PRAVA

HIER mm nn TOM RN

CRVENA HRVATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

ASA MA PASA

Komesar ostaje.

Za nas to nije ništa novo, jer smo
posve osvjedočeni da će tako trajati
dok se do godine ne urede odnošaji
izmegju Ugarske i Hrvatske. Rekli smo
urede, ali tim ne mislimo kazati, da
će se u tome imati osobiti obzir na
pravicu i razlog, nego da će se sklo-
piti kako Madžari budu htjeli, i tako
Hrvatska pritisnuta o zid morati će još
koju godinu nositi lisičine i negve,
kojom su ju sputali i na prisilni mir
naveli. Naravno lukavi će Madžari udi-
jeliti neke pogodnosti,[što pompozno na-
braja zloglasni Cuvaj, nadasve u pita-
nju željezničke pragmatike i uregjenja
mnogih nesuglasica, što postoje izme-
gju obiju vlada, tako da ostanu posve
zadovoljne obe strane; ali takove će
pogodnosti biti šećerna kora, ispod ko-
je će ostati pica sićana, kako je bilo
uvijek od zloglasne godine 1868, kad
se je sklopila prva nagoda izmegju U-
garske i Hrvatske. I Cuvaj je dokazao
da svojom bezobzirnosti i nasiljem i
jest dorastao da to postigne, kad nebi
bilo onog muklog otpora, što se svaki
dan to više širi, i kojeg valaj nikako-
va sila neće ugušiti dok u Hrvata bu-
de i same jedne iskre pravog rodo-
ljublja. Ta Madžari i vrhovni faktori
da samo mrvu ljubavi hoće ukazati ne-
sretnom i požrtvovnom hrvatskom na-
rodu, koji je kroz vjekove sjajno iska-
zao gorljivu odanost Monarhiji, uklo-
nili bi nepoćudnog Cuvaja, koji je od
svakoga prezren, svakome kao name-
tnik oduran. I ako bi to bilo mala ili
bolje nikakova pogodnost narodnoj
volji, eto vidimo da se ni ta malenkost
neće da podijeli. Naprotiv još se do-
pušta da se taj nevoljnik posve cinički
pohvali da ga »pučanstvo Hrvat-
ske i Slavonije najizdašnije po-
dupire«; da je isto povoljno pri-
milo njegovo djelovanje na po-
dručju javne zemaljske uprave,
kao i unapregjivanja narodnoga
blagostanja, opsežnim cestogra-
dnjama i vodogradnjama, raz-
granjenim meljoracijama, prije-
ko nuždnim vodoradima it. d.

PODLISTAK.

Četrdeset godina književnoga rada
Dragutina Hirca.

Još nije poznavao pismena, a već je koju
knjižicu rado uzimao u ruke, po njoj listao,
gledao slike, i listajući »mumljao« kao da
čita. Djetetom rado se igrao »škole« i bio
u njoj prvi djak. Na to je djelovao možila
i plemićki konvikt u Zagrebu, gdje se od
gragjanskih roditelja rodio na 17. travnja
1853.; a djelovala je na to svakako i Župa-
nova knjižara pred njegovim stanom, kada
bi često i dugo stajao pred njom uživajuć
i gledajuć knjige i slike.

Susjedi nagagjali, da će od njega ipak
nešto biti, a kada ga roditelji dali u po-
četne škole bio odličnim djakom i nosio
kući nagradne, u zlato uvezane knjižice.
Vrsna njegova kuma dragala ga i gladila
mu bujnu kosu, govoreći: »Ti si Karlek
za to tako dobro i valjano dijete, jer sam
te dala dobro osoliti, a sol je znak pameti«.

Kao djak složio je Hirc s pokojnim Zlat-
kom Halperom »Djačko književno društvo«,
u kojemu su se svakoga tjedna sastajali i
držali mala predavanja. Takovo je društvo
sakupio i u prvom tečaju učiteljske škole

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

uStBUA MA at SSSAAA Meste

* nuti čttiVANNGJS DEVALD A ASKS: PRE ma
AAS ASS GSS lr LN LA EL tr SASE o LA SELL SL ŠALJE SSL LOSS DA LENS AL JENS DANA LENJINA
Br. 393.

