ki CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. SMATRA SE IA JE PREDBROJEN 4 I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. < RaeR LN Nr SA DJ IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. urStUaA MA et PASA M: teti AN RA MA er SSA A PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. AIS MA pt Let Man SŠSA ASSAM Le ASA MA a ISSA NA at PSA ema o a. a RALNASSDNAa MN Br. 373. Tmasto obzorje. Ne samo u našoj monarhiji, gdje su poteškoće i kaos doprle do vrhunca, nego i po ostalome svijetu. Kako su vidjeli gg. predbrojnici, censura nam je zadnji broj lista alavija — kako bi naši rekli — operušala, a jer je na- stalo doba zapljena, a mrsko nam je vidjeti člange isprekrižane i proreše- tane modrom olovkom, stalni u našim ćustvima prama miloj Banovini materi zemlji, da opet ne panemo ispod plo- čice, gledaćemo dok ovaj furjalet progje, ograničiti se na ono što neće uznemiriti g. ćensora, te će dopu- štiti da list cjelokupan stigne u svoje doba .na ruke gg. predbrojnika. Ho- ćemo li biti sretni to postignuti, idemo da vidimo. * *o# U Turskoj se obavljaju izbori (jer i Turska uživa blagodat ustava!) i što se do danas zna, podrli su skoro svuda privrženici mladoturske stranke, dakle one stranke, koja jer hoće da se na- metne svijem vlastima, pospješiće ra- sulo turskog carstva. A to će se ne- minovno dogoditi, jer na Balkanu vri te je puška napeta, newa nego da još prasne. Turska tvrdokorno ide u su- sret nemilijem dogagjajima, a jer tvrdo drži da mora svakako biti što je Allah odredio, prkosi svakomu. Ometa Ru- siju u Persiji; ostentativno vrijegja Crnu- Goru zaštitom bombaša te su iz ta- mnice uskočili; radi Krete ometa za- štitnice vlade; prijeti Bugarskoj a s Ita- lijom je u gorkomu ratu. Vlasti su bile [poduzele skupni korak u Rimu, da ispi- tuju, dok bi ltalija popuštila a da se dogje do mira; a kad su to potanko saznale hoćele su da poduzmu skupni korak i u Carigradu, a da prignu O- smanlijsku vladu da bez uštiba svoje časti popušti, te utanači mir s Italijom; ali zadnje vijesti kažu, da se nije do- šlo do zaključka, možda s tvrdoglavo- sti turske vlade, ili što je još priličnije, jer se velike vlasti igraju na skrivice, koja će koju bolje izigrati; a to nara- vno najviše sokoli turke da gone svoju. Italija je još pri kraju u Tripolisu, i sva je prilika, da će još dugo proteći a da podjarmi sve te pokrajine; i to ako se ne podigne koji takmac da o- sujeti nje prodiranja. Francuska odma s početka zauzela prosvjedni ton proti Italiji, i ne popušta ni sada; listovi ro- gobore, narod se uzrujava, a sve je to paljivo od kog bi mogao proizaći požar. U Maroku vri, bilo je i čarkanja; Španjolska i Francuska ne mogu da se nagode; nu najviše dvije stvari daju povoda, da se zebnjom gleda u buduć- nost. Prva je stvar prekomjerno oru- žanje po moru od svijeh uključivo i od naše Monarhije. Trgovinska uta- kmica i sjegurnost svoje nadmoći gone vlasti da grade one nemile nakaze o- gnja i gvožgja, koje će razriješiti spo- rove. Naravno da ogromne svote, koje zahtjevaju gragje, vježbe i uzdržanje takovih nemani ili će prouzročiti opći ustanak, jer će mameti rastiti preko- mjerno, ili će prisiliti vlade da podu- zmu što prije ono šlo bi možda po- duzele nakon godina, a da izbjegnu općem ustanku i razvratu, gdje bi skrajni elementi lasno ne samo uko- pali vlasti, nego i posve isprekovratili svako društveno