Br. 389. »PRAVA CRVENA HRVATSKA« REHN NN NIT OI SRAM TT M MOT TRST IE TERETNI PETNE NS NTM God. Vlil. jično sude, o svemu tome ne nalaze ni truna. Zar da se i od tužne naše domovine dogodi ono što se je u doba tursko govorilo u susjestvu: Ko te tuži? Kadija! Ko te sudi? Kadija! Predvigjajući uspjeh rasprave i od- nosnu osudu, napisasmo ovo da po- dupremo plemeniti predlog »Hrvatske Riječi«, da se svi zastupnici zauzmu e bi nesretni Jukić bio barem od smrti pomilovan. Vijesti iz naroda. Iz Stonjskog Primorja. (Na odlasku dviju vrsnih učiteljskih si- la.) Ovih dana odijeliše se od nas dvije vr- sne učiteljske sile, ggjica. Franica Fortunić, učiteljica u Smokovljanima i g. Alfred Svi- lokos, učitelj u Kotezima. Dvije mlade po- letne sile dogjoše k nama, da za prvi put započnu poučavanjem. Sve poteškoće pri otvoru nove škole, oni su sretno svladali. Sve svoje nastojanje uložili su za svoju milu dječicu; ljubavlju su i osobitim žarom nastojali, da oplemene ona nejaka srca. Sa svakim ljubezni, prijateljski, te steko- še osobitu ljubav i kod naroda. Ovaj vide- ći njihovo nastojanje oko njihove dječice, upraviše molbe na starešine, eda bi ih ostavili u njihovu krugu. Takovih uči- teljskih sila hoće se našemu narodu. Ne možemo, a da ne čestitamo ovim dvjema učiteljskim silama na njihovom uspjehu u našem kraju. Zahvalni im ostajemo i želi- mo, da se opet k nama povrate, te nasta- ve svoj sretno započeti rad megju našom djecom. Iz Cavtata. (Postalia.) Ovdješnji listonoša, a takogjer i poštanski činovnik, revno obavljaju svoju službu, da im mne može biti prigovora. Službu oteščava to, što su tako prenatrpani poslom, da izgledaju kao dva osugjenika na prisilni rad, tamo gdje u Sibiriji. Radi toga mnoge neurednosti i na pošti i vanka. Svagdano imamo 4 puta poštu, sa željez- nicom, što sa Zvekovice prenaša u Cavtat dva puta diliženca, a dva puta mora ići da ju pridigne jedan čovjek. Treba znati, da niko neće da ide prenašati poštu pješice, jer dalečina od 4 kilometra. Dakle dva puta otići, a dva puta se povratiti — 16 kilome- tara, a nagrada samih 96 helera! I tu službu mora da obavlja isti listonoša. Do sada smo imali dva puta poštu, što ju je diliženca prenašala, ali sada imamo četiri puta, i tako taj jedini listonoša, koji je pre- opterećen trudom sa dosadašnjom službom, ih on isti nosi na štaciju. Osim toga mora da pomaže činovniku, jer i on preopterećen silnim poslom, ne može svemu da odoli. Toliko puta porazdijeli poštu po polovicu mjesta, onda mora da prekine i da ili ide ma Zvekovicu, ili da preda poštu i t, d. A ono što nije mogao da porazdijeli, dijeli sjutri-dan. Ne uredi li se što prije ova stvar, od- nosni listonoša mora da podlegne prena- pornom radu, a o njemu ovisi obitelj. Pak zašto da zanimane stranke, trgovci i ost. trpe radi nedovoljnog osoblja na našoj pošti? Molimo Ravnateljstvo Pošta u Zadru, da bi tome doskočilo, odredivši potrebno o- soblje, koliko iz humanosti a cijenimo i pravednosti prema preopterećenoj pomenu- toj dvojici, toliko više u interesu službe. Mislimo da se s tim neće otezati, te da ne- ćemo biti prisiljeni na stvar se