ZAPLIJENJENO.

Madžarska opoziciona štampa zbog sve-
ga toga žestoko napada Khuena, a madžar-
ska vladina štampa opravdava imenovanje
komesara.

 

Beogradski škandal!

Madžarski će trgovački muzej u Beogra-
du na 16 ov. mj. svečano otvoriti izložbu
madžarske robe, a već je izložilo preko 200
madžarskih firma.

Svečanost t& madžarske izložbe x Beo-
gradu, u ovim žalosnim i crnim danima,
koje preživljuje Hrvatska, u teškoj borbi
sa Ugarskom — pravi je beogradski škandal!

Po Hrvatskoj širi se bojkot proti madžar-
ske robe, a bez ikakova nagovora i agita-
cije, a u Beogradu da se toj istoj robi pri-
regjuje — izložba uz sve moguće sveča-
nosti!...

Izložba će trajati deset dana, a na sve-
čanost otvora pozvana je srpska vlada, di-
plomatski zbor i — srpska štampa!...

 

Vijesti iz naroda.

Iz Majkova.

(Još o jurenju automobila i nesreću.)
U prošlu subotu, u Vašem se je cijenj. li-
stu pisalo o jurenju automobila, ali danas
ćemo nešto opširnije, pošto se je u pred-
metu nešto potanje saznalo: Na 26/2, ov.
g. u jutro jurio je valjda iz Dubrovnika
jedan automobil, i prije nego je prošao preko
Majkova, na Orašcu je prešao preko jednog
kučka, kojeg nije usmrtio jer ostao megju
kolima automobila. Spomenutoga su dana
državnom cestom preko Majkova gonile
dvije mazge, natovarene šumom, Klare Cvje-
tović pk. Pava i Ane žena Kiista Cvjetović
iz Gornjih Majkova. Kako je automobil ju-
rio sve bliže, mazge su se poplašile. Hitro
ma to Klare i Ane Cvjetović uhvatiše svoje
mazge za ular, ali mazge skoro pomahni-
taše, te na tle baci Klaru Cvjetović, dočim
se Ane Cvjetović srećom nekako uzdrži
na nogama; obe mazge odjure pred auto-
mobilom, lupajući nogama u vis tamo amo,
tako da im se niko nije smio približiti,
Skočiše na to neki iz dućana Iva Zeca, ma»
hajući prama automobilu, e da li bi se za-
ustavio, da se mazge svrnu s puta. Sa svom
mukom nekim je pošlo za rukom, da mazge
otjeraju s puta, ali automobil ne htjede ni
časka: zaustaviti se, Jureći pak, rekbi sve
to višom brzinom isti automobil kroz ci-
jele Majkove, nedaleko školske zgrade po.
plaši se jedna mazga natovarena soli, koju
je gonio jedan 80-godišnji starac. Tako je
mahnito automobil jurio da se je mazga
preplašila, i sav teret sa sebe bacila i po-
bjegla pred automobilom, koji se ipak ne
htjede zaustaviti, Malo je falilo da mazga
ovog 80-godišnjeg starca nije usmrtila. —

pjedan dan na slobodi““.
(2) — Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac.

Umjetničkih kakovih djela u Lumbardi ne
opstoji. Od starih gragjevina pak najstarija
je ona, čiji se tragovi još viđe u Lumbaraj:
skom polju. To je zgragja sastavljena od
dva paralelograma, združena zajedno s je-
dnim dugim prohodom. Gragja je izvedena
mrežastim zidanjem »opus reticulatum«, Sva-
ki je kamen naime isklesan poput malenog
četvorobridnog klina, pak zasagjen tako da
s nadvorne strane uzdrži romboidalni oblik,
Razna su mnijenja oko te gragjevine. Jedni
drže, da je tu valjđa nekad bio kakav sa-
mostan, drugi misle da je to bio vodovod
ili umjetni zdenac a treći, kojima se pridru-
žuju i povjesničari Paulini i Parlatti, cijene
da je tu bila negda tamnica za kršćane, koji
su bili osugjeni na radnje u kamenolomima
na Vrniku i bližim otocima. To svoje mni-
jenje temelje na tomu, što su oba parale-
lograma razdijeljena na male kao sobice i
na jedinim malim vratima, prema kojima
nedaleko mjesto, gdje se ulazi u uvalu Pr-
žinu; stanovnici nazivlju »želižna vrata«. God.
1899 je prof. Dr. Neumann iz Beča dolazio
sa našim učenjakom prof. Dr, Franom Bu-
lićem, da razviđe ovu gragjevinu i pokupe
podatke za bolje proučavanje. Na vrhu bre-
žuljka, zvanog Koluđrt, vide se ostaci nekih
iznutra oblijepljenih starinskih gragjevina,
nijesu bile pobliže ispitane kao ni tra-

gragjevina na nedalekom otoku
»Maksan«, ma kojemu je valjda ne-
bio sagragjen benediktinski samostan |

