CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN_ I ZA! DĐOŠASTO: POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. 1 et tat SAA Mt LESS ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. ste tnata IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Mat nr Mt aš Let Det ata SAGA Mt et IA b sa taRERA Mat SSA AA e ISSA. f PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI- 3 ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SRE. Rata JA ctEA Nit SA Pametno nije. Skrajna nevolja i nesreća u Bano- vini, kao da su bile utišale strasti iz- megju našijeh stranaka; pak se eto nije ni počelo razgaljivati, a razdor su i prepirke opet zahvatile maha. Dobro ti li je i spasonosno, ono što se često kod bogoslovaca veli: gdje treba, neka je sloge i jedinstva; gdje ne treba prosto svakome, potpuna mu sloboda, ali uvijek nek kraljuje ljubav! Da je tako, nebi se nadmećale stranačke no- vine, da od dlake čine gredu, da stra- stveno prigovaraju i napadaju, da raz- valjuju onaj jedini most, preko kojega bi mogli jedni do drugijeh da se mir- bože i porade za opće dobro, zapo- staviv svaki vlastiti osjećaj, svaku vraždu, svako nadmudrivanje. Jeli pametna sva hajka, koja se je podigla na Šusteršića i Slovence kroz zadnjih izbora, a nadasve sad, kad se je pojavila nesuglasica u našoj stranci? Ta nije li uprav za nas spasonosno pritegnuti k sebi tu vrlo važnu stranku, kad je kazala i dokazala e bi rado snama poradila na dobro sviju nas jugoslavena? Ali su klerikalci!? Pak nek im bude! Klerikalstvo nigda nije niti će smetati bilo kojem narodnom napretku, bilo kojoj narodnoj sreći i dobru; a kler koji mora da bude po zvanju klerikalan u dobrom smislu, svojom zauzetnošću, svojom samozata- jom i dokazao je i dokažuje da mu je probitak domovine uprav prirasao srcu. Ta ima li, pitamo, ustanove, ima li grana bilo na ekonomskom, bilo na učenom, bilo na privrednom polju, a da isti se nije našao u prvim redovima? To su priznale više puta i naše tobože liberalne novine, pak onda što im smeta da neko uz domovinske goji i vjerske osjećaje usebi i u narodu? Kad se toliko ta gospoda razbacuju liberalstvom, imali bi znati da je prvi, glavni uvjet pravoga liberalstva, što- vati tugje mnijenje a postojano pri svome ostati, Ko dakle zahtjeva du- hovno ropstvo? Klerikalstvo Slovenaca niti smije, niti može nas jugoslavene ometati, da se u ovoj Monarhiji zbli- žimo, dapače sajedinimo na opće dobro. Naša se je stranka .odvažno toga pri- mila, i mi smo tvrdo osvjedočeni, da će i ne u daleko tu spasonosnu misao i u djelo provestiti. Osim klerikalstva, stanovite novine prišivaju Slovenačkom klubu, a naravno i našim zastupnicima, da »zajedno sa Šušteršićem, pače pod njego- vim vodstvom, goji druge težnje, ide za drugim ne narodnim cilje- vima. Naši su zastupnici zapali u klub, gdje su im noge i ruke sputali, ne u hator već na zator našega naroda«. A to ništa manje nego ob- sirni »Nar. L.