Br. 376. viti, te dragom Bogu zahvaliti što je Beč ostao u rukama kršć. socijala. Nama Hrvatima tim je ugodnije, što su ti kršć. njemački socijali, gdje su mogli i gdje nijesu mogli, pokazali svoju ljubav prema nama potlačenim Hrvatima. Mi se nadamo, da nas ni u buduće neće zabora- viti. Dočim mi, baš od njih trebamo po- moći, jer oni imađu najviše smisla za dt- žavne potrebe. Oni oplemenjeni kršć. osje- ćajem mogu prama nami biti najpravedniji. O zabrani branja kadulje ili pelina. U »Hrvatskoj Riječi« od 14 travnja t. g. čitao se je dopis, da je g. profesor Lujo Adamović, docent c.k. bečke universe pred- ložio N. P. Ministru polodjelstva, da se zabrani branje pelina. U tu vijest nijesmo vjerovali, al na žalos tu 6490m broju reče- nog lista sam g. profesor L. Adamović tvr- di svoj predlog i obrazloživa istog. Ostali smo iznenagjeni i razočarani, kad smo to čitali. G. prof. L. Adamović naslanja svoj pre- dlog na ove razloge: opasnost, da se ka- dulja potpuno uništi i iskorijeni, jer joj se naime tim neprestanim ostranjivanjem mla- dih grančica ne pruža mogućnost da raz- vije sjeme i da se umnoži i pomlogjuje. Da je g. profesor bolje proučio predjele, gdje najveće raste pelin bar u našoj oko- lici; da je proučio vrijeme i način branja pelina, te rašćenje njegova proizvoda od godine do godine Bog i duša ne bi bio onaj predlog podnio N. P. Ministru poljo- djelstva. Kadulja ili pelin, ljubitelj naših rudina i golih obronaka, kamenitog mora, kako ih nazivlje g. profesor, on se baš uslijed bra- nja umnaža i pomlagjuje. Tomu je dokaz što iz predjela u našoj okolici, gdje to bra- nje biva, raste njegov proizvod. Neke ru- dine sa kojih se je natrag četrdeset i više godina bralo 20-30 quintala pelina, danas se bere 80-100 q. A to je najbolji dokaz g. profesore, da se branjem za trgovinu ne uništuje pelin, nego se pomlagjuje i umnaža. Kad bi vaša tvrdnja, g. profesore, bila temeljita u takovim predjelima ne bi se već pelinu ni traga nalazilo. Ne zapriječuje se pelinu razvoj njegova sjemena, jer se on bere, i to vršci, svrhom srpnja do konca kolovoza, najdalje do 10. rujna, kad je pelin već procvatio, dozrio i sjeme bacio, te mladice učvrstio. Takovim branjem i u to doba pelin se bolje razgra- njuje i u deblu biva deblji, pa je na pro- ljeće busatiji sa mladicam i cvjetniji. Ma- sline i druge voćke klaštrenjem se pomla- gjuje, tako i pelin. Nije malo vremena, da se pelin bere za trgovinu, nego ima skoro pedeset godina. Istina Bog, da se širu i predjeli gdje se on bere, ali ondje gdje se je brao natrag pedeset godina bere se i danas još u većoj mjeri. Facta loquuntur. Kad bi vaša tvrdnja bila temeljita, g. pro- fesore, da se pelin kosenjem uništuje, već bismo ga danas tražili Diogenovom svje- tiljkom, dok se on naprotiv baš umnaža i misli da ima, najpače protiv prvog poroka, drugih uspješnih srestava nego vjerskih? Rousseau je pisao veoma zgodno: »Ti, koji do nebesa uzvisuješ zakon, pravo, naravnu krjepost, i siluješ se da je udjelotvoriš u svakome samom pomoću razuma, uzalud se trud'š; kojim bo temeljem ćeš je moć utvrditi? Tvoji su zakoni, doduše, krasni i izvrsni, nu gdje ti je za njih sankcija ?... Bez dogme vječne pravde, ja u kieposti ne vidim nego bezumnost, kojoj se nadi- jeva jedno lijepo ime«. (Emile, sv. Ill. str, 150.) A čuveni moderni pedagog sveuč, profesor u Zitrichu Friedrich Foerster*) u svome djelu: Sexualethik und Sexualpada- gogik, piše: »Ne mogu zašutjeti svojeg du- bokog osvjedočenja, da je najveća uzgojna sila na seksualnom polju nesumnjivo vjera, te da je vjersko djelovanje baš na ovom polju tako djelovno kao nikakvo drugo sred- stvo. Ova preservativna sila vjere pogle- dom na seks. život je tako temeljita i u istom času tako osamljena, da prava uzdrž- ljivost, prava pobjeda velikih napasti nije apsolutno moguća bez uzgoja i vjerskog pridignuća«. (Str. 161.) »Sva naravna sred- stva utječu trajno jedino onda, kad su pro- žeta vjerskim principima. Sva naša nasto- janja pače i sama volja poprimila bi neki karakter, kad mne bi bila prožela nekom duševnom silom, koja se najbolje afirmira religijom .. .. 