Br. 376.

viti, te dragom Bogu zahvaliti što je Beč
ostao u rukama kršć. socijala.

Nama Hrvatima tim je ugodnije, što su
ti kršć. njemački socijali, gdje su mogli i
gdje nijesu mogli, pokazali svoju ljubav
prema nama potlačenim Hrvatima. Mi se
nadamo, da nas ni u buduće neće zabora-
viti. Dočim mi, baš od njih trebamo po-
moći, jer oni imađu najviše smisla za dt-
žavne potrebe. Oni oplemenjeni kršć. osje-
ćajem mogu prama nami biti najpravedniji.

 

O zabrani branja
kadulje ili pelina.

U »Hrvatskoj Riječi« od 14 travnja t. g.
čitao se je dopis, da je g. profesor Lujo
Adamović, docent c.k. bečke universe pred-
ložio N. P. Ministru polodjelstva, da se
zabrani branje pelina. U tu vijest nijesmo
vjerovali, al na žalos tu 6490m broju reče-
nog lista sam g. profesor L. Adamović tvr-
di svoj predlog i obrazloživa istog. Ostali
smo iznenagjeni i razočarani, kad smo to
čitali.

G. prof. L. Adamović naslanja svoj pre-
dlog na ove razloge: opasnost, da se ka-
dulja potpuno uništi i iskorijeni, jer joj se
naime tim neprestanim ostranjivanjem mla-
dih grančica ne pruža mogućnost da raz-
vije sjeme i da se umnoži i pomlogjuje.

Da je g. profesor bolje proučio predjele,
gdje najveće raste pelin bar u našoj oko-
lici; da je proučio vrijeme i način branja
pelina, te rašćenje njegova proizvoda od
godine do godine Bog i duša ne bi bio
onaj predlog podnio N. P. Ministru poljo-
djelstva.

Kadulja ili pelin, ljubitelj naših rudina i
golih obronaka, kamenitog mora, kako ih
nazivlje g. profesor, on se baš uslijed bra-
nja umnaža i pomlagjuje. Tomu je dokaz
što iz predjela u našoj okolici, gdje to bra-
nje biva, raste njegov proizvod. Neke ru-
dine sa kojih se je natrag četrdeset i više
godina bralo 20-30 quintala pelina, danas
se bere 80-100 q. A to je najbolji dokaz
g. profesore, da se branjem za trgovinu ne
uništuje pelin, nego se pomlagjuje i umnaža.

Kad bi vaša tvrdnja, g. profesore, bila
temeljita u takovim predjelima ne bi se već
pelinu ni traga nalazilo.

Ne zapriječuje se pelinu razvoj njegova
sjemena, jer se on bere, i to vršci, svrhom
srpnja do konca kolovoza, najdalje do 10.
rujna, kad je pelin već procvatio, dozrio i
sjeme bacio, te mladice učvrstio. Takovim
branjem i u to doba pelin se bolje razgra-
njuje i u deblu biva deblji, pa je na pro-
ljeće busatiji sa mladicam i cvjetniji. Ma-
sline i druge voćke klaštrenjem se pomla-
gjuje, tako i pelin. Nije malo vremena, da
se pelin bere za trgovinu, nego ima skoro
pedeset godina. Istina Bog, da se širu i
predjeli gdje se on bere, ali ondje gdje se
je brao natrag pedeset godina bere se i
danas još u većoj mjeri. Facta loquuntur.
Kad bi vaša tvrdnja bila temeljita, g. pro-
fesore, da se pelin kosenjem uništuje, već
bismo ga danas tražili Diogenovom svje-
tiljkom, dok se on naprotiv baš umnaža i