« Pobliža nam pak novina: »Pravaški zastupnici ostaju i nadalje pod komandom D.ra Šusteršića, da opet učine koju sličnu komediju«. Kako : : i mjemo ih; oni su se nadali, e će se razdor povećati u stranci; ili barem da će uprava narediti, da istupe iz kluba Slovenačkog; ali se nije njima na žalost dogodilo ni jedno ni drugo, pak zato bijesne. Ako bi i stota bila istinita od onoga što oni natucaju, naša bi stranka pred narodom morala likvidovati; ali ni narod ni ugledne osobe, koje sačinjavaju vijeće stranke, nijesu tako ludi da će nasjestiti na o- čite bacanije stanovitih novina. Neka ragje metu pred svojim vra- tima! Novine u nas kažu, a demento- vano nije bilo, da Dr. Ivčević nije gla- sovao proti vojnim osnovama; za dva srpska poslanika takogjer se ne zna; a sad razlogom pitamo: kako je to da u dalmatinskom klubu, gdje se toliko grmi i viče, neki članovi mogu djelom pokazati da im je deveto što je klub odredio? Zašto se na to muči, zašto se prekriva? Nijesmo zlobni, nego mi- slimo da se je radilo u najboljoj na- mjeri, kako su za stalno i naši radili, nećemo da im slabimo lični ugled, kog i zaslužuju u narodu; nećemo se po- služiti ogavnom riječi, da je narod marva, niti uprijeti prstom u osobni ponos zastupnika, niti u ustavnu svi- SRANJE RA Ap JE ARSLAN J SDA Ata SEE AEG A DEN w U DUBROVNIKU, 20. JULA 1912. vački. On učen i ugledan držao je sol- tara propovijedi, i kako je sam izjavio, govorio je kako je lsukrst pobjedio smrt, laž i nepravdu, a naznačivao vjernicima da se oni imadu takogjer predobiti, sve to po Isusu, ako budu krijeposno i kršćanski živjeti. A za ži- vjeti krijeposno treba da se grijeha sačuvaju, koji osim duševnih neprilika, donaša skoro vazda i vremenitih. Tu je spomenuo nerodicu, oskudicu i ne- volje, koje sad tište domovinu. Riječi o komesarijatu, kao izgled Božije srdžbe, dovele su ga tužna do tamnice, gdje će eto nekoliko tamnovati. Našao se je bilježnik Svirac, koji je jednu go- vorio na ispitu kod suca istražitelja, a drugu pri raspravi (ali mu zato neće ni vlas s glave pastiti!l) i protuslovno svjedočenje uzeto je kao pravovaljano; ostali su svjedoci branili kapelana (ali se njihovo svjedočaastvo nije uvažilo, i ako su zvani po dežavnom odvjet- |. niku), sam je učitelj Degmegjić govo- rio, kako su željeli oni, koji su osudu pretečno odredili. Ipak uz to jedino svjedočanstvo, g. je kapelan Ivan Cvr- ković bio osugjen! Hrvatska će upam- titi njegovo ime, a narod će ga štovati kao mučenika od nepravice! Živio! jest birača. Ne, jer sve to nije pa- metno. Nećemo mi pitati gospodu Dal- matinskog kluba: zašto do kraja nijesu bili konsekventni sa opstrukcijom, a taj uvjet pravašima nastavljali, zašto nagovaraju toliko naše da se raskrste od Slovenaca za politiku slobodnih ruku; a kad su naši to tražili za sebe, a javljali se spravnim ući u dalmatin- ski klub, onda im nijesu htjeli pogoditi? Skrajno je doba da prestane ovo nepametno prigovaranje i sumnjičenje, a nadasve da se nikakva narodna sku- pina ne vrijegja, i ugledne osobe na- padaju; a to nadasve dok stenjemo svi pritisku s jedne i s druge strane naše monarhije; dok u Banovini pašuje ko- mesar siledžija, koji je u bezobzirnom tlačenju nadvisio i istoga zloglasnoga Khuena. Više radnje, više nastojanja, više samozataje, a manje strasti i stra- stvene pisanije, i onda moći će se doći do zbliženja, do dogovora, do skup- nog nastojanja; ali ovako nigda ni do vijeka! Žalosno! Turska pravda. Kad su Turci kandžijom vladali, o- stala je na glasu nikakova njihova pravda; jer se u narodu govorilo: Ko te tuži? — Kadija te tuži! Ko ti su- di? — Kadija ti sudi! Naravno, damrus takove pravde nema ni u Turskoj; ona se još samo nalazi u tužnoj Bar.ovini. Obustava narodnijeh ustavnijeh pravica već je velika nesreća, ali nema do- voljno riječi, kojim bi se moglo do- stojno ožigosati ono nasilje, koje skuči svetu stvar pravde, zaklete suce da sude po komandi; to prevršuje svako