bivovanje. Strašivost povećavaju vijesti, koje kao da imadu nekog temelja, po kojim bi se bile Italija i Rusija sporazumjele za skoru skupnu akciju, koja bi bez dvojbe zahvatila u prvom redu Tursku, ali ne bi za stalno štedila našu Monar- hiju. Već pri ostupu ministra rata Kon- rada se je nagovještalo, da od Italije prijete našoj Monarhiji, a sad se po- novno i to stalnije prostiru takove gla- sine. Zaista bez neke nije Njemački car baš u ovo doba iz Berlina krenuo u Beč da se na dugo prorazgovara glavnim našim faktorima, niti je bez neke na dugo vijećao sa kraljem lta- lije u Mlecima, pak opet s našim pre- stolonašljednikom na Brionima; niti je napokon bez neke zasio u Krf otkle je po osobitom ulaku pisao kralju ta- lijanskome. Zamjerito je, da Turska nije poslala deputaciju u Krf, da vladara pozdravi. Svakako su konci zamršenog općeg stanja danas u rukama Vilima II. On je u prilično dugoj svojoj vlada- vini dokazao, da ne čezne za ratom, dapače je uz viteškog našeg vladara odriješitim postupkom više puta zapri- ječio, da se do rata dogje; a spor od a tS A ISSA MASSA Net tm JS GSESRRA pit JESI Aa JESSIE An JE SES PA pan Putni U DUBROVNIKU, 20. APRILA 1912. Maroka najbolje svjedoči, da za tijem Vilim II. ne ide. Ali je veliko pitanje, hoće li on moći ukloniti sve one u- zroke, koje smo nabrojili, i koji bi mo- gli dovestiti do najviše nevolje, i hoće li moći opet pritegnuti Italiju, da bude vijerna saveznica trojnog saveza. Ako to postigne, zaista će veliko, neizmjerno dobro učiniti čovječanstvu. NENA PIRINNIESMINMNNSNN Radi dogagjaja u Hrvatskoj. Prenosimo iz »Smotre Dalmatinske« br. 30 od 13. ov. mj.: »Sutra će se u velikoj zbornici za sjed- nice Doma českih društava u Brnu priredi- ti ukupna izjava sviju čeških stranaka u Moravskoj protiv izuzetnoga stanja u Hrvat- skoj. U Zagrebu se pretresa plan, da bi srpsko- hrvatska koalicija imala da za vrijeme izu- zetnoga stanja izdaje zajedno sa strankom prava dnevni list u Beču ili u Ljabljani kao organ opozicije. Iz Celja javljaju 11 o. m.: Izvršni odbor slovensko-narodnosne stranke stvorio je re- soluciju, kojom se prosvjeduje protiv bez- razložnoga oduzeća najprećih državljanskih prava Srbima i Hrvatima u Hrvatskoj u ko- rist magjarske gospoštine. Pozvane su sve slobodoumne stranke u Cesarevinskome Vi- jeću i u Delegacijama, da u interesu čovje- čnosti podignu svoj glas protiv apsolutizma u Hrvatskoj. Kao što iz Ljubljane brzojavno izvješću- ju »Bosansku Korespoudenciju«, vode se pod utiskom dogagjaja u Hrvatskoj prego- vori, koji idu za tijem, da se južnoslaven- ski zastupnici, koji su sada razdijeljeni na više skupina, združe u jednu organizaciju. U sadašnjemu je času glavni zadatak svih Južnih Slavena, da ustanu za prignječene Hrvate; stoga bi bilo od najvećega znača- ja, kada bi pri ponovnome sastanku Cesa- revinskoga Vijeća izaovice oživjela nekadaš- nja Sveza Južnih Slavena. Dogagjaji u Hrvatskoj pred Delegacijama. Hrvatsko-slovenski klub sazvan je za 17 aprila, da zauzme stajalište naprama doga- gjajima u Hrvatskoj. Kao što javlja »Sla- venska Korespondencija«, u Delegacijama će se povesti govor o dogagjajima u Hrvatskoj. Imali bi se da podnesu upiti na ministra iz- vanjskih poslova grofa Berchtolda i na za- jedničkoga Ministra financija dr. Bilinskoga o uticanju izuzetnih mjera, uvedenih u Hr- vatskoj, na izvanjsku i na bosansku politiku. Prosvjedna skupština