi..... Stoga g. na-
čelniče: oprez za vremena, prije nego ne
bude kasno! Tvoji ti štovatelji dobra žele
i biće s tobom uz bok svuda u borbi proti
neprijateljima Veloluke, pak bili oni najve-
ći vitezovi, posjednici i bogataši! Dao Bog,
da se naše slutnje ne obistine, ali crna ka-

 

jeran djedovskim običajima i ljubi svim ža-
rom srca svoga sve ono, što svakom Hr-
vatu mora da bude sveto i milo. Na rastan-
ku od svojih prijatelja i domorodaca u tim
stranama, znao im je u onaj momenat ra-
žariti njihova srca na ljubav prama rogje-
noj grudi i svojim dragim i milim, koji će
na glas njegova dolaska, pristupiti k njemu,
da mu stisnu desnicu i pitaju ga za zdra-
vlje milog svoga y tugjem svijetu. Znao je,
da će srce oca, majke, brata, sestre: zaigra-
ti od veselja, kad prime od milog svoga
kakav dar, kakovu uspomenu, te je ovom
prigodom g. Miljas obeselio 144 obitelji,
bilo darom u novcu, bilo u drugim znat-
nim predmetima. Raznim osobama u novcu
je donio 8700 K, a u drugim predmetima
preko 1000 K. Osim g. donosiocu ide za
ovo čast i priznanje gg. Skuriću Luki, Ci-
kutu Luki, Sekondi Jozu, Diklić Jaku, Sto-
lić Peru i Novaković Gjuru, koji su svojim
zagovorom doprinijeli, da su se mnoga i
mnoga srca ganula i sjetila se onog praga,
gdje ih je prvi put sunce Božje ugrijalo i
onih dragih s kojima su preživjeli najve-
selije i najljepše dane svoje mladosti, —
Ponovna hvala g. Miljasu i svima koji su
se sjetili i poslali, a na dušu im i srce sta-
vljamo, da se i unaprijed sjete svoje rod-
bine, osobito u ovim teškim i gladnim go-
dinama. Na dušu im stavljamo, da se u
svakoj prigodi spomenu svoje tužne hrvat-
ske domovine, koju uvijek, a osobito u ovo
zadnje vrijeme, dušmani naši hoće, da je
sataru, na najsramotniji nam način gazeći
naša ustavna prava i sve ono, što svakom
Hrvatu ima biti sveto i milo, — Skup kona-
goskih domaćina.

Iz Veloluke.
(Utvaraško-demokratska družba na dje-
du.) Na 15. pr. mj. u[sjednici mjesnog općin-
skog vijeća bio je sa 20 proti 12 glasova
imenovan tajnikom općine J. Quarantotto,
a dat otkaz bivšem tatniku P. Farčiću, U-

slova, jer su to dojmovi, koji doduše sači-
mjavaju cjelinu, 'alj su pojedince nanizani
jedan za diigitm poput“ kakve serije slika.
— Drugo, stil je sasvim zgodan tako, da
knjigu može s nasladom čitati i inteligentan
i manje izobražen čitatelj. Dakako, da će
ovomu potonjemu nešto smetati nerazumi-
jevanje latinskih 'citat&; nu kako citati ni-
jesu bitni dio sadržaja, nego samo potkrjepa
navoda i misli, neće njihovo nerazumijeva-
nje ostaviti prazninu u shvaćanju cjeline,
Pisac je osobit majstor u kratkoći prikazi-
vanja i raznoličnosti pripovijedanja; on u-
mije tu i tamo zasladiti i po kojom dosko-
čicom i kratkom 'anegdotom, pa tako čita-
nje ni najmanje ne umara. — Treće, knjiga
se u svemu odlikuje krasnom jednostavno-
šću. Pisac se je strogo držao one Krumma-
cherove: »Das einfache Wissen und Konnen
ist viel hoher als Vielwisserei und vielerlei
Konnen«. Tu nema ništa iskićena ni ishi-
trena; sve teče koncizuno, glatko i naravno
bez. nametanja, bez suvišnih nakit& i bu-
čnih fraza. U tomu baš i stoji vrijednost,
knjige i sposobnost pisca, jer samo slabu
+e treba zaodjeti u blještavo ruho, &
sadržaj osvaja čitatelje i u jednostav-

OM Vrijeme će pak dokazati, da li i-
maju pravo oni, koji te okružuju, ili tvoji
štovatelji. — Skup velolučkih pravaša.

Iz Kotora.