nasilje. Ipak se to provagja u veliko u tužnoj Hrvatskoj! Tamo su pozatvi- rani uplivni i ugledni ljudi, tamo su osugjeni po zapovijedi oni koji su bili tm u oku komesaru. Vrhunac nasilja i zlopombe sudbene vlasti ovijeh se je dana slučio, kad je osugjen u Osi jeku Don Ivan Cvrković, kapelan \lvano- Željeznica Šučurac-Trogir. Rijet bi da neudruživi dosad elementi spljetski nenadno se ujedanput ujediniše, da se usprotive ostvarenju već od mnogo vremena projektovane vicinalne željeznice Sučurac-Trogir. Nastoje da osujete udarac prvoga mašklina, koji bi imao udariti u zemlju, gdje je provedeno i označeno tra- siranjete željeznice, Mjesne im naprednjačko- demokratske novine, kao u nekoj trzavici siplju svega i svačesa, htijući dokazati, da će taj ogranak zapriječiti željeznički spoj pokrajine sa monarhijom, dočim svaki oz- biljan znade odakle izviru zapreke tome potrebitom spoju, koji će se bez obzira na lokalne željeznice nedvojbeno, nakon sre- gjenih zakučica diplomatskih i trgovinskih, kroz kratko vrijeme provesti. Demokratima i protivnicima nesebičnog unaprijegjenja — kako vidimo — pridružili su se i talijanaši pa i oni se zagrijali, te kompaktno tvrde što konačno nemogu dokazati; jer im fali stvarnih i ozbiljnih dokaza, a pri nekim tvrdnjama stoje u očitoj kontradikciji sa suboriocima iz demokratskog tabora. Nu ipak kod jednih i drugih glavna nota i akord su isti, a to na prvi mah osjeti svaki, pa bio kolikomudrago naivan. Oni, naime, dižu kuku i motiku proti toj željeznici od pe- inaestak kilometara; jer da će taj ogranak škoditi budućnosti Spljeta, odatle im u srcu zavist proti Trogiru, od kojega se inače — kako talijanaši pišu — Spljet nema što bojati, dočim demokrati baš u to uporno udaraju i pri tom nož u repu lome. Kraj ovolike graje i galame još dovikuju, neka se protivnost njihova ne nazove kampani- lizmom, a trijezan i ozbiljan, kad čita što sve oni navagjaju, inora se nerado nasmi- jati i reći: difficile est satyram non scribere!| Takav antagonizam, to obijesno gramzenje za nekom supremacijom, ta nezasitna želja sve k sebi pritegnuti i skučiti, to grozničavo nastojanje bližnjeg susjeda potlačiti, ne za- služuje li bič ili kandžiju žigosajuće satire baš u današnjim danima kad se toliko i toliko viče o slobodi i napretku? (bjektivan promatratelj gledajući sve to zgrozi se i pomisli da je to umicum u zgodopisima naprednih narođa protiviti se jednoj željez- ničkoj svezi, koja će bez sumnje pridignuti trgovinu kraja i okolice, razviti megjusobni saobraćaj i dati impuls novom sretnijem životu. U tome vigjamo ono staro bašti- njeno svojstvo, o kojemu spljetski hroničar | Rea Pt ago kit tm A i A Toma piše i radi kojega zanimiv h crtica iznaša, koje ilustruju borbe njegovih su- mješćana u ono doba tako, da bi se mogli promijenuti ovim sadašnjima. Ali što nagoni protivnike, da se baš u oči, u predvečerje izvedenja odregjene že- ljezničke pruge, tako ogorčeni podigoše? Ta u prvom početku kad je pala riječ o potrebi toga ogranka, koji bi Trogiru po- pravio i nadoknadio nepravicu, što mu se je pred trideset godina utjecajem p. Baja- moniti-a, spljetskog načelnika učinila, po- znato je, da su neki današnji kolovogje protivnika odobravali i priznavali potrebu te vicinalne željeznice, po kojoj bi veća korist bila Spljetu, nego li Trogiru. Radi česa danas tolika protivnost? Nesuglasni su, jer ta željeznica hoće i neće škoditi buduć- nosti Spljeta. Škoditi