1 nijedna »religija «, ma kako mudro zamišljena pružiti djelovno sredstvo, ni dati tvrdu plemenitoj superiornosti pogledom uživanja, kao što je FP. Foerster nije katolik: MU ili H pomlagjuje po svim predjelima, gdje se je neprestano kroz pedeset godina brao. Prošetajte se, g. profesore, po rudinama topoljskim, ošljanskim, smokovskim, lisač- kim, te po obroncima bližnjih brda, po Tmoru i Neprobiću, gdje se u našoj oko- lici najveće pelin bere za trgovinu, pa ćete se osvjedočiti, da se baš ondje bujno raz- vio i umnožio. Dočim ondje gdje ga prsti- ći mlađe čobanice, ili kosjeračica naše pri- morke ne dohvatila, pelin je višeg uzrasta, rijedak al kratkog života. Kosenjem dakle pelina nema bojazni nje- govu iskorijenjenju, niti je bojazni, kako dalje tvrdi g. profesor, da će iz onih pre- djela, gdje je on jedini čuvar humusa ne- stati i zrnca zemlje. Uz pelin nalazimo i drugu sitnu gorsku travu, a osobito skraš- nicu busetog korjenja, koja dobro čuva svoje tlo. Ako je g. profesoru na srcu do pošum- ljivanja naših ćelavih brda i golih obro- naka i rudina, mogao je sve osve druge predloge činiti N. P. Ministarstvu poljo- djelstva. Mi poštujemo, gospodine profe- sore, vašu opsežnu botaničku znanost, al ćete i vi skinuti kapu našemu iskustvu, toj najtežoj, al najboljoj školi. Vaš predlog, g. profesore, nije ni rodo- djuban, kako tvrdite, da ste iz same ljubavi prema našoj domovini morali iznijeti, što predložiste, da se zabrani branje pelina za trgovinu, jer tom zabranom ukinuo bi se narodu općine stonjske, slanjske i oraške jedan godišnji prihod od 80 do 100 hiljada kruna, a gje je prihod po ostalim predje- lima naše domovine! Taj lijepi prihod daje pelin, koji niti se ore ni kopa, niti zauzim- lje zemljišta, gdje bi se moglo druge biljke gojiti od više važnosti, niti bi tim bila opća i viša korist narodu. Uzev sve to u obzir predlog g. profesora L. Adamovića, da se zabrani branje pelina za trgovinu za nas je jedna zagonetka, koju će vrijeme odgonenuti, a u toliko po- zivljemo sve zanimane općine u pokrajini, Zemaljsko G. Vijeće, trgovačke komore, da se živo zauzmu kod odlučujućih faktora i osujete njegov predlog. Primorac. Sama istina iskusanih ljudi svjedoči više, nego samo hvala. Gospodin Dr. Neugebauer u Beču piše: ,Vaš Elzaflnid preporučili su sa pri- jateljske strane jednom 83godišnjem starcu, koji boluje na arterijskoj klorozi, da mu odstrani slabost živaca noge. Ovo uzrujano uribanje mn je zbilja dobre usluge učinilo i tumačio je ovaj čovjek, da sada može bolje ići“, Gospodin R. Schmidt u Pittenu, Dolnja Austrija piše: ,Sa obim Vašim Elzapreparatima, naročito sa Elza- fluidom postigao sam sjajne uspjehe, te sam iste već mnogo preporučio“. Fellerov Elzafluid treba naručiti kod dvorskog ljekarnika E. V. Feller u Stubici, Esaplatz br. 264. (Zagorje), odakle se 12 malih, 6 dvostrukih, ili 2 specialne boce franko za 5 kruna zadobije. Vijesti iz naroda. Iz Župe-Čibača Noćas tačno u 11 sati pokušali su nepo- znati zlikovci provaliti kroz prozor u moju spavaću sobu, kola se nalazi