NOTE" PRAVA CRVENA HRVATSKA | | CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. | NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN | 1 ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. \ | \ PIER a koe At LJ RS SSA A pi JESSE E EEE NEE Br. 374. U komi, U ovo malo dana tako se vratolomno nižu dogogjaji za tužnu našu domovi- nu, da nije moguće o njima raspra- vljati, nego je dostatno samo ih napo- menuti redom, tako da čitaoci imadu bistri pojam o istini; a da sami izvode zaključke koje nužno iz tih dogagjaja proizlaze. Dosta ima utješljiva i laska- va za nas Hrvate; ali nesloga i razdor, što se pojavljuje, tišti svaku rodoljubnu dušu tako i toliko, da uprav joj se na- meće namisao: zar je sugjeno i nami kao ciganima, da se ne možemo časka primiriti i muževno i složno poraditi ? Zar nam je sugjeno, da netom kandžija prestane da nas bije, mi moramo se gložiti kao kivni dušmani a ne sinovi jedne krvi, jednog jezika, jedne doma- je? Zar nam je sugjeno, da ne gleda- mo na ljute naše rane i nevolje, na iskustvo, na razočaranja, na pritisak na- rodnih dušmana, nego da ga još po- goršavamo tijem što se nadmećemo, što nijesmo postojani u besjedi, što i- nad i prkos s nami vlada ? * * U Banovini je osvanula neustavna strahovlada i zastupnici su hvalevrijedno poduzeli najuspješnije korake, da ma- knu tu nevolju, a ponadasve naši, oni iz Bosne, Iz Istre i Slovenije. Na to ih sokolilo jednoduševno javno mnije- nje, svi listovi, svi vigjeniji gradovi, jednom riječi sav narod. Isti su Ma- džari u svome Parlamentu osugjivali nespretnost i razbor nametnutoga ko- misarijata; a i njihova je štampa iska- zala svoju sućut hrvatskoj štampi, ko- ja nije smjela da istinu kaže pak bilo u najblažoj i najnaivnijoj formi. Nje- mački su listovi u našoj Monarhiji i u Njemačkoj oštro osugjivali poduzete ko- rake, i nizali silna nasilja strahovlade, a nijesu se oglušile ni glavne novine Engleške, Francuske i Ruske, a da ne spomenemo Česke i Poljačke. Javno je dakle mnijenje u Europi bilo za nas, što harno spominjemo, te smo zahvalni njihovom zauzimanju i dobroti. Prvi je korak dobro bio udešen; a još su bo- PODLISTAK. Oporuka meštra Nika. Napisao Ante Anić, Poznat je u okolici, pod imenom meštra Nika špijerličara. Beskućnik je i ide od mjesta do mjesta, da popravlja staro po- sugje, da čini žlijebove za vode i druge radnje svoga zanata. Već je prošao šesde- setu, pa se zadovolji, da može dnevno i jednu krunu zaslužiti, jer je glede hrane, vrlo skromnih zahtjeva, ali bi zato, popio i kišu božju. Crveni ocijegjeni, a spušteni nos, kao u purana, na maloj produljastoj glavi, kao u kunelja belgijske rase, sa ru- menim jabučicam, odava meštra Nika, ve- likim prijateljem pića. Ali ono staračko o- brijano 'lice sa svijetlim očima, koje, svakog časa, trepte; to lice bez brađice, sa prista- NA ei Mr Or pt A SLS PS A usi AVA e lje pošli dogovori i skupštine raznih stranaka, koje su se stopile i odredile da će u ovoj stvari raditi sporazumno. * ** Središte svih narodnih napora i na- stojanja imagjaše biti na plavom Du- navu, u Parlamentu. Trebovalo je ta- mo zainteresovati osim Slavena i o- stale narodne prestavnike, i tako iza- zvati opću buru negodovanja, a isto- dobno muževno i odvažno naglasiti kako svi stojimo uz Hrvatsku, i kako nas ništa u svijetu neće od Banovine otrgnuti, pak nam nudili sve svijetsko blago, ili nam namećali najodurniji pro- gon. I to se sretno i mudro postignu- lo, jer naši, prekidom Biankinia u go- voru presjednika, interpelacijom Šušter- šića, govorima Kreka, Dulibića, Balja- ka, Čingrije, Tresića, Smodlake, raspa- liše tako sve zastupnike, da je Parla- menat odlučio da se vodi rasprava vr- hu odgovora min.