CRVENA HRVATSKA

PRAVA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Jukićeva osuda.

Nemilo se je dojmila širom domo-
vine osuda Jukićeva i drugova, a ta-
ko isto u našem gradu. Dubrovnik
grad mira, uglagjenosti, dobrote, kad
je obaznao da je tužnom Jukiću o-
dregjena smrt na vješalima, a ne-
dorasloj njegovoj družini tamnica za
mnogo godina, kao po dogovoru, kao
iz jednog srca ovije se u tešku ža-
lost, i to iskaže zatvaranjem sviju
dućana i javnih lokala, i ne samo
iskaza tjeskobu svoje duše muklim
zatvaranjem, nego još i glasnijem u-
sklicima.

Ima nekoliko godina da mirna i

- razborita Hrvatska trpi svakojake mu-

ke, svakojaka nasilja i eksperimente,
a da ne daje oduška teškoj unutar-
njoj boli. Kao turski zaptije ustado-
še da ju muče oni tamo preko Leite,
poslaše joj raznih aga janjičarskih da
ju progone, da ju dovedu do očaja,
nebi li nepromišljeno se oduprla, ne-
bi li ustala da se nametnika oslobodi ;
ali junačka narodna hrvatska duša
ponosno se drži, trpi muževno muke,
neće ni da pisne, kako nebi dala po-
voda e joj reku da je odmetnica, da
je sama kriva: podnijela je sva razna
nasilja, pa Raucha i sličnih, podnije-
la je iskušenja Tomašića, podnaša eto
grozote Cuvajeve: skamenjen narod
gleda i šuti, gleda hoće li s kojeg

kraja barem pramećak milosti i po-

koja ....

Našao se zanešenjak, mladić po

tragu podložan neodgovornome sta-
nju, kao sulud otpremljen od vojni-
čke vlasti, čigova najtješnija svojta
takogjer je u neubrojivom stanju, i
on je pokušao atentat. Psihijatri Dr.
Lang i Dr. Žirovčić (i ako nijesu iz-
vršili ni stoti propis opažanja, kako
je dobro ustanovio Dr. Prebeg) izja-
vili su, da je tužni mladić pri aten-
tatu ,bio u svijesti“, i neminovno
su suci uz takovu izjavu osudili ne-
sretnika na vješala.

Tobožnji sukrivci dokažuju, kako
nijesu htjeli da budu prišaptivači.
Njihova tobožnja urota dokazala se

PODLISTAK.

Jugoslavenska akademija.

Zaista sve česti naše Hrvatske za-
hvalno i ponosno mogu glasno i ja-
sno iskazati svoju harnost glavnome
tome učevnom zavodu, koji ne samo
da je proslavio ponajbolje spisatelje u
domovini, nego je e troškom
sakupio toliko toga blaga, e će doći
dan, da će mila pi domovina imati
ne kojekakove nice, nego pravu
i temeljitu iki povjest, protkanu na

vama i dokumentima. Nu mimo
sviju djelova naše domovine, Dubrov-
nik imao bi najharnije i najvišim "
čitanjem spomenuti taj zavod, koji je
-v našem a Mk oko s po
ublikacija; koji je pio silnim
Hoškom sve s. " može MOE gra-
u, trgovačku i prosvjelnu pro-

ost naših krajeva, zbirke i rukopise,
koji bi za stalno bili netragom nestali;

ko pozvao ponajbol ra ovo
zadn ina ik i ist).
no , urede i izdadu one veli-

di-|u čast Boško

prostom igrarijom mladenačkog za-
nosa. Ipak njihova je budućnost crna,
kako je crna ćelija, u kojoj leprave;
njihova će mladost vehnuti i čamili
u groznim mukama tamnovanja, po
osudi na nekoliko godina tamnice.

Nećemo da damo oduška teškoj ža-
losti, koja nas je shrvala, kad smo
doznali kako je svršila ta nemila na-
rodna tragedija. Jedno ćemo samo
rijeti: glasna, jednodušna osuda po-
najboljih gragjana, sviju u narodu,
imala bi otvoriti oči onim koji vedre
i oblače, da napokon prestanu ove
muke i iskušenja, jer ovakove stvari
izazivlju opće negodovanje: eno ra-
ste s dana na dan, i ne dao Bog, mo-
glo bi se dovestiti do velike neiska-
žive nesreće.'

I potočića je jedva vigjeti i čuti,
kad se skromno vijuga izmegju buj-
nih obala; ali kad nabrekne i usili
se: dere, kopa, raznosi, lomi svaki
otpor dok sve ne poplavi. Naš je hr-
vatski narod još i danas onaj skromni
potočić, a kad teče tako mirno pravo
je da ga se u miru i ostavi.

x

 

* #*

Luka Jukić, od 25 godina, rodom
iz bosanskog Svilaja kod Dervente,
pravnik, rimokatolik, osugjen je na
smrt na vješalima.