će možda zato, jer Trogir imade podesno ilo za razvitak trgo- vine, jer imade krasnu okolicu, jer imade prilično prostrano i bogato zalegje, jer mu morska obala ima uslova, da pomogne i podigne kopneni promet? Zar će to pri- smesti unaprijegjenje spljetskog boljitka u budaćnosti? To će mu još veću pomoć dati i svremenom oba grada, malo udaljena, pripojiti, pače sjediniti. Nu to će se sma- trati možda sanjarijom! Nek bude! Zar ipak ne zaslužuje Trogir tu željeznicu, koja će prolazeći uzduž Kaštela spojiti ga Spljetom, a po tom sostalim svijetom? Raznovrsni su i obilni predmeti njegove trgovine, nje- govih proizvoda. Vino, ulje, buhač, bajame, sir, kamenje i t. d., u veliko se izvaža i daleko oprema. U jednoj pokrajinskoj no- vini prigodom sličnih predbacivanja bili su iznešeni tačni statistični podatci izvoza i uvoza, koji jako vojuju za priznanje i uva- ženje Trogira, kao jednog od većih trgo- vačkih mjesta u pokrajini. To su zbilja mjerodavni čimbenici znali uvažiti, pa su se i odlučili na izvršenje predhodnih že- ljezničkih osnova, a to konačno priznaju i protivnici. Nego eto ne može im oko pod- nijeti, da se uz već postojeću kaštelansku prugu paralelno provede druga pruga. Ali se ti estetičari ipak varaju! Istosmjernost pruge mogla bi sezati ne više od kilometra jer odmah po tom vidljivo skreće i uda- ljiva se od druge pruge za 2—4 i više ki- lometara dok joj je na pogledu, iza kojega dijele ih visoke gore. U ostalom sličnih skretanja lokalnih željeznica Freytags-ova vozna karta prikažuje svu silesiju i sve su umjesne, samo ova bila bi neumjesna; zato svjetuju protivnici i natucaju, nek se iz za- [gorskog Labina povuče pruga na Trogir. Tako bi se danja Kaštela za uvijek ostavila, da odoljevaju dosugjenim im nevoljama i da im lijepo razvijena trgovina i dalje su- sreta zapreke, da se muče silnim poteško- ćama prevoza do udaljene im stacije i da troše zato ne mali novac, Veseli bi, doista, bili protivnici kad bi im nadležni faktori savjet poprimili; jer ta nemila im željeznica otišla bi ad calendas gracias, a tad bi ba- rem od Spljeta do Solina jurio njihov elek- trični tramvaj. Električni tramvaj! Da, jer i on u ovom pitanju igra baš smiješnu ulogu. On bi morao nadomjestiti tu mrsku željeznicu, koja bi — kako protivnici razlagaju — svo- jim dimom i iskrama iz dimnjaka lokomo- tive pokvarila i nagrdila divnu kaštelansku rivijeru; presjecala bi vinorodna polja; za- priječila bi gradnju kuća i zaselaka; dočim sve to nebi električni tramwaj; on bi da. pače šarno bojadisan rivijeru učinio ljepšom i čatobnijom. Risum teneatis!.. Pa da se ne nasmiješ! Nije li i isto spljetsko polje presječeno željeznicom; nije li Spljetu pre- sječen varoš Lučac; nije li mu nova obala od željeznice presječena? Električni tramwaj mjesto željeznice preporuča i omaj origi- nalan i važan razlog originalnog Laurentija iz K. Lukšića, koji tvrdi da s električnim tramvajem učenici iz Trogira i Kaštela mogu ići u Spljet na školu, A zar željeznicom ne bi mogli jednako ići, ili bi ona bila samo | za bačve vina i vreće mekinja? Ko se o- svine na kratko istaknute okolnosti, kao i LOL ALS S LJ GLE At God. Vili. one koje bi se gledom na prošlost, sadaš- njost i budućnost još dalje navesti, uvjeriti se može, da željeznica Sučurac.Trogir jest opravdani postulat naroda, koji želi da se trgovački i diuštveno pridigne. Radi toga u ovom životnom pitanju za pučanstvo Trogira, donjih Kaštela i