-presjednika Stiirgkha koji je bio toliko odriješit i značajan, kako se do danas nigda nije čuo iz vladinih usta, i koji, jer je zagovarao naša prava, izazvao je bijes madžarske štampe. Rasprava pak bila je veliko slavlje za Hrvatsku, jer se njoj na u- har izjaviše Česi po Dr. -Fiedleru i Nemecu, Poljaci po Dru. Leo, Slo- venci po Dru. Kreku, kršćanski-socijalni Nijemci po Steckleru, socijal-demokrati po Dru. Adleru i po završnoj riječi Daszynskog, Romancuka i Choca. * *# Dosle je narodna stvar plovila pu- nim jedrima, da nije mogla kud bo- lje; ali ne smijemo biti odviše optimi- sti, dapače moramo neprestano prezati od kakove nenadne. Bilo je vedro, ali se naoblači. Magjaroni se okupiše u Pešti i kroz usta velikaša Pejačevića dadoše izjavu koja je posve laskala baš onoj vladi, te je stavila pod noge našu domovinu; a i resolucijonaši ni- jesu po Dru. Popoviću iskazali toliko otpora, koliki je zahtjevao narodni po- nos. Još suviše nijesu položili svoje mandate i tako glasno prosvjedovali da neće nad sobom jarma. Istodobno ni u Beču ne ide sve glatko i sporazumno, kako je poželjeti ćinom iz jutra ili kad nema novaca. Iska- zuje ti tada samilost, pa, pošto ga svak u selu voli, brzo mu izliječe tu slabost. Meštar je Niko osobito ugodan svakomu radi svoje skladnosti. To je jedan od onih starih dubrovačkih zanatlija, koji su uvijek imali fine manijere, nikad za nikog, uvri- jedljive riječi, a koji su u svoje male du- ćane venecijanskog stila, primali najugled- nije dubrovačke gospare, da ih novostima, doskočicama, ili inim šalama zabavljaju. Nijesu osijećali da živu, ako nijesu pravili šale i bili veseli, U tim su se malim du- ćanima stvarali klasični dubrovački origji- nali; tu je bio humor, dosjetka, satira, ži- vota onoga maloga grada, slobodne repu- plike, što se je uzdržalo u tomu još i pro- šlog vijeka i ako u manjoj mjeri ali što sve danas isčezava pred novim vremenima mo- demih curorta i drugog. Jedan od takovih klasičnih origjinala je i meštar Niko Menegazzi. Otac mu je lombardez, Došao je kao voj- nik Sigismundove regimente u Dubrovnik i kad je islužio, tu je ostao, kao zanallija. Njegov sin, a naš meštar Niko, postao je vero raguseo i kao takav se ponosio. Ni- jesi mu smio reći, da je on dogon; — ja sam se krstio u »Gospi« — odvratio bi ti prezimo — »a ti kume, kako sl«. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. 1 < = U DUBROVNIKU, 27. APRILA 1912. nakon epohalne sjednice. Rijet bi da postoji još prilično nepovjerenje prama Slovencima, kojim se ipak najviše ima zahvaliti, jer su predobili sve skupine u glasni prosvjed radi nevolje. u Hr- vatskoj. * * * Nu mi stalno vjerujemo da će se posve razgaliti i da će čista vedrina i jarko sunce posinuti nad tužnu našu domovinu. Kako stoje stvari samo je- dinstvena sloga i pregnuće svijeh mo- že uskoriti ne samo časoviti boljitak Hrvatskoj, nego stalni i dugotrajni. Zaslužni naši zastupnici i narodni