PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE IA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. U DUBROVNIKU, 6. JULA 1912. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 4 ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Slavlje ,,Hrvatske Radničke Zadruge“. Nećemo se sigurno ni malo ogrije- šiti o čČednost, kad reknemo, da su svečanost otvora novog Zadruginog Doma i odnosna posveta prostorija bila velebna manifestacija pravaške svijesti u Dubrovniku. Od posvete Gunduli- ćevog barjaka, do ove svečanosti nije nešto slična vidio naš mirni grad, jer i ako je broj posjetnika bio ograničen, ipak ushićenje i oduševljenost nije ništa manja bila. Sve je teklo potpunim re- dom, ni najmanji sukob, ni upadica, ni nesporazum. Svi prisutni bili smo jedna duša, jedno tijelo. Kako je na- vala gostova i društava nahrupila u jedan čas, možda se nije svakoga do kraja zadovoljilo — što se uvijek do- gagja u sličnim slučajevima — te su Odbor i Uprava uvjereni da im se neće zamjeriti, Za ovakovu veličanstvenu slavu ide osobita hvala svoj onoj gg. odaslani- cima i društvima, koja su svojim sudje- lovanjem doprinijeli krasnom uspjehu. Vrhovna Uprava naše stranke ispunivši svoje obećanje odasla svoje prestav- nike u osobi bivšeg nar. zastupnika vič. g. Stjepana Zagorca i g. Akačića, koji razboljev se na putu, ostade na Rijeci, te milog našeg znanca iz mla- dih dana i sugragjanina Dra. Spasoja Fattori-a, presjednika »Hrv. Čitaonice« u Zagrebu. Uz časnu spomenutu gg. prisustvovao je ovom slavlju i veleuč. g. Dr. Janko Šviglin sa milostivom gospogjom i milovidnom kćerkom. Uz bijeli Zagreb i ubava Koprivnica nije izostala ovoj slavi, pak nam je poslala kao svoje prestavnike gg.: Josipa Novačića, tajnika pjevačkog dru- štva »Domoljub« i Jakova Varovića, predstavnika Hrv. Obrtničko-Pjevačkog Društva »Podravac«, Naša hrvatska Herceg-Bosna uzveličala je naše slavlje brojnom deputacijom organizacije rad- nika Hrvata za Herceg-Bosnu, a naša najbliža herceg. braća Trebinjci oda- slaše svog prestavnika Hrv. Pjev. Dru- štva »Slavulj« veleuč. g. profesora pl. Matulića. Naš Zadar, glavni grad dal- matinskih Hrvata, pošalje kao pre- stavnika svoje ugl. »Hrv. Čitaonice« tog gnijezda hrvatstva zadarskog, knji- ževnika i ugl. profesora g. Urlića; Krešimirov grad, dični Šibenik pre- sjednika »Hrvatske Rad. Zadruge« g. Vladimira Kulića, uz lijepu kitu svojih drugova; bijeli Spljet g. Frana Bradića, nadučitelja; Kačićev grad g. Juru Ju- rišića, prestavnika kat. mladenačkog društva. Što da rečemo o Kaštelanima, tim požrtvovnim junacima, koji su bez- primjernom energijom volje, ne žaleći trošak ni naporni noćni put u veličan- stvenom broju sudjelovali našem sla- vlju ? Prestavništva još mlade »Hrv. Teh Zajednice« u osobama vrlog stasitog Frana Bradice, simpatičncg Dr. Cuzzi i vatrenog Ženka Donadini, sa čitavom legijom sokolova iz Kaštel- Staroga i Novoga, Vranjica, sa sokol- skom glazbom i glazbom društva »Sva- čić«, od neustrašive gg. Damjana Katalinića i Gaja Radunića zadivili su nas redovima, uzornom di- sciplinom i brojem. To je najbolji pri- mjer što može patriotizam, rad i volja. Ne možemo na manje, a da im ovim putem ne izrečemo našu duboku harnost i priznanje. Njihovo zauzimanje i do- brota i požrtvovnost ostati će trajna u našim srcima. Naš hrvatski Bosfor i on se pridružio našem slavlju. Ko- torski Pravaši odaslaše svoju vrijednu glazbu, pod