u Ljubljani. Skorih dana sazvaće se u Ljubljani veli- ka slavenska skupština, na kojoj će uče- stvovati prestavnici sviju južnoslavenskih stranaka iz Austrije, Hrvatske, Bosne i Her- cegovine. Vijećaće se o sadašnjim prilika- ma u Hrvatskoj. Spremaju se proglasi na austrijski Parlamenat i na cijelu prosvijeće- nu javnost, a tako i spomenica, koja će se podnijeti Kruni. Bojkotovanje ugarske trgovine u Beogradu. Slušaoci beogradske Velike Škole, da po- svjedoče narodno jedinstvo Srba i Hrvata, zaključili su radi ukinuća ustava u Hrvat- skoj. od strane ugarske vlade, opće bojko- tovanje ugarske trgovine. Postupku djaka pridružio se i dio trgovaca«. »Narodni List« u br. 29 od 13. ov. mj. donosi: »Danas po podne došao je redarstveni činovnik Martinjak sa dva detektiva na ko- lodvor sa popisom listova, koji me smiju u Hrvatsku, i zaplijenio je te l'stove, 7o su gotovo svi dalmatinski listovi, onda bosan- ski, zatim srpski i hrvatski listovi iz Ugar- ske i »Riječki Novi List«. Redarstvena oblast još uvijek odbija no- vu prijavljene odgovorne urednike nekih no- vina. Tako je »Srbobran« morao prijaviti već po četvrti put odgovornog urednika, a dr. Svetozar Rittig odbijen je kao odgovor- ni urednik »Katoličkog Lista«. Neki su od- govorni urednici potvrgjeni, tako Parmače- vić za »Hrv. Pokret«. Ovdje vlada veliki interes za otvor care- vinskog vijeća i sastanak delegacija, gdje će hrvatsko pitanje doći pred forum Europe. U Beč se sprema ići više bivših hrv. za- stupnika sa materijalom o komesarijatu. Tamo će ići i više novinara iz Zagreba. Danas prije podne obavio je jedan redar- stveni činovnik sa dva detektiva premeta- činu u redakciji »Neues Tagblatta«. Poslije je došao red. činovnik Jagić sa dva dete- ktiva u uredništvo »Hrv. Pokreta« i tražili su eventualne eksemplare novina, koje još nijesu bile poslane na preventivnu cenzuru. Pretražili su sve stolove i ladice, ali nijesu našli ništa. Čuje se, da će se još sutra o- baviti premetačine u ostalim redakcijama, eventualno i u stanovima novinara i poli- tičara«. — »Naše Jedinstvo« u br, 45 od 13. ov. mj. donosi: »Kako je u Hrvatskoj. U sastanku stranke prava u Spljetu pri- sutne je dirnulo pismo što ga je pročitao g. Dr. Marinković, pisano od ugledne po- litičke ličnosti iz Zagreba. U pismu kaže: »Što ćete da vam potanko opisujem, kako nam je ovamo; dosta je kad vam rečem, da nam je uvijek u opasnosti lična sloboda, imovina, pa i sam život«. RSA NA pet JEJA pen ENJE SRA pt EJ Prenosimo iz »Crvene Hrvatske«: Zaključci stranaka: »U nedjelju je u Spljetu održan sastanak hrvatske, srpske i demokratske stranke, do- čim je već prije bio držan sastanak stranke prava. Već smo u prošlom broju donijeli zaključke pravaša. Danas donosimo zaključke hrvatske stranke. Ona je na svojoj sjednici od nedjelje stvorila slijedeće zaključke: a) prosvjeduje proti obustavi ustava i uve- denju komesarijata u Hrvatskoj. b) izjavljuje se solidarnom sa potlačenom braćom preko Velebita bodreći ih, da us- traju u obrani domovine. c) stupa u jedinstvenu akciju sa svim ostalim narodnim strankama u Dalmaciji u svrhu, da pomognu Hrvatskoj. Radi prove- denja te akcije imenuje sa svoje strane čla- novima megjustranačkog odbora narodne zastupnike Jurja Biankini, D.ra Melka Čin- griju i D.ra Antu Trumbića. Istodobno ih ovlašćuje, da poduzmu sve, što nagju po- trebitim, a da sebi pridruže kao članove odbora jednoga