pre- stavnici, neka imadu uvijek pred oči- ma slučaj Esan-a, koji je za pladanj leće prodao svoje pravo. Neka ne su- stanu na po puta, nego upru svi usre- dotočenom silom u jedini spasonosni postulat za nas: proč od Magjarske. Sirenske glasove, brkanja, ponude ne- ka odbace u Parlamentu u Pešti. Sa slijedom slijedimice nižu glasovi i za- htjevi da se posve Hrvatsku zarobi; takovoj bezočnosti i nasilju i naši ne- ka suprotstave jednaki neobzir i otpor: jasno nam je da se sila na nas izve- stit ne može, a to nam je najbolje jamstvo, e budemo /li postojani i slo- žni dostignut ćemo što od po. vijeka tražimo i vapimo. Libertas Croa- tiae suprema lex. Goropadna hajka. | Stanovita je madžarska klika podigla za- glušnu viku na omladinu našu, jer je bila u bijelom Beogradu. Očita joj je namjera, da tom vikom prikrije golemi poraz, što je doživjela svojom brutalnošću u našoj“Mo- narhiji i u čitavoj Europi, a prikrivena na- mjera da tim izazove veleizdajničke istrage, progone, i da tako radi što bi radio jastreb od jata golubova. Ali uzalud joj muka, niti je ona jastreb, niti smo mi više naivne olubice. Pretresimo malo stvar kako stoji. Srpska je omladina došla kao braći, Hrvatima u Zagreb, a red je bilo da i naša omladina na posjetu odvrati. Kad se je slučio posjet srpske omlađine, nije se nikomu ni snije- valo, da će doći ovako do gustoga, kako je došlo. Dakle toliko u dolasku omladine srpske, kako u povratku naše omladine, niti je bilo, niti je mogjo biti kakove ten- Kao dječak pohagjao je dva ili tri raz- reda gimnazije. Ali ne postigav uspjeha, dade se na lamarski zanat. Ipak i danas spominje s ponosom, kako je bio u školi skupa s ovim i s onim gosparom. — Da si učio Niko, mogao si danas biti čestit čovjek — reče mu jednom, neki od- vjetnik, bivši njegov školski drug. — A što si ti bolji od mene — odvrati mu Niko. — Ma, mogao si biti što i ja, ili što rugo. — Pa zar ti više znaš od mene, Da vi- dimo! Ti znaš učiniti una carta di debito, to ti priznajem; ali far i debiti so anche io. Nije li tako? Ali ti neznaš učiniti jednu špijerlicu a ja znam. Dakle? Ništa, Punto gmmirativo! i rekav, postavi kažiprst na čelo i ode. Iza nekoliko godina učenja zanala od špijerličara, postao je meštar Niko kasnije financijerom, nu nemirna, baštinjena krv nije trpila stege. Jednom se pokara sa svo- jim starješinom jer ga je ovaj bio prikorio što je obuko fine gaće protiv propisa od druge boje; a bio je lijep mladić i htjeo se kicošiti; stoga ostavi službu i povrati se svom slarom zanatu. Megjutim kao svaki radnik, koji je umio = pjevati, bio je i meštar Niko pjevačem po RROCO NSI SEOSOTIVGAMMOOT I TEITOITIV I T TT MT | dencije, ili političke namisli; a ako su do- | gogjaji uplivisali da izbije negodovanje na- šijeh, a bratimstvo Srba, sva krivica pada na brutalnost srestava madžarske klike. Ova "da zamuti površje bistrog narodnog vrutka udesi u Beogradu izložbu, da faktično tu | dokaže, kako joj je Hrvatska podregjena, \prosta pokrajina. Ista klika, dok je taj klip \bacila kao zublju razdora, provela je u do- imovini ona nasilja, koja su učinila da iplane i najmirnija duša u našem narodu, koja su pomakla opći narodni otpor. Desio se u to posjet, koji je proizveo dva velika narodna dobra: bojkot inadžarske izložbe i silno oduševljenje Srba, za nas u Beo- gradu i