PRAVA HIER mm nn TOM RN CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. ASA MA PASA Komesar ostaje. Za nas to nije ništa novo, jer smo posve osvjedočeni da će tako trajati dok se do godine ne urede odnošaji izmegju Ugarske i Hrvatske. Rekli smo urede, ali tim ne mislimo kazati, da će se u tome imati osobiti obzir na pravicu i razlog, nego da će se sklo- piti kako Madžari budu htjeli, i tako Hrvatska pritisnuta o zid morati će još koju godinu nositi lisičine i negve, kojom su ju sputali i na prisilni mir naveli. Naravno lukavi će Madžari udi- jeliti neke pogodnosti,[što pompozno na- braja zloglasni Cuvaj, nadasve u pita- nju željezničke pragmatike i uregjenja mnogih nesuglasica, što postoje izme- gju obiju vlada, tako da ostanu posve zadovoljne obe strane; ali takove će pogodnosti biti šećerna kora, ispod ko- je će ostati pica sićana, kako je bilo uvijek od zloglasne godine 1868, kad se je sklopila prva nagoda izmegju U- garske i Hrvatske. I Cuvaj je dokazao da svojom bezobzirnosti i nasiljem i jest dorastao da to postigne, kad nebi bilo onog muklog otpora, što se svaki dan to više širi, i kojeg valaj nikako- va sila neće ugušiti dok u Hrvata bu- de i same jedne iskre pravog rodo- ljublja. Ta Madžari i vrhovni faktori da samo mrvu ljubavi hoće ukazati ne- sretnom i požrtvovnom hrvatskom na- rodu, koji je kroz vjekove sjajno iska- zao gorljivu odanost Monarhiji, uklo- nili bi nepoćudnog Cuvaja, koji je od svakoga prezren, svakome kao name- tnik oduran. I ako bi to bilo mala ili bolje nikakova pogodnost narodnoj volji, eto vidimo da se ni ta malenkost neće da podijeli. Naprotiv još se do- pušta da se taj nevoljnik posve cinički pohvali da ga »pučanstvo Hrvat- ske i Slavonije najizdašnije po- dupire«; da je isto povoljno pri- milo njegovo djelovanje na po- dručju javne zemaljske uprave, kao i unapregjivanja narodnoga blagostanja, opsežnim cestogra- dnjama i vodogradnjama, raz- granjenim meljoracijama, prije- ko nuždnim vodoradima it. d. PODLISTAK. Četrdeset godina književnoga rada Dragutina Hirca. Još nije poznavao pismena, a već je koju knjižicu rado uzimao u ruke, po njoj listao, gledao slike, i listajući »mumljao« kao da čita. Djetetom rado se igrao »škole« i bio u njoj prvi djak. Na to je djelovao možila i plemićki konvikt u Zagrebu, gdje se od gragjanskih roditelja rodio na 17. travnja 1853.; a djelovala je na to svakako i Župa- nova knjižara pred njegovim stanom, kada bi često i dugo stajao pred njom uživajuć i gledajuć knjige i slike. Susjedi nagagjali, da će od njega ipak nešto biti, a kada ga roditelji dali u po- četne škole bio odličnim djakom i nosio kući nagradne, u zlato uvezane knjižice. Vrsna njegova kuma dragala ga i gladila mu bujnu kosu, govoreći: »Ti si Karlek za to tako dobro i valjano dijete, jer sam te dala dobro osoliti, a sol je znak pameti«. Kao djak složio je Hirc s pokojnim Zlat- kom Halperom »Djačko književno društvo«, u kojemu su se svakoga tjedna sastajali i držali mala predavanja. Takovo je društvo sakupio i u prvom tečaju učiteljske škole IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. uStBUA MA at SSSAAA Meste * nuti čttiVANNGJS DEVALD A ASKS: PRE ma AAS ASS GSS lr LN LA EL tr SASE o LA SELL SL ŠALJE SSL LOSS DA LENS AL JENS DANA LENJINA Br. 393. , ZISA A taJ mt taJ PRI RER m JSA A pt SENJ eo U DUBROVNIKU, 7. SEPTEMBRA 1912. Tužna naša