vostvom gg. Maksa Lui, Tripa Tomasa i Romea Fiorelli, če- stitih i požrtvovnih rodoljuba; njiho- vom zauzimanju i maru moramo za- hvaliti, da nas oba svečana dana njihova glazba zabavljala svojim svi- ranjem. Naša pravaška okolica, a u prvom redu naši Stonjski junaci i njihov dragi »Stoviš«, pokazali su ovog puta veliku požrtvovnost i ljubav prama našoj »Zadruzi«. U velikome broju dohrliše posebnim parobrodom na naše slavlje, predvogjeni od odličnog g. Aurelija Radića. Naš ubavi Šipan i njegovo milo društvo »Starčević« pokazao je i ovog puta snagu pravaštva a i istodobno dokazao, da se tamo pra- vaštvo opet diže, pomlagjuje, pod vod- stvom dičnih vogja gg. Jakova Skra- čića i Vice Glavića. Neka im je na čast i diku! Ovom prigodom svim uče- snicima kličemo: Živjeli! i srdačna Vam hvala! Ako daleki puti i nesretne prilike u Banovini nijesu dopuštile mnogim i mnogim da prisustvuju ovoj slavi, ali je zato cijela Dalmacija od Zadra do Spiča bila zastupana što osobno, a što u duhu, a tim je htjela da pokaže, kako jednako s nama osjeća i diše. U gradskoj kronici u prošlom broju već smo spomenuli, kako je lijepo za- počelo naše slavlje, te nalazimo suvi- šnim opet ponavljati, već prelazimo na Svečani dan. Odma jutrom u 6 sati pucnjava sa društvenog Doma i sviranje »Gundu- lićeve« glazbe navijesti svečani dan. Svak se je veseo i radosan ustao, na svačijem licu odrazivala se je znatiželj- nost uspjeha slavlja. Brojno gragjanstvo sa »Gundulićevom« glazbom navrvilo je u gradsku luku u susret vrijedne i mile »Hrv. Bokeljske Glazbe«. Paro- brod se zaustavi, a glazbe s kopna i s mora izmijenjivaju rodoljubne kora- šnice, zatim se uputiše u grad. Kotor- ska ode na odmor, a »Gundulićeva« sa odborom na Pile na doček zagre- bačkih i ostalih gostova. Nekolicina odboraša i Uprava ode u Gruž na doček njihov. Na gruškoj obali poz- dravi goste društveni presjednik, na što mu se gosp. S. Zagorac i ostali srdačno zahvali. Na Pilama je go- ste dočekala i Kotorska Glazba sa »Pravim Hrv. Sokolom«, koji je taj dan prvi put istupio sa ženskim pod- mlatkom. Nakon pozdrava, ogromna povorka uputi se preko grada u grad- sku luku, na doček ponosnim Spljet- skim i Kaštelanskim Sokolovima. Paro- brod »Makarska« okićen zastavama približava se obali, dupkom pun crven- košulja. Nasta urnebesno klicanje, ma- hanje, a glazbe se izmjenično po- zdravljaju. Starješina »Pravog Hrvat- skog Sokola« g. Božo Rašica stupi na parobrod, te nazove dičnim kašte- lanskim sokolima dobrodošlicu, na što mu starješina »Hrv. Sok. Zajednice« srdačno odvrati u ime »Zajednice« i sve braće. Nakon izmjeničnih pozdrava stado- še se društva redati. Veličanstvena po- vorka crven-košulja, uz barjake i če- tvero glazba uputi se u grad. Povor- ka se zaustavi pred Općinom na po- zdrav a zatim se počme gibati put Pila, na doček društva »Starčević« iz Šipa- na. Uprava i nekoliko odboraša bila je već u Gružu, da pozdravi vrle Ši- panjske junake. Stigavši na Pile, pri- ključe se povorci. Obašavši povorka grad, ode ponovno u gradsku luku na doček junačkih Stonjana i njihovom »Stovišu«, predvogjeni od g. presjedni- ka Aurelija Radića. Nakon izmjeničnih pozdrava nepregledna povorka obigje grad do starih prostorija, gdje se cijelo društvo razigje na kratki odmor. »Gundulićev« trg se napuni naroda. Glazbe sviraju, društva se redaju, vo- gje sokol. društava svoje ravnaju. Od- bor milovidnih gospogjica u bjelini