Kragujevcu. Stvar je tekla redovito, uspjela je kako je imala uspjeti. Mi smo uvjereni da se je omladina vladala u gra- nicama lojalnosti, a ako neke mutikaše hoće da prikažu drukčije stvar, mi to odbijamo kao odurnu klevetu. Oduševljenom pričeku i brackoj ljubavi dočeka, naša se je općina zahvalila ovom brzojavkom: Presjednik opšline građa Beograd. Na bratskom dočeku naše omladine, ko- jim najsjajnije posvjedočiste narodno jedin- stvo, zalog uzajamne bolje budućnosti, to- plo zahvaljuje — Općina Dubrovačka, O istoj stvari prenosimo iz »Hrvatske Riječi«: Novi veleizda'nički proces na vidiku. Na uzvrat posjetu beogradske sveučilišne omladine u Zagrebu priredila je hrvatska sveučilišua omladina. izlet u Beograd, kamo su stigli dne 19. ov. mj., oduševljeno do- čekani. Već je ovaj sam pohod bio dosta- tan, da madžarske novine donesu, da su hrvatski djaci prolazeći kraj kraljevog dvora klicali kralju Petru; »Živio jugoslavenski kralji« Ovu su vijest odmah prenijele neke bečke novine, a »N. F. Presse« posvetila je tome čitav uvodnik. Tendencija je jasna. Trebalo je izmisliti nekakovu novu veleizdajničku aferu, e da se oslabi akciju našili zastupnika u Beču i predbaci ministru presjedniku grofu Stir- ghu, za koga se je zauzimao. Posjetu u Beogradu sudjeluje i pravaška mladost, pa već ova okolnost najbolje go- vori, da je vijest madžarskih novina prosta izmišljotina. Zemunska policija dobila nalog? Iz Budimpešte jutros 22, o. m. prispjeli putnici u Zagreb uvjeravaju, da je državna policija u Zemunu dobila nalog, da na po- vratku hrvatskih djaka iz Beogradu pohvata kolovogje. Ovoj se vijesti ovdje ne dava ni najmanje važnosti. crkvama u građu i s ponosom spominje, kako je pjevao $ dubrovačkim gosparima. | danas iza dobre čašice zapjeva juravit ili iz opere Tosca, nu najmilije mu je iz Rigoletta. To je za njega capo lavoro. Ne smeta, da sve to. njegovo pjevanje po- bugjuje samo, smijeh jer svakog časa mora prekidati, da se iskašlje, kao da mu je pi- javica zabrekla u grlu; ipak je zanimiv u položaju u koji se postavi i u gestikulaciji, kojom prati pjevanje. Kad se smete ili ga grlo izdađe, da se ne izvrgne smijehu, stane u tim pauzama pripovijedati sadržaj libreta i pun tOđna, kao kakav maestro, hoće, da dade svojoj muzikalnoj vještini velike va- žnosti, a kad mu sve to obrnu u smijeh, razočaran prestane, zamahne jakim pokre- tom ruka i reče: »Con questa gente, inu- tile, perdo U mio talento«, Kad je došao u naše selo, ja sam se če- sto razgovarao šnjime. Pripovijedao bi mi mnogošta iz svojih doživljaja i o mnogim starim dubrovčanima iz dobe njegove mla- dosti o raznim grackim prilikama, i uvijek sam ga zanimanjem slušao, jer je bio pun poštovanja, skladne i lijepe riječi, Ako bi ga ko nazvao kakovom uvrijedljivom riječi, odgovorio bi mu samo — hvala ti brate! Nu kolikogod je meštar Niko jadan pod stare dane ipak je još jak u njemu onaj mmm 3 > m ao t PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI .UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO. POGODBI Š UZ POPUST, RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. I Grof Batthyany proti Hrvatima. Poznati hrvatožder grof Batthyany izrazio se je kako iz Budimpešte javljaju, da se nije nikada mogao nadati, da će Srbijanci dati se zavesti od kojekakvih protumadžar- skih agitatora