povraćati. Iz Maranovića na Mljetu. (Ubio je grom.) Na 3. o. mj. iz jutra nadviše se nad obzorjem crne oblačine. Za čas nastade grmljavina i sijevanje na sve strane. U to Pavle Pitarević iz Korita, sta- rica od 90 godina, vraćala se svojoj kući. Čim dogje blizu kuće, iznenada udari grom | u stabal mjenduo kraj kuće, te ga rascjepa na stotine komada. Neki komadi udariše staricu po glavi tako da je isti čas ostala na mjestu mrtva. Sa mjendula odleti grom u kuću Nikole Šabana, te neznatno na dva tri mjesta otuče klak i izgubi se u kući. Nenadna smrt starice potresla je cijelim narodom. Takogjer nazad nekoliko dana udario je grom noćno u zgradu pučke škole i popla- šio stanare. S Grude u Konavlima. (Svečanost blvgoslova barjaka djevo- jačkog društva). Na 28. pr. mj. — blagdan sv. Nedjelje — slijedio je svečani blagoslov barjaka djevojačkog društva za naknadnu sv. Pričest. Za proslavu dobrostivo se je odazvao i zauzeo m. p. otac Paulin Solja- nić, franjevac, koji je društvo i ustanovio prigodom sv. Poslanstva u Februaru ove godine. Uoči svečanosti gruvanje mužara i krasna rasvjeta naviještala je okolišnim mjestima sutrašnju proslavu. Jutrom izvan- redni vlakovi dovedoše mnoštvo naroda kao i odaslanstva društva djevojaka iz župe Pločica i Čilipa. Kasnije prispješe korpora- tivno društva djevojaka iz župa Pridvorja i Mrcina. Na 10 ura slijedila je vanreduna procesija sa umjetničkom slikom Gospe od Milosrgja, okruženom u samim zlatnim i srebrnim zavjetnim nakitima. Nepregledna povorka djevojaka u dvoredu sa društvenom medaljom, začinjala je veličanstvenu pro- cesiju. Blagoslov barjaka bi obavljen, tekom što je i onako jedva mogao dostići, nagra-|iste procesije, na prostranoj poljani, a u dili su ga i stom novom mukom. A znate li koja je posljedica? Do sada za puni dan kašnje primamo poštu; i to onu, koja je stigla u Cavtat, te leži u poštanskom uredu, pozadini iste stršaše krasno nakićena ka- pelica, sva u zelenilu i svakovrsnom cvi- jeću. Barjak bi fino izragjen od školskih Sestrica Sv. Ciprijana u Spljetu, kojim za jer nema ko da ju razdijeli. Listonoša mora| izvršenu radnju ide svaka pohvala. Pri bla- na Zvekovicu, da pridigne poštu u jutro i po podne. Dužan je još k tome nositi te- žine do 25 kigr. Ali skoro svaki put treba da ostavi toliko poštanskih pošiljaka u šta- ciji, jer prekoračuju propisanu težinu. A da što propane? Ko je za to odgovoran?... Opazili smo pak i to, da se više puta šalje djecu pridizati pisma iz poštanskih škri- njica po mjestu, jer listonoša ne može da se istodobno nalazi na Zvekovici i u Cav- tatu. Primamo pak pošto i s parobrodima. Dakle i tu posla. Jadan listonoša mora da svagdano 5 do 6 puta sakuplja listove po škrinjicama, onda da nosi u ured i opet da ih nosi na diližencu ili na parobrod, ili goslovu kumovahu g. Mato Magud, načel- nik općine konavoske, i ggja. Marija udova Bušković, iz Grude obojica. Poslije prigod- nog vatrenog govora od strane veleč. Oca Paulina, u kojem je ocrtao cilj i dužnosti djevojačkog društva, procesija proslijedi sa razvitim barjakom do župne crkve, gdje bi otpjevana svečana misa uz blagostivo su- djelovanje