misli da ima, najpače protiv prvog poroka,
drugih uspješnih srestava nego vjerskih?
Rousseau je pisao veoma zgodno: »Ti, koji
do nebesa uzvisuješ zakon, pravo, naravnu
krjepost, i siluješ se da je udjelotvoriš u
svakome samom pomoću razuma, uzalud
se trud'š; kojim bo temeljem ćeš je moć
utvrditi? Tvoji su zakoni, doduše, krasni i
izvrsni, nu gdje ti je za njih sankcija ?...
Bez dogme vječne pravde, ja u kieposti
ne vidim nego bezumnost, kojoj se nadi-
jeva jedno lijepo ime«. (Emile, sv. Ill. str,
150.) A čuveni moderni pedagog sveuč,
profesor u Zitrichu Friedrich Foerster*) u
svome djelu: Sexualethik und Sexualpada-
gogik, piše: »Ne mogu zašutjeti svojeg du-
bokog osvjedočenja, da je najveća uzgojna
sila na seksualnom polju nesumnjivo vjera,
te da je vjersko djelovanje baš na ovom
polju tako djelovno kao nikakvo drugo sred-
stvo. Ova preservativna sila vjere pogle-
dom na seks. život je tako temeljita i u
istom času tako osamljena, da prava uzdrž-
ljivost, prava pobjeda velikih napasti nije
apsolutno moguća bez uzgoja i vjerskog
pridignuća«. (Str. 161.) »Sva naravna sred-
stva utječu trajno jedino onda, kad su pro-
žeta vjerskim principima. Sva naša nasto-
janja pače i sama volja poprimila bi neki
karakter, kad mne bi bila prožela
nekom duševnom silom, koja se najbolje
afirmira religijom .. .. 1 nijedna »religija
«, ma kako mudro zamišljena
pružiti djelovno sredstvo, ni dati tvrdu
plemenitoj superiornosti pogledom
uživanja, kao što je

FP. Foerster nije katolik:

MU

ili
H

 

pomlagjuje po svim predjelima, gdje se je
neprestano kroz pedeset godina brao.

Prošetajte se, g. profesore, po rudinama
topoljskim, ošljanskim, smokovskim, lisač-
kim, te po obroncima bližnjih brda, po
Tmoru i Neprobiću, gdje se u našoj oko-
lici najveće pelin bere za trgovinu, pa ćete
se osvjedočiti, da se baš ondje bujno raz-
vio i umnožio. Dočim ondje gdje ga prsti-
ći mlađe čobanice, ili kosjeračica naše pri-
morke ne dohvatila, pelin je višeg uzrasta,
rijedak al kratkog života.

Kosenjem dakle pelina nema bojazni nje-
govu iskorijenjenju, niti je bojazni, kako
dalje tvrdi g. profesor, da će iz onih pre-
djela, gdje je on jedini čuvar humusa ne-
stati i zrnca zemlje. Uz pelin nalazimo i
drugu sitnu gorsku travu, a osobito skraš-
nicu busetog korjenja, koja dobro čuva
svoje tlo.

Ako je g. profesoru na srcu do pošum-
ljivanja naših ćelavih brda i golih obro-
naka i rudina, mogao je sve osve druge
predloge činiti N. P. Ministarstvu poljo-
djelstva. Mi poštujemo, gospodine profe-
sore, vašu opsežnu botaničku znanost, al
ćete i vi skinuti kapu našemu iskustvu, toj
najtežoj, al najboljoj školi.

Vaš predlog, g. profesore, nije ni rodo-
djuban, kako tvrdite, da ste iz same ljubavi
prema našoj domovini morali iznijeti, što
predložiste, da se zabrani branje pelina za
trgovinu, jer tom zabranom ukinuo bi se
narodu općine stonjske, slanjske i oraške
jedan godišnji prihod od 80 do 100 hiljada
kruna, a gje je prihod po ostalim predje-
lima naše domovine! Taj lijepi prihod daje
pelin, koji niti se ore ni kopa, niti zauzim-
lje zemljišta, gdje bi se moglo druge biljke
gojiti od više važnosti, niti bi tim bila opća
i viša korist narodu.

