CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Jukićeva osuda. Nemilo se je dojmila širom domo- vine osuda Jukićeva i drugova, a ta- ko isto u našem gradu. Dubrovnik grad mira, uglagjenosti, dobrote, kad je obaznao da je tužnom Jukiću o- dregjena smrt na vješalima, a ne- dorasloj njegovoj družini tamnica za mnogo godina, kao po dogovoru, kao iz jednog srca ovije se u tešku ža- lost, i to iskaže zatvaranjem sviju dućana i javnih lokala, i ne samo iskaza tjeskobu svoje duše muklim zatvaranjem, nego još i glasnijem u- sklicima. Ima nekoliko godina da mirna i - razborita Hrvatska trpi svakojake mu- ke, svakojaka nasilja i eksperimente, a da ne daje oduška teškoj unutar- njoj boli. Kao turski zaptije ustado- še da ju muče oni tamo preko Leite, poslaše joj raznih aga janjičarskih da ju progone, da ju dovedu do očaja, nebi li nepromišljeno se oduprla, ne- bi li ustala da se nametnika oslobodi ; ali junačka narodna hrvatska duša ponosno se drži, trpi muževno muke, neće ni da pisne, kako nebi dala po- voda e joj reku da je odmetnica, da je sama kriva: podnijela je sva razna nasilja, pa Raucha i sličnih, podnije- la je iskušenja Tomašića, podnaša eto grozote Cuvajeve: skamenjen narod gleda i šuti, gleda hoće li s kojeg kraja barem pramećak milosti i po- koja .... Našao se zanešenjak, mladić po tragu podložan neodgovornome sta- nju, kao sulud otpremljen od vojni- čke vlasti, čigova najtješnija svojta takogjer je u neubrojivom stanju, i on je pokušao atentat. Psihijatri Dr. Lang i Dr. Žirovčić (i ako nijesu iz- vršili ni stoti propis opažanja, kako je dobro ustanovio Dr. Prebeg) izja- vili su, da je tužni mladić pri aten- tatu ,bio u svijesti“, i neminovno su suci uz takovu izjavu osudili ne- sretnika na vješala. Tobožnji sukrivci dokažuju, kako nijesu htjeli da budu prišaptivači. Njihova tobožnja urota dokazala se PODLISTAK. Jugoslavenska akademija. Zaista sve česti naše Hrvatske za- hvalno i ponosno mogu glasno i ja- sno iskazati svoju harnost glavnome tome učevnom zavodu, koji ne samo da je proslavio ponajbolje spisatelje u domovini, nego je e troškom sakupio toliko toga blaga, e će doći dan, da će mila pi domovina imati ne kojekakove nice, nego pravu i temeljitu iki povjest, protkanu na vama i dokumentima. Nu mimo sviju djelova naše domovine, Dubrov- nik imao bi najharnije i najvišim " čitanjem spomenuti taj zavod, koji je -v našem a Mk oko s po ublikacija; koji je pio silnim Hoškom sve s. " može MOE gra- u, trgovačku i prosvjelnu pro- ost naših krajeva, zbirke i rukopise, koji bi za stalno bili netragom nestali; ko pozvao ponajbol ra ovo zadn ina ik i ist). no , urede i izdadu one veli- di-|u čast Boško prostom igrarijom mladenačkog za- nosa. Ipak njihova je budućnost crna, kako je crna ćelija, u kojoj leprave; njihova će mladost vehnuti i čamili u groznim mukama tamnovanja, po osudi na nekoliko godina tamnice. Nećemo da damo oduška teškoj ža- losti, koja nas je shrvala, kad smo doznali kako je svršila ta nemila na- rodna tragedija. Jedno ćemo samo rijeti: glasna, jednodušna osuda po- najboljih gragjana, sviju u narodu, imala bi otvoriti oči onim koji vedre i oblače, da napokon prestanu ove muke i iskušenja, jer ovakove stvari izazivlju opće negodovanje: eno ra- ste s dana na dan, i ne dao Bog, mo- glo bi se dovestiti do velike neiska- žive nesreće.' I potočića je jedva vigjeti i čuti, kad se skromno vijuga izmegju buj- nih obala; ali kad nabrekne i usili se: dere, kopa, raznosi, lomi svaki otpor dok sve ne poplavi. Naš je hr- vatski narod još i danas onaj skromni potočić, a kad teče tako mirno pravo je da ga se u miru