CRVENA HRV PRAVA a AT “ CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU Br. 391. Organizacija. Ako je ta riječ puka krilatica da po- krije golotinju u stvari, onda je pro- sta prijevara, kakovih ima stotina u svakom svjetskom poduzeću. Ako pak stvarno odgovara namisli i pregnuću, najuspješnija je poluga u prošlom i ovom vijeku. Odkad je čovjek, a to je bilo davno, dotegnuo rukom da uz valjana druga četverostruči se sna- ga, i da koliko ih više pr&gne za istu stvar progresivno raste nevjerojatno uspjeh, odonda ljudi su sastavili dru- štvo, isprva kac obiteljske zadruge, pak kao plemena, te kao pokrajine, napo- kon kao narodi. U srednjem: vijeku postojali su cehovi, u nas bratovštine, nu opseg je njihovog djelokruga bio veoma ograničen, cijelj mu je bila o- predjeljena, steći nekoliko povlastica i paziti na društveni interes. Ustav, u- stavne slobode, nacijonalne utakmice prisiliše ortake jednake političke misli da se okupe, da stvore svoje zakoni- ke, da izabiraju uprave i djelotvorno da istupe kao uvrstana vojska na poli- tičko poprište i sebi izvojšte političke pobjede. Koliko dobra može stega, red i po- sluh donijeti, vidjelo se je u Engle- škoj, gdje šačica Iraca primorala je im- perijalističku stranku, da joj podade autonomiju, koju traži; u Njemačkoj, gdje je Centar prisilio silnog Bismar- ka da odustane od progona; u ltali- ji, gdje je dovelo narod do jedinstva; pak u Beču, gdje je slobodoumnike porazila. Tu se više puta dogodi, što i u ratnoj dobi, kad srčana družina i ako malobrojna, kao naši u Sigetu, zna salomiti snagu i pobijediti neprija- telja, koji raspolaže neizmjerno višom vojskom. I u našoj pravaškoj stranci isprva bi- li malobrojni, ali su bili srčani, a na- dasve složni i agilni u borbi, i naša je stranka bila okupila pod svoj barjak skoro cijelu pokrajinu, dok ju uskoci nemilo izdajom ne oslabiše. Naravna je stvar, dok je društvo neko malo- PODLISTAK. = Muktar-paša. Jedna zgoda iz Hercegovačke bune. Onda sam bio upraviteljem Ošljanske župe, a istodobno opsluživao sam kapela- niju Topolsku. Tek sam se bio povratio iz Kliševske župe, gdje sam proboravio malo mjeseci. Znamenita je bila ta godina 1875., jer se je sva moja duša obradovala, kad sam prvi put u moj život uočio slavnu krunu, viteš- koga našeg Vladara Franju Josipa I, Put Oa je navodio iz Metkovića preko Kleka u Slano. Na pokrajinskom pitu poviše Neuma, jedno desetak časaka od Neum-kule, izašli na po- klon Mudir s pandurima, i bimbaša (pukov- nik) sa četom vojnika, i nekoliko glazbenika. Učiniše dostojni temenad (pozdrav). N. V. se porazgovori sa pukovnikom, primi po- klone nekolicine seljaka iz Radeža, Neuma, Vranjeva-sela, pak proslijedi kočijom do na Novi Put, gdje sam Ga sa sakupljenim mnoštvom iz obiju župa sa barjacima če- kao. Tu bijaše poglavar Pavo Rešetar, na- čelnik Dubrovnika grof Rafo Pozza, Dekan Stonjski M.r Petar Bačić, brzojavni činovnik, nekoliko mornara sa »Krke« u Kleku i ost. Taj ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. brojno, lako da bude slcge, ljubavi, pregnuća, a po tome i dobrog obila- tog uspjeha; ali koliko se više jedno društvo proširi, toliko u više hoće do- bre organizacije, da drže u redu mno- gobrojne članove, razne ćudi, a više puta i nečasne namjere nekih name- tnika, a ako fali vrijedna organizacija, brzo se pojave utakmice, sebičnosti, prijevare, i