Uzev sve to u obzir predlog g. profesora
L. Adamovića, da se zabrani branje pelina
za trgovinu za nas je jedna zagonetka,
koju će vrijeme odgonenuti, a u toliko po-
zivljemo sve zanimane općine u pokrajini,
Zemaljsko G. Vijeće, trgovačke komore, da
se živo zauzmu kod odlučujućih faktora i
osujete njegov predlog. Primorac.

 

Sama istina iskusanih ljudi svjedoči više,
nego samo hvala. Gospodin Dr. Neugebauer u
Beču piše: ,Vaš Elzaflnid preporučili su sa pri-
jateljske strane jednom 83godišnjem starcu, koji
boluje na arterijskoj klorozi, da mu odstrani
slabost živaca noge. Ovo uzrujano uribanje mn
je zbilja dobre usluge učinilo i tumačio je ovaj
čovjek, da sada može bolje ići“, Gospodin R.
Schmidt u Pittenu, Dolnja Austrija piše: ,Sa
obim Vašim Elzapreparatima, naročito sa Elza-
fluidom postigao sam sjajne uspjehe, te sam iste
već mnogo preporučio“. Fellerov Elzafluid treba
naručiti kod dvorskog ljekarnika E. V. Feller u
Stubici, Esaplatz br. 264. (Zagorje), odakle se
12 malih, 6 dvostrukih, ili 2 specialne boce
franko za 5 kruna zadobije.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Župe-Čibača
Noćas tačno u 11 sati pokušali su nepo-
znati zlikovci provaliti kroz prozor u moju
spavaću sobu, kola se nalazi u prizemlju,
ali na kojoj je prozor ispleten inferima, što

sonu stranu sa svojom prospektivom vječ-
nog života... Bez vjere u duhovni život
ne može se duh za dugo pravo pouzdavati
u se; samo vjera, užgana na besmrtnom
svijetlu Hristova života (ja podvlačim),
uzbugjuje u istinu ovo ufanje, te mu ulijeva
novi život i sigurnost«. (Str. 155.) »Religija
je u svako doba doista bila za seks. pe-
dagogiju jedina sila; ni najveća intelektu-
alna kultura ne može spriječiti materiju,
da ne pobijedi, ako viša istina ne razri-
ješi okova ljudskog ropstva. Naša civiliza-
cija. svaki dan to bjelodano dokazuje«.*)
(Str. 163.)

Mislim da je protestanat Foerster kao
svjetovnja!: i kao protestanat nesumnjivi
auktoritet u ovomu pitanju i za mladog D.ra
Lesića. Kamo sreće da on i ostala naša o-
mladina crpi znanje iz čistih znanstvenih
vrela, a ne iz kojekakovih nezdravih eluku-
bracija, degeneriranih umova & la Nietzche,
Schopenhauer, Ibsen i sličnih rušitelja svake
vjere, morala, poretka, humanitarnosti i ple-
menitosti srca.

g
..

Kada bi ti naši omladinci »naprednjaci«
bili zgodno upućivani od svojih profesora,
oni bi posegli i za produkcijama protivnog
smjera i nazora, nego što je protucrkveni ;
antireligijozni, što ga oni pod nastavničkim
utjecajem tako izrazito i osječito zastupaju.

Ta su mlada gospoda još u fazi života, ka- | logicae,
zrelo

 

 

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

im je onemogućilo izvedenje opake njihove
osnove.

Dogagjaj se zbio ovako: Ja sam spavao
prilično dobro, a kako sam slaba zdravlja,
to svako ljeto držim po svu noć prozor o-
tvoren radi čistoga zraka, što mi osobito
prija zdravlju. Straha nijesam imao da će
ko uljesti kroz prozor unutra, buduć to iu-
feri zabranjuju. “

U spomenuti sat prob-di me nekakva lu-
pa na prozoru i ja se odmah skočim iz po-
stelje i pograbim pušku, da budem spreman
za svaku eventualnost.