u prizemlju, ali na kojoj je prozor ispleten inferima, što sonu stranu sa svojom prospektivom vječ- nog života... Bez vjere u duhovni život ne može se duh za dugo pravo pouzdavati u se; samo vjera, užgana na besmrtnom svijetlu Hristova života (ja podvlačim), uzbugjuje u istinu ovo ufanje, te mu ulijeva novi život i sigurnost«. (Str. 155.) »Religija je u svako doba doista bila za seks. pe- dagogiju jedina sila; ni najveća intelektu- alna kultura ne može spriječiti materiju, da ne pobijedi, ako viša istina ne razri- ješi okova ljudskog ropstva. Naša civiliza- cija. svaki dan to bjelodano dokazuje«.*) (Str. 163.) Mislim da je protestanat Foerster kao svjetovnja!: i kao protestanat nesumnjivi auktoritet u ovomu pitanju i za mladog D.ra Lesića. Kamo sreće da on i ostala naša o- mladina crpi znanje iz čistih znanstvenih vrela, a ne iz kojekakovih nezdravih eluku- bracija, degeneriranih umova & la Nietzche, Schopenhauer, Ibsen i sličnih rušitelja svake vjere, morala, poretka, humanitarnosti i ple- menitosti srca. g .. Kada bi ti naši omladinci »naprednjaci« bili zgodno upućivani od svojih profesora, oni bi posegli i za produkcijama protivnog smjera i nazora, nego što je protucrkveni ; antireligijozni, što ga oni pod nastavničkim utjecajem tako izrazito i osječito zastupaju. Ta su mlada gospoda još u fazi života, ka- | logicae, zrelo »PRAVA CRVENA HRVATSKA« im je onemogućilo izvedenje opake njihove osnove. Dogagjaj se zbio ovako: Ja sam spavao prilično dobro, a kako sam slaba zdravlja, to svako ljeto držim po svu noć prozor o- tvoren radi čistoga zraka, što mi osobito prija zdravlju. Straha nijesam imao da će ko uljesti kroz prozor unutra, buduć to iu- feri zabranjuju. “ U spomenuti sat prob-di me nekakva lu- pa na prozoru i ja se odmah skočim iz po- stelje i pograbim pušku, da budem spreman za svaku eventualnost. Dotični zlikovac je zamjetio da sam ga čuo, pak je valjda skočio s prozora na go- mila kamenja što je bila pod istim, te je nogama po njoj dobro zagrominjo, ali po- što je bilo mrklo, nijesam ga mogao opa- ziti, a niti sam to kušao, jer sam se bojao iznijeti glavu na prozor, ali sam lijepo či- sto i bistro čuo (buduć je noć bila posve tiha) njegov odisaj kad je skočio s prozora, da pobjegne i korake kad je pobjegao. Kad je on pobjegao, ja sam odmah is- trčao na prvi kat i polagano i oprezno o- tvorio prozor, nebi li gdje što zamjetio i doista čuh gdje se sa zapadne strane kuće zakotrlja kamen, a ja onda ne budi lijen ispalih 2 hitca u zrak s namjerom, da pro- budim susjede, ne bi li ga eventualno uhva- tili, a što je pak bilo nemoguće, buduć je on već bio odmaglio dok se oni ustadoše i k meni dogjoše. Ali čujte ko me je u tomu pogibeljnom času (jer je opstojala mogućnost, da bi se bio mogao provući kroz infere, buduć rijet- ki) probudio, odnosno ko je osujetio mož- da i krvavi dogogjaj. Jučer t. j. u ponedjeljak 6/5 čistio sam jednu oveću sliku, koja prestavlja Hrvate hodočasnike pred crkvom Gospe Lurdske u Lurđu (Francuska), megju kojima sam i sam bio kao hodočasnik 15 kolovoza 1909. Tu sam sliku bio stavio na prozor i pro- vukao kroz infere, da je malo progje sun- ce, buduć bila malo umidala od zida, na komu je visjela, U večer kad sam hodio spavati, tu sam sliku zaboravio unijeti unutra, te je ostala na istomu mjestu. Dotični zlikovac, kako je bila noć dosta tamna, nije vidio tu sliku, a pogotovo jer je stajala kosimice, pa kad se je popeo na prozor, nehote ju je turnuo i ona je učini- la štropot, koji me je probudio i spasio od možebitnog zla. Ko će ovo smatrati pukim slučajem, pro- sto