Hi

a
m

Uz to Klare Cvjetović jedva do kuće dogje,
legne u postelju iz koje se više ne digne.
Na osvitak dana 2/3. o. g. udari joj krv na
usta i na nos i oko podne istog dana pre-
dade Bogu dušu, zdrava, krepka i hrabrena
30-godišnja djevojka Klare Cvjetović pk.
Pava, ni kriva ni dužna, nego radi zabave
i ambicije automobilista, koji obično uži-
vaju kad se mazge plaše.

Za ovu se djevojku niko nije odazvao,
nikakova se istraga nije povela, jer je malo
kome stalo do seljaka. Što čine nadležne
vlasti? Da je gorispomenuta poginula dje-
vojka kći recimo kakovog velikaša, bila bi
se odmah poduzela stroga istraga, što se
je moralo i u ovom slučaju — bili bi se
strogo kaznili krivci — što se je moralo i
ovom prigodom. Ali što je komu stalo do
siromaha !... Zar nije ovo ovako? Eto iu
prošloj »P. C. H.« u kratko se je o ovome
pisalo, ali nadležni ni mukaeta! Više puta
se je u Vašem cijenj. listu i u drugim ra-
znim novinama pisalo o nesmotrenom ju-
renju automobila, ali to ništa ne koristi,
dapače vidimo da kao za inad neki auto-
mobilisti sve to gore postupaju. Eto gori-
spomenuta prva je postala žrtvom nesmo-
trenosti jurenja automobila, a ne poduzmu
li se stroge mjere proti jurenju automobila,
moglo bi se dogoditi, da — Bog nas sa-
čuvao — automobil pomeči cijelu školsku
djecu. U Majkovima i u Orašcu škole se
nalaze uz državnu cestu, pak što se hoće,
u času, kad djeca izlaze iz škole, da do-
juri automobil?

Molimo pak i naše zastupnike, da pro-
vide i poduzmu shodno, da jednom pre-
stane mahnito jurenje automobila kroz naša
selija.

iz Blata na Korčuli.

(Povratak načelnika Kunjašića). Na 3
ov. mj. imadosmo sjednicu općinskog vi-
jeća, na kojoj je odlučeno, da mora otići
posebno odaslanstvo u Veloluku da pozo-
ve svojevoljnog ex-načelnika Kunjašića, da
se opeta primi načelničke časti, te se po-
vrati u Blato. Odaslanici — 6 na broju —
odoše u kočiji do Veloluke. Kunjašić se je
iz početka nećxao, ispričavajući se, da će
promisliti; ali kad svojta iz Smokvice i Ča-
re zaprijeti (!), da će se spomenuta sela
»odcijepiti od Blata«, ako se on ne povra-
ti: tad nekako prisiljen (I), odluči se na po-
vratak. — Došavši u kočiji do Blata, na
ulazu u mjesto, sagje iz kočije Kunjašić,
te uzjaše ma jedno pule za to dovedeno,
noseći palmu u ruci, da može triumfalno
ući u svoje kraljestvo. Pule je vodio naj-
stariji odaslanik (u Blatu ga poznaju). Vi-
jerni njegovi prostirahu sagove i granje od
stabala po putu, kud je on imao proći, te
vikahu: Slava kralju mameluka! Došavši
tako do po Zlinja, budući da je novim pu-
tem mabacano toliko kamenja, to se dogo-
di vodiću mala nezgoda. Oduševljen silnim
vikanjem nije gledao pred noge, te mneho-
teć zadije nogom o kamen; prevali se svom
snagom, te potegne za sobom pule i jaha-
ča, pa se svi skotrljaše. Videći tu nesreću
mnoštvo, razigje se i tako svrši ta slava
tragikomično.

Cijeloj ovoj Kunjašićevoj raboti nasje-
daju ljudi, koji kao da ne znaju misliti svo-
jom glavom. Kunjašić ima plodno tlo u Bla-
tu, ali u mjestu, gdje bi bilo malo inteli-

 

gencije, ne bi ga imao!