Dotični zlikovac je zamjetio da sam ga
čuo, pak je valjda skočio s prozora na go-
mila kamenja što je bila pod istim, te je
nogama po njoj dobro zagrominjo, ali po-
što je bilo mrklo, nijesam ga mogao opa-
ziti, a niti sam to kušao, jer sam se bojao
iznijeti glavu na prozor, ali sam lijepo či-
sto i bistro čuo (buduć je noć bila posve
tiha) njegov odisaj kad je skočio s prozora,
da pobjegne i korake kad je pobjegao.

Kad je on pobjegao, ja sam odmah is-
trčao na prvi kat i polagano i oprezno o-
tvorio prozor, nebi li gdje što zamjetio i
doista čuh gdje se sa zapadne strane kuće
zakotrlja kamen, a ja onda ne budi lijen
ispalih 2 hitca u zrak s namjerom, da pro-
budim susjede, ne bi li ga eventualno uhva-
tili, a što je pak bilo nemoguće, buduć je
on već bio odmaglio dok se oni ustadoše
i k meni dogjoše.

Ali čujte ko me je u tomu pogibeljnom
času (jer je opstojala mogućnost, da bi se
bio mogao provući kroz infere, buduć rijet-
ki) probudio, odnosno ko je osujetio mož-
da i krvavi dogogjaj.

Jučer t. j. u ponedjeljak 6/5 čistio sam
jednu oveću sliku, koja prestavlja Hrvate
hodočasnike pred crkvom Gospe Lurdske u
Lurđu (Francuska), megju kojima sam i
sam bio kao hodočasnik 15 kolovoza 1909.
Tu sam sliku bio stavio na prozor i pro-
vukao kroz infere, da je malo progje sun-
ce, buduć bila malo umidala od zida, na
komu je visjela,

U večer kad sam hodio spavati, tu sam
sliku zaboravio unijeti unutra, te je ostala
na istomu mjestu.

Dotični zlikovac, kako je bila noć dosta
tamna, nije vidio tu sliku, a pogotovo jer
je stajala kosimice, pa kad se je popeo na
prozor, nehote ju je turnuo i ona je učini-
la štropot, koji me je probudio i spasio od
možebitnog zla.

Ko će ovo smatrati pukim slučajem, pro-
sto mu je, ali ja tu ne vidim. drugo, nego
očiti pist božji.

Namjera zlikovca bila je ta, da se domo-
gne novaca, buduć je znao, da ih sad mo-
ram imati, buduć sam poduzeo jednu ra-
botu od nekoliko stotina fiorina. — Frano
Kojaković.

Iz Kune.
Nastojanjem odbora koji nije žalio truda
da pospješi radnje, i dobrovoljnim dopri-
nosom ovog pučanstva, dogotovljena je po-
sve crkva Sv. Spasa te na Spasov-dan 16
t. mj. biti će svečana posveta i prva sv, Misa.
Ovo je najljepša crkvica (Kapela) na na-
šem poluotoku, te da vlaga nije pokvarila

da tu njegov ego igra vazda poglavitu u-
logu.

Kada naši mladi universitalci ne bi bili
jednostrano upućivani, i kada bi imali na
umu, da su universitarne nauke tek početak
više intelektualne naobrazbe i uputa u du-
blje proučavanje znanosti, da je polje zna-
nja široko i neiscrpivo, kad bi oni se u-
poznali sa djelima dubokih mislioca, koji
od devetnaest vijekova do naše dobe utvr-
gjuju kršćanski nazor o svijetu i o odregje-
nju čovječanstva, ne bi omako drzovito i
smiješno navaljivali na istine vjerske, niti bi
pokazivali toliko ignorancije u pogledu kr-
šćanske nauke, kao što je pokazaše član-
kom: »Govor biskupa Strossmayera u Flam-
marionovoj knjiži«, poznati astronom-fanla-
sta Flammarion stavlja u usta biskupu Stros-
smayeru (lijepa počast, zaista, onakvomu fi-
lozofu-teologu, kakav je bio Strossmayer !)
budalastih prigovora protiv uskrsnuća tijela,
kao što je ovat: »Kad bi zemaljsko ljud-
stvo živilo samo sto tisuću godina, ono bi