uz loše elemente više puta stradaju i dobri i čestiti članovi najbo- lje namjere. Nakon selecije uskoka, naša se je stranka opasala mladom snagom, pro- širila se je, izvojevala nekoliko pobje- da, Ali na žalost nije još provela va- ljanu organizaciju, a to je takovo zlo, da joj lasno uz jači pritisak bilo s ko- je strane, može raditi o glavi. S ne- dostatka organizacije pojavile su se i struje, a ove bi mogle biti takogjer ubitačne po istu stranku. Dakle je dobro i svjesno presjedni- štvo pravaške naše stranke pozvalo i zaklelo uzduž pokrajine sva mjestija, sve općine, da odma provedu organi- zaciju i najave upravi stranke, koga su u odbor izabrali. Što znamo, kod nas amo osim grada, gdje ipak postoji or- ganizacija, pak i ako po nešto drijemuka, nigdje nije provedena organizacija sa odnosnim odborom: ne u Korčuli, ne na Pelješcu, ne na otocima, osim Lu- ke Šipanjske i Lopuda; ne u Župi, ne u prostranim Konavlima. | tamo pra- vaška stvar kuburi, pa kad nadogju izbori nema jedinstva, ne zna se izvje- sno hoće li pravaški kandidat moći prodrijeti, ne zna se na koliko bi se glasova moglo računati, ne zna se ni ko je s tobom, ni ko je proti tebi. Ra- čuna se na kojekakove kombinacije, mreže i mrežice, pak se napokon o- staje razočaran, A to je zlo, veliko zlo, jer tim i ako se nešto poluči, ne utvrdi se ništa stalna, postojana, i po- zicija osvojena naporom, trudom, agi- tacijom, troškom i svakojakom dosko- čicom, do malo bude kukavno napu- štena, i dio naših ortaka pregje, kao iz smijeha uz naše protivnike. Takova sretni dan bijaše 27. travnja 1875. Barjaci se skuče do tleha na pozdrav, a iz kočije oskoči N. V. i obuhvati debeljaka namjes- ni«a baruna Rodića, Pozdravih svijetlu krunu u ime naroda, i N. V. me priupita za na- rod, crkve, škole (kojih još nije bilo). Ćesar se povratio u bijeli Beč, a te iste godine puče puška u Nevesinju i podiže se buna u Hercegovini. Podigoše se Turci domorodci da zaguše bunu u prvom plamu, te ko kurjaci sašli s Hutova niz Gradac u Klek. Narod listom pobjegnuo u naše strane, zahvatio nešto odora, hrane, pokupio kućnu čeljad i gla- vom bez obzira doletio u Štedricu, Imoticu, Topolo, Stupu i Ošlje. Megju njima bio župnik kršni Don Miho Jerinić, časni starac samouk Boško Vukasović nazvan Čehaja, najvigjeniji poglavice obitelji ili bolje za- druge, kao Pavlovići, Krmeci i t, d. Naši ih objeručke primiše, a svak u strahu izgleda što će turski čopori. Uoči Velike Gospe oni kao razarajući požar sigjoše na Klek, u Prapratovici zaskočiše starce muža i ženu Gjevenice, koji kao sakati ne mogoše po- bjeći, te ih sasjekoše, pokraj Moševića ugle- daše staricu Kužić i ub še ju, kuće razo- riše i zapališe, ali preko naše granice ne stupiše. Pribjeglice se namjestiše po kućama, po stajama, u guđurama, u ogradama oko gra. nice, jednom nogom iamo a drugom amo IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. smo šta doživjeli više puta, i prigodom zadnjih izbora, a sve nas to nuka, a- ko zaista ljubimo ovu grudu zemlje, koju zovemo našom Materom zemljom, ako smo iskreno osvjedočeni da je naš program onaj jedini, koji može usre- ćiti Hrvatsku; ako želimo da naš rad donese trajnoga ploda, kog nam ni verka, ni novac, ni sila ne može u- grabiti, reda je da poslušamo presje- dništvo naše stranke, i da napokon pro- vedem otoliko željenu i preporučenu