(Proti premještaju nautičke skole u Do-
brotu.) U nedjelju na obdržanoj sjednici
općinskog vijeća, osim »prijatelja« našeg
grada poznatog Carića, jednoglasno je bio
odobren prosvjed proti eventualnom pre-
mještaju nautičke škole iz Kotora u Dobro-
tu. Na sjednici nijesu bili prisutni vijećnici
iz Dobrote. Bojimo se ipak zakulisne rabo-
te Dobroćana, od kojih su stanovita gospo-
da u uskoj vezi sa sadašnjim nekim pri-
likama, pa se može svega doživjeti. — X.

(Radnik šenuo pameću, pa jednog ubio
a dvojicu ranio.) Dogodio se ovo dana po-
tresan dogagjaj u jednoj mjesnoj gostioni:
Drvodjelac Gjuro Facchinelli, koji se zad-
nje vrijeme pokazivao veoma zamišljen, ne-
nadno trgne drvodjelsko dlijeto i teško ra-
ni dvojicu drugova, s kojima je tu pio vino.
Jednog je radnika probo u trbuh, drugog
u legja, a takogjer jednu ženu, koja se tu
desila, ranio u trbuh. Teško ranjeni Ferdo
Zahlbrecht, od 23 godine, treći je dan pre-
minuo, a drugi ranjeni mladić nalazi se u
pogibiji života. Nesretni Facchinelli je sada
u tamnici, — X.

( Ivan Boroe.) Dne 30. prošl. mj. je
preminuo u 17. god. života Ivan Boroe, ma-
turant nautičke škole u Kotoru. Pokojnik je
bio žarki rodoljub, te se je u prvim redo-
vima isticao u katol. pokretu. Osobito su
mu na srcu ležala omladinska društva, te
nije žalio ni truda ni žrlava samo da oži-
votvori svoje ideale vjere i domovine. U ne-
djelju mu je bio sjajan sprovod, uz mno-
gobrojno sudjelovanje gragjanstva. Na gro-
bištu je u ime svojih sudrugova govorio A.
Gattiu, dok je u ime hrv, kat. omladine
govorio T. Ciko, istaknuvši njegov uzoran
rad, kršćanski život i blagu smrt. Pokoj mu
vječni! — P.

Knjiga doduše ima i neke mane, a tomu
se ne treba čuditi, jer ništa na ovom svi-
jetu nije savršeno. Već Horac je rekao : »Ni-
hil est ab omni parte bestum«; a iskustvo
je to potvrdilo. Da se ne gubimo u sitnice,
spomenut ćemo saino najglavnije. — Drugi
dio naslova nije zgodno odabran, jer je pre-
već generičan i sam po sebi ne označuje
sadržaj knjige. Svakako bi bilo bolje »Doj-
movi iz Palestine«, nego »Dojmovi s isto-
ka«; t& ako izuzmemo zadnjih 37 stranica,
koje se bave Egiptom i služe kao dodatak,
knjiga se bavi samo Palestinom! — Jezik,
i ako je uopće dobar, ipak nije sasvim prost
od germanizama i dijalektičnih osebina, —
Nije svugdje naznačeno vrelo ni mjesto ci-
tat&, a gdjekoji citat nije potpun, kao n. p.
onaj iz 136. psalma na strani 88., gdje je
izostavljena riječ »Jerusalem«, samo da se
može odnositi na sv, Grob ono, što se u
psalmu odnosi na Jeruzalem. To se može

što citatima nije nadodan hrvatski prijevod,
da se njima okoriste i oni, koji ne razu-
miju latinski. Istina je, da bi to mnogim
poznavaocima latinskog teksta sv, Pisma

 

 

noj formi.

smetalo; ali se je toj neprilici moglo do-
skočiti nadođavši dotične prijevode kao o-

učiniti, ali treba naznačiti, — Grehota je, | okuženoj

God. ViH.

(Zdravstvenoj vlasti do znanja). Otrag
nekoliko godina uregjivala se'rijeka »Fiu-
mera«, od izvora, koji je poviše mlina Ma-
rasovića, do donjeg mosta. Općina, vojni-
štvo i erar potrošiše za tu radnju 20.000 K.
U zakupnom ugovoru bilo je, da mora biti
ljeti, kad je najviša suša, rijeka tako dubo-
ka ispod mosta gradskih vrata zvanih »Fiu-
inera« da voda bude visoka %a m. Podu-
zetnik je svoju ugovorom prihvaćenu oba-
vezu izvršio. Ali-kao što se u nas mnogo
stvari naopako radi, tako je bilo i s time,
Gospoda inžiniri, koji su tu radnju proje-
kovali, mogli su uvigjeti, da će pri prvoj
zimskoj bujici voda opet nanijeti materijal
i da će tako sva radnja i vas novac biti
bačeni uzalud. I tako bi: prva kiša poka-
zala je, da su inžiniri slabozvidjeli stvar, a
rijeka je, od onda nečišćena, sada puna
materijala, kao što je i prije čišćenja bilo.
Da su mjernici previdili tu stvar i postavili
povrh mlina Marasovića pregradu širinom

