PRAVA CRVENA HRVATSKA Br. 375. Ne u skrajnosti. Danas smo na čisto zašto pravaški zastupnici, uz Slovence i druge sla- vjane neće da izazovu bruku u Parla- mentu u Beču. Na okupu su bili po- najbolji naši ljudi, i to ne samo iz naše pokrajine, nego iz Istre, Herceg- Bosne, Hrvatske, oni su dugo vijećali i svaku ponajtanje raspredali, oni su prepuštili uvigjavnosti naših zastupnika, da kad nebi stvari krenule na bolje zauzmu skrajna srestva, i Slovenci su im za to dali potpunu slobodu. Kad rodoljub dobro promisli, nalazi da je takova odluka dobro promišljena, raz- borita i uspješna. Bila bi nesmisao tra- žiti od Bečkog Ministarstva da ukine u Hrvatskoj komisarijat; kad se je od njega dostiglo da onako svečano i odriješito se izjavi o sporu, naši su dostigli takav uspjeh, kakav ga nijesu nigda upamtili, i to ne samo kod Mi- nistarstva, nego i kod svih skupina Parlamenta. Pak osujetiti poslovanje Parlamentu, i baciti klipove Ministar- stvu, ne nalazimo uharno i uspješno, jer bi se tim mogla izazvati kriza i u ovoj poli, i tako bi komisarijat trajao i preko onoga što su ga magjari na- mislili uzdržati. Da su od ministarstva ili ne primili odgovor, ili da je ovaj bio u običajnoj formi: da se jedna pola ne smije miješati u poslove druge, još, još; ali kako su sami narodnjaci naglasili, odgovor je bio odriješit i do- sta jasan. Dapače nam se čini da je baš dobra ova zgoda bila da se pri- stupi što bržem glasovanju nadasve vojničke reforme, jer bi se tim stavili u škripac magjari, da svojom vikom još ne steku kakovu povlasticu i u tome, i tako se još jače osile i ukri- jepe. Pak postaje stvar smiješna da u Parlamentu u Beču poduzimlje se op- strukcija, dočim gg. zastupnici i dele- gati u Pešti se zadovoljuju platoničnim izjavama i pospješno lete, kad su po- zvani, i puštaju da se vijeća dalje, ko da ništa nije. Kad su: našli rahlo ze. mljište, sama pamet uči, da naši idu razborito, ugovarajući sa onim, koji su PODLISTAK. pnjedan dan na slobodi“, Putopisna crtica. Piše: V. Dračevac. Pristupismo k obali, privezasmo lagju, pak pogjosmo da razgledamo sve, što tu ima da se vidi. Ugjosmo u lijepu, veliku i u venecijanskom gotskom stilu XV. vijeka sagragjenu i krasno urešenu crkvu. Pogle- dasmo po njoj sve, pak pristupismo pokraj- noj divnoj kapeli sv. Križa u istoj crkvi, da se divimo onom veličanstvenom velikom propelu u otaru. Kapela je uprav sjajno u- rešena, sa olarom po sredini od crvenka- (4) tog 1762, Glava je propela umjetničko djelo, dapače po sudu nekih kompeteninih osoba, jedna rijetka majstorija. Kad promatraš tu glavu sa tri razna položaja, vidiš u raznim izražajima lice čovjeka, koji trpi, koji je na umoru i koji je već mrtav, tuko da i pra- e ee propelu pjeva svećenik »dei E osa Crocefisso ancor alto s' ammira, Cho al tao girar o pisnge o langue o spira. Predaja kaže, da je to: propelo bilo do- nešeno u znak pobožnosti od Kosovskih bjegunaca 1889, koji ga sakriše u selu Ra- čišće, na zapadu Korčule, a na istom otoku, odakle načinom uz prisu- naroda iz cijele o- CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. se izjavili spremnim odazvati se za Hrvatsku i ukloniti neustavno odurno stanje. Rijet će se, stara je stvar da Beč uvijek obećaje gladi i mazi, a na tome ostajemo; ali smo uvjereni da ovaj put ne bi bilo tako, i da tako neće biti, a ako hoćemo prispodobiti ponašanje i zauzimanje u Beču i u Pe- šti, razlika je kao od neba do zemlje tu ima desetak godina da nam ipak Beč nešto daje, da ne odbaca