M. P. gvardijana Pridvorskog manastira Oca Frana Čučevića i veleč. žu- pnika Pridvorja Don Iva Dagonig. Iza kako bi dovršen cijeli crkovni obred, mjesno je djevojačko društvo svesrdno počastilo sva prisutna dvornja društva u školskoj dvo- rani, koja bi dobrostivo ustupljena za ovu prigodu. Ova će lijepa svečanost ostati du- boko usagjena u srcu naroda, a dao Bog, da ustanova djevojačkog društva još bolje utvrgjena i svrstana pod svojim društvenim barjakom bude kao zdravi kvasac za du- hovni preporod našeg kraja. Domaće vijesti. Odbor Euharističnog kongre- sa za dubrovačku biskupiju ča- sti se javiti, da će odlazak iz Gruža slije- diti na 8 Septembra u 4 sata po podne, brzim Lloydovim parobrodom. — Dolazak u Trst u ponedjelnik na 4 sata po podne; onda na željeznicu Siidbahn ili Statsbahn, pak odlazak iz Trsta na 8 ili 9 sati u večer. Dolazak u Beč na 10/9 u 9 sati u jutro. M. P. Svećenici ako hoće mogu otputo- vati i na 9/9 iz Gruža sa parobrodom Ug.- Hrv. Društva put Senjske Rijeke, pak via St. Peter naprijed. Svaki učesnik — netom stignu iz Beča kongresne karte, vozne legitimacije, celebra- cijone karte, celebret od ove Kurije za M. P. Svećenike, na broju ih 64 — primiti će svoje dokumente na kuću. Svi oni koji ni- jesu jošter dostavili svoju kvotu, umoljeni su da ju pošalju čim prije na adresu tajni- ka-blagajnika D. Joza Crnice, Dubrovnik (Pile). — Odbor. Qbičajni napadaji. »Naše Jedin- stvo« skladno je primjetilo, da dr. Smodla- ka kao zastupnik u Beču, koji je obećavao i od koga su se nadali čudesa, nije uprav a ma ništa učinio za opće dobro. Na skla- dni način prigovora, »Sloboda« je odgovo- rila običajnijem osobnijem napadajima, izmi- šljotinama, kao da je g. A. Stražičić »pod- mitljiv«, »beznačajan« i t. d. Potpunijem je pravom g. Stražičić reagirao i tražio, da »Sloboda« iznese dokaze, ako ih ima. »Slo- boda« je na to odvratila, da g. Stražičić tuži ju sudu, i da će onda dokaze iznijeti. Naravno je, da dokaza nemađu nijednoga, jer da imadu i najmanjeza bučila bi ne sa- mo »Sloboda« nego i svi njome slični, te da jer izaziv, da stvar dogje do suda, ništa drugo nego prosta smicalica. Na to g. Stra- žičić veoma duhovito i živo odgovara, pa iz odnosnog odgovora donosimo ovo nekoliko redaka : »Umukli su u tri broja »Slobode«; ali su razumjeli što misli o njima ozbiljan svijet u ovoj polemici, koja nije sporedni (jer je od osobite važnosti; karakteriše ljuđe i pri- like) i slušali su prijekore ... Trebalo im: ili klevete povući, ili dokaze iznijeti. Ni je- dno ni drugo; za prvo fali im odgoja, za drugo materijala, i oni se povukoše. A u to sa koje druge strane opareni — kojoj smo takogjer dali što je ide, jer se umije- šala za svoje svrhe — izagjoše izvan sebe; i obagjoše opet naš poziv: »Vanka dokazil« doskočicom, za sve pametne ljude u našim prilikama, da ih imadu i da Će ih iznijeti na sudu. Lažu da će ih iznijeti, jer dokaza ne i- madu ; ali znadu što u nas znači: predati svoje poštenje (gdje se radi o klevetama u javnoj štampi da se o njemu u sudu ras- pravlja. Ta je doskočica bezobrazna (kao što su bezobrazne sve one »tvrdnje« u »Slo- bodi«) što su ončas priznali svi čestiti ljudi u nas, kao što će svuda; u našim prilika- ma za svoje poštenje napadnuto u javnoj štampi obraćati se sudu !? A ko ima obraza da javno napada čije poštenje dužan je, na poziv napadnutoga, javno izaći | s dokazima. Novinarima je i sudija i porota. Nijesu je tužili ni oni protiv kojih je si- nadbolničar uživao je mirovinu. Umro je|bio je vojnički liječnik za više godina u | zanat. Nije nam poznato što ga je kašnje godine 1884. | Ivan Lupini, vješt zubar i ranarnik; imao je svoju brijačnicu. Umro je godine 1838. Paško Lupini, sin Ivanov, bio je vrijedan »flebotom«, i uživao ugleda i dobra glasa u gragjanstvu. Zamjenjivao je kod svih slu- čajeva pravoga liječnika. Umro je godine 1871., a nije bio brijač. Ivan Avoscani, bavio se vagjenjem zubi, puštanjem krvi i liječenjem rana kao i pr- vašnji. Umro je godine 1870,, i imao je svoju brijačnicu. Megju ovima nemožemo nipoštu ubrojiti one prave kirurge, koji su redovito bili izu- čeni u svojem zvanju na kojoj strukovnoj školi, kao n. pr.: Josip Kobliška, prije vojnički kirurg, a kašnje nastanjen u gradu vršio je službu gradskoga liječnika i liječio unutarnje i vanj- ske bolesti. Bavio se takogjer veterinarstvom. Umro je godine 1874. Frano Lopižić, pravi kirurg; učio je u Pa- dovi, te je službovao kao liječnik u gradu. Umro je godine 1870. Doktor Nikola Lepeš. Rogjen god. 1823., bi diplomiran u Padovi za kirurga godine Beogradu. Frano Dabrović, rogjen godine 1845., po - Ali nabrajajuć ovako jednoga po jednoga, skoro da nijesmo zaboravili na našega gla- vnoga junaka, Antuna Kocelja. Rodio se on na 4. veljače 1832. u Cavtatu, od oca »no- stroma« Pera i od majke Marije, rodom Šturica. Uz roditeljsku njegu mali Antun više je debljao nego li rastao. Rijetko je ko u Cavtatu mogao čuti njegovo pravo o- biteljsko ime, jer se ono iz početka bilo promijenilo u »Antun Mali« i ostalo mu tako za života i poslije smrti. Nešto malo normalnih školskih godima progje kod ra- znih učitelja i župnika, a osobito kod po- morca Antuna Casilaria. Drugovanje sa sve- ćenicima bijaše povodom, da se živo zani- mao za crkvene stvari, kao n, pr. za crkve- no pjevanje i sudjelovanje kod svečanosti. Taj ga posao uputi u glazbu, u pjevanje i sviranje raznih glazbila. Sakupi sve u je- dnu zbirku one napjeve i pjesmice, ostavi u rukopisnoj knjizi sebi na uspome- mu u crkvi matice, Htijući se posvetiti ne-| kom stalnom zanimanju, odabere brijački | te ju struja i običaj onih vremena, znajući za mnoge svoje kolege brijače u pokrajini, ko- jima se je i on htio pridružiti, i ranarstvu posvetiti. U istinu prigoda mu se bila pru- žila, jer ga nalazimo kao pomoćnika u ku- ćnoj ljekarni ondašnjeg kirurga Messi. Ta je ljekarna — ako ju se može tako nazva- ti — bila vlasnišivo Mate Izmaellia, a ka- šnje njegova sina Mihovila, dok ne progje konačno u ruke Messia. U ono doba bija- hu u Cavtatu još druga dva liječnika, Al- borghetti i Paitoni, a kašnje Dr. Samohod. Kirurg Mihovil Messi je njegovao očinskom ljubavi našega .Amluna maloga i upućivao ga u ranarstvo namjerom, da i njemu i o- stalim liječnicima olakoti