i ostavi. x * #* Luka Jukić, od 25 godina, rodom iz bosanskog Svilaja kod Dervente, pravnik, rimokatolik, osugjen je na smrt na vješalima. Gjuro Cvijić, 15 god., graditeljski vježbenik, rimokatolik, iz Zagreba, na 5 godina teške tamnice. August Cesarec, 18 :god., učenik \VIH. razr. gimnazije, rimokatolik, iz Zagreba, na 5 godina teške tamnice. Dragutin Bublić, 16 god., iz Gare- šnice, učiteljski pripravnik I. tečaja, rimokatolik, na 5 godina teške tamni- ce. Frano Neidhart, 18 god., iz Zagre- ba, učenik VII. razr. gimnazije, rimo- katolik, na 5 godina teške tamnice. Kamilo Horvatin, 16 god., iz Va- raždina, rimokatolik, učenik I. tečaja trgovinske akademije, na &5 godina teške tamnice. Roman Horvat, 19 god., iz Vinko- vaca, rimokatolik, učiteljski pripravnik IV. tečaja, na 6 godina teške ta- mnice. (vili, videći kojom pomnjom, brigom i trudom danas su njihovi umotvori na poruč svakome. Stare pergamene, ko- je su čamile u vlagi, mraku i prahu, danas su povrstane kronološkim redom u kodeksu, na kojemu će raditi pozniji naraštaji. A ipak publikacije tog uzo- ritog i vrlo zaslužnog Zavoda, malo ko dobavlja, a što je gore malo ko čita. Godišnjih 20 kruna stotine i ti- suće rado žrtvuju za kakovu neslanu novinu, a neće da ih žrtvuju za knji- ge, od kojih jedva da tim iznosom i- splati se samu hartiju. A ipak za tu svotu imao bi veliki, dapače ogromni riječnik našeg jezika, oko kojega su radili veliki Daničić, naš Budmani, a sad Maretić; primio bi veoma važni kodex-Diplomaticus; folkonistične ra- daj. starine i blago božje po izbor radnja, monografija, putopisa, ocjena i stručnih radnja prama napretku i zna- nju našijeh dana. Uprav je sramota da t& temeljite radnje nalaze malo kupa- ca, | ako je bilo da nas iz mrtvila, da d PE sh jea primjac, vidjeti i stru- čne radnje = -1 RA izdala IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. taita: U DUBROVNIKU, 17. AUGUSTA 1912. Josip Šarinić, 21 god., iz Poreča kod Požege, rimokatolik, učiteljski mjeseca teške tamnice. Riješeni su|optužbe: Vladimir Bada- lić, Dušan Narančić, Vatroslav Dolenc i Stjepan Galogaža. xa Kad im je izrečena osuda, osugje- nici su u sudnici zapjevali ,Lijepa naša domovino“. Općinstvo je pjeva- lo š njima skupa. Tamničari i stražari ušutkavaju, dok oni gromkim glasom pjevaju, uz pratnju i jednodušno po- vlagjivanje slušateljstva. Na to se čuju pokliči: ,Dolje tiranija!“ ,,Živio Jukić!“ , Živjeli Jukićevi sljedbenici!“ Od općinstva su mnogi plakali, a Ju- kić i ostali optuženici slušali su mir- no i hladno osudu. Svi im se di- više. Kad je presjednik zapitao Jukića, hoće li uložiti priziv, Jukić odgovori: »Pozivam se na hrvatski narod! Hr- vatski narod neka mi sudi! Ako ima- de ljudi megju hrvatskim narodom, oni će me osvetiti! Sramota da ima onakovih hrvatskih učitelja, koji su Cuvaju pripremali proslave! Smrt iz- dajicama!“ .. Rasprava je pak na svjetlost iz- nijela i jednu nepojmljivu stvar, a to da je policija znala unaprijed, da će Jukić počiniti atentat, a ništa nije poduzela, da ga spriječi. Još je poli- cija našla bombu, a šef policije Špor- čić je još prije Tijelova bio o svemu obaviješten preko detektiva Mlinari- ća, kome je njegov nećak Bublić bio otkrio sve o sastancima i o naumu Jukića — a ipak je policija kao svi- jesno puštila, da dogje do atentata. Zašto je to učinila i što je po srije- di, nije se razbistrilo, a rijeti bi da će tajnom i ostati. Da nije sve to s toga samo da se skuje neka ,jugo- slavenska izdajnička urota“?....... * *o* Tokom rasprave izbilo je na javu dosta toga o Jukićevoj osobi i nje- govoj prošlosti, o njegovoj