žena i djece.... Pokažile mi jozofalsku
dolinu, dostatno prostranu, da ih primi!« ,.,
Kogod će misliti (a bez sumnje naši »na-

slike na zidovima i na svodu i sve ostale
dekorativne slikarije, izragjene od našeg u-
mjetnika Don C, Medovića, možda bi
se samo u Italiji mogla naći jedna tsko
mala crkva, koja bi joj se mogla uspore-
diti. Ipak ostaje krasna crkvica lijepi : spo-
menik, kojega ovo pučanstvo ostavlja svo-
jim potomcima, da im govori _o požrtvov-
nosti i čvrstoj katoličkoj vjeri njihovih ota-
ca, te da ih potiče ma dobra i plemenita
djela.

Isti odbor poduzeo je sve moguće da o-
va svečanost čim sjajnije bude proslavljena.

 

Zanimiw je u današnjem broju našeg
lista oglas sreće Samuela Heckschera, senr.,
u Hamburgu. Ova je kuća svojom tačnom
i potankom isplatom, ovdje i u okolici, do-
bivenih iznosa stekla tako. dobar glas, da
mi svakoga na njezin današnji oglas već
na ovom mjestu upozorujemo.

 

Perom i olovkom.

— Iz raznih strana njemačkog carstva,
osobito iz okolice Essena se javlja, da se
tamo pojavila neka nova bolest očiju. U
samom ije Essenu obolilo 105 osoba. Lije-
čnici drže, da je ta bolest nastala uslijed
toga, što su svi ti bolestnici prostim okom
promatrali pomrčinu sunca 17. travnja o. g.

— Rijeka Mississippi u Americi silno je
nabujala i izašla iz svog korita. Uslijed po-
plave ostalo je preko 200.000 ljudi bez kro-
va. Voda je nenadno provalila, te je skoro
sreća, da do saća nije nastradalo nego 5
osoba.

— U Berlinu je onomadne nenadnom
smrću umro župnik L'ebig. Ustanovilo se
je, da je mjesto likera popio čašicu atropi-
na. Iz početka se držalo, da je počinio sa-
moubojstvo, ali sada, po izvidima redarstva,
izgleda, da je po srijedi nekakav zločin.

— Londonskom draguljaru Maxu Rosen-
tal, dok se vozio iz Bologne u Folkestone,
bili su pokradeni diamanti u vrijednosti
200000 hiljada kruna.

— U Bukareštu su bračni par Filipovich,
punica i sedmero djece obitelji počinili sa-
moubojstvo udišući rasvjetni plin. Razlog
je taj, što je najstariji sin uslijed financijal-
nog bankrota, bacio čitavu obitelj na pro-
sjački štap.
 — U Petrogradu štrajkuje oko deset tisuća
radnika. Stupili su u štrajk zbog krvopro-
ića prigodom radničkih nemira u zlatnim
rudnicima lenskog područja.

— U Pragu je nepoznati zlikovac polo-
žio na tramvajske tračnice tri dinamitne bom-
be. Na svu sreću su bile opažene i uklo-
njene.

— Prošloga petka je bio u Trstu porinut
novi parobrod austrijskog Lloyda »Gablonz«.
Namijenjena mu je služba izmegju Trsta i
Bombaja.

— Talijani su zaposjeli turski otok Ro-
dos u Egejskom moru. Talijanski ministar-
presjednik Gioliti javio je komori, da je ta-
lijanska flota na Rodu iskrcala svoje čete
pod zapovjedništvom generala Ameglia. Br-
zojav, koji je ministar-presjednik pročitao,
glasi: »Danas je u ranu zoru zaposjednut
otok Rodos. Pomorske čete pod zapovjed-
ništvom admirala Viale i kopnene čete pod