naše tužbe, a poznata je stvar nadasve od željeznica da, ako nam se ne daje što nas po pravici ide, opet su tome naj- ne samo Banovina, nego i sve naše zemlje u neprestanom trzaju, tomu su krivi magjari i niko drugi. Naravno, nas ne može oduševiti odviše sve ono što se je u Beču slučilo, jer nas i od tamo više puta led bije, ali dok naša stvar ide dobro, dok nalazimo odaziva i potpomaganja, dotle ne smijemo vo- diti mak na konac: te su zato dobro ukastili naši da slobodnih ruku gle- daju i paze, a da zauzmu skrajne mjere kad dogoti, i kad se na drugi način ne moć bude ništa isposlovati. A nadasve u ovim prem ozbiljnim časovima, imale bi biti daleko od nas sve rekriminacije i svi napadaji a na žalost nije tako, jer se u stanovitim 'movinam jur viče na izdaju, i nava- ljuje se radi stare pizme na Slovence narodno naše dobro. ge slovenaca odobrilo ponašanje ušteršićeve stranke? Nije li njihov klub svečano priznao da imadu naši tisuću razloga da bezobzirno istupe? Nije li im za to dao slobodne ruke? A kad bi se uprav do opstrukcije i došlo, zar bi oni ostali postrance? Mi smo osvjedočeni da nebi, a ako su naše više krivi magjari, koji su zaintačili uništiti sve hrvatske povlastice i Hrvat- sku posve orobiti i zasužnjiti. Ako je a to je uprav pokudno i nesretno za; Što bi zar hoćeli neki da se Slo- venci danas izlažu, koje su na pre- gršte obasipali svakim ogrdotinam i objedama? Nije li i glavno liberalno IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDIN BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, 4. MAJA 1912. kako bi ju učinili kadgod se naši za- lože sa skrajnim srestvima, Da smo zlobni, mogli bi smo posumnjati o bo- lesti D.ra Ivčevića, ali, jer se čuvamo skrajnosti, primamo da je tako, kako se kaže; pak zašto i stanovite novine nijesu obzirne, nego od muhe prave slona, i hoće da kude one koji su se podnijeli kako pravi rodoljubi? Za nas, koji patimo sve što se dogagja kod nas, sama činjenica da zastupnik preč. Perić pristaje uz pravaše i Šušteršića dostatna je, da zaključimo e su naši na dobrom putu, i ako za to ne ku- dimo niti namišljamo druge namjere u ponašanju narodnjačkih zastupnika, koji su se eto prihvatili opstrukcije. Naravno rodoljublje vodi i jedne i druge, a skora će budućnost dokazati, koji su odabrali bolji i uspješniji put. A dok se ne razbistri, čuvajmo se skrajnosti, ako ne za drugo za onaj sveti domovinski plam, koji nam u srcima bukti, i koji kako nam nala- že svetu dužnost i svoj život zalo- žiti za dobrobit i marodnu slobodu, isto nam dobro nalaže, da promislimo po deset puta na svaki korak što či- nimo, jer uzorna je staza koja nas iz- vodi .na-čistac, a sva je opkoljena ne- milim propastima. Iza boja se pribra- jaju mrtvi, tako ćemo i mi prosuditi svačije djelovanje kad odahnemo od ovog nemilog pritiska. Onda ćemo se moći i svagjati i bijediti; ali dok nam kuća gori, svi uprimo da oganj udune- mo; a nadasve se čuvajmo skrajnosti. Jubilarni broj uMarodnog Lista“. Bilo bi ne samo nerodoljubno, nego po- sve smiješno, ne priznati velike i ogromne zasluge tog lista za uarodni naš preporod otrag godina. Ako je danas Dalmacija skroz hrvatska, to je mal da ne isključivo njego- va zasluga; ako se je Bosna i Hercegovina otela turskoj vlasti, u dobrom je dijelu i tu njegova zasluga. Mi, koji smo mladi vidjeli pašovanje naših onđa autonomaša, a sad italianissima; mi, koji smo pratili titansku borbu, nadasve onu g. 1870, iz svega srca riznajemo zasluge tog odvažnog