brige, Natrpan po- slovima Antun, nije se žacao, da u onom malome lokalu pripravlja lijekove, liječi ra- ne, prodaje razne školske predmete i brije ljude, jer je valjda tako — moralo biti, Mi- hovil Messi rogjen u Dubrovn ku godine 1806. bi promovisau u Beču godine 1828. za kirurgiju i primaljstvo, Kao poglavar- stveni kirurg u Dubrovniku, a kašnje op- ćinski liječnik u Cavtatu, služio je punih pala svašta, i tvrdila jednako da ima do- kaze, a poslije bivala prisiljena da javno sve poliže. Koliko je bilo tih slučajeva — sve do pošljednjega sa mons. Bulićem, tako da je ušlo u poslovicu, da su dokazi »Slobo- de« gotova šprdnja.« Drago nam je, da se je kao u svakoj drugoj stvari tako i u ovoj g. Stražičić o- poštenio. Imenovanje bana i ministra za Bosnu ? Budimpeštanske 1iovine do- nose, da će se doskora imenovati za Bosnu i Hercegovinu bana i ministra, koji će biti odgovorni austrijskom parlamentu. 25-godišnjica Hrv. Starinar. skog Društva u Kninu. Primamo: Na 1 Septembra o. g. proslaviće se osobi- tim načinom u starodrevnom Kninu 25-go- dišnjicu opstanka »Hrvatskog Starinarskog Društva u Kninu«, te i 600-godišnjica smr- ti bana Pavla Šubića. U ovu se je svrhu obrazovao potpisani odbor, koji se sastoji od prestavnika sviju hrvatskih društava u Kninu. Ovaj odbor već sada ulaže sve svoje sile, kao što će i u- naprijed ulagati, da svečanost uspije doli- čno ideji i cilju, za koji je i osnovano dru- štvo, čija se 25-godišnjica slavi. Sjeguran je pako potpisani uspjehu, u koliko avje- ren, da će se koliko učenjaci toliko ostali rodoljubi širom domovine sjegurno odazvat, te svojim prisustvom uveličati ovo skroz kulturno narodno slavlje. — Odbor, Komesar za Istru? Po nekim vi- jestima izgleda, da će i Istra dobiti kome- sara. Kao razlog toj mjeri navodi se, da je istarski Zemaljski Odbor najviše kriv pro- nevjerenjima u pulskoj općini, a da je pro- uzročio financijalni rasap i u mnogim dru- gim općinama, koje se nalaze u rukama liberalne gtalijanske većine, Uslijed toga vlada namjerava privremeno obustaviti pokr. autonomiju i postaviti na Zem. Odbor ko- mesara. Iz Pule svaki dan stižu move senzacije. Vladin povjerenik za pulsku općinu izjavio je pulskim podopćinama i župskim uredima, a on ne preuzima nikakva jamstva za is- platu tolikih obveza, što je bila preuzela na se talijanaška liberalna uprava. Općina pulska nalazi se u sasvim slabom financi- jalnom stanju. Bivšeg načelnika D.ra Vare- tona, koji se nalazi u gradačkom sanato- riju, misle proglasiti ludim. Trgovačka akademija u Sara. jewu. Doznaje se, da će vlada početkom dojduće školske godine otvoriti u Sarajevu novu trgovačku akademiju. Česi i jezik na dalmatinskoj pošti. Neke bečke novine javljaju, da su Česi za svojih nedavnih pregovora sa Ni- jemcima u pogledu upotrebljavanja jezika u državnim uredima nastojali za poštanske i brzojavne urede poslužiti se jezičnom na- redbom, koja vrijedi za Dalmaciju. Kao što je poznato, jedino je za Dalmaciju Vlada odustala od načela, da u poštanskim brzo- javnim uredima njemački jezik ima da bude unutrašnjim jezikom. Jezičnom je naredbom odregjeno za Dalmaciju, da