PRAVA CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ISA NA er S zA RNS A RA RSA Ap JE GSD A pati JEO PA DESNO VST TNE WE sa | Br. 392. Turska neće škrbnika. Naš ministar spoljašnih posala, grof Berchtold, pozvao je velike evropej- ske vlasti na dogovor, kako bi se do- skočilo prem nevoljnom stanju turske carevine, koja u gorkim trzajima izdi- še. Po njegovom bi prijedlogu vele- vlasti imale poraditi prijateljski i kao brižljivi savjetnici u dva smijera: na dobre navestiti Tursku da proširi već prihvaćene povlastice za Arbaniju i na druge pokrajine Turske u Europi, što bi imala značiti njegova krilatica de- centralizacija; a opet učiniti skupni pri- tisak na Bugarsku, Srbiju i Crnu-Go- ru, koje trudno da se zadrže a ne na- - gaze u rat, jer tako im narod hoće, što je glasno dokazao u više ogromnih skupština, jednoglasno vapijući za ra- tom. Da je ministar tako naivno i be- zazleno iznio taj prijedlog, a da nije prije dobro promislio na sve poteško- će i protivnosti, ne možemo pomisliti; da je baš mislio prijedlogom postignuti ono što je obećano, neda nam se vje- rovati. Ne ostaje dakle drugo, nego suditi da je prijedlog preteča nečesa, što će se do malo saznati, Naravno da je ministar lasno mo- gao predvigjeti & će mučno bez ika- kovih obveza i uvjetno pristati Engle- ška, Franceska i Rusija, koje su baš ovijeh dana na svečani način dokazale, da su dogovorne te će solidarno ra- diti u svakom slučaju. Lasno je mo- gao predvigjeti da će Rusija gledati se okoristiti prigodom, e bi uz dobro- hotnost Engleške i Franceske otvorila sebi gvozdena vrata Dardanela; još lašije da neće spašavati Tursku na uštrb Srbije i Crne-Gore, s kojim ju veže prem uski spoj vjere i bratinstva; napokon mogao se je domisliti da će Rusija nepovjerenjem, kao uvijek, gle- dati taj korak naše Monarhije, pak bila nje namjera koliko se god hoće ne- sebična. Ne možemo takogjer shvatiti da je ministar mislio postignuti ono što je obećavao, jer, ili zauzimanje je vele- vlasti imao biti prosti savjet, i onda ostaje sve kao i od prije; Turska je PODLISTAK. Muktar-paša. Jedna zgoda iz Hercegovačke bune. Dažgjelo je sve ono po podne, i oblaci poljećali kao u potjeru jedan za drugim. Nakon po sata jahanja dogjosmo do kule. Straža nas pozdravi, jedan nas poručnik do- čeka, i mi se uspesmo ma pivi kat, Uve- doše nas u prostranu sobu, svu pokrivenu baršunastim sagovima, na okolo zida, bijeli dušeci. Da pravo rečeim, našao sam se ja i drugovi u neprilici, jer poštrapani od kola i mokri od dažda, a još uz mene bio moj vijemni »Milo« (pseto), pak da omrlja- mo i gnusnimo to skupocjeno pokućstvo, a madasve ono desetak poglavica predvo- gjenih od Nikole Putice i Nikole Glavinića, u opancima punim gliba. Ali nas iz nepri- like izbavi Osman efendija, koji odvrati na moju opasku, neisum gjano (ne smeta ni- šta) u cara ne fali ćilima (sagova); vi sjed- nite a ja idem po pašu. I mi se poredasmo i zasjedosmo n.: dušeciwa. Malo časaka i ugje Muktar-paša, i još tri zapovjednika uza nj, vojnički liječnik kao tumač i Osman- efendija, a u prikrajku uz prozorčić jedan , pisar, koji kleknuvši pisao je na koljenu, \ (2) RSS RNS IN PRI NSRS" Dj naime ovih zadnjih godina primila tijeh savjeta na hiljade a da se je sva- kome oglušila, ili je imao bili ne sa- vjet nego nalog, i onda to je bilo u- plićanje u prava neodvisne vlade, što zakon i megjunarodni