obitelji i išnja ci ve u- m , dapače n BO a bi | Bra neprilikama, u kojim je živio, pa bi A kako je dostojno i slavno pro- slavila Boškovića, tako misli do malo proslaviti i Stjepana Gradića, Dubrov- nik je imao veoma iskusnih diplomata u svako doba, ali Frano Gundulić i Stjepan Gradić daleko nadvišuju sve ostale, a nadasve Gradiću potpunim pravom patri ime: pater patriae. To razabiremo po izvješću veleuglednog g. D.ra Gjura Korblera, dopisnog člana iste Akademije, On marljivo ovijeh dana, kao pčelica amo popravlja pri- lično nesretni prijepis Gradićevih pi- sama, kog je velezaslužni pokojni Bo- gišić poklonio Akademiji. On će dra- govoljno posve urediti u izboru pi- sma našeg velikana; on će napisati život istoga, i ocjeniti književni i di- plomatički rad istoga. A da je kader izvrsno to sve uraditi, najbolji su nam jamac njegove duboko učene i savjesne ocjene ponajboljih naših latinskih pjes- nika u raznim publikacijama Akade- mije, i suviše skroz tačan i zanimiv život i književni rad biskupa Nikole utića Lopugjanina. Nadasve u ovoj oduljoj O a rom s tiče MOE poznavan na latinskog a po PR Dakle i kao stručnjak, | savjesni sabirač, i kritički sudac pripravnik IV. tečaja, usugjen na 6 i polovica toga bila dovoljna da se »Vještaci“, koji nijesu ispitali i pre- kon propisuju — ti naime ,vještaci“, koji su u svojstvu zemaljskih činov- nika, dakle Cuvajevi činovnici — iz- javili su, ni najmanje se ne ustruča- vajući, da je Jukić uvijek duševno ab- normalan, jedino da je bio pri potpunoj svijesti u času, kad je počinio atentat! To smjelo izjavljuju Cuvajevi či- novnici ,vještaci“, u doba kada pe- štanski vještaci proglašuju zastupnika Kovacsa sasvijem normalnim, jedino da je bio duševno poremećen u času, kad je u sabornici počinio atentat na pre- sjednika Ticsul [ zastupnik je Kovacs pušten na slobodu! To valjda ,nijesu“ protuslovlja i nepojmivosti — to su samo — ču- desa dvadesetog vijeka!..... Pravdo, pravdo...... kamo god se nalazila, tebi prepuštamo da uči- niš malo uporegjenja, da ilustruješ ovu i ovakovu pravdu....... * * * Na Jukićevu procesu izbilo je i to ina javu, da su dva pomenuta psihi- \jatra dva izmeta, dva nedostojnika i kao domorodci i kao ljudi svoga zvanja. Pridružujemo se prijedlogu Našeg Jedinstva“, da patriotični kru- \govi u Zagrebu udese sporazumno sa 'javnom štampom onamo, da oba budu društveno bojkotovana, izagnana iz \svakog čestitog društva. Ne urade li (to, pružiće dokaz da su oba dostojna ' ambijenta, u kojemu žive. Domoljubi- ima bilo na razmišljanje... Stanka. Kao da se je sve bilo urotilo, da pospješi raspad i propast Turske care- vine; kad iznenada nadogje stanka. Nabrojili smo sve što je slutilo e se primiče konac, i unutrnje grozno tr- venje, i vojsku razdjeljenu u dva ta- bora, i ustanak Arbanasa, i krvava borba sa Crnogorcima gotovo do na- PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. | tvrda volja velevlasti rijet bi da je vidno dokaže, da je Jukić abnorma- svemu doskočila barem za sad, dok se lan, duševno bolesan, nesvjesan. sve sporazume da Tursku opljene, ili dovedu stvar dotle, da uzmicaja ne gledali Jukića, kao što znanost i za. bude, nego da mač osječe. Strah i tre- pet obuhvaća sviju, jer ne znadu što bi se sve moglo izleći ako počmu di- jeliti plijen, a opet izmegju sebe imadu takove ugovore e bi nastao opći rat, a bojna je sreća tako hirovita i pre- vitljiva, da se svak boji prvi nastupiti. U toliko je živa istina da ministar- stvo staraca u Carigradu veoma vješto i krijepko znalo je raspuštiti sabor po- moću Senata, provelo je opsadno stanje, prisililo je Mladoturke da