domovino! Taj te usilnik isporegjiva sa Misirom za radnih go- dina, ili Bosnom za Kulin-bana; a ti u očaju seliš sa rodne grude, jer ti je dozlogrdio nehaj vlada i neprestana bezakonja i nasilja! Nevoljna zemljo ! Taj bezobraznik, koji se kandžijom na te obara štogod više može, i svega mu se dopušta, dok desnom te šiba, li- jevom pruža sladokusnu zaharicu koa- liciji, Ljubica bi se povratila, ustav bi oživio, kad bi neke od hrvatskih stranaka, veli on, htjele uvigjeti svoje dosadašnje teške političke i taktične pogreške (dogovor sa strankom prava. Opaska slagareva), što su pomutile dobri odnos prama Ugarskoj, te kad bi se htjele (oš grivo! Op.sl.) i lojalno i iskre- no učestvovati pri procesu rasple- ta (biva: ljubim ruku koja me bije i aferim joj! Op. sl.). Taj satrap svu kri- vicu baca na koaliciju, a nema odva- žnosti da niti u najblažijoj formi osudi goropadnost i nasilje madžarsko, koje je neprestanim goropadnim nepravica- ma ucvijelilo tužnu našu domovinu, kako su priznali i isti eksponenti ma- džarske sile, koji su se izmijenili kao banovi u ovo zadnjih godina. Barem su oni imali zeru ponosa, a eto ovaj ga nema, pak bio i kao mohovo zr- no, on odvratno spočitava strankama nerad, jer osim izborne reforme nijesu razvile nikakovo uspješno zakonodavno djelovanje, dočim zna i prosta piljarica, da ako sabor nije poslovao, krivi su ne zastupnici, nego razni eksponenti, koji su na vrat na nos sazivali i otpuštali sabor, koji su ga u malo godina skoro svake go- dine raspuštali i nove izbore prova- gjali, i to načinom i srestvima koji su nam još živi u pameti, Jednu je pak i jedinu istinitu ka- zao, a to da se ne nada na žalost zbližiti se sa opozicijom. A pra- vom pitamo: koji bi Hrvat htio biti što i Juda i ugovarati sa odurnim na- metnikom od madžarske obijesti ? Vara se ipak u proricanju, da će on ostati nepomičan, dok u Hrvatskoj ne sakupi toliko izvrsnih saradnika, u Zagrebu, bio mu presjednikom, a poslije pokrenuo zabavno-poučni list »Nadu«, u ko- jemu bijaše litografisan početak njegovoga članka »O dihanju«, izragjenog po Dr. Skla- reku, te ga čitao u spomenutom djačkom društvu. Kao početnik u prvom tečaju ima- juć onda 18 godina štampao je 24. kolo- voza 1872. u »Školskom Prijatelju« prvi svoj članak: »Biserka i biser«, i na taj dan se ove godine navršilo 40 godina njego- voga književnoga rada. Godine 1881. uveo ga u kolo suradnika »Vienca« neumrli August Šenoa, a već tri godine kašnje štampa mu Jugoslavenska Akademija njegovu raspravu »Flora okolice bakarske«, u kojoj je priopćio 114 novih zastupnika hrvatske flore, O toj flori po- hvalno su pisali nekoji znameniti botani- čari monarhije, a zaprema 142 stranice po- sebnoga otiska. Kao učitelj u Bakru ubrao je, prepravio i rasposlao megju svoje do- pisnike botaničare više od 10.000 komada osušena bilja, i dao im priliku, da putem njega upoznadu zanimljivu bakarsku floru, a gdjekojega privukao u Bakar baš i iz dalekih krajeva. Ne možemo izbrojiti sve njegove »novi- tete«, ali ističemo, da je nekim našašćima zadivio botaničare i preko granica naše dr- žave. Spominjemo samo poprat »Asplenum da provede što hoće i zahtijevaju Ma- džari. Dolaze delegacije, otvara se parla- menat, i mi smo uvjereni da će naši zastupnici, bez razlike mnenja i stra- naka, svi složno i iz naše pokrajine i iz Istre, iz Slovenije i iz Herceg-Bo- sne tako glasno