or- ganizaciju u svakom selu, u svakoj župi. Pozivljemo sve naše mile ortake, pravaše, da dobro promisle i shvate svetu dužnost, da se ne ogluše pozi- vu uprave, tako kako nas ima mnogo na broju, bude nas mnogo složnih na \radu, te da nas prvi izbori i nevoljno stanje domovine nagju uvrstane, tire- gjene, sa lozinkom: svi za jednoga, jedan za svijeh! Ne bude li tako, kako budemo nikako sijali, nikako će- mo i žeti! Evo poziva Presjedništva naše stranke: Ima se obdržati još ove godine je- dna sjednica pokrajinskog vijeća naše stranke i Skupština. Prema piavilima- (čl. 3, :5 i 6) pre- duvjet je za ovo oboje upodpunjenje organizacije izborom mjesnih klubova. Pokle na žalost, unatoč opetovanim privatnim potaknućima i nastojanju Po- slovnog Odbora, još nijesu u mnogo injesta provedeni izbori mjesnih klu- bova; molimo sumišljenike, koji žele biti djelotvorni članovi stanke i uži- vati ona prava, koja pripadaju samo onim pravašima, koji su u or- ganizaciji, da provedu mjesnu orga- nizaciju i dojave uspjeh izbora Pre- sjedništvu stranke u Zadar ili Presje- dništvu Poslovnog Odbora (veleuč. Dru. M. Drinkoviću) u Šibeniku. Ona mjesta, odnosno općine, koje ne bi provele mjesnu organizaciju, ne mogu imati zakonita pristupa u vijeće stranke, a tim lišavaju sve sumišljeni- ke odnosnog okoliša svakog utjecaja na poslove i život stranke i svake dru- ge koristi proističuće iz organizacij. da madziru svoje siromaštvo i ono nešto blaga, a da na najmanju pogibelj mogu časkom uskočiti u zakrilje Ćesareve zemlje, Ja predao kapelaniju Topologa kršnomu Don Mihu; vlada otposlala vojsku da čuva granicu, odredila sedmičnu pripomcć bje- guncima, da ne umru od glada. Ja sam iz svoje ruke sam razdijelio nevoljnom onom narodu od strane vlade preko 78 tisuća fiorina. U Klek svaki dan pridolazili turski parobrodi krcati vojske, hrane, novaca, ratne opreme, gotovo svaki se dan redali dugi redovi turskog askera, koji su ili pridola- zili ili odlazili, ali nijedan od njih nije pre- koračio našu granicu. Ustala diplomacija da upokoji pobunjene, konsuli se okupili a predvodio.ih barun Lichtemberg, pruski konsuo u Dubrovniku, sa turske strane bio odregjen Server-.paša; ali se razigju bez uspjeha. Počele borbe, napadaji iz busije, i svakđanje čarkanje. Server-paša i Renf-paša civilni i vojni upra: vitelj, u očaju jer niti su nagovorili narod na povratak, niti su potisli ustaške čete, sagju u Klek i otputovaše u Carigrad, a mješte njih dogje potpunom neograničenom oblasti Gazi Muktar-paša, današnji veliki Vezir u Carigradu, Čim stigne u Neum- Klek prva mu je bila da pokuša primiriti pobunjeni narod i udesiti sastanak te se sa poglavicami porazgovoriti, a to udesi na za e AA anji e Rem A at JE peć PIA tio Sp eo Politički prijegled. \Prihvaćen Berchtoldov prijedlog. | Po vijestima iz Berlina, vlasti prate s na'- "boljim željama javno mniienje Anstro-Ug>r- ske. Prijedlog anstriiskog ministra izvanjih posala grofa Berchtolda prihvaćen je od signatarnih vlasti berlinskog vwgovora. Na- daiu se. da će se izmjenom mišljenja iska- zati skupno shvaćanie velevlasti, što će se u obliku prijat-liskog savjeta urraviti Tyr- skoj kao svrsi shodni nastavak decentrali- zovania i oiačania wnutarnje politike. Ra- zlasniće balkanskim državama i narodima, da se njihovi vlastiti interesi mog uščitvati u sporazumu s Turskom. Tim sigurnije se