običaj ne dopu- štaju. I Turska, i ako je mogla po se- dam zakona odgovoriti prijateljskom savjetu, sa onom: medice cura te ipsum, kako su glasno primjetili naj- glavniji listovi u Monarhiji, i bučni zbor u Zlatnom Pragu, ipak nije nego čisto i bistro odbacila ponugjeno do- brohotno posredovanje. To je predvi- gjao svak, koji je shvaćao kako bi Tur- ska tim stavila se pod škrbništvom E- urope, što bi tako ogorčilo nje narode a nadasve fanatične muslimane, da bi bezodvlačno nasljedilo rasulo. Predvi- gjeo je svak, kad je na to se osvrnuo, da Turska i sad je u gorkom ratu sa Italijom, te da nije moguće da ju ne isključi iz svakoga dogovora, dok se mir izmegju nje i Italije ne sklopi. Ali kad bi i sve bilo uspjelo, biva da se prestavnici velevlasti nagju do- govorni, i da Turska pristane na nji- hove prijedloge, i da svoj gnjev i o- naj naroda na Balkanu utome slobodna Bugarska, Grčka, Srbija i Crna-Gora, i da se prilagode i Makedonci i Ar- banasi, zar bi se zlu bilo doskočilo ? Mi koji ne možemo biti obavješćivani dobro i potanko o namisli ugnjetenih naroda, kao ministar u Beču, posve smo osvjedočeni, da bi ta proglašena decentralizacija u kratko doba pogor- šala političko stanje u onim zemljama, jer bi se narod našao dogovoran i do- bro naoružan da korakne jačim kora- kom do potpune slobode. Kukavno bi bilo pomisliti, da se je tim pokuša- jem gledalo uštrcati još malo životne snage izdišućoj turskoj carevini, jer ko- liko se više odmiče sa radikalnom pro- mjenom i sa skrajnim srestvima, toli- ko se više pobugjuje u narodima mr- cvarenim u groznim pokoljima, kao u Beranima i u Kočianu, da će utale po- žar osvete cvijeliti one zemlje i kra- jeve na dugo i dugo, naravno kad ih niko nebi poticao na krvavu odmazdu i osvetu, a kamo li kad bi ih poticali po bjeloj hartiji, kad je počelo pregovaranje. Liječnik je govorio sa Muktarom francuski, a samnom i s Don Mihom talijanski, a Os- man efendija sa poglavicama hrvatski, Muktar bio čovjek oniskog stasa, otmen i umjeren u svakoj kretnji, još prilično mlad, opunijeh obraza, ozbiljan i rijet bi namrgogjen, guste brade, brkova i okrup- nijeh trepavica, govorio tiho i razabrano, vojnička mu stega zapinjala usne, nigda da se nasmije, a oči ispod fesa treperile. Pozvao podvornika, i ovaj nas neprestano nudio smotkama i crnom kafom, Našijem se kafa u filgjanima nudila, dočim od njih niko je pio nije, što mi se dalo na čudo, i do nekle me u sumnju stavilo; a ipak jer je vanredno dobra bila ispismo nekoliko čašica. Preko liječnika upitao me: što je narodu teško da se je odmetnuo? On ima punovlast, neka narod otkrije očito dušu svoju, štogod bude moguće on će rado u- činiti i svakoga zadovoljiti; Vlada će im nove kuće sagraditi, svaki teret oblakšati, svaku nepravicu kazniti, svaki nered uklo- niti, Ja mu odgovorih, da eto tu prestav- nika narodnih, oni će ga najbolje o svemu izvjestiti, ja u to niti znam, niti imam pravo da se miješam. Tad bezobzirni Don Miho, Putica, Olavinić i ostali sasuše punu vreću prigovora, tegoba, nevolja, a kako oni go- LA NA at ISSA MA e ISA EA 6 OS EJ Realm RST M iti JR GSS AAA JE [i RSA pt JENJ 1 A TJ kai IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. te MA et ISA MA SISA > H ? za mA A: DDR PR pt OSA Ara BEG Pl U DUBROVNIKU, 31. AUGUSTA 1912. njihovi suplemenjaci, koji uživaju pot- punu političku slobodu. Uzevši sve to u obzir, mi