Br. 372 kraljevskim komesarom, ustavna su sva pra- va ukinuta, sloboda je štampe ograničena na minimum, skupštine se ne smiju obdr- žavati, justica je skroz na skroz orugje vla- de, izbori — ako dogje do njih — obavi- će se u sjeni bajuneta, pod strašnim priti- skom sasvijem o vladi ovisnog činovništva. A u hrvatskom narođu strašno vrije, i bo- jati se je najgorega. Hoće li se moći taj skrajno kritični položaj, koji mas sramoti pred cijelom Europom, razriješiti normal- nim putem?...« — Madžarska opoziciona štampa zbog sve- ga toga žestoko napada Khuena, a madžar- ska vladina štampa opravdava imenovanje komesara. Beogradski škandal! Madžarski će trgovački muzej u Beogra- du na 16 ov. mj. svečano otvoriti izložbu madžarske robe, a već je izložilo preko 200 madžarskih firma. Svečanost t& madžarske izložbe u Beo- građu, u ovim žalosnim i crnim danima, koje preživljuje Hrvatska, u teškoj borbi sa Ugarskom — pravi je beogradski škandal! Po Hrvatskoj širi se bojkot proti madžar- ske robe, a bez ikakova nagovora i agita- cije, a u Beogradu da se toj istoj robi pri- regjuje — izložba uz sve moguće sveča- nosti!... Izložba će trajati deset dana, a na sve- čanost otvora pozvana je srpska vlada, di- plomatski zbor i — srpska štampa!... Vijesti iz naroda. Iz Majkova. (Još o jurenju automobila i nesreća.) U prošlu subotu, u Vašem se je cijenj. li- stu pisalo o jurenju automobila, ali danas ćemo nešto opširnije, pošto se je u pred- metu nešto potanje saznalo: Na 26/2. ov. g. u jutro jurio je valjda iz Dubrovnika jedan automobil, i prije nego je prošao preko Majkova, na Orašcu je prešao preko jednog kučka, kojeg nije usmrtio jer ostao megju kolima automobila. Spomenutoga su dana državnom cestom preko Majkova gonile dvije mazge, natovarene šumom, Klare Cvje- tović pk. Pava i Ane žena Krista Cvjetović iz Gornjih Majkova. Kako je automobil ju- rio sve bliže, mazge su se poplašile. Hitro na to Klare i Ane Cvjetović uhvatiše svoje mazge za ular, ali mazge skoro pomahni- taše, te na tle baci Klaru Cvjetović, dočim se Ane Cvjetović srećom nekako uzdrži na nogama; obe mazge odjure pred auto- mobilom, lupajući nogama u vis tamo amo, tako da im se niko nije smio približili, Skočiše na to neki iz dućana Iva Zeca, ma- hajući prama automobilu, e da li bi se za- ustavio, da se mazge svrnu s puta. Sa svom mukom nekim je pošlo za rukom, da mazge otjeraju s puta, ali automobil ne htjede ni časka zaustaviti se. Jureći pak, rekbi sve to višom brzinom isti automobil kroz ci- jele Majkove, nedaleko školske zgrade po. plaši se jedna mazga natovarena soli, koju je gonio jedan 80-godišnji starac. Tako je mahnito automobil jurio da se je mazga preplašila, i sav teret sa sebe bacila i po- bjegla pred automobilom, koji se ipak ne htjede zaustaviti. Malo je falilo da mazga ovog 80-godišnjeg starca nije usmrtila. — Jedan dan na slobodi“. Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac. Umjetničkih kakovih djela u Lumbardi ne opstoji. Od starih gragjevina pak najstarija je ona, čiji se tragovi još vide u Lumbaraj- skom polju. To je zgragja sastavljena od dva paralelograma, združena zajedno s je- dnim dugim prohodom. Gragja je izvedena mrežastim zidanjem »opus reticulatum«, Sva- ki je kamen naime isklesan poput malenog četvorobridnog klina, pak zasagjen tako da s nadvorne strane uzdrži romboidalni oblik, Razna su mnijenja oko te gragjevine. Jedni drže, da je tu valjda nekad bio kakav sa- mostan, drugi misle da je to bio vodovod ili umjetni zdenac a treći, kojima se pridru- žuju i povjesničari Paulini i Farlatti, cijene da je tu bila megda tamnica za kršćane, koji su bili osugjeni na radnje u kamenolomima na Vrniku i bližim otocima. To svoje mni- jenje temelje na tomu, što su oba parale- lograma razdijeljena na male kao sobice i na jedinim malim vratima, prema kojima nedaleko mjesto, gdje se ulazi u uvalu Pr- žinu; stanovnici nazivlju »želižna vrata«. God. 1899 je prof. Dr. Neumann iz Beča dolazio sa našim učenjakom prof. Dr. Franom Bu- lićem, da razviđe ovu gragjevinu i pokupe podatke za bolje proučavanje, Na vrhu bre- žuljka, zvanog iznutra oblijepljenih starinskih gragjevina, koje nijesu bile pobliže ispitane kao ni tra- govi nekih gragjevina na nedalekom otoku zvanom »Maksan«, na kojemu je valjda ne- kada bio sagragjen benediktinski samostan (2) Koludrt, vide se ostaci nekih | da Uz to Klare Cvjetović jedva do kuće dogje, legne u postelju iz koje se više ne digne. usta i na nos i oko podne istog dana pre- dade Bogu dušu, zdrava, krepka i hrabrena 30-godišnja djevojka Klare Cvjetović pk. Pava, ni kriva ni dužna, nego radi zabave i ambicije automobilista, koji obično uži- vaju kad se mazge plaše. Za ovu se djevojku niko nije odazvao, nikakova se istraga nije povela, jer je malo kome stalo do seljaka. Što čine nadležne vlasti? Da je gorispomenuta poginula dje- vojka kći recimo kakovog velikaša, bila bi se odmah poduzela stroga istraga, što se je moralo i u ovom slučaju — bili bi se strogo kaznili krivci — što se je moralo i ovom prigodom. Ali što je komu stalo do siromaha !... Zar nije ovo ovako? Eto i u prošloj »P. C. H.« u kratko se je o ovome pisalo, ali nadležni ni mukaeta! Više puta se je u Vašem cijenj. listu i u drugim ra- znim novinama pisalo o nesmotrenom ju- renju automobila, ali to ništa ne koristi, dapače vidimo da kao za inad neki auto- mobilisti sve to gore postupaju. Eto gori- spomenuta prva je postala žrtvom nesmo- trenosti jurenja automobila, a ne poduzmu li se stroge mjere proti jurenju automobila, moglo bi se dogoditi, da — Bog nas sa- čuvao — automobil pomeči cijelu školsku djecu. U Majkovima i u Orašcu škole se nalaze uz državnu cestu, pak što se hoće, u času, kad djeca izlaze iz škole, da do- juri automobil ? Molimo pak i naše zastupnike, da pro- vide i poduzmu shodno, da jednom pre- stane mahnito jurenje automobila kroz naša selija. iz Blata na Korčuli. (Povratak načelnika Kunjašića). Na 3 ov. mj. imadosmo sjednicu općinskog vi- jeća, na kojoj je odlučeno, da mora otići posebno odaslanstvo u Veloluku da pozo- ve svojevoljnog ex-načelnika Kunjašića, da se opeta primi načelničke časti, te se po- vrati u Blato. Odaslanici — 6 na broju — odoše u kočiji do Veloluke. Kunjašić se je iz početka neć«ao, ispričavajući se, da će promisliti; ali kad svojta iz Smokvice i Ča- re zaprijeti (I), da će se spomenuta sela »odcijepiti od Blata«, ako se on ne povra- ti: tad nekako prisiljen (!), odluči se na po- vratak. — Došavši u kočiji do Blata, na ulazu u mjesto, sagje iz kočije Kunjašić, te uzjaše na jedno pule za to dovedeno, noseći palmu u ruci, da može triumfalno ući u svoje kraljestvo. Pule je vodio naj- stariji odaslanik (u Blatu ga poznaju). Vi- jemi njegovi proslirahu sagove i granje od stabala po putu, kud je on imao proći, te vikahu: Slava kralju imameluka! Došavši tako do po Zlinja, budući da je novim pu- tem nabacano toliko kamenja, to se dogo- di vodiću mala nezgoda. Oduševljen silnim vikanjem nije gledao pred noge, te neho- teć zadije nogom o kamen; prevali se svom snagom, te potegne za sobom pule i jaha- ča, pa se svi skotrljaše, Videći tu nesreću mnoštvo, razigje se i tako svrši ta slava tragikomičuo. Cijeloj ovoj Kunjašićevoj raboti nasje- daju ljudi, koji kao da ne znaju misliti svo- jom glavom. Kunjašić ima plodno tlo u Bla- tu, ali u mjestu, gdje bi bilo malo inteli- gencije, ne bi ga imao! (Maksan == sv. Maksim), a zna se iz po- vijesti, da se je na taj otok bio utaborio dužd mletački Petar Orseolo, kad je ratovao proti Neretvanima. U Lumbardi se nalaze dvori korčulanskog pjesnika Petra Kanavelića, te fazvaline palače biskupa korčulanskih sa natpisom biskupa Frana Manela iz Spljeta. Selo se dijeli u 7 zaselaka, i to: Mala i Vela Glavica, Mala i Vela Postrana, Žabljak, Kosovo i Jović, a ima skupa sada oko 1500 stanovnika. Pu- čanstvo je mirno, radišno, štedljivo i prija- teljsko, bavi se najviše poljodjelstvom, te mnogo ribarstvom i kamenarstvom, a ima ih dosta rasijanih po raznim stranama svi- jeta, nadasve Americi, odakle se sa prili- čnom svotom uštegjenog novca gotovo svi kući vraćaju. Sunce je već dobrano bilo poskočilo, pak je ona niska, uzduž cijeloga sela protežuća se obala u sjaju njegovih zraka izgledala još ljepšom. One pržinaste uvale, koje je priroda baš stvorila rek bi, da pruži još viši užitak onim te se ljeti ugodnim kupanjem u moru hlade od nesnosne vrućine, na sun- cu se blijeskali, kO da su sitnim rijetkim biserjem posute, One dvije glavice, mala i velika, izgledale su ko da su tu za to po- stavljene, da slika bude savršenija i da ra- znolikost prirodnih ljepota bude što češća, se tako čovjek nikada ne umori, već u- vijek nešto nova, čemu da se divi, nalazi, A tek polje ravno i samom vinovom lozom posagjeno, premda pružaše mirnu posmatraču [više, kad ti oči bludeći po njemu u jedan- Na osvitak dana 2/3. o. g. udari joj krv na PRAVA CRVENA HRVATSKA iz Trstenoga. Nj. Preuz. Niko barun Narđelli u subotu na 6. ov. mj. došao je da provede uskrsne blagdane ovdje u svojoj vili, i rekbi da će ostati za koje vrijeme. (Mnoštvo izletnika.) Na dan Uskrsa pa- robrodinia »Gruž« i »Ida« došlo je mno- štvo stranaca i drugih izletnika. Na Uskrsni ponedjeljak pak došto je pet parobrodića punih izletnika. Eto ove godine poplaviše osobito stranci Trsteno sa svojim svagda- njim izletima, te se svagdano opaža sve to veći promet stranaca u našem Trstenomu. (Zapuštenost platana.) Pretprošle godine otcijepila se jedna velika grana sa platana, a prošle godine — u augustu — otcijepila se je ogromno velika grana od drugog pla- tana. Ni jedna ni druga grana ne bi se