mu je, ali ja tu ne vidim. drugo, nego očiti pist božji. Namjera zlikovca bila je ta, da se domo- gne novaca, buduć je znao, da ih sad mo- ram imati, buduć sam poduzeo jednu ra- botu od nekoliko stotina fiorina. — Frano Kojaković. Iz Kune. Nastojanjem odbora koji nije žalio truda da pospješi radnje, i dobrovoljnim dopri- nosom ovog pučanstva, dogotovljena je po- sve crkva Sv. Spasa te na Spasov-dan 16 t. mj. biti će svečana posveta i prva sv, Misa. Ovo je najljepša crkvica (Kapela) na na- šem poluotoku, te da vlaga nije pokvarila da tu njegov ego igra vazda poglavitu u- logu. Kada naši mladi universitalci ne bi bili jednostrano upućivani, i kada bi imali na umu, da su universitarne nauke tek početak više intelektualne naobrazbe i uputa u du- blje proučavanje znanosti, da je polje zna- nja široko i neiscrpivo, kad bi oni se u- poznali sa djelima dubokih mislioca, koji od devetnaest vijekova do naše dobe utvr- gjuju kršćanski nazor o svijetu i o odregje- nju čovječanstva, ne bi omako drzovito i smiješno navaljivali na istine vjerske, niti bi pokazivali toliko ignorancije u pogledu kr- šćanske nauke, kao što je pokazaše član- kom: »Govor biskupa Strossmayera u Flam- marionovoj knjiži«, poznati astronom-fanla- sta Flammarion stavlja u usta biskupu Stros- smayeru (lijepa počast, zaista, onakvomu fi- lozofu-teologu, kakav je bio Strossmayer !) budalastih prigovora protiv uskrsnuća tijela, kao što je ovat: »Kad bi zemaljsko ljud- stvo živilo samo sto tisuću godina, ono bi žena i djece.... Pokažile mi jozofalsku dolinu, dostatno prostranu, da ih primi!« ,., Kogod će misliti (a bez sumnje naši »na- slike na zidovima i na svodu i sve ostale dekorativne slikarije, izragjene od našeg u- mjetnika Don C, Medovića, možda bi se samo u Italiji mogla naći jedna tsko mala crkva, koja bi joj se mogla uspore- diti. Ipak ostaje krasna crkvica lijepi : spo- menik, kojega ovo pučanstvo ostavlja svo- jim potomcima, da im govori _o požrtvov- nosti i čvrstoj katoličkoj vjeri njihovih ota- ca, te da ih potiče ma dobra i plemenita djela. Isti odbor poduzeo je sve moguće da o- va svečanost čim sjajnije bude proslavljena. Zanimiw je u današnjem broju našeg lista oglas sreće Samuela Heckschera, senr., u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom i potankom isplatom, ovdje i u okolici, do- bivenih iznosa stekla tako. dobar glas, da mi svakoga na njezin današnji oglas već na ovom mjestu upozorujemo. Perom i olovkom. — Iz raznih strana njemačkog carstva, osobito iz okolice Essena se javlja, da se tamo pojavila neka nova bolest očiju. U samom ije Essenu obolilo 105 osoba. Lije- čnici drže, da je ta bolest nastala uslijed toga, što su svi ti bolestnici prostim okom promatrali pomrčinu sunca 17. travnja o. g. — Rijeka Mississippi u Americi silno je nabujala i izašla iz svog korita. Uslijed po- plave ostalo je preko 200.000 ljudi bez kro- va. Voda je nenadno provalila, te je skoro sreća, da do saća nije nastradalo nego 5 osoba. — U Berlinu je onomadne nenadnom smrću umro župnik L'ebig. Ustanovilo se je, da je mjesto likera popio čašicu atropi- na. Iz početka se držalo, da je počinio sa- moubojstvo, ali sada, po izvidima redarstva, izgleda, da je po srijedi nekakav zločin. — Londonskom draguljaru Maxu Rosen- tal, dok se vozio iz Bologne u Folkestone, bili su pokradeni diamanti u vrijednosti 200000 hiljada kruna. — U Bukareštu su bračni par Filipovich, punica i sedmero djece obitelji počinili sa- moubojstvo udišući rasvjetni plin. Razlog je taj, što je najstariji sin uslijed financijal- nog bankrota, bacio čitavu obitelj