(Maksan == sv. Maksim), a zna se iz po-
vijesti, da se je na taj otok bio utaborio
dužd mletački Petar Orseolo, kad je ratovao
proti Neretvanima.

U Lumbardi se nalaze dvori korčulanskog
pjesnika Petra Kanavelića, te razvaline palače
biskupa korčulanskih sa natpisom biskupa
Frana Manela iz Spljeta. Selo se dijeliu 7
zaselaka, i to: Mala i Vela Glavica, Mala i
Vela Postrana, Žabljak, Kosovo i Jović, a
ima skupa sada oko 1500 stanovnika, Pu-
čanstvo je mirno, radišno, štedljivo i prija-
teljsko, bavi se najviše poljodjelstvom, te
mnogo ribarstvom i kamenarstvom, a ima
ih dosta rasijanih po raznim stranama svi-
jeta, nadasve Americi, odakle se sa prili-
čnom svotom uštegjenog novca gotovo svi
kući vraćaju.

Sunce je već dobrano bilo poskočilo, pak
je ona niska, uzduž cijeloga sela protežuća

se obala u sjaju njegovih zraka izgledala |

još ljepšom. One pržinaste uvale, koje je
priroda baš stvorila rek bi, da pruži još viši
užitak onim te se ljeti ugodnim kupanjem
u motu hlade od nesnosne vrućine, na sun-
cu se blijeskali, ko da su sitnim rijetkim
biserjem posute. One dvije glavice, mala i
velika, izgledale su ko da su tu za to po-
stavljene, da slika bude savršenija i da re-
znolikost prirodnih ljepota bude što češća,
da se tako čovjek nikada ne umori, već u-
vijek nešto nova, čemu da se divi, nalazi,
A tek polje ravno i samom vinovom lozom
no, premda bez zelenila, ipak

tim

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

iz Trstenoga.

Nj. Preuz. Niko barun Nardelli u subotu
na 6. ov. mj. došao je da provede uskrsne
blagdane ovdje u svojoj vili, i rekbi da će
ostati za koje vrijeme.

(Mnoštvo izletnika.) Na dan Uskrsa pa-
robrodinia »Gruž« i »lda« došlo je mno-
štvo stranaca i drugih izletnika. Na Uskrsni
ponedjeljak pak došlo je pet parobrodića

osobito stranci Trsteno sa svojim svagda-
njim izletima, te se svagdano opaža sve to
veći promet stranaca u našem Trstenomu.

(Zapuštenost platana.) Pretprošle godine
otcijepila se jedna velika grana sa platana,
a prošle godine — u augustu — otcijepila
se je ogromno velika grana od drugog pla-
tana. Ni jedna ni druga grana ne bi se bile
odcijepile, da se je na vrijeme tome do-
skočilo, naime, da su se platani pročistili
i da su se pogibeljne grane podupile. I u
istinu bit donešeno na Trsteno nekoliko br-
zojavnih drvenih stupova, za poduprijeti
granje platana — što bi sasvim bilo nagr-
dilo prastare platane — ali se je od toga
odustalo, a drugo se ništa nije poduzelo.
Rekli su da ne bi trebalo ni podupirati gra-
ne, da se podsjeću neki ogranci. — Otkad
su se otcijepile rečene grane, još se nijesu

 

zarubila mjesta, gdje su se grane prelomile,
išto će i škoditi platanima. I ovako se za-
| puštaju ovi. gorostasni platani, kojima se
|divi svak, i radi kojih se osobito poduzi-
\maju svagdani izleti u Trstenomu. — Ako
se pak ne providi na vrijeme, te se ne od-
strani pogibelj, zarubljenjem platana, mo-
glo bi se dogoditi, da i prije vremena po-
ginu višestoljetni gorostasi platani.

(Zašto kod nas skuplje meso?) Odavna
je amo kod nas i po svoj okolici meso go-
vegje po K 1:80 klg., pak od koje bilo vrsti,
dočim vidimo, da je u gradu meso po K
1:60 i po 1:80 kg. Nego u prošlu subotu
uoči Uskrsa zaklali su naši mesari u O-
rašcu jednu kravu. U istinu, krava je bila
dobra, ali to se više zna, da je kravlje meso
cijenje, kako se to vidi svukuđa, gdje je
red. Na veliko čudo u subotu je bilo kod
nas meso od krave po K 1:90 kig. A zašto
to? Ovdi naši mesari čine što je njih volja,
a da ih niko za ništa ne pita! Dokle ćemo
ovako?