nadaju povolinom uspjehu, jer da bečkom kabinetu nije na umu nikakovo evropsko posredovanje na Balkanu ili kakav pritisak, a kabinet da vodi ista sklonost Turskoj kao i balkanskim narodima. — Kiamil-paša i- ziavio se povoljno o prijedlogu grofa Berch- tolda. — Francuska će odgovoriti kad Poin- carč prispije u Pariz. Rusija po nekim vi- jestima kao da je već odgovorila. — FEa- gleški državni tajnik Edvard Grey odgovo- rio je na podhvat grofa Berchtolđa, da se smatra sretnim što - može izmijeniti misli glede prilika balkanskih naroda u turskom carstvu. Takogjer je odobrio i njemački car. Crna-Gora proti zulumu u Turskoj. U ponedjeljak je na Cetinju obdržana prosvjedna skupština na javnom trgu, po- vodom krvološtva i zuluma nad braćom u Staroj Srbiji, što su počinili turski nizami. Skupštini je sudjelovao silan puk. Prihva- ćena je resolucija, kojom se traži od kralja i vlade, da se oružanom rukom odmah pri- skoči u pomoć istokrvnom napaćenom ple- menu u Turskoj, apelujući za to i na Bu- gare, naglašivanjem zajedničkih ciljeva od slobodne braće, devizom: Balkan, balkan- skijem narodima ! Naoružavanja. Rusija i Francuska zaključile su znatno pojačati čete i utvrde prema granici Nje- mačke. Crna-Gora mobilizovala je sve topništvo i pozvala pod oružje pričuvu. Položaj je na granici veoma kritičan. Prevrat u Bugarskoj? Iz Sofije stižu neočekivane vijesti. Sve su str inke složnog zahtjeva, da vlada mora naja- viti Turskoj rat. Skoro je sva bugarska vojska uz uarod. Narod prijeti prevratom u čitavoj Bugarskoj, ako vlada ne udovolji općoj želji, Jedne nedelje po misi, kad htjedoh u dom da popijem kavu, na vratima kuće ugledah povisokog gospodina, gospodski odjevena, sa fesom na glavi. On me smi- jerno pozdravi, te se predstavi kao Osman- efendija, rodom bošnjak pobočnik Muktar- paše serašćera (vrhovnog zapovjednika). Ugiosmo u dom i kad ispismo kavu, on mi laskavo stane hvaliti Mukt r-pašu: da je junak, ponajbolji turski general, veoma u- man, oprezan; ali po nadasve blag i prave- dan i prama svakome milostiv. On je isku- šani vojskovogja, koji je teoretično proučio bojno znanje i mlade oficire u tome podu- čavao a praktično se uvježbao u nepresta- nim ratovima i bunama, U Arapskoj što nije mogao postignuti vrli Hamed Eybuo- paša, postigne on kao zapovjednik, i umiri Arapsku. Osim toga, jer je ko turski ko- PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- $ ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. Ar rr Ma ISA Di oj ius a RBA LAJE pr a i God. Viti. Turska prema Bugarskoj. Vijesti iz S fije i Beograda glase, da je Turska potostručija vojsku u istočaoj Ma- kedomiji, iz bojazni da bi joj Bugarska mo- gla nenadno navijestiti rat, Naoružanje Novog-Pazara. Tursko ratno ministarstvo mobilizovalo je cijelu rezervu vojske u sandža'u Novi-Paš zar. Osim toga porazdijeljeno je oružje i dvadeset godina, pa i onim koji su svršili vojeru službu a nijesu prošli šesdesetu go« dinu. Naoružani su i svi oni, koji su spo« sobni vojevati. Turska je veliki dio vojske da sve konje sposobne za ratnu svrhu moš ra predati vojenoj vlasti. Na granici prema Srbiji takogjer je znatno pojačana vojska, Srbi trgovci i obrtnici hitro prodavaju svo» je i bježe iz Novog-Pazara. Dogagjaji u Turskoj. Turska je vlada naredila strogu istragu u pogledu dogagjaja u Beranima. Bojevi na granici traju. Proglašeno