Gjuro Cvijić, 15 god., graditeljski
vježbenik, rimokatolik, iz Zagreba,
na 5 godina teške tamnice.

August Cesarec, 18 :god., učenik
\VIH. razr. gimnazije, rimokatolik, iz
Zagreba, na 5 godina teške tamnice.

Dragutin Bublić, 16 god., iz Gare-
šnice, učiteljski pripravnik I. tečaja,
rimokatolik, na 5 godina teške tamni-
ce.

Frano Neidhart, 18 god., iz Zagre-
ba, učenik VII. razr. gimnazije, rimo-
katolik, na 5 godina teške tamnice.

Kamilo Horvatin, 16 god., iz Va-
raždina, rimokatolik, učenik I. tečaja
trgovinske akademije, na &5 godina
teške tamnice.

Roman Horvat, 19 god., iz Vinko-
vaca, rimokatolik, učiteljski pripravnik
IV. tečaja, na 6 godina teške ta-
mnice.

(vili, videći kojom pomnjom, brigom i
trudom danas su njihovi umotvori na
poruč svakome. Stare pergamene, ko-
je su čamile u vlagi, mraku i prahu,
danas su povrstane kronološkim redom
u kodeksu, na kojemu će raditi pozniji
naraštaji. A ipak publikacije tog  uzo-
ritog i vrlo zaslužnog Zavoda, malo
ko dobavlja, a što je gore malo ko
čita. Godišnjih 20 kruna stotine i ti-
suće rado žrtvuju za kakovu neslanu
novinu, a neće da ih žrtvuju za knji-
ge, od kojih jedva da tim iznosom i-
splati se samu hartiju. A ipak za tu
svotu imao bi veliki, dapače ogromni
riječnik našeg jezika, oko kojega su
radili veliki Daničić, naš Budmani, a
sad Maretić; primio bi veoma važni
kodex-Diplomaticus; folkonistične ra-
daj. starine i blago božje po izbor
radnja, monografija, putopisa, ocjena
i stručnih radnja prama napretku i zna-
nju našijeh dana. Uprav je sramota da
t& temeljite radnje nalaze malo kupa-
ca, | ako je

bilo da nas

iz mrtvila, da d
PE sh jea primjac, vidjeti i

stru-

 

čne radnje = -1 RA izdala

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

taita:

 

U DUBROVNIKU, 17. AUGUSTA 1912.

Josip Šarinić, 21 god., iz Poreča
kod Požege, rimokatolik, učiteljski

mjeseca teške tamnice.

Riješeni su|optužbe: Vladimir Bada-
lić, Dušan Narančić, Vatroslav Dolenc
i Stjepan Galogaža.

xa

Kad im je izrečena osuda, osugje-
nici su u sudnici zapjevali ,Lijepa
naša domovino“. Općinstvo je pjeva-
lo š njima skupa. Tamničari i stražari
ušutkavaju, dok oni gromkim glasom
pjevaju, uz pratnju i jednodušno po-
vlagjivanje slušateljstva. Na to se
čuju pokliči: ,Dolje tiranija!“ ,,Živio
Jukić!“ , Živjeli Jukićevi sljedbenici!“
Od općinstva su mnogi plakali, a Ju-
kić i ostali optuženici slušali su mir-
no i hladno osudu. Svi im se di-
više.

Kad je presjednik zapitao Jukića,
hoće li uložiti priziv, Jukić odgovori:
»Pozivam se na hrvatski narod! Hr-
vatski narod neka mi sudi! Ako ima-
de ljudi megju hrvatskim narodom,
oni će me osvetiti! Sramota da ima
onakovih hrvatskih učitelja, koji su
Cuvaju pripremali proslave! Smrt iz-
dajicama!“

..

Rasprava je pak na svjetlost iz-
nijela i jednu nepojmljivu stvar, a
to da je policija znala unaprijed, da
će Jukić počiniti atentat, a ništa nije
poduzela, da ga spriječi. Još je poli-
cija našla bombu, a šef policije Špor-
čić je još prije Tijelova bio o svemu
obaviješten preko detektiva Mlinari-
ća, kome je njegov nećak Bublić bio
otkrio sve o sastancima i o naumu
Jukića — a ipak je policija kao svi-
jesno puštila, da dogje do atentata.
Zašto je to učinila i što je po srije-
di, nije se razbistrilo, a rijeti bi da
će tajnom i ostati. Da nije sve to s
toga samo da se skuje neka ,jugo-
slavenska izdajnička urota“?.......