eneralom Amegliom stupile su zajednički
i istodobno u akciju. Prema izragjenoj os-
novi postavilo se je ratno brodovlje pred
Rodom. Čete su se iskrcale u zaljevu Ka-
lithai ne našavši nikakvoga odpora. Vrije-
me je povoljno.« Komora je primila ovu
vijest sa oduševljenim i dugotrajnim pljes-
kom i poklicima. Svi listovi su ovu akciju

godina, prama sadanjoj frekvenciji stano-
vnika naše zemlje. Da je pak glasoviti Flam-
marion zavirio u koju geografsku knjigu i
potražio, koja je površina njegove domovi-
ne, bio bi našao, da Franceska ima povr-
šinu od 536 tisuća i 464 četvornih kilome-
tara, i bio bi mogao izračunati, da bi ona
sama mogla primiti tisuću miljarda ljudi,
koji bi se rodili u sto tisuća godišta, a ka-
mo li ne cijela zemlja, koja bez morskih
voda, ima površinu od ca. 166 milijuna če-
tvornih kilometara ! A kamo li, što dalje ve-
li, da bi za to trebalo da presuše oceani ? |
Po ovome se dade suditi, koliko su teme-
ljite i ozbiljne Flammarionove »utvrgjene«
činjenice. A što spominje dolinu Josafatsku,
neka znade i on i naša »napredno«-radikal-
na omladina, da nije nipošto nauka crkve,
da će posljednji sud biti u dolini. Ako su
neki bogoslovi nastupali mišljenje, da će
biti u dolini Jazafat, to opet ne znači, da
bi to bila nauka crkve. Eto kako protivnici
Vjere poznaju crkvenu dogmatičnu nauku,
koju ipak hoće da pobijaju. To je njihova
svagdanja praksa. Što se tiče tvrdnje, »da
telesa ne mogu biti rekonstruirana niti ču-
dom, kad se znade, da se njihovi molekuli
vraćaju k prirodi i da pripadaju postepeno
u nekim količinama: bićima vegetativnim,

prvobitna počela materije u sebi raspadljiva
i neuništiva, pa podnijela ona koje stu dra-
go modifikacije ili kemičke slučenine, Ta

 

životinjskim i ljudskim« odgovaram, da su|sedam godina.

 

God. VIII.

javili u posebnim izdanjima, i hvale vrlo
spremu generala Ameglia, koji je vrlo vje-
što iskrcao čete pred Benghazijem i koji je
V o puta potukao turske i arap-

e .

Iz Carigrada se da je u petak.
dan talijanski ratni orko 1
istočno od otoka Roda. Sveza sa otokom
podržava se pomoću brzojava bez žica.

Domaće vijesti.

Mrvatsko pitanje pred zaje-
dničkim saborom. U utornik preko
sjednice zajedničkog sabora, označili su hr-
vatski delegati stanovište prama novoj ma-
gjarskoj vladi. Kako je poznato na čelu ve-
ćine hrvatskih delegata stoji Teodor go!
Pejačević, a manjine Šandor Popović. Pe-
jačević je sa svojim pristašama asovao
povjerenje Lukacsu, dok je Popović izjavio,
da on i njegovi drugovi ostaju nepokolebi-
vo na stanovištu; da je mandat hrvatskih
delegata na zajedničkom saboru od dana
3. travnja o. g. utrnuo, te ako hrvatski de-
legati uza sve to učesivuju u raspravama
zajedničkog sabora, čine to zato, jer su u
tome mnijenja različita, > pravnom sta-
nju stvari ne mogu prejudicirati. Pošto je
ministar-presjednik preuzeo na se svu od-
govornost za ono što se u Hrvatskoj do-
gagja, manjina delegacije udešuje prema
tome svoje stanovište.

Govoreći o iznimnim mjerama u Hrvat-
skoj, veli govornik, da ministar presjednik
nema niti prava, da se poziva na praecedens
u god. 1883., jer se u izvješću saborskog
odbora 14. siječnja 1884. ističe, da je Hr-
vatska autonomna u nutarnjim poslovima, u
sudstvu i nastavi, te da ministar presjednik
ima samo ovlast predlagati na imenovanje
bana, ali ne komisara, a sabor je to stano-
vište prihvatio. Zanimljivo je, da je to bio
sabor, u kojem je onda većina bila za ta-
dašnjeg hrvatskog bana, u kasnijeg ministra
presjednika, grofa Khuena Hedervarya.