kliknuti e će i koji je gluh čuti da doskoči na vrijeme, prije nego li narod ne zapane u skrajni očaj. To od njih zahtjeva očajno sta- nje mile i tužne domovine, i nema dvojbe e neće oni svojski se odazvati, pak da vidimo za koliko će još zlo- glasni Cuvaj ostati kao komesar ! U ostalom veoma dvojimo da li je tako, kako kaže Cuvaj, jer da ne bude stara naša riječ: »ko se hvali rgjavo se hrani«! Politički prijegled. Berchtold u Beču. Ministar izvanjskih poslova grof Berch- told na povratku u Beču posjetio je mini- stra unutarnjih poslova baruna Heinolda. Za lijem je bio primljen od kralja u audi- jenciju, gdje je vladara izvijestio o uspjehu svoje akcije i o tekućim poslovima svog resorta. Već su otpremljene iz Beča austro-ugar- skim poklisarima kod televlasti upute, što sadržavaju sve pojedinosti za konversaciju vlasti o prijedlogu grofa Berchtolda. Išče- kuje se, da će konversacija doskora zapo- četi. U početku će o njenom toku dolaziti u javnost po svoj prilici samo rijetka sa- općenja. S druge pak strane stiže vijest, da strogo povjerljivi značaj ove konversacije sasvim isključuje javnost. Petrogradski listovi donose, da će grof Berchtold posjetiti na jesen ruskog cara u Petrogradu. Bugarska i Berchtoldov prijedlog. Po raznim se izjavama bugarskih mini- stara razabire, da sve dosadašnje nastojanje bugarske vlade i njene diplomacije ide za tijem, kako bi se sklonuli kabineti trojnoga sporazuma, da istupe kao zagovornici, da Bugarska uzmogne učestvovati u konver- saciji o prijedlogu grofa Berchtolda u po- gledu decentralizacije. Pogovara se u Sofi- ji, da je Rusija već dala odnosne izjave, s kojim zagovara sasvim mirno riješenje. Ratobornost Srbije. U nedjelju je obdržana u Beogradu ve- lika pučka skupština, što ju je sazvala »Na- Petrarchae«, koju je našao g. 1878. na vrhu Turčini kod Bakra, do onda jedino stanište u monarhiji. Divotan bijaše nalaz Tulipa praecox varietas pexagonata, pa onda Cro- cus Weldenii, Fraximus rostrata, Viola adri- atica, Diantus obcordatus, Acer saniculae- folium, Vicia cordata, Potentilla australis, Seseli Tommasini, Lonicera mollis, Filago spatulata, Sonchus glaucescens, Mentha se- riata, Thymus dalmaticus i t, d. sve iz Bakra. Odlični botaničari Hinko Braun u Beču i Ljudevit Vukotinović u Zagrebu uvaža- vahu već odavna njegov botanički rad, pa mu prvi ne samo mlado ljeto g. 1882. po- svećuje iz Bakra »Rosa Hirciana« a, drugi jednu vrst hrasta iz Novoga kao »Quercus Hircii« i zvončiku iz Delnica »Campanula Hirciana«, Godine 1886, štampa jubilarac u Berlinu radnju: »Ueber Coronilla eme- roides«, i tamošnje ga društvo »Deutsche botanische Gesellschaft« radi toga imenuje svojim pravim članom, dok bijaše već prije imenovan za zoološke radove članom c. k. zoološko-botaničkog društva u Beču, a za svoje pedagogijske radnje pravim članom hrvatskoga pedagogijskog književnog zbora godine 1878. Kao glavni suradnik djela kraljevića Ru- dolfa: »Austro-Ugarska monarhija u rije- rodna odbrana«. Učestvovalo je preko tri hiljade gragjana i mnogobrojni časnici. Iz- rečeno je više ratobornih govora. Nakon toga usvojena je resolucija, u kojoj se ob- zirom na anarhiju, što vlada u Turskoj i s obzirom na pokolj Srba poziva srpska vlada, da poduzme energične mjere, kako bi se doskočilo takvome zulumu, te za žrtve u Sjenici i Bjelopolju ishodi od Turske do- lična zadovoljština. Skupštinari se razigjoše uz gromorne poklike: »Rat Turskoj!