CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.

KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN_

I ZA! DĐOŠASTO: POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
1

et tat SAA Mt LESS

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

ste tnata

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Mat nr Mt aš Let Det ata SAGA Mt et IA

b

sa taRERA Mat SSA AA e ISSA.

f PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
3 ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SRE.

Rata JA ctEA Nit SA

 

Pametno nije.

Skrajna nevolja i nesreća u Bano-
vini, kao da su bile utišale strasti iz-
megju našijeh stranaka; pak se eto nije
ni počelo razgaljivati, a razdor su i
prepirke opet zahvatile maha. Dobro
ti li je i spasonosno, ono što se često
kod bogoslovaca veli: gdje treba, neka
je sloge i jedinstva; gdje ne treba
prosto svakome, potpuna mu sloboda,
ali uvijek nek kraljuje ljubav! Da je
tako, nebi se nadmećale stranačke no-
vine, da od dlake čine gredu, da stra-
stveno prigovaraju i napadaju, da raz-
valjuju onaj jedini most, preko kojega
bi mogli jedni do drugijeh da se mir-
bože i porade za opće dobro, zapo-
staviv svaki vlastiti osjećaj, svaku vraždu,
svako nadmudrivanje.

Jeli pametna sva hajka, koja se je
podigla na Šusteršića i Slovence kroz
zadnjih izbora, a nadasve sad, kad se
je pojavila nesuglasica u našoj stranci?
Ta nije li uprav za nas spasonosno
pritegnuti k sebi tu vrlo važnu stranku,
kad je kazala i dokazala e bi rado
snama poradila na dobro sviju nas
jugoslavena? Ali su klerikalci!? Pak
nek im bude! Klerikalstvo nigda nije
niti će smetati bilo kojem narodnom
napretku, bilo kojoj narodnoj sreći i
dobru; a kler koji mora da bude po
zvanju klerikalan u dobrom smislu,
svojom zauzetnošću, svojom samozata-
jom i dokazao je i dokažuje da mu
je probitak domovine uprav prirasao
srcu. Ta ima li, pitamo, ustanove,
ima li grana bilo na ekonomskom,
bilo na učenom, bilo na privrednom
polju, a da isti se nije našao u prvim
redovima? To su priznale više puta i
naše tobože liberalne novine, pak onda
što im smeta da neko uz domovinske
goji i vjerske osjećaje usebi i u narodu?
Kad se toliko ta gospoda razbacuju
liberalstvom, imali bi znati da je prvi,
glavni uvjet pravoga liberalstva, što-
vati tugje mnijenje a postojano pri
svome ostati, Ko dakle zahtjeva du-
hovno ropstvo? Klerikalstvo Slovenaca
niti smije, niti može nas jugoslavene
ometati, da se u ovoj Monarhiji zbli-
žimo, dapače sajedinimo na opće dobro.
Naša se je stranka .odvažno toga pri-
mila, i mi smo tvrdo osvjedočeni, da
će i ne u daleko tu spasonosnu misao
i u djelo provestiti.

Osim klerikalstva, stanovite novine
prišivaju Slovenačkom klubu, a naravno
i našim zastupnicima, da »zajedno
sa Šušteršićem, pače pod njego-
vim vodstvom, goji druge težnje,
ide za drugim ne narodnim cilje-
vima. Naši su zastupnici zapali u klub,
gdje su im noge i ruke sputali,
ne u hator već na zator našega
naroda«. A to ništa manje nego ob-
sirni »Nar. L.«

Pobliža nam pak novina: »Pravaški
zastupnici ostaju i nadalje pod
komandom D.ra Šusteršića, da opet
učine koju sličnu komediju«. Kako

:
:
i

 

mjemo ih; oni su se nadali, e će se
razdor povećati u stranci; ili barem
da će uprava narediti, da istupe iz
kluba Slovenačkog; ali se nije njima
na žalost dogodilo ni jedno ni drugo,
pak zato bijesne. Ako bi i stota bila
istinita od onoga što oni natucaju,
naša bi stranka pred narodom morala
likvidovati; ali ni narod ni ugledne
osobe, koje sačinjavaju vijeće stranke,
nijesu tako ludi da će nasjestiti na o-
čite bacanije stanovitih novina.