se okane gragjanskoga rata; umirilo je pobu- njene Arbanase, da dalje ne prodiru; upuštilo se u dogovore sa Italijom ne zvaničnim načinom, odredilo je da svoj se poslanik vrati na Cetinje; poduzelo je stroge mjere e bi se vladin stroj stavio u kolotek. Sa svoje je strane učinilo sve što je moglo, i možda ako bi tvrdokorno i taktično provelo sve reforme, koje narodi ištu, odahnula bi Turska; ali je veliko pitanje, hoće li joj dopuštiti da odahne, te hoće li ve- levlasti biti zadovoljne da sama Tur- ska, bez njihovog sudjelovanja, uredi svoje sporove i sa pobunjenim naro- dima, i sa Italijom i sa otocima koji su se domogli slobode navalom Italije, ' Izvan je svake dvojbe, da Arbanaški je pokret od nekoga potaknut, uduši se, ušuti, pak opet bukne, tu su dakle nečiji prsti, koji mješaju tu kašu; sad su se Arbanasi primirili, ali ko jamči da opet ne planu? Toli više kad su se sad opasali oružjem i gjebanom, jer su se bratimili sa vojskom ? Sve da se dogje i do mira sa lta- lijom, što je veoma trudno, jer se je Italija istrčala s aneksijom, hoće li ve- levlasti dopuštiti, da sve bude onako, kako dva suparnika budu utanačila? Što će biti od raznih otoka, koje je Italija u Egejskom moru zauzela? En- gleška je već čisto i bistro izjavila e će velevlasti raspravljati o njihovoj sudbini, a ako Italija miruje tamo, mi- ruje na silu. vještaja rata, i rat sa Italijom, nu ipak on će nam dati monografiju dostojnu velikoga duha Gradićeva, kome je do- movina za života iskazala na svaki mo- gući način živu harnost, a još će bo-/ lje kad razabere do kraja, koliko je taj | velikan radio na sve strane, da mu se' rodni grad izdigne iz ruševina i pepe- la, da opet bere objeručke lovorove vijence. On je iz vječnoga Rima pra- tio svaki kret, napučivao, sve tanko potanko provodio, e bi novi Dubrov- nik postigao, a ako bi bilo moguće i pretekao staroga. Mi se radujemo toj veoma važnoj radnji, i koliko možemo kao novinari preporučamo Akademiji, da izvrši želju g. Korblera; našijem pak da se upišu kao članovi Akade- mije, i tako u svojim kućama saberu ono blago, koje će bodriti mlagji na- raštaj da ne izostane daleko od pregja svojih. Župnici, domaćini, posjednici, trgovci, ne trošite u romane, u povr- šne publikacije, nego kupujte knjige, koje će mlagji naši nasladom i veli kom koristi čitati; kupujte publikaci Jugoslavenske Akademije, i njima sli- čne koje se i ako ograničeno izdavaju u Beogradu i Sarajevu. Kao novinari cijenimo da'| je naša dužnost naiožči našoj publi- Što će biti od otoka Nikerija u Egej- ci veleuglednog g. profesora Karblera, koji boravi u našem gradu i radi da ga proslavi u vrsnim i pribranim nje- govim sinovima; koji je već napisao mnogu stranicu nami na diku, a još će više napisati u buduće; koji nam iznaša naše blago, koje smo ili zabo- ravili, ili malo cijenili, Učenu i čednu ne ištemo da mu se prave ovacije, ne serenade, ne komersi, niti bi se on prilagodio; ali barem neka znadu naši gragjani, koga imadu u svojoj sredini, i neka prijaznim pozdravom i susre- tajem sokole toga zaslužnog trudbeni- ka na našoj domaćoj njivi. A stalni smo da skladnost i spasa naših gragjana to će rado učiniti, kad sazna- de za nj. Novine najave mnogo toga od'onihkoji pridolaze ili odlaze, mn toga od svake osobe koja se bar nešto ističe; pak zar da mukom pregjemo pre- ko boravka i naporna rada veleučenog g. Dra. Korblera? Ne: mi mu od sr- ca, kao i uglednoj mu obitelji, dovi- kujemo : Dobro nam | Radi za Dubrovnik, koji će harno pr tvoje ime! A kad se povratiš u Zagreb, ponesi harnu našu zahvalu Jugoslavenskoj Akademiji. = lt Tre SF e 16 ' a 2