bile' odcijepile, da se je ma vrijeme tome do- | skočilo, naime, da su se platani pročistili | i da su se pogibeljne grane podupile. I u istinu bi donešeno na Trsteno nekoliko br- zojavnih drvenih stupova, za poduprijeti granje platana — što bi sasvim bilo nagr- dilo prastare platane — ali se je od toga odustalo, a drugo se ništa nije poduzelo. Rekli su da ne bi trebalo ni podupirati gra- ne, da se podsjeću neki ogranci. — Otkad su se otcijepile rečene grane, još se nijesu zarubila mjesta. gdje su se grane prelomile, što će i škoditi platanima. [| ovako se za- puštaju ovi gorostasni platani, kojima se divi svak, i radi kojih se osobito poduzi- maju svagdani izleti u Trstenomu. — Ako se pak ne providi na vrijeme, te se ne od- strani pogibelj, zarubljenjem platana, mo- glo bi se dogoditi, da i prije vremena po- ginu višestoljetni gorostasi platani. (Zašto kod nas skuplje meso ?) Odavna je amo kod nas i po svoj okelici meso go- vegje po K 1:80 kig., pak od koje bilo vrsti, dočim vidimo, da je u gradu meso po K 1:60 i po 1:80 kg. Nego u prošlu subotu uoči Uskrsa zaklali su naši mesari u O- rašcu jednu kravu. U istinu, krava je bila dobra, ali to se više zna, da je kravlje meso cijenje, kako se to vidi svukuda, gdje je red. Na veliko čudo u subotu je bilo kod nas meso od krave po K 1:90 klg. A zašto to? Ovdi naši mesari čine što je njih volja, a da ih niko za ništa ne pita! Dokle ćemo ovako? (Ljetina.) Amo kod nas a i po svoj o- kolici biće obilna zemljišna roda. Zelja i povrća biće na pretek, jer uslijed prošlih obilnih kiša sve zelje, povrće i žito uspjelo je tako, da je divota gledati. Vele, da se i na maslini opaža dobra resa, te pokazuje da će biti obilna roda na maslini, glavnom proizvodu ovih zemalja. Na voćkama se ta- kogjer pokazuje obilan rod. Mjenduo je pak čudnovato silno rodio, a Hercegovac veli: »ako je u latina dobro rodio bajam (mjen- duo), biće dobra godina«. Bože daj, i uz- drži ovaj rod! Bude li seljaku obilna roda biće i svakomu bolje; ublažiće se ova pre- komjerna skupoća. Iz Veloluke. (Na zadnji dopis iz Veloluke). Neki de- lija u zadnjoj »Pr. Crv. Hrv.« prisvojio je ime pravaša, te bi htio napadati utvaro- demokrate, dočim se je pokazao on najve- ći utvaro-demokrat, jer brani ljude iakve stranke. Izrabljivaču tugjeg imena, nemoj uzimati za podlogu tvome pisanju moje, jer je moje mišljenje posve oprečno od tvo- put i ne opazeći se zaplove dalekom puči- nom, a da i ne znaš da si još ostavio i ne vidio najveću i najljepšu uvalu Lumbarde, divnu »Pržinu«. Krasna je naša obala, lije- pa je Lumbarda! Da, lijepa je sada u zim- skom ruhu, sa svim tim što i po obalama opažaš razrovanih konala, koje će napraviti opet more, kao da se želi sprijateljiti s o- glegjenom obalom, ili jer želi, da mu i one, vječna njegova dražica, bude opet izgledala onako mila i lijepa. Lijepa je Lumbarda i onda, kad oko nje uzavre ko od bijesa i gordim valovima na nju navaljuje opet ovo naše more, a njezine ga obale dočekuju i kao da ustrpljivo podnose njegovo grubijan- stvo, te rek bi da traže, kako će ga svojom milinom opet umiriti, da se slatko ko i pri- je samo ljubezno skliže o glatke njezine i niske litice, Ali najljepša je Lumbarda