« Bugarska i Turska. Sofijski list »Blgaria« piše, da Bugarska i Turska u prvom redu treba da osjeguraju mirni opstanak Bugarima, koji živu u Tur- skoj. Stoga mora bugarska vlada da za- traži potpunih garancija, jer Bugari neće više dopuštiti, da se progone njihovi suna- rodnjaci u Turskoj. U blizini Dirdova došlo je do sukoba izmegju Bugara i Turaka. Na obim je stra- nama teško ranjenih. Megju Bugarima za- vladala je silna uzrujanost protiv Turske. Srbija i Bugarska. Nakon više sastanaka sa bugarskim mi- nistrom-presjednikom Gešovom, bio je srp- ski poslanik Spalajković otputovao u Beo- grad, odakle se je opet vratio u Sofiju. Radilo se je o konačnom prihvatu prego- vora glede srpsko-bugarskoga trgovačkog ugovora, a ujedno je bio ovlašten" na i- zjavu, da će Srbija podupirati Bugarsku protiv Turske. Tursko-srpska granica. Turske su oblasti granicu prama Srbiji gotovo sasvim zatvorile. Nikome ne dozvo- ljavaju prijelaz. To je i još gore zaoštrilo raspoloženje srpskog pučanstva protiv Turske. Ratobornost u Bugarskoj. Sve to veće preotimlje mah ratoborno \raspoloženje u Bugarskoj protiv Turske. \Kako brzojavke iz Sofije saopćuju, bu- garsko — pučanstvo jednodušno zahtijeva rat Turskoj, u svrhu da se oslobodi Maće- donija. Vogja opozicije u Sofiji, Genadijev, izjavljuje, da se sada mora bditi svaki čas za naoružani sukob. Pogovara se, da bi se sredinom ovog mjeseca imalo sastati sobra- nje na izvanredno vijećanje. Prevrat u Arbaniji. Uslijed arbanaških nemira već je više sedmica da je poremećena brzojavna služba izmegju Turske i inozemstva. To se teško osjeća, osobito u trgovačkom prometu. Br- zojavke iz inozemstva u Solun putuju dva do tri dana. — Arnauti iz okolice Djakove, čima i slikama« — Hrvatska i Slavonija — primio je od Njeg. Veličanstva u previšnjem ručnom pismu od 10, veljače 1892. pre- višnju zafalu i potpuno priznanje, dok je ljetos imenovan kao botaničar suradnikom za Jugoslavensku Enciklopediju za hrvatsku floru, članom povjerenstva za znanstveno izučavanje Srijema, a kr. zemaljska vlada podijelila mu naslov profesora, te je kao takav i nadalje dodijeljen botaničko-fiziološ- kom zavođu i vrtu sveučilišta. Naoružan znanjem i pomagalima ovoga zavoda, po- čeo je godine 1903. pisati veliko djelo: »Re- vizija hrvatske flore« (Revisio florae croa- ticae), koje po malo štampa u Radu Jugo- slavenske Akademije, Godine 1908. odštam- pana je I. knjiga sa 611 stranica, a od go- dine 1909. do sada 1—4 snopić knjige II, do stranice 612-913. U ovom djelu je obra- dio kritički više od 2000 vrsta hrvatske flore, i za dvije-tri godine privesti će ga kraju. Jugoslavenska Akađemija tiskala je g. 1896. takogjer i njegovu raspravu »Vegeta- cija gorskog kotara« (posebni otisak, 82 stranice), a godine 1889, geografsku radnju : »Jugo-zapadna visočina hrvatska u oro — i hidrografskompogledu« (posebni otisak, 84 stranice). Sada sprema za »Rad« opis proljetne flore otoka Raba, floru otoka Cresa, Suska i Unija. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. koji se još u velikom broju nalaze u Dja- kovi, ustanovili su rok od 24 sata, da im se udovolji zahtjevu: da im se nadoknade štete, što ih za proganjanja počiniše turski vojnici, Prijete, da će zaposjestiti ceste, ako im se u odregjenom roku ne udovolji. U- škipski je valija zamolio vladu, da bi udo- voljila arnautskim zahtjevima. — Jedna je pukovnija iz Mitrovice otputovala u lpek, gdje je veoma potrebno hitno pojačanje če- ta. U pogledu arbanaških zahtjeva u vila- jetu skadarskom ističu potrebu ustanovljenja nove zadrugarske razdiobe, i da im se pri- mijeni stari rudarski zakon, poznat pod i- menom »Lex Dukagin«. Vlada je spremna, da im udovolji. — Arnautska četa pod vo- stvom svog prvaka Tewfika Salika provalila je u kaznionu u Vratištu kod Valone te o- slobodila sve kažnjenike, na broju ih se- damdeset. U gradu vlada potpuna anarhija. Oblasti su sasvim nemoćne da uspostave red. Svi su dućani zatvoreni. Oštre mjere proti štampi. Zapovjednik I. zbora u Carigradu činio je saopćiti novinama nalog, da moraju pre- kinuti svaku polemiku u pogledu reforma u Arbaniji, jer da polemika uzbugjuje du- hove, sije razdor megju pučanstvom i pot- kopava vladin auktoritet. Listovi, što se ne budu držali ove odredbe, biće obustavljeni. — Carigradska policija traži bivšeg zastu- pnika novinara Junusa Nadija, radi jedne brošure, što ju je ovo dana objelodanio na francuskom jeziku. — Carigradskim listo- vima »Tanin« i liberalnom organu »Alen- dar« vlada je zabranila izlaziti, zbog že- stokog pisanja u pitanju Arbanije. Pregovori u Berani. Sa Cetinja javljaju, da se revno nastav- ljaju pismeni pregovori, što se već četiri dana obdržavaju izmegju Džavid-paše i ustaških Srba u Berani. Crnogorski mini- star unutarnjih posala boravi na granici, da skloni ustaše na mirno riješenje afere. Ustaški vogje stavljaju ove zahtjeve: oštetu za spaljena sela i uništena dobra; jednaka prava sa muhamedancima; dozvolu za no- šenje oružja; izručbu oružja samo u slu- čaju sveopćega naoružanja. Italijansko-Turski rat. I sturske i s italijanske se strane potvr- gjuje, da se na švicarskom zemljištu obdr- žavaju pregovori o podlozi za utanačenje budućeg mira. — Mladoturci su odlučili, kako sa nadležnoga mjesta iz Carigrada javljaju, da meće zadavati nikakvih poteš- koća kod sklapanja mira; oni žele jedino časnu nagodu sa Italijom. U turskim višim krugovima prevladava shvaćanje, da bi na- Smijemo reći, da je književni rad Dra- gutina Hirca uprav veliki, jer je od godine 1872. do 1912. napisao i štampao osim djela i knjiga 1027 radnja, od kojih otpada na pedagogiju 74, zemljopis 247, botaniku 171, zoologiju 116, planinarstvo 191, živo- topise i nekrologe 54, geologiju i minera- logiju 25, gospodarstvo i razne članke 43, književne obznane i ocjene 63, omladinske radnje 44, folkloru 9. Ovo su mu knjige i djela: 1. Putopisi (prvijenac; Bakar 1878.). 2. Spomenica na svečanu proslavu 100-godišnjice grada Ba- kra i srebrenoga pira Nj. Veličanstva (Ba- kar 1879.). 3. Slike iz hrvatske cvjetane (Za- greb 1880.). 4. Vodić kroz grad Zagreb, zagrebačku okolinu i jubilarnu izložbu (Za- greb 1891.). 5. Lijepa naša domovina, u dva sveska sa slikama (Zagreb 1891.-1893.), 6. Hrvatsko primorje, sa 300 stranica i 75 slika (Zagreb 1891.). 7. Gorski kotar, sa slikama (Zagreb 1898.), 8. Prirodni zemljo- pis Hrvatske. I, dio; Lice naše domovine, 721 stranica i 297 slika (Zagreb 1906), U ovom djelu ima od jubilarca 50 raznih o- pisa, u kojima nas vodi svim krajevima drage naše domovine od Zemuna do Ri- jeke, od Rijeke do Boke kotorske, Opisi su mu vijerni, plastični i puni patriotskog žara kao i sva njegova djela i svi opisi u omls-