Govornik polemizira za tim sa izjavama
ministra presjednika, koji je govorio o dr-
žavnoj nuždi i o vanjskim uplivima, te kaže,
da zajednička vlada u ovom pitanju nije
smjela suditi na temelju kombinacija i gla-
sova, koji se ne dadu kontrolirati. Ako se
pod vanjske uplive razumijeva i aktivno
učestvovanje Dalmacije u hrvatskom pita-
nju, to govornik mora upozoriti ministra
predsjednika, da je Dalmacija sastavni dio
Hrvatske i Slavonije, dio zemalja ugarske
svete krune, čija je reinkorporacija zajam-
čena nagodbenim zakonom, te treba poža-
liti, što su dalmatinski zasiupnici primorani
da svoje i hrvatske interese raspravljaju
pred carevinskim vijećem. Konačno govor-
nik izjavljuje, da tako dugo dok sadašnje
stanje u Hrvatskoj traje i dok ministar pre-
sjednik o hrvatskoj politici ne iznese kon-
kretne predloge, manjina hrvatske delega-
cije nema u nova zajedničku vladu povje-
renja.

 

Demostracije proti Cuvaju. U
Zagrebu je kod svečane prestave u spomen
smrti Zrinskog i Frankopana došlo u kaza-
lištu do bučnih demostracija. Davao se »Po-
sljednji Zrinski«. kada je Zrinski izrekao:
»Zalostno je danas u Hrvatskoj!« ustalo je
cijelo općinstvo, udarilo u pote: »Tako
je! Istina je! Abcug Cuvaj! Živila Hrvatska \«
te zapjevalo narodnu himnu.

Bosna za Hrvatsku.  Sjedinjeni
hrvatsko-muslimanski saborski klub u
danjuje izjavu = uvedenja komesarijata
u Hrvatskoj, u kojemu protestira protiv toga
i osigurava potlačene Hrvate simpatijom svih
Slavena i ostalih kulturnih na: , te ih
potiče na ustrajanje.

 

i takogjer nauka Sv. Augustina, koji je (o-
trag tisućui petsto godina l) ob ovome pisao :
»Ne gine Bogu zemaljska stvar, od koje je
satvoreno tijelo čovječje; da li u koji mu
drago prah ili pepeo se obratila, u koje mu
drago hlapove ili pare se razišla, u koju god
substanciju ili u sama počela se pretvorila,
ili postala hranom, te se preobratila u meso
životinja ili ljudi, taj čas (u uskrsnuću) se
povraća onoj čovječjoj duši, koja ju je u po-
četak oživljela, da postane čovjekom, da ži-
ve i da raste«, (Enchir. pogl. 88.) (dodatak).
Suviše protiv objekcije Flammarionove, da
ljudska tjelesa 1i& mičgu oskrsniiti identična,
jer da se putem fizičnih i kemičnih procesa
pretvaraju u druge organizme, i da se u sta-
novitom roku obnavljaju tjelesne celule, pri-
pomenuti ćemo, da je dosta da ljudsko ti-
jelo u uskrsnuću preuzme one molekule,
koji su za života bićno sastavljali njegov or-
ganizam; jer sasvim da se molekuli izmje-
njuju i obnavljaju, struktura tijela ostaje u
svojim bitnim počelima vazda ista, koja po-
čela se nikakovom modifikacijom ne uni-
štuju. Ta ni Flammarion, ni naši mladi na-
prednjaci, neće kazati, da imaju tijelo u bit-
nosti različito od onoga, što su imali u dje-
tinjstvu, i ako se po nauci fizijologije, ce-
lule našega organizma obnavljaju svako tri ili