Neka ragje metu pred svojim vra-
tima! Novine u nas kažu, a demento-
vano nije bilo, da Dr. Ivčević nije gla-
sovao proti vojnim osnovama; za dva
srpska poslanika takogjer se ne zna; a
sad razlogom pitamo: kako je to da
u dalmatinskom klubu, gdje se toliko
grmi i viče, neki članovi mogu djelom
pokazati da im je deveto što je klub
odredio? Zašto se na to muči, zašto
se prekriva? Nijesmo zlobni, nego mi-
slimo da se je radilo u najboljoj na-
mjeri, kako su za stalno i naši radili,
nećemo da im slabimo lični ugled, kog
i zaslužuju u narodu; nećemo se po-
služiti ogavnom riječi, da je narod
marva, niti uprijeti prstom u osobni
ponos zastupnika, niti u ustavnu svi-

SRANJE RA Ap JE ARSLAN J SDA Ata SEE AEG A DEN w

U DUBROVNIKU, 20. JULA 1912.

vački. On učen i ugledan držao je sol-
tara propovijedi, i kako je sam izjavio,
govorio je kako je lsukrst pobjedio
smrt, laž i nepravdu, a naznačivao
vjernicima da se oni imadu takogjer
predobiti, sve to po Isusu, ako budu
krijeposno i kršćanski živjeti. A za ži-
vjeti krijeposno treba da se grijeha
sačuvaju, koji osim duševnih neprilika,
donaša skoro vazda i vremenitih. Tu
je spomenuo nerodicu, oskudicu i ne-
volje, koje sad tište domovinu. Riječi
o komesarijatu, kao izgled Božije srdžbe,
dovele su ga tužna do tamnice, gdje
će eto nekoliko tamnovati. Našao se
je bilježnik Svirac, koji je jednu go-
vorio na ispitu kod suca istražitelja, a
drugu pri raspravi (ali mu zato neće
ni vlas s glave pastiti!l) i protuslovno
svjedočenje uzeto je kao pravovaljano;
ostali su svjedoci branili kapelana (ali
se njihovo svjedočaastvo nije uvažilo,

i ako su zvani po dežavnom odvjet- |.

niku), sam je učitelj Degmegjić govo-
rio, kako su željeli oni, koji su osudu
pretečno odredili. Ipak uz to jedino
svjedočanstvo, g. je kapelan Ivan Cvr-
ković bio osugjen! Hrvatska će upam-
titi njegovo ime, a narod će ga štovati
kao mučenika od nepravice! Živio!

 

jest birača. Ne, jer sve to nije pa-
metno. Nećemo mi pitati gospodu Dal-
matinskog kluba: zašto do kraja nijesu
bili konsekventni sa opstrukcijom, a
taj uvjet pravašima nastavljali, zašto
nagovaraju toliko naše da se raskrste
od Slovenaca za politiku slobodnih
ruku; a kad su naši to tražili za sebe,
a javljali se spravnim ući u dalmatin-
ski klub, onda im nijesu htjeli pogoditi?

Skrajno je doba da prestane ovo
nepametno prigovaranje i sumnjičenje,
a nadasve da se nikakva narodna sku-
pina ne vrijegja, i ugledne osobe na-
padaju; a to nadasve dok stenjemo svi
pritisku s jedne i s druge strane naše
monarhije; dok u Banovini pašuje ko-
mesar siledžija, koji je u bezobzirnom
tlačenju nadvisio i istoga zloglasnoga
Khuena. Više radnje, više nastojanja,
više samozataje, a manje strasti i stra-
stvene pisanije, i onda moći će se doći
do zbliženja, do dogovora, do skup-
nog nastojanja; ali ovako nigda ni do
vijeka! Žalosno!

 

Turska pravda.

Kad su Turci kandžijom vladali, o-
stala je na glasu nikakova njihova
pravda; jer se u narodu govorilo: Ko
te tuži? — Kadija te tuži! Ko ti su-
di? — Kadija ti sudi! Naravno, damrus
takove pravde nema ni u Turskoj; ona
se još samo nalazi u tužnoj Bar.ovini.
Obustava narodnijeh ustavnijeh pravica
već je velika nesreća, ali nema do-
voljno riječi, kojim bi se moglo do-
stojno ožigosati ono nasilje, koje skuči
svetu stvar pravde, zaklete suce da
sude po komandi; to prevršuje svako
nasilje. Ipak se to provagja u veliko
u tužnoj Hrvatskoj! Tamo su pozatvi-
rani uplivni i ugledni ljudi, tamo su
osugjeni po zapovijedi oni koji su bili
tm u oku komesaru. Vrhunac nasilja
i zlopombe sudbene vlasti ovijeh se
je dana slučio, kad je osugjen u Osi

 

 

jeku
Don Ivan Cvrković, kapelan \lvano-

Željeznica Šučurac-Trogir.