je opsadno stanje. Crnogorci napreduju prema Bera- nima, a zadnja je vijest, da su opkolili Be- na granicu silnu vojsku i poduzela sve vojne mjere. — Vogje Arbanasa došli si u Skoplje, sa pratnjom od 300 naoružanih kupljenim Arbanasima kod Keprilije vlada je postavila ultimatum, da se kroz 24 sata su se počeli razilaziti. Italijansko-Turski rat. Službeno javlja italijanska vlada, da se neprestano podiuzimlju rekognosciranja, & da su sve ceste nogicn? kao napuštene, — To jesdakle vidnim dokazom, da ne samo | | mjestu, samo do onih pozicija, dokle mogu \dosegnuti topovski hici sa brodova, nego ištu izvršiti, i to odma, bez otezanja, bez ikakve ile (prijevare). namjeri Muktar-paše, ali sam premućao, » kad je on od mene zatražio odgovor, kazali mu: moj gospcdine, prije svega teba da se porazgovorim sa poglavicama pribjegloga naroda, sa vogjama ustaša, .sa njihovim popovima, da čujem što oni misle i vele; i tek bi vam onda mogao dati neki izvjesni mogao navratiti o'govora radi, i ugovorismo glavne poglavice, te odlučiše da su spravni snjime ugovarati, ali uz uvjet: da mogu: mesar ugovarao dugo vremena sa Crnom« Gorom radi pogančnih rezmirica, pozna kao niko svaki pedalj zemlje, i nema ni- kakove dvojbe da će on u kratko i ustaše raspršati, i Crnu -Goru ukrotiti. Ipik svijetli ga je padišah (Turski Cir) navlaš otposlao da spasi nevoljni narod od bezdušnih uc- kača, i dao mu je punovlast. Za to ga je Muktar-paša poslao k meni, e bi ja nago- vorio poglavice ustanka kako bi pristali da se sretnu i porazgovore, a bez beli (bez dvojbe) Muktar će im paša svaki zahtjev slobode, tako da su vlasni otići, kad hoće, a da ih niko ne smije zadržeti bilo s kojega tamo da neće bez dozvole i znanja politič« nas svijeh predvestiti u kulu u Neum oruž« ovaj način: prihititi, svaku poboljšicu udijeliti, što za- Ss i mi krenusmo tamo. municija izmegju momčadi od šesnaest do: porazmijestila na granicama. jirema Bosni i: Crnoj-Gori. U Pripolje stiglo je i nekoliko: bataljuna Nizama. Izdan je nalog pučanstvu; suboraca, da pregovaraju sa Ibrahim-pašom.' Na zahtjev paše, da se oružani povuku;; vogje se ogorčeni povratiše natrag. Mno-:: gobrojna vojska u Skoplju čuva skladišta | oružja i sve važnije položaje. Banke i tr-5/! govine obustavile su rad. Po brdima se : postavljeni topovi naokolo grada. — Sa-. Ja sam mirno slušao gorljivu besjedu ' Osman efendije, p d oi» s: m bili baš moglo: biti sve to što k+že o dobrj i plemenitoj | odgovor, Oa preuljudno zamoli kad bi se! da dogje u drvgu nedjelju. Pre«o sedmice: se u Imetici u Don Miha Jerinići sakupiše:: doći oružini gdje bilo, i da prime pasoš!' uzroka. Da su spravni i u kulu k paši, nu: vrate svojim kućama, inače da će na njih: poslati 15 bataljona vojske i artiljeriju, s: Iz Skoplja javljaju, da je položaj krenuo: na bolje i da se narod stišava, Arbanasi: išto je ital janska vojska uvijek na istom“ ' saslušati Muktar-pašu, a bud li prilika i:/ kog povjerenika u Metkoviću, Dogje Osman): efendija po odgovor i pristane na sve u. | vjete poglavica, te utanači da će doći gla» >: vom u Mata Miljevića na sNovi Put« sa/;: dva konja za mene i Don Miha, te da će: rane. — Doznavši Turska, da je Crna-Gora' mobilizovala rezerviste topništva, poslala je jem. Povjerenik Alladi pristao je da se otigje,;:: (Svešiće 30). 513 osa o ev e iv e Sa Y Ew )J- NINE RR NSO UNE