sa trobojnicama na grudima kite razne barjake lovor-vijencima, kao znak har- nosti i svečanoga dana. Povorka se stade upućivati. Stotine i stotine ljudi prolaze pokraj tebe. Rijetki prizor u Dubrovniku. Crvenilo, bijelina, modro i t. d. Sve se t& boje miješaju pred tvojim očima. Divan i veličanstven prizor, koji će trajno ostati u pameti prisutnika. Otvor i blagoslov novih prostorija. Netom je povorka stigla pred nove društvene prostorije, vrata se otvore, glazba zasvira hrvatsku himnu, a dru- štvena se zastava razvije na novom Domu. U prostranoj plesnoj dvorani, krasno urešenoj, unigjoše starina preč. mitronosni protonotar Don Mato Pi- šta, prestavnik Općinske Vlasti, do- načelnik Dr, Antun Pugliesi, sa opć. tajnikom Dr. Nikšom pl. Ghetaldi, o- stala ugledna gospoda i gospogie, za- tim razni odaslanici, svi barjaci, tako, da se za čas dvorana napuni gragjan- stvom. U dvorani se je isticala slika slavnog Ante Starčevića, okićena lovor- vijencima. Posveta Doma. Dobri i čestiti naši radnici i njihova ugledna Uprava zaželješe da ugju u novi Dom uz Božiji blagoslov, što im osobito biva od časti; jer su i pogani govorili: a Jove principium. Taj je blagoslov, uz podvorbu obavio dični Nestor dubrovačkog klera, iza kako je [oslovio radnike besjedom. On je naglasio, da se uzalud muči onaj, koji hoće graditi grad, ako ga u Gospodinu ne sagradi, uzalud će ga čuvati, ako ga Bog ne sačuva. Tom su namjerom i radnici saželjeli blagoslov. A crkva rado blagosljiva svaki napredak, sve i svakoga, a jedino žali one, koji zavedeni nekim »naprednim« mislima hoće da isprekovrate svako dobro. U Spasitelju i u Prečistoj Djevici prika- zuje uzore za radnike; i oni u siroma- štvu, u trudu, u progonstvu, u muka- ma dokažuju dvije velike istine; da čovjek, a nadasve radnik treba da mno- go gorkih podnese, i da uvijek gleda na onaj Dom, u kojemu će biti mir, sreća, uživanje. Tako je bilo u svijetu vazda i biti će, pak govorili i obeća- vali zanešenjaci neznam što. Kad bi se vršili propisi vjere, te bogataši da- vali potrebnijem svoj suvišak, nebi po- stojalo radničko pitanje. Bodri ih iz- gledom starih radnika, koji su živjeli kao dobri kršćani, dobri roditelji, do- bri gragjani, i dobri rodoljubi, završi značajnim riječima: vi ste dakle braćo radnici Hrvati u hrvatskom Dubrovni- ku. Navijek ostanite što ste, te uzdr- žite svome narodu i svome gradu o- naj naziv narodni, što su mu ga dali Dubrovački pisci i povjesničari, bez obzira na sofizme i lakardije protivni- ka. Spomene, kako su stari radnici znali odgojiti sinove da budu po du- brovačku gospari ljudi, to im sa blagoslovom želi, a dokrajćuje: Živite i ponašajte se tako i vi, i bićete mirni i blaženi, koliko se može ovdje na svijetu biti ! Odma po blagoslovu pozdravi kićeno društvo g. Dr. Antun Pugliesi. On bi- ranom riječi, slatkim izgovorom, pri- branim mislima istakne da se kao gost i zastupnik Općine veseli napretku ovog domaćeg društva, koje prelazi u novi i krasni vlastiti svoj Dom; on ih srdačno pozdravlja, a isto sa osobitom radosti čini sa uglednim gostovima i korporacijama, koje su došle uzveličati ovu domaću slavu. Milo mu je istaknuti napredak i procvat uglednog društva u našem gradu, te mu želi i još više dobra i sreće. Nadostavi za tim doslovno: »l ako nas u politici ima raznih niansa, ipak kad opće domovinsko dobro zahtjeva, mi se znamo suspregnuti, znademo u- sredotočiti naše snage na jednu cijeli, mi koji smo sinovi iste matere, istoga jezika: onda sve te razlike nestanu, onda nas Velebit ne dijeli, niti smije dijeliti, a to se sretno i ovom zgodom opaža«. Uz dobrodošlicu i pozdrav on zaključuje: »nek nam žive mila zaje- dnička domovina!