na pro- sjački štap. — U Petrogradu štrajkuje oko deset tisuća radnika. Stupili su u štrajk zbog krvopro- ića prigodom radničkih nemira u zlatnim rudnicima lenskog područja. — U Pragu je nepoznati zlikovac polo- žio na tramvajske tračnice tri dinamitne bom- be. Na svu sreću su bile opažene i uklo- njene. — Prošloga petka je bio u Trstu porinut novi parobrod austrijskog Lloyda »Gablonz«. Namijenjena mu je služba izmegju Trsta i Bombaja. — Talijani su zaposjeli turski otok Ro- dos u Egejskom moru. Talijanski ministar- presjednik Gioliti javio je komori, da je ta- lijanska flota na Rodu iskrcala svoje čete pod zapovjedništvom generala Ameglia. Br- zojav, koji je ministar-presjednik pročitao, glasi: »Danas je u ranu zoru zaposjednut otok Rodos. Pomorske čete pod zapovjed- ništvom admirala Viale i kopnene čete pod eneralom Amegliom stupile su zajednički i istodobno u akciju. Prema izragjenoj os- novi postavilo se je ratno brodovlje pred Rodom. Čete su se iskrcale u zaljevu Ka- lithai ne našavši nikakvoga odpora. Vrije- me je povoljno.« Komora je primila ovu vijest sa oduševljenim i dugotrajnim pljes- kom i poklicima. Svi listovi su ovu akciju godina, prama sadanjoj frekvenciji stano- vnika naše zemlje. Da je pak glasoviti Flam- marion zavirio u koju geografsku knjigu i potražio, koja je površina njegove domovi- ne, bio bi našao, da Franceska ima povr- šinu od 536 tisuća i 464 četvornih kilome- tara, i bio bi mogao izračunati, da bi ona sama mogla primiti tisuću miljarda ljudi, koji bi se rodili u sto tisuća godišta, a ka- mo li ne cijela zemlja, koja bez morskih voda, ima površinu od ca. 166 milijuna če- tvornih kilometara ! A kamo li, što dalje ve- li, da bi za to trebalo da presuše oceani ? | Po ovome se dade suditi, koliko su teme- ljite i ozbiljne Flammarionove »utvrgjene« činjenice. A što spominje dolinu Josafatsku, neka znade i on i naša »napredno«-radikal- na omladina, da nije nipošto nauka crkve, da će posljednji sud biti u dolini. Ako su neki bogoslovi nastupali mišljenje, da će biti u dolini Jazafat, to opet ne znači, da bi to bila nauka crkve. Eto kako protivnici Vjere poznaju crkvenu dogmatičnu nauku, koju ipak hoće da pobijaju. To je njihova svagdanja praksa. Što se tiče tvrdnje, »da telesa ne mogu biti rekonstruirana niti ču- dom, kad se znade, da se njihovi molekuli vraćaju k prirodi i da pripadaju postepeno u nekim količinama: bićima vegetativnim, prvobitna počela materije u sebi raspadljiva i neuništiva, pa podnijela ona koje stu dra- go modifikacije ili kemičke slučenine, Ta životinjskim i ljudskim« odgovaram, da su|sedam godina. God. VIII. javili u posebnim izdanjima, i hvale vrlo spremu generala Ameglia, koji je vrlo vje- što iskrcao čete pred Benghazijem i koji je V o puta potukao turske i arap- e . Iz Carigrada se da je u petak. dan talijanski ratni orko 1 istočno od otoka Roda. Sveza sa otokom podržava se pomoću brzojava bez žica. Domaće vijesti. Mrvatsko pitanje pred zaje- dničkim saborom. U utornik preko sjednice zajedničkog sabora, označili su hr- vatski delegati stanovište prama novoj ma- gjarskoj vladi. Kako je poznato na čelu ve- ćine hrvatskih delegata stoji Teodor go! Pejačević, a manjine Šandor Popović. Pe- jačević je sa svojim pristašama asovao povjerenje Lukacsu, dok je Popović izjavio, da on i njegovi drugovi ostaju nepokolebi- vo na stanovištu; da je mandat hrvatskih delegata na zajedničkom saboru od dana 3. travnja o. g. utrnuo, te ako hrvatski de- legati uza sve to učesivuju u raspravama zajedničkog sabora, čine to zato, jer su u tome mnijenja različita, > pravnom