*
*o*

Tokom rasprave izbilo je na javu
dosta toga o Jukićevoj osobi i nje-
govoj prošlosti, o njegovoj obitelji i

 

išnja ci ve u-
m , dapače n BO a bi | Bra

 

neprilikama, u kojim je živio, pa bi

A kako je dostojno i slavno pro-
slavila Boškovića, tako misli do malo
proslaviti i Stjepana Gradića, Dubrov-
nik je imao veoma iskusnih diplomata
u svako doba, ali Frano Gundulić i
Stjepan Gradić daleko nadvišuju sve
ostale, a nadasve Gradiću potpunim
pravom patri ime: pater patriae. To
razabiremo po izvješću veleuglednog
g. D.ra Gjura Korblera, dopisnog člana
iste Akademije, On marljivo ovijeh
dana, kao pčelica amo popravlja pri-
lično nesretni prijepis Gradićevih pi-
sama, kog je velezaslužni pokojni Bo-
gišić poklonio Akademiji. On će dra-
govoljno posve urediti u izboru pi-
sma našeg velikana; on će napisati
život istoga, i ocjeniti književni i di-
plomatički rad istoga. A da je kader
izvrsno to sve uraditi, najbolji su nam
jamac njegove duboko učene i savjesne
ocjene ponajboljih naših latinskih pjes-
nika u raznim publikacijama Akade-
mije, i suviše skroz tačan i zanimiv
život i književni rad biskupa Nikole
utića Lopugjanina. Nadasve u ovoj
oduljoj O a rom s tiče MOE
poznavan na latinskog a po
PR Dakle i kao stručnjak, |

savjesni sabirač, i kritički sudac

 

pripravnik IV. tečaja, usugjen na 6

i polovica toga bila dovoljna da se

»Vještaci“, koji nijesu ispitali i pre-

kon propisuju — ti naime ,vještaci“,
koji su u svojstvu zemaljskih činov-
nika, dakle Cuvajevi činovnici — iz-
javili su, ni najmanje se ne ustruča-
vajući, da je Jukić uvijek duševno ab-
normalan, jedino da je bio pri potpunoj
svijesti u času, kad je počinio atentat!

To smjelo izjavljuju Cuvajevi či-
novnici ,vještaci“, u doba kada pe-
štanski vještaci proglašuju zastupnika
Kovacsa sasvijem normalnim, jedino da
je bio duševno poremećen u času, kad
je u sabornici počinio atentat na pre-
sjednika Ticsul [ zastupnik je Kovacs
pušten na slobodu!

To valjda ,nijesu“ protuslovlja i

nepojmivosti — to su samo — ču-
desa dvadesetog vijeka!.....
Pravdo, pravdo...... kamo god

se nalazila, tebi prepuštamo da uči-
niš malo uporegjenja, da ilustruješ

ovu i ovakovu pravdu.......
*

 

* *

Na Jukićevu procesu izbilo je i to
ina javu, da su dva pomenuta psihi-
\jatra dva izmeta, dva nedostojnika
i kao domorodci i kao ljudi svoga
zvanja. Pridružujemo se prijedlogu
Našeg Jedinstva“, da patriotični kru-
\govi u Zagrebu udese sporazumno sa
'javnom štampom onamo, da oba budu
društveno bojkotovana, izagnana iz
\svakog čestitog društva. Ne urade li
(to, pružiće dokaz da su oba dostojna
' ambijenta, u kojemu žive. Domoljubi-
ima bilo na razmišljanje...

 

Stanka.

Kao da se je sve bilo urotilo, da
pospješi raspad i propast Turske care-
vine; kad iznenada nadogje stanka.

Nabrojili smo sve što je slutilo e se
primiče konac, i unutrnje grozno tr-
venje, i vojsku razdjeljenu u dva ta-
bora, i ustanak Arbanasa, i krvava
borba sa Crnogorcima gotovo do na-

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

| tvrda volja velevlasti rijet bi da je
vidno dokaže, da je Jukić abnorma- svemu doskočila barem za sad, dok se
lan, duševno  bolesan,  nesvjesan. sve sporazume da Tursku opljene, ili
dovedu stvar dotle, da uzmicaja ne
gledali Jukića, kao što znanost i za. bude, nego da mač osječe. Strah i tre-

pet obuhvaća sviju, jer ne znadu što
bi se sve moglo izleći ako počmu di-
jeliti plijen, a opet izmegju sebe imadu
takove ugovore e bi nastao opći rat,
a bojna je sreća tako hirovita i pre-
vitljiva, da se svak boji prvi nastupiti.