spobor- nagovarali da ne brzaju, da promišljeno |pika i lista, u kojemu su pisali ponajbolji stupaju, tim su učinili bratsku dužnost, kolice bi god. 1763 prenešen u rečenu ka- pelu, gdje i sad stoji. Neki opet drže, što je dosta i vjerojatno, kako kaže veleuč. g. Opat grada Korčule Dr. Trojanis u svojem: »Sui monumenti di storia e di arte esistenti nella citta ed isola di Curzola«, da je to djelo nekog Ugona, kojemu ga je naručio jedan od uglednih Korčulana, što donekle dokazuje i ostatak natpisa u gotskim slovi- ma straga samoga propela. Mladi, nama već poznati veleč, otac C. bio je tako dobar, te nam se je u crkvi približio, bio na ruci da još bolje sve raz- gledamo, te nas kroz stari, ali veoma lije- »|pim gotskim, onim u Dubrovačkom franje- vačkom klostru sličnim, stupovima, u okolo okruženi klostar, kojega Englez Vackson zove draguljem dalmatinske umjetnosti, pro- veo kroz sav samostan, pokazao nam novu zgradu gimnazije, pak se zajedno š njime uspesmo i do samostanskog muzeja | bi- blioteke, gdje se zadržasmo više od jednog sata vremena. Tu smo imali prilike diviti se lijepim slikanim početnim slovima ogro- mnih sredovječnih pergamentskih knjižuri- na pjevanja, kojih u ovoj bi- blioteci ima priličan broj; ondas još dvama starim zemaljskim valjda Vicko se je bavio geografijom; potom sa slikarijama, pokušaj kako D. Fabijanić misli O. Paletina, koji je tu živio, a osobito sredovje- naši pisci, i koji je uvijek imao ugledne i čnom oružju, otetom od korčnlanskih bra- nioca Turcima i gusarima, te drugim sta- rim vrijednim i rijetkim predmetima. Biblio- teka posjeduje priličan broj knjiga većinom teoloških i filozofskih a i nekoliko starih rukopisa, megju kojima jedan prepis neke pjesničke radnje korčulanskog pjesnika Pe- tra Kanavelića, dok se originalni rukopis i- stoga djela nalazi kod ugl. obitelji Kapor u gradu Korčuli, Iz prirodnog svijeta poče- še vrijedni profesori s djecom skupljati i sahranjivati naše ribe, kukce i druge živo- tinjice, pak razne morske i druge pojave, te bilja, što je sve našeg prolesora najviše zanimalo, te se nikada nebi bio umorio gle- dati ono malo, što se je do tada tu saku- pljeno nalazilo i raspravljati s vrijednim O. C. o raznim osobinama roda, kojih takogjet za školsku uporabu malo po malo stadoše |dobavljati. Napomenuti mi je, da i stare novce sakupljaju. Razgledavši sve to i na- slušavši se znanstvenih razglabanja o poje- dinim vrstama | suvrstama koli kukaca, to- li riba, pojava i roda, uputismo se, jer je brzo bilo podne, da pogjemo štogod spra- vljat i za naše gladne želudce, pošto smo oči, um i duh do sada obogatili sa dosta toga. Gdje ćemo, nego onamo pod bore; tamo imamo već i stol od kamena te sjedala, za što nam se nije potieba mučit, Uzesmo na- tS SSA A JEG A MEJE I PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE RAJA AA RJ i za te Ft Arta u a RESA SI PALJENJE A znamenite urednike; mi nijesmo tako zasli-' jepljeni da ne ispovidimo, e su bili vanre- dni umnici i značajevi pokojni Dr. Klaić i dosta neprežaljeni Don Miho Pavlinović, te | smo pravom nasladom pročitali vrsne član- ke, koji nam predočuju svu tu borbu i ve- levažne pobjede narodne stvari od postan- ka ustava, do nazad malo godina. Naravno, bujnim procvatom hrvatstva u našoj pokra- jini, pojavile su se razne struje, a te su o- pet svaka za se podigle svoja glasila, te »Narodni List« nije više središnji tabor na- rodne vojske; ali ostaje ipak uvijek zname- nito i uvaženo glasilo. Ono je ovim bro- jem