(Ljetina.) Amo kod nas a i po svoj o-
kolici biće obilna zemljišna roda. Zelja i
povrća biće na pretek, jer uslijed prošlih
obilnih kiša sve zelje, povrće i žito uspjelo
je tako, da je divota gledati. Vele, da se i
na maslini opaža dobra resa, te pokazuje
da će biti obilna roda na maslini, glavnom
proizvodu ovih zemalja. Na voćkama se la-
kogjer pokazuje obilan rod. Mjenduo je pak
čudnovato silno rodio, a Hercegovac veli:
»ako je u latina dobro rodio bajam (mjen-
duo), biće dobra godina«. Bože daj, i uz-
drži ovaj rod! Bude li seljaku obilna roda
biće i svakomu bolje; ublažiće se ova pre-
komjerna skupoća.

iz Veloluke,

(Na zadnji dopis iz Veloluke). Neki de-
lija u zadnjoj »Pr. Crv. Hrv.« prisvojio je
ime pravaša, te bi htio napadati utvaro-
demokrate, dočim se je pokazao on najve-
ći utvaro-demokrat, jer brani ljude takve
stranke. Izrabljivaču tugjeg imena, nemoj
uzimati za podlogu tvome pisanju moje,
jer je moje mišljenje posve oprečno od tvo-

 

put i ne opazeći se zaplove dalekom puči-
nom, a da i ne znaš da si još ostavio i ne
vidio najveću i najljepšu uvalu Lumbarde,
divnu »Pržinu«. Krasna je naša obala, lije-
pa je Lumbarda! Da, lijepa je sada u zim-
skom ruhu, sa svim tim što i po obalama
opažaš razrovanih konala, koje će napraviti
opet more, kao da se želi sprijateljiti s o-
glegjenom obalom, ili jer želi, da mu i ona,
vječna njegova dražica, bude opet izgledala
onako mila i lijepa. Lijepa je Lumbarda i
onda, kad oko nje uzavre kO od bijesa i
gordim valovima na nju navaljuje opet ovo
naše more, a njezine ga obale dočekuju i
kao da ustrpljivo podnose njegovo grubijan-
stvo, te rek bi da traže, kako će ga svojom
milinom opet umiriti, da se slatko ko i pri-
je samo ljubezno skliže o glatke njezine i
niske litice, Ali najljepša je Lumbarda u pro-
ljetnom zelenilu. Nema doista tad ljepše i-
dile u prirodi, nego li ranim jutrom prije
nego li sunce grane, promatrati onu izmje-
nu boja, dok kasnije malo po malo sunča-
ne zrake prodirnu megju zeleno i rosom o-
kvašeno lišće, te pri tom svratit svoj pogled
na mirno more, po kojem se ribarske lagje
jedna za drugom kući vraćaju, pak poput
ribara zagaljenih nogu do koljena pokročiti
u more i sve se više od kraja udaljivati a

 

punih izletnika. Eto ove godine poplaviše |

 

|maglice, pak sa zorskosm svježinom i bi-

 

 

jega. Ti braniš ljude, koje nijedan pravaš
ne smije braniti! Nijesam li ja u mojem pi-
sanju naglašivao, da treba očistiti općinu
od nekih ljudi?jl počeše je čistiti, pa bi
sada ti ljudi htjeli preko noći postati pra-
vaši i svojim lukavim manovrama prevariti
općinstvo, ali mu uzaludan trud! — Velo-
lučanin.

(Primjetba Uredništva: Zadnji dopis do-
nijeli smo u ime nepristranosti, misleći da
će biti sve onako, a kao što nam nije po-
znata prava namjera odnosnog g. dopisnika,
tako nam nijesu dobro poznate ni onamo-
šnje prilike, pa donijesmo najboljom na-
mjerom. Ipak, želi li dotični g. dopisnik,
da se na gornje retke izjavi, slobodno mu,
naravno sa potpunim potpisom.)

 

Zaključci Stranke Prava
na izvanrednoj sjednici.