Rijet bi da neudruživi dosad elementi
spljetski nenadno se ujedanput ujediniše,
da se usprotive ostvarenju već od mnogo
vremena projektovane vicinalne željeznice
Sučurac-Trogir. Nastoje da osujete udarac
prvoga mašklina, koji bi imao udariti u
zemlju, gdje je provedeno i označeno tra-
siranjete željeznice, Mjesne im naprednjačko-
demokratske novine, kao u nekoj trzavici
siplju svega i svačesa, htijući dokazati, da
će taj ogranak zapriječiti željeznički spoj
pokrajine sa monarhijom, dočim svaki oz-
biljan znade odakle izviru zapreke tome
potrebitom spoju, koji će se bez obzira na
lokalne željeznice nedvojbeno, nakon sre-
gjenih zakučica diplomatskih i trgovinskih,
kroz kratko vrijeme provesti. Demokratima
i protivnicima nesebičnog unaprijegjenja —
kako vidimo — pridružili su se i talijanaši
pa i oni se zagrijali, te kompaktno tvrde
što konačno nemogu dokazati; jer im fali
stvarnih i ozbiljnih dokaza, a pri nekim
tvrdnjama stoje u očitoj kontradikciji sa
suboriocima iz demokratskog tabora. Nu ipak
kod jednih i drugih glavna nota i akord
su isti, a to na prvi mah osjeti svaki, pa
bio kolikomudrago naivan. Oni, naime, dižu
kuku i motiku proti toj željeznici od pe-
inaestak kilometara; jer da će taj ogranak
škoditi budućnosti Spljeta, odatle im u srcu
zavist proti Trogiru, od kojega se inače —
kako talijanaši pišu — Spljet nema što
bojati, dočim demokrati baš u to uporno
udaraju i pri tom nož u repu lome. Kraj
ovolike graje i galame još dovikuju, neka
se protivnost njihova ne nazove kampani-
lizmom, a trijezan i ozbiljan, kad čita što
sve oni navagjaju, inora se nerado nasmi-
jati i reći: difficile est satyram non scribere!|
Takav antagonizam, to obijesno gramzenje
za nekom supremacijom, ta nezasitna želja
sve k sebi pritegnuti i skučiti, to grozničavo
nastojanje bližnjeg susjeda potlačiti, ne za-
služuje li bič ili kandžiju žigosajuće satire
baš u današnjim danima kad se toliko i
toliko viče o slobodi i napretku? (bjektivan
promatratelj gledajući sve to zgrozi se i
pomisli da je to umicum u zgodopisima
naprednih narođa protiviti se jednoj željez-
ničkoj svezi, koja će bez sumnje pridignuti
trgovinu kraja i okolice, razviti megjusobni
saobraćaj i dati impuls novom sretnijem
životu. U tome vigjamo ono staro bašti-
njeno svojstvo, o kojemu spljetski hroničar |

 

 

Rea Pt ago kit tm A i

A

Toma piše i radi kojega zanimiv h crtica
iznaša, koje ilustruju borbe njegovih su-
mješćana u ono doba tako, da bi se mogli
promijenuti ovim sadašnjima.