smo osvje- dočeni da je prijedlog ministra grofa Berchtolda prvi korak na teže i sudbo- nosnije mjere, koje će morati velevla- sti prihititi, kad je eto Turska otklo- nila ponugjeno pomiriteljno posredo- vanje. Kad su se velevlasti uputile, ne smijedu ostati na po puta, nego mi idemo u susret novim prisilnim poku- šajima, koji bi možda mogli odalečiti i ukloniti bojazan nemiloga europej- skoga rata, i se nevolje, koje bi na- došle, ali bi ga lasno mogli i posko- riti. Svakako napetost svega svijeta ra- ste sve to više, i svak sa strahom iz- gleda što će nam skora budućnost do- nijeti. Dao Bog, da se crne slutnje ne obistine ! Politički prijegled. Akcija grofa Bercht»Ida. Rusija je u odgovoru 9 prijedlogu austro- ugarskog ministra grofa Berchtolda istaknu- la želju, da se ne pogoduje nijednoj od na- rodnosti, koje nastavaju Tursku, na uštrb drugoj. U isti čas, kad se udovolji zahtje- vima Arbanasa, da se imaju ispuniti davne opravdane želje Bugar«, 'Srba i Grka u tut- skoj carevini. Grof Berchtold u Rumuniji. U nedjelju je prispio u Sinaju austro-ug. ministar grof Berchtold sa suprugom i le- acijonim savjetnikom Hoyosom. Na kolo- dvoru su bili dočekani od rumunjskog mi- nistra-presjednika, ministra spoljnih posala, dvorskog maršala i austro-ugarskog posla- nika sa njegovim osobljem. Odsjeli su kao kraljevi gosti u dvoru Pelešu. 'Audijencija grofa Berchtolda kod kralja Karola trajala je dva sata. Za tijem je bio svečani objed te izlet u šumu sa svim dvorskim persona- lom. Kralj je odlikovao grofa Berchtolda velikim križem ordena Karolova, a posla- nika Fiirstenberga velikim križem rumuaj- ske krune. Svi rumunjski listovi jednodu- šno pozdravljaju Berchtolđa i vele, da će ovaj posjet još jače učvrstiti prijateljstvo, što spaja oba suverena i oba naroda. Tursko-Crnogorski spor. Crnogorski kralj Nikola nije mogao odo- ljeti uzbugjenosti svoga maroda radi po- vorili sve ćatib (pisar) bilježio. Preko jedan sat trajala je rabota tužakanja i pisanja, napokon je Muktar priupitao: bili se svi po- vratili kad bi ou sve njihove želje i uvjete izvršio? Odgovoriše mu: da nijesu vlasni sami odlučivati, nego da će prije saslušati što vele drugi iz ostale Hercegovine. Peke, peke (dobro je) glasio odgovor, ja ću po- tražiti i druge poglavice, te se nadam da ćemo se srestiti kao dobri prijatelji, — Upita onda mene: bili ja uputio narod da se vraća, kad bi on udijelio im sve što traže? Ja mu odvratih da (6 ne spada na me, neka se on za to u takovom slučaju obrati vladi našoj. Napokon postavi mi još jedno pitanje, a to je bilo, što mi, se čini, hoće li se buna smiriti? Tendecioznom u- pitu, zamolih ga da me oprosti, jer da sva- kako, kako ja razabirem, odgovor mu ne bi bio ugodan. Ali on ne popusti, i na sve sile htjede da odgovorim, Ja mu kazah, da baš kad hoće posve ću iskreno iskazati svoje mnijenje. Rekoh, da ustaše neće pri- miriti; kad smalakšu priskočiće im u po» moć Crna-Gora. On na to promrmlja: epis, epis karaćak, (smakni, smakni craogorca); pak nastavi: lako ću ja sa Crnom-Gorom! Ali iza Crne Gore, presjekoh, dolazi Srbija, iza Srbije, velika Rusija... Vigjeh očito da mu je neugodno moje razlaganje, na- kolja u Beranima, pa je odredio mobiliza- ciju. Na turskoj je granici usredotočeno 34.000 crnogorske vojske. U političkim se krugovima drži, da ipak neće doći do rata, i ako se još nije posve utišao pokret u