pružilo mlagjim najbolji rukovodnik da se snagju i da bistro uoče postanak, na- predak i slavodobiće hrvatske misli u Dal- maciji, te svaki koji želi imati čisti i iskre- ni pojam naše ne daleke prošlosti, ne mo- že saznati nego po onomu broju, koji je majstorski napisan i sjajno ilustriran. Mi mu čestitamo jubilej, živom željom, da o- pet »Narodni List« postane kolovogjom u narodnoj daljujoj našoj borbi, kad pristu- pivši u pravaško kolo, bude zagovarati je- dini uspješni način po kojemu da postane- mo jedni, složni, slobodni. Jedno predavanje o Esperantu. Nedavno je u katoličkom društvu, »Leo- Gesellschaft« u Beču predavao o »svjetskom jeziku sa jezično-znanstvenog gledišta, a o- sobitim obzirom na Esperanto« papinski prelat Dr. Aleksandar Giesswein iz Budim- pešte, zastupnik na ugarsko-hrvatskom sa- boru i presjednik ugarskog esperantskog udruženja »Verda Stelo«. Predavač je iscrpljivo izveo cijelu povijest pitanja o svjetskom jeziku, povijest velikog problema, koji još mnogi, zadojeni tvrdo- kornim predsudama, drže kakovom utopi- jom, pak evo u kratko što je sve naveo: Već je u 16 stoljeću francuski filozof Des- cartes pokušao da riješi zadaću, koja je kaš- nje sve više i više zaokupila čovječanstvo, premda se je u ono doba još upotreblja- vao latinski kao znanstveni jezik, ali je ovaj već onda počinjao gubiti terena. Dandanas su okolnosti daleko nepovoljnije po latinski jezik, jer ovaj više ne odgovara zahljevima 200g stoljeća. Učenjaci su svijeh vremena dugo istiaži- vali, da li je jezik nastao nehotice t. j. na- ravno ili da li je morao biti stvoren nau- mice, pa su većina njih došli do zaključka, da jezik mije čisti naravni produkt, te su po tome mnogi jezikoslovci i naučenjaci fekli, da je umjetno stvoreni jezik moguć. Iz množine raznih pokušaja, eda se na- ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI. ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. mA etna pa « RN er Ap SEGS ŠA pit [EJ god. vu. | neuporabljive sve one, u kojima je jezik sagragjen matematično-statistički, u kojima su pojmovi uregjeni u oštro ograniče- nim klasama te one, u kojima je rječnik sastavljen po velikom jedrnstvenom sistemu, koji se ni malo ne obazire na proces jezi- čnog razvoja, pa uslijed toga preopterećuje pamćenje, Nigdje nema pak traga o tome, da se je ikad u kojem od takovih jezika moglo govoriti. Već je god. 1855, Socičtč des langues in- ternationales« u Parizu postavilo princip, da umjetni jezik mora biti filozofičan u gra- matici i empiričan u rječniku, te koliko se više bude približavao ovim uvjetima, da će biti tim savršeniji. Da je ovaj zahtjev neop- hodno potrebit pokazali su praktični po- kusi zadnjih decenija, osobito kod Esperan- te, koji je potpuno udovoljio svim jezično- znanstvenim zahtijevima jednog umjetnog pomoćnog jezika i koji je ostao pobjeditelj u natjecanju raznih sistema. Osobito je pak predavač naglasio svojstvo Esperanta kao umjetnog jezika, kao neutral- nog posrednika, ističuć kako praktična u- potreba živućih kontrolnih jezika, izmegju članova raznih naroda, uvijek i svuda od- vratno djeluje, dočim umjetno stvoreni je- zik kao neutralno srestvo sporazumljivanja, koje nipošto ne vrijegja opravdani narodni ponos, vrlo simpatično djeluje. Predavač je napokon upozorio na veliku jednostavnost esperantske gramatike (16 pra- vila bez iznimaka), na velike uspjehe do sad polučene (osobito kod crvenog križa, kod policije, u školama), te na radosnu či- njenicu, da će se ove godine