Uprava stranke prava u Dalmaciji u
svojoj izvanrednoj sazvanoj sjednici,
držanoj u Spljetu dne 10 Travnja 1912,
raspravljajući skupno sa zastupnicima
stranke prava na dalmatinskom saboru
i na carevinskom vijeću u Beču v je-
dinoj točki dnevnog reda t. j. o be-
zakonju, kojemu je izvržen dobar dio
hrvatskog naroda, prihvatila je, u pot-
punom sporazumu sa zastupnicima, je-
dnodušno slijedeće zaključke :

1.) Stranka prava u Dalmaciji svo-
jim pristupom u jedinstvenu organiza-
ciju stranke prava za sve hrvatske ze-
mlje, kao i svojim dosadašnjim sudje-
lovanjem u rađu jedinstvene stranke,
te svojom privolom za sporazum stran-
ke prava u Banovini sa hrvatsko-srp-
skom koalicijom, dokazala je od svog

ostanka da smalra svako narodno-
političko pitanje Banovine zajedničkim
poslom cijeloga hrvatskoga naroda.
Prema tomu i u ovim teškim danima,
kad je Banovina iznimnim mjerama
lišena svih ustavnih svojih zakona i
prava, ističe stranka prava u Dalmaciji
svoje nepomućeno, nerazdruživo i me-
pobjedivo zajedništvo i istovjetnost sa
progonjenom braćom. u Banovini, te
proglašuje njihove patnje i borbu za
narodna prava, u svim povodima i
posljedicama svojim patnjam i svojom
borbom. Kao dio cjeline stranka pra-
va u Dalmaciji će u borbi ustrajati do
kraja i šalje braći u Banovini najsrda-
čniji pozdrav.

2.) Stranka prava u Dalmaciji u o-
vim sudbonosnim časovima, gdje uni-
štenjem prava hrvatskih cijelom naro-
du prijeti pogibelj, izražava svoju iskre-
nu pripravnost, da u današnjoj odlu-
čnoj političkoj borbi radi zajednički i
sporazumno sa svim drugim hrvatskim
i srpskim strankama u domovini i goji
čvrstu nadu, da će se sve narodne stran-
ke složiti u zajedničkom djelovanju, na
obranu ugrožene domovine.

3.) Stranka prava u Dalmaciji, koja
i: preko svojih zastupnika sastavni dio

rvatsko-Slovenskog Kluba u carevin-
skom vijeću, svijesna zajedništva srda-
ca i snage naroda Slovenskog i Hr-
vatskog, te oslanjajući se i na bratske
izjave vogja slovenskoga naroda, čvr-
sto se u pomoć svih prestavnika
bratskog naroda i tu bratsku, moćnu

dogje, posve je uzaludno. 1 baš radi toga

Lumbardu čeka sjajna budućnost, jer će doći | 7;

dan, kad će je se moći nazvati drugom O-
patijom.

Megjutim je naša lagja uvijek po malo
jurila naprijed, a da nijesmo gotovo niti o-
pazili, da smo već prama gordim kamenolo-
mima otoka Vrnika. Časom zaustavismo ve-

slanjem na sred mora, pak u duši spajasmo | od

ono neprestano zvonko udaranje tvrdog gvož-
gja, vogjena s jakim mišicama naših radnika
— malih umjetnika — sa tišinom prirođe
i sve više zamirućim tihim jecajem ozlegje-
ne morske površine, po kojoj je naš mali
»dreadnought« još uvijek po malo naprijed
plazio. A krasno je to bilo doista! Takove
se časove ugodnosti ne može tako lako za-
boraviti, a ko je svijestan, da ih je u svo-
joj duši samo jednom osjetio, želio bi da
se uvijek u taj položaj vraća, pak da uvijek
poslije još više ugodnosti osjeća.

Zrak je već bio čist od one jutrnje tanke;

strinom sine i u naša srca više srčanosti te
junački stanemo voziti, da se dočepamo o-
bale lijepog otoka Planjaka. Gosp. proi. si-
je bio miran dok ga nije jedan od nas pu-
stio na svoje veslo, da se nauči voziti, |

 

God. VilI.

pomoć sama očekuje za uskorenje za-
jedničke bolje budućnosti.
4.) Stranka prava u Dalmaciji na

predlog i u sporazumu sa svojim za-

na imadu poduzeti
vi ogući koraci, koji su ka-
dri osloboditi braću u Banovini

Zaplijenjeno.

zamijeniti sa ustavom, koji
ugovorenom državnom pravu Hrvatske.

5.) Stranka prava u Dalmaciji dče-
kuje od cijelog naroda u pokrajini, da
će ustavnu borbu svojih zastupnika po-
duprijeti iz sve svoje snage nepokole-
bivom ustrajnošću i nepomućenim mi-
rom i redom.