trog. okolice nadati se je, da oni, koji u tom odlučuju, neće uzmaknuti pred vikom i ha- labukom, pred protestima i sastancima pre- vejanih nezadovoljnika i tako udovoljiti im hirovitim i opakim željama. Isto pučanstvo jednako opravdano očekiva i nada se, da će u ovim časovima, kad je ostvarenje že- ljeznice Sučurac-Trogir stiglo u ovaj stadij, Dr. Ivčević na mjestu gdje svoj narod za- stupa i gdje može dignuti svoj glas, pa makar znao, da će mu se oprijeti kolega Dr. Smodlaka, kojemu će u toj zgodi (kao ono već jednom u istoj ili sličnoj) ako iz- lane štogod proti ovoj željeznici, sjegurno onaj njemački socijalista doviknuti: »Was far ein patriot ist dieser D1Imatiener«. — f, «da. Iz Kotora. (Svečanost Sv. Ćirila i Metoda. — Stra- načka pretjeranost na štetu »Hrvatskog Sokola«.) Inicijativom »Hrv. Sokola« bila je ove godine priregjena svečanost Sv. Ći- rila i Metoda. U jutro »Hrv, Soko« i »Hrv. Bokeljska Glazba« korporativno sa »Hrv. Sastankom« iz Škaljara prisustvovaše sta- roslovenskoj službi Božjoj u crkvi Gospe od Snijega u Škaljarima. Tim je na neku ruku prestala hrv. svečanost, jer za poslije podne i naša je glazba odustala od sudje- lovanja. Poslije podne Hrvatski i Srpski Soko, predvogjeni od Općinske Glazbe do- čekali su na obali Hrvatski Soko iz Erceg- novoga i Srpski Soko iz Risna. Prisustvo- vao je i Hrv. Soko iz Budve, Pri dolasku parobroda Općinska Glazba pozdravi goste sa »Rado ide«, Pred Općinom nakon go- vora našeg ambicijoznog g. načelnika, na sveopće začugjenje mjesto da se zasvira hrvatska himna glazba opet ponovi »Rado ide«. Poznato je, da je u Hrv. Sokolu dvije trećine onih, koji ljube hrv. domovinu a po tom i hrv. himnu, te nije ni bratski ni so- kolski već po šarenjačku ne dati svirati i hrv. himnu, tim više što su bili pozvati kao gosti i hrvatski Sokoli iz Budve i Erceg- novoga. Prigodom ove narodne svečanosti, koja se je premetnula u sokolsku svečanost, svak se osvjedočio da nije poznatim muti- kašama do Hrv. Sokola već do njihove vajne politike, — Na 6 sati izvedene su na vojn, vježbalištu vježbe Hrv. Sokola iz Kotora i Ercegnovoga, na sveopće zadovoljstvo. Na- kon toga svi sokoli su bili na zajedničku zdravicu u kafani Dojmi, a pred kafanom Opć. je Glazba izvela končerat. Perivoj je bio okićen hrv. trobojnicama, Bila je lijepa rasvjeta, Sakupila se je prilična svota do» brovoljnih prinosa za Družbu. Nego na- gjoše se sokciski starosta prof. Peručić i g. načelnik kotorski Mato Radimiri, koji bi mnogo korisnije bili uradili, da nijesu iz. rekli one i onakove govorancije. Da se drugi nijesu suzdržali ko zna do čega je moglo doći, Barem onaj dan mogli su za. tomiti svoju stranačku pretjeranost, a imati na umu, da je dan narodnog blagdana, za Družbu sv. Cirila i Metoda, G. načelnik u svom govoru pozdravio je goste, pak megju ostalim stao uznositi sebe i svoj dugogo- dišnji rad nakon postanka t. z. sloge, ka- zavši da sad vidi »složne sve(?) Srbe i Hrvate«. Jadnik, kO da ga ne poznadu i Hrvati i Srbi! Znadu ga Hrvati čija je on kreatura. (Tu nedavno je kazao, da će malo trajati Hrv. Soko u Kotoru. Možda on ima kakav tajni befehl.) Znađu ga i Srbi, da je on do tu nedavno bio najveći napadač proti njima, a da se šnjima složio valjda radi načelničke stolice! Nakon toga govora u» stali su naši sokolovi i zapjevali Starčevi- ćevu himnu. Napominjemo još, da nije došao na sve. čanost »Srpski So'o« iz Ercegnovoga, 6 u- Vijest: i. a 1