u Krakovu obdržavati VIII universalni esperantski kon- gres, au Budimpešti Ill kongres katoličkih Esperantista; izjavio je pak, da se čvrsto nada, da će ti kongresi mnogo doprinijeti k općem blagostanju raznojezične naše mo- narhije, a to tim više što se u zadnje doba i visoki krugovi kod nas vrlo mnogo zani- maju za Esperanto, učenje kojega je svima stavio ma srce »jer tim nećemo ni najma- nje naškoditi svojem materinskom jeziku, koji ćemo uvijek iznad svega ljubiti, a slu- žeći se Esperantom u megjunarodnom sao- braćaju pokazat ćemo, da smo za korak više pokiočili na polju svjetske kulture«. Izjava. Na upit nekoliko sumišljenika i da se ne bi s nepotpuna izvješća o sastanku 19 pro- šloga krivo shvatilo moje mučanje poslije zadnjeg otvorenog pisma »Danu«, dužnost pravi takav pomoćni jezik, valja izlučiti kao S ikada bio na ovakovim izletima, gdje sve- mu sam treba da prihiti, nema pojma, ko- liko se tako u prirodi u tome baš ugodnosti nalazi. Premda nam nije bilo Bog zna što raditi, jer je već sve bilo spravno, a »spi- rit« je mjesto drvetom zapaljenog ognja sve toplio, bilo nam je ipak milo upoznati onu do skrajnosti praktičnost sjevernjaka. Gosp. nam prof. nije dopuštao, da uzmemo doma niti jednog tanjura, već samo vilicu, vilju- šku i ćašu; On sam, kaže, ima sve ostalo. | zbilja koliko se začudismo, kad on sva- komu pred sebe stavi po jedan turistički či- sti i svijetli tanjur od aluminijuma i izvadi u 5 časa skuhanu tečnu gljivinu juhu sa rižom, povrćem i salamom, kojega smo prije ja i kolega polovicu već bili pojeli. — Taj mistum compositum nije loš?! — upitnim pogledom dobacim kolegi. — Da, — odvrati on — nego mi smo Lumbargjani, gdje je vino ? — Gosp. prof. izvadi na to staklenku naravnog, izvrsnog crnog lumbarajskog vima iz naših vinograda i ponudi nam preporukom, da moramo još morem kući, Zalijevajući zatim svaki komad dobro sačuvanog mesa, još boljom kaplji- com, dogjosmo kraju i tom ugodnom objedu. — A sad, kad smo izjeli — progovori naš sjeverni prijatelj — moramo oprat po- sude. Sakrije potom i duvan i vino, pak na šu torbu i vode, pak ala na posao!Ko nije mi je izjaviti slijedeće: ge! Uzeh i ja jedan tanjur i jednu vilicu pak, praćen smijehom kolege, ko da idem na kakovu kaznu, uputim se do mora, A bio je već počeo po malo davati ugodni la- hor sa zapada, te površinu mora samo malo namuštio, Oko nas su gimnazijski djaci iz samostana bosi i zagaljenih noga tražili po obali razne stvari i natjecali se, ko će u o- : no vrijeme odmora otkinuti više morskih čupaka, a malo podalje veselo pod, u njih upirućim, ugodnim zrakama plovijahu mo- em, bijele pitome patke, koje čili kudro vjerno sa obale pazi. Ja sam se sa kolegom i qup. prat. mučio, kako ćemo sa studenim i slanim morem očistiti naše zdjele od one debele masti, koja je pred njima ostala, ali uzalud: omastismo još gore ruke, a ne mo- gosmo opraviti ništa. Oni dvojica ipak na- gjoše pomoći u onoj gnjiloj cruoj zemlji, što se obično ispod borova nalazi, a ja sa svim tim ipak ne mogoh učinit ništa. O- mastio pak ocrnio ruke, da ih cijelo jadran- sko more nebi bilo kadro oprati, a zdjela još nečistija nego li prije. Onako crnih ru- ka, a i policu je bilo tragova, sa odjelom borovom smolom namazanim, gledahu me gosp. prof. i kolega, povijući smijehom na usnama u moje zdravlje čaše onog divnog našeg i ukusnog grka. — Izgledaš ko kuhar puljiške trabakule ! posao, dok se sve ne uredi. Nije bilo dru- — dobaci mi kolega. (Slijedi). — ar LL GR RD 03 .