unutrašnjim u- redovnim jezikom ima da bude samo hr- vatski jezik, izuzevši neke slučajeve. Česi su zahtljevali, da se slična ustanova uvede i za poštansko-brzojavne urede u Českoj. Družbi ssv. Ćirila i Metoda. Ja. vlja nam Ravnateljstvo Družbe ssv. Ćirila i Metoda za lstru, da je primilo nadalje slijedeće prinose: Suci c. k. kot. Suda u Imotskom K 8; g. Nikola Vežić, nadšumar | i član čete od 1000, Drniš, prigodom nar. 40 godina, uživajuć mirovinu od 400 forin- |ponukalo, da se umiješa u poslove kirur- ta godišnjih. Pri koncu svoga života jedini ije i ljekarništva. Smijemo ipak posumnja- zanimanju zlatar i zubar, a iznimno kirurg ti, da ga nije na to naveo puki slučaj, već mogao kojeg bolesnika vigjeti, i još koju po iministarstvenoj odluci. Umro je godine |mu oslon bio njegov Antun. Jedva što je receptu napisati, dočim ih je većim dijelom usmeno kaživao Antunu, koji bi sve mirno i vješto izradio i ekspedirao. Njihova su emplastra i masti bila na glasu, te ih se u narodu još spominje. Kada je Messi već bio iznemogao i nesposoban za rad, Antun je »mali« svojim slabim dohodcima uzdr- žavao sebe i svoga učitelja. U slobodnim časovima Antun je mnogo čitao i prepisi- vao osobito iz dubrovačkog lista »Slovin- | ca«, ali na kakav ozbiljniji, znanstveni red nije se nikada dao. Njegova slaba i smi- ješna strana bijaše neka prirodna rastreše- nost i neizbježivo zakašnjenje ; jerbo kasno u crkvu, kasno na pjevanja, kasno u lje- karnu, kasno se u jutro ustati, vazda za- dnji kod svakoga posla tako, da bi više puta došlo do neugodnih protesta i smije- šnih prizora. Izgubljena kakova sprava za brijanje, ili polupana koja posuda u ljekar- ni bijaše dosta, da njegov patriarhalni po- sao zapne za civ onaj dan. Ništa mu nije priječilo, da kod raznih trgovačkih kuća o- znači sebe i svoje zanimanje pod firmom »ljekarnik i brijač«. blag. K 237:34; g. Antun Gjonović, E novi, prigodom nar. blag. kao član čete 1000 K 44:80; »Riječki Novi List«, Rijek na račun stiglih prinosa K 1000; g. Lui jan N. Carević i g. Anka Popović, Metk| vić, sabranih prigodom nar. blag. K_140:7; g. Dinko Miklauschiitz, učitelj, Velirat, pi godom nar. blag. K 17:64; Družbina pi družnica, Jelsa, sabranih prigodom ni blag. K 37:92; »Riječki Novi List«, Rijek na račun stiglih prinosa K 1000; g. Kr mir Čorak, Zadar, kao član utemeljitelj 200; g. Jerko Brajdić, Spljet, K 5; Upral »Slobode«, Spljet, na račun stiglih prinoq K 10; Uprava »Slobode«, Spljet, na račuk stiglih prinosa K 33:10; Općinska blagajni grada Spljeta, za nar. blag. K 500; g. Stje pan Gamulin, Jelsa, prihod cigaretnog pa pira K 274; Djačka podružnica, Spljet, | 120:03; Hrv. Sokol, Omiš, sabranih prigo dom nar. blag. K 124:16; g. Antun Gjono vić, Ercegnovi, kao član čete od 1000; K »Hrvatski Dnevnik«, Sarajevo, na račun sti glih prinosa K 58:— Živjeli plemeniti da rovatelji! Naprijed za Družbu ssv. Ćiril i Metoda za Istra!!! Sitne vijesti. U Trstu je uregjeni permanentna pomorska izložba, koja prika žuje razvoj trgovačke mornarice i ribarstva Zastupana je i Dalmacija. Izložba se nalaz u ulici »Sanita&« br. 17, u blizini »Dalm