u pro- ljetnom zelenilu. Nema doista tad ljepše i- dile u prirodi, nego li ranim jutrom prije nego li sunce grane, promatrati onu izmje- mu boja, dok kasnije malo po malo sunča- ne znke prodirnu megju zeleno i rosom o- kvašeno lišće, te pri tom svratit svoj pogled na mirno more, po kojem se ribarske lagje jedna za drugom kući vraćaju, pak poput ribara zagaljenih nogu do koljena pokročiti u more i sve se više od kraja udaljivati a da i ne opaziš kako samo malo po malo u dalečini počimje postajati sve dublje... .To je baš ona najkrasnija idila, koju valjda te- ško da ikoje mjesto na našem Jadranu pru- žiti može. Pa to je sama narav tako pripra- pravila, a sve drugo nastojanje, da se umje- tnim načinom, kao što neki misle, do toga!uspjeti jega. Ti braniš ljude, koje nijedan pravaš ne smije braniti! Nijesam li ja u mojem pi- sanju naglašivao, da treba očistiti općinu od nekih ljudi? I počeše je čistiti, pa bi sada ti ljudi htjeli preko noći postati pra- vaši i svojim lukavim manovrama prevariti općinstvo, ali mu uzaludan trud! — Velo- lučanin. (Primjetba Uredništva: Zadnji dopis do- nijeli smo u ime nepristranosti, misleći da će biti sve onako, a kao što nam nije po- znala prava namjera odnosnog g. dopisnika, tako naim nijesu dobro pozaate ni onamo- i šnje prilike, pa donijesmo najboljom na- mjerom. Ipak, želi li dotični g. dopisnik, da se na gornje retke izjavi, slobodno mu, naravno sa potpunim potpisom.) | Zaključci Stranke Prava na izvanrednoj sjednici. Uprava stranke prava u Dalmaciji u svojoj izvanrednoj sazvanoj sjednici, držanoj u Spljetu dne 10 Travnja 1912, raspravljajući skupno sa zaslupnicima stranke prava na dalmatinskom saboru i na carevinskom vijeću u Beču o je- dinoj točki dnevnog reda t. j. o be- zakonju, kojemu je izvržen dobar dio hrvatskog naroda, prihvatila je, u pot- punom sporazuinu sa zastupnicima, je- dnodušno slijedeće zaključke : 1.) Stranka prava u Dalmaciji svo- jim pristupom u jedinstvenu organiza- ciju stranke prava za sve hrvatske ze- mlje, kao i svojim dosadašnjim sudje- lovanjem u radu jedinstvene stranke, te svojom privolom za sporazum stran- ke prava u Banovini sa hrvatsko-srp- skom koalicijom, dokazala je od svog postanka da smalra : svako narodno- političko pitanje Banovine zajedničkim poslom cijeloga hrvatskoga naroda. Prema tomu i u ovim teškim danima, kad je Banovina iznimnim mjerama lišena svih ustavnih svojih zakona i prava, ističe stranka prava u Dalmaciji svoje nepomućeno, nerazdruživo i ne- pobjedivo zajedništvo i istovjetnost sa progonjenom braćom u Banovini, te proglašuje njihove patnje i borbu za narodna prava, u svim povodima i posljedicama svojim patnjam i svojom borbom. Kao dio cjeline stranka pra- va u Dalmaciji će u borbi ustrajati do kraja i šalje braći u Banovini najsrda- čniji pozdrav. 2.) Stranka prava u Dalmaciji u o- vim sudbonosnim časovima, gdje uni- štenjem prava hrvatskih cijelom naro- du prijeti pogibelj, izražava svoju iskre- nu pripravnost, da u današnjoj odlu- čnoj političkoj borbi radi zajednički i sporazumno sa svim drugim hrvatskim i srpskim strankaima u domovini i goji čvrstu nadu, da će se sve narodne stran- ke složiti u zajedničkom djelovanju, na obranu ugrožene domovine. 