U toliko je živa istina da ministar-
stvo staraca u Carigradu veoma vješto
i krijepko znalo je raspuštiti sabor po-
moću Senata, provelo je opsadno stanje,
prisililo je Mladoturke da se okane
gragjanskoga rata; umirilo je pobu-
njene Arbanase, da dalje ne prodiru;
upuštilo se u dogovore sa Italijom ne
zvaničnim načinom, odredilo je da svoj
se poslanik vrati na Cetinje; poduzelo
je stroge mjere e bi se vladin stroj
stavio u kolotek. Sa svoje je strane
učinilo sve što je moglo, i možda ako
bi tvrdokorno i taktično provelo sve
reforme, koje narodi ištu, odahnula bi
Turska; ali je veliko pitanje, hoće li
joj dopuštiti da odahne, te hoće li ve-
levlasti biti zadovoljne da sama Tur-
ska, bez njihovog sudjelovanja, uredi
svoje sporove i sa pobunjenim naro-
dima, i sa Italijom i sa otocima koji

su se domogli slobode navalom Italije, '

Izvan je svake dvojbe, da Arbanaški
je pokret od nekoga potaknut, uduši
se, ušuti, pak opet bukne, tu su dakle
nečiji prsti, koji mješaju tu kašu; sad
su se Arbanasi primirili, ali ko jamči
da opet ne planu? Toli više kad su se
sad opasali oružjem i gjebanom, jer su
se bratimili sa vojskom ?

Sve da se dogje i do mira sa lta-
lijom, što je veoma trudno, jer se je
Italija istrčala s aneksijom, hoće li ve-
levlasti dopuštiti, da sve bude onako,
kako dva suparnika budu utanačila?

Što će biti od raznih otoka, koje je
Italija u Egejskom moru zauzela? En-
gleška je već čisto i bistro izjavila e
će velevlasti raspravljati o njihovoj
sudbini, a ako Italija miruje tamo, mi-
ruje na silu.

 

 

vještaja rata, i rat sa Italijom, nu ipak

on će nam dati monografiju dostojnu
velikoga duha Gradićeva, kome je do-
movina za života iskazala na svaki mo-
gući način živu harnost, a još će bo-/
lje kad razabere do kraja, koliko je taj |
velikan radio na sve strane, da mu se'
rodni grad izdigne iz ruševina i pepe-
la, da opet bere objeručke lovorove
vijence. On je iz vječnoga Rima pra-
tio svaki kret, napučivao, sve tanko
potanko provodio, e bi novi Dubrov-
nik postigao, a ako bi bilo moguće i
pretekao staroga. Mi se radujemo toj
veoma važnoj radnji, i koliko možemo
kao novinari preporučamo Akademiji,
da izvrši želju g. Korblera; našijem
pak da se upišu kao članovi Akade-
mije, i tako u svojim kućama saberu
ono blago, koje će bodriti mlagji na-
raštaj da ne izostane daleko od pregja
svojih. Župnici, domaćini, posjednici,
trgovci, ne trošite u romane, u povr-
šne publikacije, nego kupujte knjige,
koje će mlagji naši nasladom i veli
kom koristi čitati; kupujte publikaci
Jugoslavenske Akademije, i njima sli-
čne koje se i ako ograničeno izdavaju
u Beogradu i Sarajevu.

 

 

Kao novinari cijenimo da'|
je naša dužnost naiožči našoj publi-

 

Što će biti od otoka Nikerija u Egej-

ci veleuglednog g. profesora Karblera,
koji boravi u našem gradu i radi da
ga proslavi u vrsnim i pribranim nje-
govim sinovima; koji je već napisao
mnogu stranicu nami na diku, a još
će više napisati u buduće; koji nam
iznaša naše blago, koje smo ili zabo-
ravili, ili malo cijenili, Učenu i čednu
ne ištemo da mu se prave ovacije, ne
serenade, ne komersi, niti bi se on
prilagodio; ali barem neka znadu naši
gragjani, koga imadu u svojoj sredini,
i neka prijaznim pozdravom i susre-
tajem sokole toga zaslužnog trudbeni-
ka na našoj domaćoj njivi. A stalni
smo da skladnost i spasa naših
gragjana to će rado učiniti, kad sazna-
de za nj. Novine najave mnogo toga
od'onihkoji pridolaze ili odlaze, mn
toga od svake osobe koja se bar nešto
ističe; pak zar da mukom pregjemo pre-
ko boravka i naporna rada veleučenog
g. Dra. Korblera? Ne: mi mu od sr-
ca, kao i uglednoj mu obitelji, dovi-
kujemo : Dobro nam | Radi za
Dubrovnik, koji će harno pr
tvoje ime! A kad se povratiš u
Zagreb, ponesi harnu našu zahvalu
Jugoslavenskoj Akademiji.

 

= lt Tre SF

e 16 '

a
2