ili više svojih sumišljenika. Srpska stranka prihvatila je sasvim je- dnake zaključke kao i hrvatska stranka. Imenovala je u megjustranački odbor istim ovlaštenjem narodne zastupnike D.ra Du- šana Baljaka i D.ra Stijepa Kneževića. Svoju je sjednicu držao i poslovni odbor demokratske stranke. I ovi su poprimili sli- čne zaključke, a u megjustranački odbor izabran je Dr. Josip Smodlaka. Akcija megjustranačkog odbora. Odmah u nedjelju poslije podne sastao se megjustranački 'odbor na konferenciju. Prisustvovali su ovom sastanku gore ime- novani izaslanici hrvatske, srpske i demo- . kratske stranke. Sa strane pravaša prisu- stvovao je kao pouzdanik Dr. Marinković, jer su članovi pravaši otputovali u Ljublja- nu, da se stave u doticaj sa Drom. Šušter- šićem. Odbor se je odmah konstituisao i vijećao je o najprešnijim koracima, koji se imaju poduzeti. Za zaključke megjustranačkog od- bora ne znamo, ali što možemo predvigje- ti, akcija bi se imala protegnuti na sve ju- goslavenske zemlje, a u parlamentu bi se imalo početi sa opstrukcijom«. Napokon! Pri zaključku lista novine nam kažu, da je zloglasni Khuen predao ostavku. Tako dvostruki grobar slobode u Hrvatskoj, pa- da u jamu, koju je drugomu dubo. Kako odahne bijednik, kad mu se snijeva, da ga mora duši, kad se probudi i vidi da to ne bijaše drugo nego grubi san, tako smo i mi svi odahli kad ne tišti našu milu do- movinu onaj goropadnik, koji ju od četvrt vijeka gnjavi. PODLISTAK. pjedan dan na slobodi“, Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac. Približivši istočnom rtu Planjaka, prihva- tim veslo g. prof., kojega je on jedva htio pustiti, a njega samoga svjetujem nek po- gje ma provu, da gleda u dno mora, gdje će za sebe vidjeti dosta interesantnih stvari. I posluša me, jer sam ja bio izabran kape- tanom broda, a i pravo je, jer dobro poznam more; i& jednom sam se i topio! Držeći se uvijek blizu kraja, veslasmo tako polako naprijed, a g. prof. samo s usklicima začu- gljenja davaše oduška sred više rastućem divljenju nad raznim predmetima, koji po u mora bijahu razastrti, — G. je M. pro- prirodnih znanosti. — Sad lijeno i bezbrižno prolažaše koja mirna ribica, sad restrašeno 1 brzo sakrivaše se vrana, drozd, ovrata i slične, sad opet malo napri. bilo je vidjeti, gdje sa , kamo jelom gonjen brza u divljem kasu oholi smugi. Sav taj probugjeni morski život sa onim raznolikim morskim travama i kora- ljama, sčim je dno mora bilo pokriveno, te ona raznolika pitoma, niska i zelenilom morskih trava obavijena obala kamenitog Planjaka, uzduž koje smo se sve više pri- bližavali tu blizu stojećoj Badiji, davaše u onoj prirodnoj mirnoći toliko naslade, da nije čudo, kad je g. prof. sav ushićen uskli- knuo: »O moachte ich hier immer bleiben!« Evo Badije! Taj je lijepi, gustom šumom obrasli otok, nedaleko građa Korčule, svo- jina m. p. OO. Franjevaca. Na njemu u ti- hom zakloništu imaju oni svoj samostan i crkvu, a od 1909. god. i svoju privatnu ni- žu gimnaziju. Sve negdje do blizu početka XV. vijeka bijaše ovo ostrvo nazvano »0- tokom sv. Petra«, zato valjda, jer je bila sagragjena crkvica posvećena rečenom sve- cu, a na otoku stanovaše ponajviše koji lju- bitelj samoće. God, 997. imadijahu ovdje Benediktinci svoj gostinjac, pak su u već površine bio pošao, da ziviri valjda, jeli onako jepo i ma svijetu, hrli u dno, ogledavši najprije onu mramornu glad- glavom u, prpošni