Arbaniji. Mobilizacija se Crne-Gore «drtlatra i korisnom s razloga, što će se nemirni elementi sada svrstati u vojsku, te će biti podvrguuti vojničkom zaptu. — Sa Cetinja javljaju, da unatoč ponovnome obećanju turske vlade, da će se strogo odrediti, neka se obustavi vatra na granici, Turci ipak pucaju na svakoga Crnogorca, koji se po- kaže na granici. Uslijed toga se boje se- ljaci pograničnih mjestija, da će im pro- pasti žetva. — Crnogorski poslanički tajnik vijećao je u nedjelju u Carigradu sa mini- strom izvanjskih posala Noradunghianom pašom. Nakon vijećanja objelodanila je Tur- ska službeno priopćenje, u kojem kaže, da se je izravnao spor sa Crnom-Gorom. — Carigradski »Tanin« javlja, da crnogorske čete ipak sveudilj stoje na granici. U Bar su doveženi brzometni topovi. Arbanasi u Peći zatražili su oružje, da uzmognu kre- nuti protiv Crne-Gore. Energični korak Porte. Poduzela je Porta energične korake na Cetinju i pozvala crnogorsku vladu, da bez- odvlačno prestane sa naoružanjem. Istodobno su kako iz Carigrada javljaju poduzete na crnogorskoj granici najopsežnije turske mjere opreznosti. Iz Skoplja, Mitrovice, Sandžaka i Novog Pazata šalju se velike čete na crnogorsku granicu. Do sađa 'tusredotočeno je tamo 25 batalijona. Crna-Gora se povlači. Na prestavku zastupnika velevlasti odgo- vorila je crnogorska vlada, da će uvažiti želje velevlasti usprkos poteškoća, što su nastale. Crna-Gora nema agresivnih nakana već želi da samo svoju granicu očuva od napadaja i prelaza Turaka. Bugari protiv Turske. U nedjelju je bio obdržan u Sofiji na- rodni kongres, kojemu je učestvovalo 500 odaslanika iz cijele zemlje, kao i mnogo- brojni pouzdanici maćedonskoga odbora. Kongres je vijećao o mjerama, što bi se imale poduzeti u svrhu, da se poboljša sta- nje Bugara u Maćedoniji. Govornici ista- koše nesnosno stanje u Maćedoniji, razlo- živši, da se Maćedonija može osloboditi samo sa ratom protiv Turske. Jedan se je govornik žestoko oborio na kralja Ferdi- nanda i rekao: Ako je kralj zapreka za o- slobogjenje Maćedonije, mi ćemo ga silom učiniti Ferdinandom Velikim, 400.000 bu- dasve kad sam nadostavio: eto Turska ima pun vijek da neprestano ratuje; pak ili do- bila, ili izgubila vavijek je na gubitku, Oteše joj Misir, Alžir, Grčku, oslobodiše se Sr- bija, Crna-Gora, Rumunjska, a tako će svr- šiti ratom iza ove bune. On sasma hladno- krvno zaključi: pak nek ustanu na nas sve sedam moluća (velikih vlasti), mi ćemo se ipak braniti, svoju kuću ne damo1.., Pruži udvorno ruku, doprati nas do vrata kule i odosmo našim putem. Muktar-paši isprva nasmješi se ratna sreća, ou se proslavi i steče ime gazi-Muktar (po- bjeditelj Muktar). Ali bf nemilo poražen u Aziji od Rusa u bitkama kod Aladja Daya, Hossan Kalch, Denibojum, te lišen zapo- vjedništva bf otposlan u Misir kao veliki zastupnik turskoga carstva, dok ljutu ne- volja ne prisili carstvo da ga opet pozove. Sad eto ga kao velikog Vezira da vida ljute rane sasma propadajućeg carstva. Kao is- kusni vojskovogja, državnik, upravitelj i diplomata zaista je jedini čovjek, koji još može doskočiti nesretnom i zdvojnom po- ložaju. Hoće li uspjeti? Uvjereni smo da neće, jer je ljudska ruka, pak bila neznam koliko snažna, nomoćna da zaustavi kad se M EE IE velikana u turskom ni EE EE ir LA ISA MESA A = PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI € UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. etna RSA Dl Em JESI pai BEE RA A pio God. vn. | garskih vojnika kadro je osloboditi Maće- doniju. Drugi je govornik rekao: Kralj Fer- dinand stoji pred alteinativom: ili mora krenuti proliv Drinopolja, ili neka sjedne u željeznicu, koja ga već čeka. U vladinim je krugovima velika polištenost. Pokolj Srba u Turskoj. U Zenici i u Bjelopolju Arnauti su izveli pokolj megju onamošnjim Srbima. Ubijen je i kajmakan Popović. Arbanasi se groze, da će i u Novom-Pazaru poklati Srbe, Ta je vijest u Srbiji proizvela veliku uzbu- gjenost. Beogradski listovi pozivlju vladu, neka bezodvlačno poduzme najenergičnije mjere u zaštitu Srba u Turskoj. U tu svr- hu obdržaše u Beogradu veliku prosvjednu pučku skupštinu. U nedjelju je radi tog do- gagjaja na srpsko-turskoj granici obdržano izvanredno ministarsko vijeće, pod presje- danjem kralja Petra. Krvavi bojevi u Arbaniji. Turski odjeli vojske, što su zaposjeli ce- stu kod Drača, napanuti su od Arnauta iz Malisije, Matja i Crne-Gore. Kod Raspola nastao je žestok sukob. Ranjeno je 40 Ar- nauta. Gubici vojništva nijesu poznati. Ar- nauti, koji su se iz Skoplja vraćali u svoja sela, provališe u skladište oružja u Pešteri te odnesoše preko 300 pušaka. Pobuna u ruskoj mornarici. Na ruskom 'krštašu >Kagul« od crnomor- ske flote pobunili se mornari, te poubijali sve časnike, Jer se nije moglo na nikakav drugi način ugušiti pobunu, počeše pucati na »Kagul« iz topova sa obale. Brod u br- zo bje vatrom uništen, te potone sa čita- vom vojskom. (»Kagul« je oklopljeni kr- staš, od 6800 tona, sa 34 topa.) Nad Sebastopoljem je proglašeno ratno stanje, jer je više stotina mornara radi re- volucijonarnih planova bilo iskrcano na ko- pno. Predstoji proglašenje ratnog stanja i nad Kronstadom, gdje se takogjer opaža jaki pokret megju mornarima. Položaj na Balkanu. Prema zadnjim izvješćima, što su stigla ruskom izvanjskom uredu od diplomatskih prestavnika u Carigradu, Sofiji, Beogradu i na Cetinju, pokazali su se svi savjeti vele- vlasti, koji idu za održanjem balkanskog mira, prilično uspješnim. Ipak uza sve to cijeni se u ruskim diplomatskim krugovima položaj na Balkanu sasvim ozbiljnim, te se naglašuje potreba najvećega opreza sa stra- ne velevlasti, »Naše Kolo“, N. Sabatini-Subotić, To nije jedan almanak suviše, i ako ih imamo na pretek, redovito bez literarne vri- jednosti. Znamo, da su obično koledari i almanaci utočišta onijeh nepozvanijeh »gens des lettres«, štono jaše svog vilovitog pe- gaza i kad ovaj neće... Neću ispitivati, da li bi se ovaj ukor mogao i morao pri- mijeniti tu skoro objelodanjenom almanaku, »Našem Kolu« br. 1, god. 1912, Jer to je čisto gjački književni repertoir, imena sa- radnika su većinom nova ili poznata samo užim krugovima. Bilo bi tome i neumjesno, da se taj mladi literarni ensemble stavi pred strogo literarni sud, Kad se sjetimo, da taj almanak izdaje hrvatsko katoličko akadem- sko društvo »Hrvatska«, i da saradnici nje- govi, većinom članovi »Hrvatske«, zastu- paju stanovitu novu struju u našoj najno- vijoj knjizi, onda almanak, što ga imam na stolu, zaslužuje osobitu pažnju. To i jest uzrok, što ovo pišem. Iz predgovora urednika Dra. Lj. Marakovića dobijamo do- sta jasnu sliku onoga, što hoće i za čim teži taj najnoviji pokret u našoj knjizi, po-' kret, što ga u ime moramo ne - samo konstatirati, nego | rasvijetliti.