u Hrvatskoj, te na onaj na- čin u Beograđu demostrirati proti Magja- rima, koji su tobože uvijek nastojali, da se izmegju Srbije i Ugarske uzdržaju ponaj- bolji odnošaji. Kossuthovci i Khuenovci krive Austriju. Članovi Kossuthove stranke i pristaše grofa Khuena napadaju austrijsku vladu radi dogogjaja u Beogradu. Njihove izmišljotine idu tako daleko, da tvrde e su hrvatski djaci dobili novčanu potporu iz Beča, samo da ih se što više prijavi za izlet u Srbiju. — Mi ponavljamo, da nije onako, kako stanoviti listovi pišu; što kad bi i sve bilo, stranke bilo koje u Hrvatskoj nebi mogle biti odgovorne za to, jer je stvar dobro po- znata, da omladina, koja je otišla u Beo- grad, organizovana je izvanstranački i izri- čito kaže, da ne pripada nikakovoj od po- stojećih stranaka, te bi po tome posve ra- zložito odgovarala za svoje djelo. Korčulanistika. Primamo s Korčule: Kod nas ma Kor- čuli ruši se, ali ne da se nešto iznova sa- gradi. Naprotiv pojam rušenja istovjetuje se sa pojmom ruševine. h Svak znade, na što ciljamo: na ogromni trošak, u koji se naša općina (pokloni sel) baca, razvaljujući pred hiljadu godina sa- gragjene gradske bastione, e da na istima sa- gradi velebnu zgrađu, (trebovnik Kr. 200.000) za svoj račun, u koji bi se imalo smjestiti sve €. k. državne Urede i ništa manje nego 16 dućana. Municipalizacija višeg dijela naj- movnih odnošaja u našem gradu! Da čovjeku stane. pamet! U istinu, poslije sjajnih uspjeha poluče- nih od naših gradskih otaca, i ovaj najno- viji pokušaj znači jedno novo vrelo pri- 'vrede(!) za našu i onako osiromašenu općinu. Docet pitanje škole! Trebovfiik je izno- sio Kr. 40.000 a konačni potrošak Kr. 75.000, a odnosna stavka zadnjogodišnjih prora- čuna: hiljade kruna deficita, koje se pokri- vaju povišivanjem prireza na strpljiva legja poreznika — od kojih slučajno veliki broj (3:1) ne diše poznatim mamelučkim duhom klike Arneri (Giunio) i druž. (Firma proto- kolisana sa ograničenim povjerenjem na sreću strpljivi korčulana). Nego ovaj pothvat neće samo doprinijeti tereta općinarima; oni će uz to biti lišeni vlastitih prihoda unajmljivanjem svojih zgragja. ponos starog dubrovačkog zanatlije i ni- kako ne trpi, da se šnjim šale zbivaju. A kad je trijezan i izgleda posve ozbiljan; na mjestu stoji ustobučen, prignut poput brijaće britve na pola otvorene, starim istro- šenim haljetkom preko ramena prebačenim, rukama otrag prekriženih, pospanih očiju, s klobukom na čelo natisnutim, dok mu u- vijek visi postrance o ustima drvena lula, gvozdenog kamiša. Nikad mu iz njih ne ispada osim, što je prihiti svako malo da popljucne onako nehajno, kao da ne haje, što se tu u krčmi drugi kucaju čašama, a za njega ne inare. — A ta lula zadala mu je toiiko brige, jer su mu šnjome djeca vraške pazare pravili kao i s onim njego- vim feralom, kojim bi kući večer odlazio. — A što se nijesi meštre Niko oženio — upitam ga jednom — pa bi te imao ko pregledat. — E, pa kako ne, imam ja svoju ženu. — Dakle si se oženio? — O per bacćo, još je i živa. — A gdje ti ie? — U T.; ali što će te gosparu, jadna je slijepa; a kad je ona meni bila zdrava li- jepo sam živio. Uredno jeo, čisto spavao, u svemu sam bio namiren. Dočekala bi me tišesno; nikad šnjome gorke riječi; sve nam je u redu hodilo. 1 onda prikaže sjetno lice, rm Ot taste Ii