sta- nju stvari ne mogu prejudicirati. Pošto je ministar-presjednik preuzeo na se svu od- govornost za ono što se u Hrvatskoj do- gagja, manjina delegacije udešuje prema tome svoje stanovište. Govoreći o iznimnim mjerama u Hrvat- skoj, veli govornik, da ministar presjednik nema niti prava, da se poziva na praecedens u god. 1883., jer se u izvješću saborskog odbora 14. siječnja 1884. ističe, da je Hr- vatska autonomna u nutarnjim poslovima, u sudstvu i nastavi, te da ministar presjednik ima samo ovlast predlagati na imenovanje bana, ali ne komisara, a sabor je to stano- vište prihvatio. Zanimljivo je, da je to bio sabor, u kojem je onda većina bila za ta- dašnjeg hrvatskog bana, u kasnijeg ministra presjednika, grofa Khuena Hedervarya. Govornik polemizira za tim sa izjavama ministra presjednika, koji je govorio o dr- žavnoj nuždi i o vanjskim uplivima, te kaže, da zajednička vlada u ovom pitanju nije smjela suditi na temelju kombinacija i gla- sova, koji se ne dadu kontrolirati. Ako se pod vanjske uplive razumijeva i aktivno učestvovanje Dalmacije u hrvatskom pita- nju, to govornik mora upozoriti ministra predsjednika, da je Dalmacija sastavni dio Hrvatske i Slavonije, dio zemalja ugarske svete krune, čija je reinkorporacija zajam- čena nagodbenim zakonom, te treba poža- liti, što su dalmatinski zasiupnici primorani da svoje i hrvatske interese raspravljaju pred carevinskim vijećem. Konačno govor- nik izjavljuje, da tako dugo dok sadašnje stanje u Hrvatskoj traje i dok ministar pre- sjednik o hrvatskoj politici ne iznese kon- kretne predloge, manjina hrvatske delega- cije nema u nova zajedničku vladu povje- renja. Demostracije proti Cuvaju. U Zagrebu je kod svečane prestave u spomen smrti Zrinskog i Frankopana došlo u kaza- lištu do bučnih demostracija. Davao se »Po- sljednji Zrinski«. kada je Zrinski izrekao: »Zalostno je danas u Hrvatskoj!« ustalo je cijelo općinstvo, udarilo u pote: »Tako je! Istina je! Abcug Cuvaj! Živila Hrvatska \« te zapjevalo narodnu himnu. Bosna za Hrvatsku. Sjedinjeni hrvatsko-muslimanski saborski klub u danjuje izjavu = uvedenja komesarijata u Hrvatskoj, u kojemu protestira protiv toga i osigurava potlačene Hrvate simpatijom svih Slavena i ostalih kulturnih na: , te ih potiče na ustrajanje. i takogjer nauka Sv. Augustina, koji je (o- trag tisućui petsto godina l) ob ovome pisao : »Ne gine Bogu zemaljska stvar, od koje je satvoreno tijelo čovječje; da li u koji mu drago prah ili pepeo se obratila, u koje mu drago hlapove ili pare se razišla, u koju god substanciju ili u sama počela se pretvorila, ili postala hranom, te se preobratila u meso životinja ili ljudi, taj čas (u uskrsnuću) se povraća onoj čovječjoj duši, koja ju je u po- četak oživljela, da postane čovjekom, da ži- ve i da raste«, (Enchir. pogl. 88.) (dodatak). Suviše protiv objekcije Flammarionove, da ljudska tjelesa 1i& mičgu oskrsniiti identična, jer da se putem fizičnih i kemičnih procesa pretvaraju u druge organizme, i da se u sta- novitom roku obnavljaju tjelesne celule, pri- pomenuti ćemo, da je dosta da ljudsko ti- jelo u uskrsnuću preuzme one molekule, koji su za života bićno sastavljali njegov or- ganizam; jer sasvim da se molekuli izmje- njuju i obnavljaju, struktura tijela ostaje u svojim bitnim počelima vazda ista, koja po- čela se nikakovom modifikacijom ne uni- štuju. Ta ni Flammarion, ni naši mladi na- prednjaci, neće kazati, da imaju tijelo u bit- nosti različito od onoga, što su imali u dje- tinjstvu, i ako se po nauci fizijologije, ce- lule našega organizma obnavljaju svako tri ili