 

Izjavu, koja je prava, naći ćemo u onome
listu, koji je Nj. Preuzv. baronica. Helena F&ay-
tagh-Loringhovean, rogjena baronica Buxhae-
den, Girz, Corso Verdi 36, ljekarniku E. V.
Felleru pisala. Isti glasi: ,Služi mi osobitim za-
dovoljstvom, što Vam mogu priloženu, ' upravo
zadobijenu dopisnicu poznate spisateljice Pau Ma-
rija Lacroma, Marija pl. Egger Schmitzhansen
priposlati. Vi vidite iz iste, da je kućno sredstvo
Fellerov Elzafinid sa novom proglasilicom posta-
lo bogatije. Ova dama bila je prije kratko vri-
jeme kod mene, a pošto se je radi silnih neu-
ralgičnih bolova potužila, dala sam joj bočicu i-
stoga. Tada, poslije nekoliko dana od prvoga po-
kusa, pridošla mi:je ova živahna hvala za zaista
sjajni uspjeh. Nestrpljivo očekujem obavjest o
djelovanju Elzafluida kod kneginje Carolath, o
kojem ću Vas odmah obavjestiti“. Fellerov El-
zaflnid, koji naši cijenjeni čitatelji dobro pozna-
ju, proizvodi ljekarnik E. V. Feller u Stubici,
»Elsaplatz“ br. 264 (Zagorje) i treba tamo na-
ručiti. Dobiva se 12 malih, 6 dvostrukih, ili 2
specijalne boce franko za 5 kruna. Mala zaliha
ovoga izvrstnog kućnog sredstva mogla bi sva-
komu koristiti.

 

ulMarodna pjesma u Austriji“.

Ima nekoliko godina.da je austrijsko mi-
nistarstvo za bogoštovlje i nastavu odlučilo,
da sakupi i izda narodne pjesme što se pje-
vaju u Austriji, pa je u tu svrhu sastavilo
veliku :komisiju, koja upravlja cijelim po-
slom, a uz nju opet za svaki narod i po-
sebni odbor koji imauprav da

ove narodne pjesme, da ih redigira i izda.

aki je odbor sastavljen i za maš narod u
Dalmaciji i Istri, pa je o tome bilo
u našim novinama, kada se je odbor godi-
ne 1906. u Zadru konstituisao; on je za
ovo vrijeme već i sakupio priličan broj pje-
sama nešto kupivši gotove zbirke a nešto
podupirući pojedine sabirače, koji su po
njegovu nalogu i na njegov račun obilazili
razne krajeve po Istri Imaciji. Ali nije
se još sakupilo sve što bi moglo i trebalo
da ugje u ovu veliku zbirku, pa se zato još
jednom svraća pažnja na ovo tako lijepo i
tako važno preduzeće, u nadi da će se još
gdjeko naći koji ljubi našu narodnu pjesmu
i umije da je bilježi, pa bi htio.da i on
nešto doprinese. U prvome se redu traže
melodije narodnijeh pjesama, s odnosnim
tekstom, pri čemu se naravski ne smije ni-
šta mijenjati ni u melodiji ni u jeziku, nego
treba sve onako bilježiti, kako sam narod
pa Uz to treba za svaku pjesmu zabi-

ježiti ko ju je pjevao i gdje , ba koliko je
odina pjevaču ili pjevačici, odakle je ro-
om i od koga je (ako, pamti): naučio pje-
smu. Dobro je takogjer da se spomene i

dje se još ista pjeva, a ako je u svezi s

akvim narodnim običajem, neka se taj o-
bičaj u kratko opiše; uopće dobro će doći
svaka vijest što pomaže da se bolje razu-
mije, kako je pjesma postala i kako se ši-
ri ili o o ne umije da bilježi notama
melodije, može pobilježiti i samo riječi pje-
sama, ali sasvim vjerno, ne dirajući u je-
konu ib čne osobine, a uvijek
lježeći od koga leu dje je pjesmu čuo.
pak sje da iježi može bi-
Moše ki pro E .- u talne
muzike, n. pr. u narodnijeh plesova,

ra itd. Za svaki, pa 1 nie
odbor će dati honorar prema njegovo; .
išo, a prilozi neka se šalju poglavici

ra:

prot. MILANU. REŠETARI. u BEČ,
8/1 KOCHOASSE Nr 16. (904)

 

Perom i olovkom.

— Uiponedjeljak se je zaručila u. dvoscu
Walsee, u prisustvu našeg kralja, nadvoj-
vodkinja Jelisava Frauciska, najstarija kćer-
ka nadvojvode Frana Salvatora i nadvojvod-
kinje Marije Valerija, &a Gjorgjom grofom
Waldburgom.