Ali što nagoni protivnike, da se baš u
oči, u predvečerje izvedenja odregjene že-
ljezničke pruge, tako ogorčeni podigoše?
Ta u prvom početku kad je pala riječ o
potrebi toga ogranka, koji bi Trogiru po-
pravio i nadoknadio nepravicu, što mu se
je pred trideset godina utjecajem p. Baja-
moniti-a, spljetskog načelnika učinila, po-
znato je, da su neki današnji kolovogje
protivnika odobravali i priznavali potrebu
te vicinalne željeznice, po kojoj bi veća
korist bila Spljetu, nego li Trogiru. Radi
česa danas tolika protivnost? Nesuglasni su,
jer ta željeznica hoće i neće škoditi buduć-
nosti Spljeta. Škoditi će možda zato, jer
Trogir imade podesno ilo za razvitak trgo-
vine, jer imade krasnu okolicu, jer imade
prilično prostrano i bogato zalegje, jer mu
morska obala ima uslova, da pomogne i
podigne kopneni promet? Zar će to pri-
smesti unaprijegjenje spljetskog boljitka u
budaćnosti? To će mu još veću pomoć dati
i svremenom oba grada, malo udaljena,
pripojiti, pače sjediniti. Nu to će se sma-
trati možda sanjarijom! Nek bude! Zar ipak
ne zaslužuje Trogir tu željeznicu, koja će
prolazeći uzduž Kaštela spojiti ga Spljetom,
a po tom sostalim svijetom? Raznovrsni
su i obilni predmeti njegove trgovine, nje-
govih proizvoda. Vino, ulje, buhač, bajame,
sir, kamenje i t. d., u veliko se izvaža i
daleko oprema. U jednoj pokrajinskoj no-
vini prigodom sličnih predbacivanja bili su
iznešeni tačni statistični podatci izvoza i
uvoza, koji jako vojuju za priznanje i uva-
ženje Trogira, kao jednog od većih trgo-
vačkih mjesta u pokrajini. To su zbilja
mjerodavni čimbenici znali uvažiti, pa su
se i odlučili na izvršenje predhodnih že-
ljezničkih osnova, a to konačno priznaju i
protivnici. Nego eto ne može im oko pod-
nijeti, da se uz već postojeću kaštelansku
prugu paralelno provede druga pruga. Ali
se ti estetičari ipak varaju! Istosmjernost
pruge mogla bi sezati ne više od kilometra
jer odmah po tom vidljivo skreće i uda-
ljiva se od druge pruge za 2—4 i više ki-
lometara dok joj je na pogledu, iza kojega
dijele ih visoke gore. U ostalom sličnih
skretanja lokalnih željeznica Freytags-ova
vozna karta prikažuje svu silesiju i sve su
umjesne, samo ova bila bi neumjesna; zato
svjetuju protivnici i natucaju, nek se iz za-

[gorskog Labina povuče pruga na Trogir.

Tako bi se danja Kaštela za uvijek ostavila,
da odoljevaju dosugjenim im nevoljama i
da im lijepo razvijena trgovina i dalje su-
sreta zapreke, da se muče silnim poteško-
ćama prevoza do udaljene im stacije i da
troše zato ne mali novac, Veseli bi, doista,
bili protivnici kad bi im nadležni faktori
savjet poprimili; jer ta nemila im željeznica
otišla bi ad calendas gracias, a tad bi ba-
rem od Spljeta do Solina jurio njihov elek-
trični tramvaj.

Električni tramvaj! Da, jer i on u ovom
pitanju igra baš smiješnu ulogu. On bi
morao nadomjestiti tu mrsku željeznicu,
koja bi — kako protivnici razlagaju — svo-
jim dimom i iskrama iz dimnjaka lokomo-
tive pokvarila i nagrdila divnu kaštelansku
rivijeru; presjecala bi vinorodna polja; za-
priječila bi gradnju kuća i zaselaka; dočim
sve to nebi električni tramwaj; on bi da.
pače šarno bojadisan rivijeru učinio ljepšom
i čatobnijom. Risum teneatis!.. Pa da se
ne nasmiješ! Nije li i isto spljetsko polje
presječeno željeznicom; nije li Spljetu pre-
sječen varoš Lučac; nije li mu nova obala
od željeznice presječena? Električni tramwaj
mjesto željeznice preporuča i omaj origi-
nalan i važan razlog originalnog Laurentija
iz K. Lukšića, koji tvrdi da s električnim
tramvajem učenici iz Trogira i Kaštela mogu
ići u Spljet na školu, A zar željeznicom ne

bi mogli jednako ići, ili bi ona bila samo |

za bačve vina i vreće mekinja? Ko se o-
svine na kratko istaknute okolnosti, kao i

 

LOL ALS S LJ GLE At
God. Vili.

one koje bi se gledom na prošlost, sadaš-
njost i budućnost još dalje navesti, uvjeriti
se može, da željeznica Sučurac.Trogir jest
opravdani postulat naroda, koji želi da se
trgovački i diuštveno pridigne.