cipol, a pred lagjom ko stri- spomenutoj crkvici vršili sv, obrede, Počet. kom XV. vijeka ne nalazi se više tragova ni gostinjcu ni crkvici, jer su valjda gusari bili sve oplijenili i uništili, Uko god. 1350. kanonik Vlaho Ivanović iz Korčule, koji je bio vlasnik jednog malog vinograda na o- toku Badiji, pogje sa druga dva svećenika na rečeni otok, koji je radi mirnoće mjesta i zdravog zraka bio najzgodniji za prova- gjanje kontemplativnog života. Tamo, baš gdje se danas nalazi velika kapela sv. Kri- ža, sagradi on jednu crkvicu i posveti je Gospi od Milosrgja. Otane i ime kasnije cijelom otoku »Madonna delle Grazie«. God. 1392., poslije smrti rečenog Ivanovića, obrati se korčulanska općina sa klerom na »O. Bartolomea da Tuscia«, glavara bosanske franjevačke redodržave, nudeći mu dio o- toka Badije, prikladna da se na njemu sa- gradi samostan. I u istinu u Maju 1394. bt u crkvi sv. Marka na Korčuli sklopljen ugovor, kojega O, D. Fabijanić u II. dijelu svoje »Storia dei frati Minori«, donosi na str. 102, i 103. Samostan nije bio sagragjen vas najeđanput, već malo po malo, a u XVI. stoljeću rek bi da je već bio posve gotov, jer tad nekakav kanonik Rosaneo kaže o njemu: »Monasterium totius Illy- rici pulcherrimum«. U XVIII. vijeku daruje općina korčulanska OO. Franjevcima i o- stali dio otoka. Za navale Algerskog gusarskog turskog vogje Uluz-Ali god. 1571. na Korčulu, kad u tom gradu, da odbiju grozne Turke i same slabe ženske, kako narodna pjesma historičku istinu kaže: Obukoše haljine na mušku, Pripasaše sablje na hajdučku, Ter se boro kano muške glave. pretrpi ovaj samostan veliku štetu, jer Turci, ne opravivši ništa poslije mnogodnevnog opsijedanja Korčule, na povratku podme- tnuše oganj i manastiru i crkvi. God. 1660. poznati gusar Belabić iz Ercegnovoga o- pljačka sve što je bilo vrijedno, pak ni sam sanktuarij ne poštedi. Što se tiče toga, kako je došlo do da- našnjeg imena »Badia«, nijesam mogao naći, a neki misle da je otale, što neispravno nije, da je valjda u neko vrijeme tu bilo sijelo opatije (badia == opatija). Mi smo polako ulazili u ždrijelo, koje tvori rt Planjaka i onaj Badije, Po njemu su na tri mjesta u moru sazidana tri velika kamena znaka, kao opomena plovećim ve- ćim lagjama, da radi plitčine ne smiju dalje. More je i nadalje bilo onako mirno kao i prije, pak kad smo bili na sred već spo- menutog ždrijela, gdje se je g. prof. uzalud trudio, da izvadi jednu morsku spužvu, mogli smo uživati u jednom novom kra- snom vidiku. Ta pred nama se je eno o- tvoreno prostro onaj slikoviti prostor, što ga s glavnim otokom zatvaraju Badija, Pla- njak i Vrnik, a pri jednom se kraju u sa- mom tom, fjordu sličnom zatvoru, uzdigao i ko stidno se postavio pod zaštitu velikog Planjaka, izrovani Kamenjak. Na Badiji su djeca veselo pomagala pri pravljenju puta od samostana istočno onamo put onog kra- snog starog nasada borova, čija hladovina i ugodnost sva okolicu vabi na slične slo- bodne izlete, A lijep je onaj maleni luk o- bale na Badiji, gdje je smješten samostan i gimnazija. Svud naokolo izrasla je pitoma maslina, a poviše se odmah nastavlja gusta gora, tako da je onaj slobodni prostor gdje su zgrade uvijek zaokružen zelenilom, a sprijeda morem, Sretni su zbilja oni, što uvijek u toj samotnoj, krasnoj i vječnoj idili vijerno u radu za svoj patnički narod spro- vagjaju svoj život. (Slijedi). ———aMMNo metroa X.