Skupa«. — Nar. zast. Stjepan Radić pušten je i; zagrebačke tamnice, radi bolesti njegove supruge Dali su mu to kao »dopust«, jej ima još da odsjedne tri mjeseca. — U Rovinju osugjen je na 6 mjeseci tamnice zadranin Fridrik Trigari, poštanski činovnik, radi spijunaže za Italiju u luci Pule, Ako je nešto zbilja dobro zadobije s priznanje i od stručnjaka, a kako praktični lije. čnici o Fellerovom Elzaflnidu sude, dokaživa sli. jedeći list: ,Najbolja Vam hvala za Vaš Felle. rov Elzafluid, koji se je preparat kod svakojakihi reumatičninh bolova tako rekuć sjajnim dokazao. Ja preporučujem Fellerov Elzafluid, gdje je sa. mo nužno, najtoplije i molim Vas, da mi za mo. ja vlastitu potrebu opet pošaljete. Novac za isti šaljem Vam. Dr. M. David, gradski liječnik u Sieniawa kod Jaroslava, Galicija“. Pravi Felle. rov Elzafluid treba naručiti 15 malih, 6 duplih, ili 2 specijalne boce za 5 kruna franko kod E. V Fellera u Stubici, Elsaplatz br. 264 (Hrvatska), Gradska kronika. Lične vijesti. U našem gradu bora- vi čuveni hrvatski slikar g. Čelestin Medo- vić. — Dr. Kust Kali, specijalista iz Warz- burga, nakon četiri dana boravka u Gružu otputovao je prekjučer u Mostar. — Qd- sjeli su u Gružu: Dragutin Bauer, urednik iz Praga; Alois Mrštik, publicista iz Morave; Sulejman ef. Šarac, iz Sarajeva; Regep Ha- lie Hali, iz Skadra; — na putu iz Crne- Gore Dr. Ignjat prof. Bokur; — Dr. Not. bert Rolbe, liječnik iz Berlina, sa gospo- gjom. U gradu je F. Huidek, nar. zast. if profesor u Hrudini u Českoj. U Lapadu je Ferdinand prof. Holl. U Gružu je ovo da- na boravio Ferdinand Zupka, urednik iz Privora u Českoj. — Odsjeli su u hotelu »Imperial« Gasset Pol, arhitekt iz Pariza i Bruno Binder, publicista iz Graca. — U La- padu je odsjela Elena grofica de Meraviglia. Ministar financija. U strogom je incognitu tri dana boravio u Gružu Nj. Pr. Ministar financija vit. Zaleski. U nedjelju je u jutro otputovao. Imenovanje. Naš sugragjanin g. Ni- kola Goga, |namjesništveni konceptni de žbenik, imenovan je namj. koncepistom. stitamo ! Megjutim vremena su se po malo mije- njala, a s njima i novi zakoni i novi za- htjevi. Nadležne vlasti kod pregledanja lje- karne mogle su za neko vrijeme postupati blago, a vlasniku ne zamjeriti strogo, koji nije bio kvalificirau za daljnje vogjenje lje- karne. Da se dobroga starca ne liši na je- danput imovine i jedinog izvora njegovog uzdržavanja, ona stara ljekarna bi uvrštena u popis drogerija. Kao takova mogla je pro- ći. Dok napokon, još za života njegova, godine 1899. odlukom starije vlasti bi ra- spisan natječaj za novo uregjenu ljekarnu u Cavtatu, koja bi podijeljena 1900, dana- šnjem vlasniku. Antun Kocelj bio je darežljiv i poštenjak. Samac doživi lijepu starost. Prije smrti ne- pravi sebi i svome drugu grobnicu, u koju položi mrtve ostanke dobročinca ki- rurga Messia već godine 1890. U znak har- nosti posveti i uklesa na nadgrobnoj ploči njegovo ime, a sebe označi ljekarnikom. Malo godina za tim, t. j. 1904. bi položen na vječni počinak u omu istu grobnicu \s- kogjer i naš zadnji ljekarnik-kirurg-brijač, Antun Kocelj. Dubrovnik, ožujka 1912. — SSS