Radi toga u ovom životnom pitanju za
pučanstvo Trogira, donjih Kaštela i trog.
okolice nadati se je, da oni, koji u tom
odlučuju, neće uzmaknuti pred vikom i ha-
labukom, pred protestima i sastancima pre-
vejanih nezadovoljnika i tako udovoljiti im
hirovitim i opakim željama. Isto pučanstvo
jednako opravdano očekiva i nada se, da
će u ovim časovima, kad je ostvarenje že-
ljeznice Sučurac-Trogir stiglo u ovaj stadij,
Dr. Ivčević na mjestu gdje svoj narod za-
stupa i gdje može dignuti svoj glas, pa
makar znao, da će mu se oprijeti kolega
Dr. Smodlaka, kojemu će u toj zgodi (kao
ono već jednom u istoj ili sličnoj) ako iz-
lane štogod proti ovoj željeznici, sjegurno
onaj njemački socijalista doviknuti: »Was
far ein patriot ist dieser D1Imatiener«. — f,

«da.

Iz Kotora.

(Svečanost Sv. Ćirila i Metoda. — Stra-
načka pretjeranost na štetu »Hrvatskog
Sokola«.) Inicijativom »Hrv. Sokola« bila
je ove godine priregjena svečanost Sv. Ći-
rila i Metoda. U jutro »Hrv, Soko« i »Hrv.
Bokeljska Glazba« korporativno sa »Hrv.
Sastankom« iz Škaljara prisustvovaše sta-
roslovenskoj službi Božjoj u crkvi Gospe
od Snijega u Škaljarima. Tim je na neku
ruku prestala hrv. svečanost, jer za poslije
podne i naša je glazba odustala od sudje-
lovanja. Poslije podne Hrvatski i Srpski
Soko, predvogjeni od Općinske Glazbe do-
čekali su na obali Hrvatski Soko iz Erceg-
novoga i Srpski Soko iz Risna. Prisustvo-
vao je i Hrv. Soko iz Budve, Pri dolasku
parobroda Općinska Glazba pozdravi goste
sa »Rado ide«, Pred Općinom nakon go-
vora našeg ambicijoznog g. načelnika, na
sveopće začugjenje mjesto da se zasvira
hrvatska himna glazba opet ponovi »Rado
ide«. Poznato je, da je u Hrv. Sokolu dvije
trećine onih, koji ljube hrv. domovinu a po
tom i hrv. himnu, te nije ni bratski ni so-
kolski već po šarenjačku ne dati svirati i
hrv. himnu, tim više što su bili pozvati kao
gosti i hrvatski Sokoli iz Budve i Erceg-
novoga. Prigodom ove narodne svečanosti,
koja se je premetnula u sokolsku svečanost,
svak se osvjedočio da nije poznatim muti-
kašama do Hrv. Sokola već do njihove vajne
politike, — Na 6 sati izvedene su na vojn,
vježbalištu vježbe Hrv. Sokola iz Kotora i
Ercegnovoga, na sveopće zadovoljstvo. Na-
kon toga svi sokoli su bili na zajedničku
zdravicu u kafani Dojmi, a pred kafanom
Opć. je Glazba izvela končerat. Perivoj je
bio okićen hrv. trobojnicama, Bila je lijepa
rasvjeta, Sakupila se je prilična svota do»
brovoljnih prinosa za Družbu. Nego na-
gjoše se sokciski starosta prof. Peručić i
g. načelnik kotorski Mato Radimiri, koji bi
mnogo korisnije bili uradili, da nijesu iz.
rekli one i onakove govorancije. Da se
drugi nijesu suzdržali ko zna do čega je
moglo doći, Barem onaj dan mogli su za.
tomiti svoju stranačku pretjeranost, a imati
na umu, da je dan narodnog blagdana, za
Družbu sv. Cirila i Metoda, G. načelnik u
svom govoru pozdravio je goste, pak megju
ostalim stao uznositi sebe i svoj dugogo-
dišnji rad nakon postanka t. z. sloge, ka-
zavši da sad vidi »složne sve(?) Srbe i
Hrvate«. Jadnik, kO da ga ne poznadu i
Hrvati i Srbi! Znadu ga Hrvati čija je on
kreatura. (Tu nedavno je kazao, da će malo
trajati Hrv. Soko u Kotoru. Možda on ima
kakav tajni befehl.) Znađu ga i Srbi, da je
on do tu nedavno bio najveći napadač proti
njima, a da se šnjima složio valjda radi
načelničke stolice! Nakon toga govora u»
stali su naši sokolovi i zapjevali Starčevi-
ćevu himnu.

Napominjemo još, da nije došao na sve.
čanost »Srpski So'o« iz Ercegnovoga, 6 u-

 

Vijest: i.

a
1