uwgijele rijeke od velikih kamenja, te bi mate-

rijal zaustavljali, a rijeka bi za vazda bila či-
sta. Ali to još nije dosta! Općina je kotor-
ska odredila mjesto za smet u rijeci »Škur-
di«. Ali komodne kotorske sluškinje neće
da se drže općinskih propisa, već bacaju
smet i drugu nečistoću u rijeku »Fiumera«,
i to na dva mjesta: ispod mosta od vrata
od grada i s druge strane u ruševine starih
mlina Tripkovića. Kako rijeka ljeti uslijed
suše ima sasvim malo vode, to se smrad
ispod mosta kod vrata od grada i onaj sa
mlinskih ruševina ne može podnositi. Do-
gju stranci,*da pregledaju znamenitosti Ko-
tora i na vratima od »Fiumere« vide nat-
pis latinski, u kojem se veli, da su koto-
rani potukli pod tim vratima brodovlje Bar-
barosse, ali više puta jedva mogu i da pro-
čitaju taj natpis, jer ih užasan smrad odatle
goni i oni se odalečuju psujući, da je »Cat-
taro sehr schmutzig«. Nego ima još jedna
stvar: Poznata je u Kotoru nestašica pitke
vode ljeti, te marod mora da ide čak na
»Puč« da uzme pitke vode.

Nu mnogo se puta dogagja, da dogju
sluškinje te ispod mlina Marasovića crepa-
ju vodu i tu nose za variti, prati, a valjda
mnoge i za piti. Da 'je ta voda škodljiva
radi tog smeta, koji se u tu rijeku ispod
mosta baca, to svaki razumije, a znajte i
to, da su vojničke vlasti zabranile, da se
ni konjima ne smije davati ta voda piti! U
Kotoru ima ljeti svake godine dosta sluča-
jeva tifusa. Sigurno će i voda iz »Fiume-
re« biti kojemu kriva. — Pozivljemo dakle
zdravstvene vlasti, da sad ma vrijeme : po-
duzmu shodne korake, e da se zapriječi
prvo nesnosan onaj smrad, a drugo tifus, ko-
ji uslijed pića te vode nastaje.

Vidjeti ćemo, da li će se »oci domovine«
na ovaj našiskromni poziv obazrijeti! Nas
je u ovome vodila samo briga za dobro
grada. — Gragjani.

 

Dobar primjer za naše čitatelje morae bi
biti slijedeći list, koji je prejasnost Josip PRINZ
ROHAN u Schottwienu pisao: ,lznenadno :dje-
lovanje Elizafluida nadkriljuje zbilja sva ošeki-
vanja i možete razglasiti, da je meni i mojim
poznatima Fellerov Elzafluid i Elzapilule kod
ponajviše bolesti, kao glavo-i zubobolje, proba-
danja, trganja, boli križa, hunjavice, boli želudca,
mike, -itd. izvrsno usluge učinio, osobito kod sla-
boga vida jača Elzafluid oči, zašto ja isti kao
neophodno kućno srestvo u svakoj kući na naj-
bolje preporučujem“. Naši čitatelji, koji žele po-
kus učiniti ovim preparatom, dobiti će Fellerov
Elzafluid za 5 kruna franko, ako se obrate u-
pravo na dvorskog ljekarnika E. V. Feller u
Stubici, ,Elsaplatz“ br. 264 (Zagorje).

paske petit-slovima'ispod sloga. — Slike,
kojih ima: samo 14, slabe su; a na pročel-
homi'Ifsti svakako" 'bi bolje“ stala sliku črkve?: +
sv. Groba. Takogjer i papir nije baš naj.
bolji, a i slog nije dovoljno nitiđan.

Ipak sve spomenute i nespomenute mane
nijesu takove, da bi bitno umanjile vrije-
dnost knjige. To su samo malefpjege;na
krasnu licu, koje ipak ostaje krasno; pa je
moralna dužnost savjesna kritičara, da knjigu
toplo preporuči hrvatskomu općinstvu, o80-
bito zavodima, školama i mladenačkim or-

Knjigatse nabavlja kod vič. pisca: Ma-
rinko , djakovački prebendar, Dja-

kovo, Slavonija, a cijena joj je jedna kruna
i poštanski troškovi.  Prot. K. Krile,