3.) Stranka prava u Dalmaciji, koja je preko svojih zastupnika sastavni dio Hrvatsko-Slovenskog Kluba u carevin- skom vijeću, svijesna zajedništva srda- ca i snage naroda Slovenskog i Hr- vatskog, te oslanjajući se i na bratske izjave vogja slovenskoga naroda, čvr- sto se nada u pomoć svih prestavnika bratskog naroda i tu bratsku, moćnu dogje, posve je uzaludno. I baš radi toga Lumbardu čeka sjajna budućnost, jer će doći dan, kad će je se moći nazvati drugom O- patijom. Megjutim je naša lagja uvijek po malo jurila maprijed, a da nijesmo gotovo niti o- pazili, da smo već prama gordim kamenolo- mima otoka Vinika. Časom zaustavisino ve- slanjem na sred mora, pak u duši spajasmo ono neprestano zvonko udaranje tvrdog gvož- gja, vogjena s jakim mišicama naših radnika — malih umjetnika — sa tišinom prirode i sve više zamirućim tihim jecajem ozlegje- ne morske površine, po kojoj je naš mali »dreadnought« još uvijek po malo naprijed plazio. A krasno je to bilo doista | Takove se časove ugodnosti ne može tako lako za- boraviti, a ko je svijestan, da ih je u svo- joj duši samo jednom osjetio, želio bi da se uvijek u taj položaj vraća, pak da uvijek poslije još više ugodnosti osjeća. Zrak: je već bio čist od one jutrnje tanke maglice, pak sa zorskom svježinom i bi- strinom sine i u naša srca više srčanosti te junački stanemo voziti, da se dočepamo o- bale lijepog otoka Planjaka. Gosp. prot. ni- je bio miran dok ga nije jedan od nas pu- stio na svoje veslo, da se nauči voziti, | zbilja s dobrim aspjehom izvršio tu svoju u životu prvu mornarsku vježbu, premda mu ni do danas nije baš posve jasno, koju no- gu treba za veslanja držati naprijed i kako da s veslom svaki put, kad ga izvadi iz mo- ra, mora da čini onoj dvostruki polukrug. U ostalom naš će učenik s vremenom sretno God. Vill. pomoć sama očekuje za uskorenje za- jedničke bolje budućnosti. 4.) Stranka prava u Dalmaciji na predlog i u sporazumu: sa svojim za- stupnicima odlučuje, da se u - tu bečkom, u acijam i u svim dru- gim ustavnim ti imadu poduzeti svi nuždni i mogući koraci, koji su ka- dri osloboditi braću u Banovini od te- škog, nezasluženog i za cijeli narod ubitačnog stanja te današnje | ezakonje zamijeniti sa ustavom, koji odgovara ugovorenom državnom pravu Hrvatske, 9.) Stranka prava u Dalmaciji oče- kuje od cijelog naroda u pokrajini, da će ustavnu borbu svojih zastupnika po- duprijeti iz sve svoje snage nepokole- bivom ustrajnošću i nepomućenim mi- rom i redom. Izjavu, koja je prava, naći ćemo u onome listu, koji je Nj. Preuzv. baronica Helena Fray- tagh-Loringhoven, rogjena baronica Buxh0e- den, Girz, Corso Verdi 36, ljekarniku E. V. Felleru pisala. Isti glasi: ,Služi mi osobitim za- dovoljstvom, što Vam mogu priloženu, : upravo zadobijenu dopisnica poznate spisateljice Pau Ma- rija Lacroma, Marija pl. Egger Schmitzhausen priposlati. Vi vidite iz iste, da je kućno sredstvo Fellerov Elzafluid sa novom proglasilicom posta- lo bogatije. Ova dama bila je prije kratko vri- jeme kod mene, a pošto se je radi silnih neu- ralgičnih bolova potužila, dala sam joj bočicu i- stoga. Tada, poslije nekoliko dana od prvoga po- kusa, pridošla mi je ova živahna