« , Odvažne i muževne riječi ugledno- ga Dra. Pugliesi razdragaše svakoga, i svi mu članovi zadruge ostaju harni, jer im je ovom zgodom iskazao onu ljubav i sućut, koji su najbolji kvasac da se borimo skupa kao braća u spo- razumu i ljubavi. G. presjednik A. Miletić iz sve se du- še zahvali Monsignoru i Dru. Pugliesi. Znatnu novu tekovinu velebnog Do- ma pozdraviše biranim besjedama, te se obradovaše našoj Zadruzi za Zagreb Dr. Spasoje Fattori, za Spljet g. Bra- dić, za Šibenik g. Kulić, za društva u Makarskoj i okolici g. Jure Jurišić, &- mladinac, za Kotor g. Tripo Tomas, koji istakne da i ako ljuto ucviljeni zbog smrti g. Ivana Ciko, značajnog rodoljuba i presjednika »Napretka« u Kotoru, ipak su došli da mila Boka bude u kolu braće; na što svi prisutni usklikoše pokojniku : slava! a miloj bra- ći odvratiše: hvala! G. Damjan Katali- nić u ime kaštelanaca, u ime stonjana g. Frano Vlašić, g. Dr. Cuzzi u ime pravaške spljetske Čitaonice, g. Urlić za Zadarsku, napokon g. Vlaho For- tunić u ime šipanjana. Ne bi smo nigda dospjeli, kad bi smo htjeli istaknuti barem odrazite i velebne misli, a svak se lako može domisliti, kad obagje poznata imena gg. govornika. Uprava razdragana tolikom dobrotom i zano- som, počasti pr'sutnu gospodu sa sla- tkišima i šampanjcem. Megjutim :pri- spješe burno pozdravljeni odaslanici iz Sarajeva, organizacije radnika Hrvata za Bosnu i Hercegovinu, koje je bio u Gruž pričekati Odbor. Banket. Na 1 sat slijedio je banket u ho- telu »De la Ville«. Banketu je učestvo- valo mnogo pozvanika. Jelo je bilo vrlo fino priregjeno i obilno, što ide zasluga vrijednog g. Rolerta Odaka. Preko banketa su se redali patriotski govori i pjevale hrvatske pjesme. Uprava i Odbor čedno napije ugle- dnoj gospodi učesnicima redom, a pri- je svega gg. Zagorcu i Fattori; te po- zove sve društvo da se kucne sa dva veterana začetnika naše Zadruge, sa gg. Jakom Ivančićem i Matom Radeskijem, što se ushićeno i učinilo. Na pozdrav se odazvaše redom gg. Zagorac, Fat- tori, Donadini, Tadin, Kulić, Dr. Cuzzi, Radunić, Fortunić, Radić. Držali su još patriotične govore g. Niko Caput i Don Ivo Šeparović. Vrijedi spome- nuti, da je g. Zagorac tako svijesno i precizno naznačio stanovište stranke prava, da je sva« u duši ostao očaran dubokim mislima i taktičnim istupom naših prvaka; da je g. Fattori iskazao nevoljnu borbu koju podnose naši značajnici u Zagrebu i Banovini; da je g. Donadini u dva navratka protu- mačio svrhu »Hrvatske Sokolske Zaje- dnice«, koja se sve to više širi i koji će unijeti u našim stranama staru slogu, staru ljubav; da je g. Juričić nabrojio mnoštvo mladeži, što se vrsta u spa- sonosnu četu, koja će nam donijeti bolju budućnost; da je g. Aurelij Ra- dić spomenuo slobodu Amerikansku gdje je 22 godine poboraviu, i sku- čenost u nas, gdje klike i struje hoće da slobodni glas zapriječe; Dr. Cuzzi, koji je naglasio zašto su se Spljetski pravaši zahvatili u koštac sa nazovi demokratskom strankom. Nije moguće opisati, niti najbljegju sliku dati odu- |ševljenju i zanosu svih prisutnih; to se samo da upamtiti i ništa više, O. presjednik A. Miletić završi kitnom za- hvalom. sits Oni i.