hvala za zaista sjajni uspjeh. Nestrpljivo očekujem obavjest o djelovanju Elzafluida kod kneginje Carolath, o kojem ću Vas odmah obavjestiti“. Fellerov El- zafluid, koji naši cijenjeni čitatelji dobro pozna- ju, proizvodi ljekarnik E. V. Feller u. Stubici, »Elsaplatz“ br. 264 (Zagorje) i treba tamo na- ručiti. Dobiva se 12 malih, 6 dvostrukih, ili 2 specijalne boce franko za 5 kruna. Mala zaliha ovoga izvrstnog kućnog sredstva mogla bi sva- komu koristiti. ulMarodna pjesma u Austriji“. Ima nekoliko godina da je austrijsko mi- nistarstvo za bogoštovlje i nastavu odlučilo, da sakupi i izda narodne pjesme šio se pje- vaju u Austriji, pa je u tu svrhu sastavilo veliku komisiju, koja upravlja cijelim po- slom, a uz nju opet za svaki narod i po- sebni odbor koji imauprav_ da sakuplja nje- gove narodne pjesme, da ih redigira i izda, Taki je odbor sastavljen i za naš narod u Dalmaciji i Istri, pa je o tome bilo govora u našim novinama, kada se je odbor godi- ne 1906. u Zadru konstituisao; on je za ovo vrijeme već i sakupio priličan broj pje- sama nešto kupivši gotove zbirke a nešto podupirući pojedine sabirače, koji su po njegovu nalogu i na njegov račun obilazili razne krajeve po Istri i Dalmaciji. Ali pje se još sakupilo sve što bi moglo i trebalo da ugje u ovu veliku zbirku, pa se zato još jednom svraća pažnja na ovo tako lijepo i tako važno preduzeće, u nadi da će se još gdjeko naći koji ljubi našu narodnu pjesmu i umije da je bilježi, pa bi htio da' i on nešto doprinese. U prvome se redu traže melodije narodnijeh pjesama, s odnosnim tekstom, pri čemu se naravski ne smije ni- šta mijenjati ni u melodiji ni u jeziku, nego treba sve onako bilježiti, kako sam narod pjeva. Uz to treba za svaku pjesmu zabi- lježiti ko ju je e i gdje, pa koliko je grdige pjevaču ili pjevačici, odakle je ro- om i od koga je (ako pamti) naučio pje- smu. Dobro je tak da s gdje se još ista pjeva, a ako je u akvim narodnim običajem, neka se taj o- bičaj u kratko opiše; uopće dobro će doći svaka 5 što pomaže da se bolje razu- mije, kako je pjesma postala i kako se ši- ri ili gubi. Ko ne umije da bilježi notama melodije, može pobilježiti i samo riječi pje- sama, ali sasvim vjerno, ne dirajući u A zik ni u dijalektične osobine, a uvijek bi- lježeći od koga je i gdje je pjesmu čuo. Ko pak umije da bilježi melodije, može bi- lježiti i proizvode narodne instrumentalne muzike, n. pr. pratnju narodnijeh plesova, igara itd. Za svaki, pa i najmanji prilog odbor će dati honorar prema njegovoj vri- jednosti, a prilozi neka se šalju poglavici odbora: prot. MILANU REŠETARU u BEČ, 8/1 KOCHOASSE N:r 18. (904) Perom i olovkom. — Ulponedjeljak se je zaručila u dvorcu Walsee, u prisustvu: našeg kralja, nadvoj- vodkinja Jelisava Franciska, najstarija kćer- ka nadvojvode Frana Salvatora i nadvojvod- kinje Marije Valerija, sa Gjorgjom grofom Waldburgom. — U subotu je preminuo u Bolonji ve- liki italijanski pjesnik Giovanni Pascoli, u 56.0) godini. Slovio je i kao jedan od naj- boljih latinista. — U istočnoj Galiciji uapšeno je više ru- skih špijuna. — Uslijed velike poplave u Americi, što prouzrokuje rijeka Mississipi, ostalo je 30.000 ljudi bez krova, a trideset je osoba