,

 

ZISA A
taJ

mt taJ PRI

RER m JSA A pt SENJ eo

U DUBROVNIKU, 7. SEPTEMBRA 1912.

Tužna naša domovino! Taj te usilnik
isporegjiva sa Misirom za radnih go-
dina, ili Bosnom za Kulin-bana; a ti
u očaju seliš sa rodne grude, jer ti je
dozlogrdio nehaj vlada i neprestana
bezakonja i nasilja! Nevoljna zemljo !
Taj bezobraznik, koji se kandžijom na
te obara štogod više može, i svega mu
se dopušta, dok desnom te šiba, li-
jevom pruža sladokusnu zaharicu koa-
liciji, Ljubica bi se povratila, ustav bi
oživio, kad bi neke od hrvatskih
stranaka, veli on, htjele uvigjeti
svoje dosadašnje teške političke
i taktične pogreške (dogovor sa
strankom prava. Opaska slagareva), što
su pomutile dobri odnos prama
Ugarskoj, te kad bi se htjele
(oš grivo! Op.sl.) i lojalno i iskre-
no učestvovati pri procesu rasple-
ta (biva: ljubim ruku koja me bije i
aferim joj! Op. sl.). Taj satrap svu kri-
vicu baca na koaliciju, a nema odva-
žnosti da niti u najblažijoj formi osudi
goropadnost i nasilje madžarsko, koje
je neprestanim goropadnim nepravica-
ma ucvijelilo tužnu našu domovinu,
kako su priznali i isti eksponenti ma-
džarske sile, koji su se izmijenili kao
banovi u ovo zadnjih godina. Barem
su oni imali zeru ponosa, a eto ovaj
ga nema, pak bio i kao mohovo zr-
no, on odvratno spočitava strankama
nerad, jer osim izborne reforme
nijesu razvile nikakovo uspješno
zakonodavno djelovanje, dočim
zna i prosta piljarica, da ako sabor
nije poslovao, krivi su ne zastupnici,
nego razni eksponenti, koji su na vrat
na nos sazivali i otpuštali sabor, koji
su ga u malo godina skoro svake go-
dine raspuštali i nove izbore prova-
gjali, i to načinom i srestvima koji su
nam još živi u pameti,

Jednu je pak i jedinu istinitu ka-
zao, a to da se ne nada na žalost
zbližiti se sa opozicijom. A pra-
vom pitamo: koji bi Hrvat htio biti
što i Juda i ugovarati sa odurnim na-
metnikom od madžarske obijesti ?

Vara se ipak u proricanju, da će on
ostati nepomičan, dok u Hrvatskoj ne
sakupi toliko izvrsnih saradnika,

u Zagrebu, bio mu presjednikom, a poslije
pokrenuo zabavno-poučni list »Nadu«, u ko-
jemu bijaše litografisan početak njegovoga
članka »O dihanju«, izragjenog po Dr. Skla-
reku, te ga čitao u spomenutom djačkom
društvu. Kao početnik u prvom tečaju ima-
juć onda 18 godina štampao je 24. kolo-
voza 1872. u »Školskom Prijatelju« prvi
svoj članak: »Biserka i biser«, i na taj dan
se ove godine navršilo 40 godina njego-
voga književnoga rada.

Godine 1881. uveo ga u kolo suradnika
»Vienca« neumrli August Šenoa, a već tri
godine kašnje štampa mu Jugoslavenska
Akademija njegovu raspravu »Flora okolice
bakarske«, u kojoj je priopćio 114 novih
zastupnika hrvatske flore, O toj flori po-
hvalno su pisali nekoji znameniti botani-
čari monarhije, a zaprema 142 stranice po-
sebnoga otiska. Kao učitelj u Bakru ubrao
je, prepravio i rasposlao megju svoje do-
pisnike botaničare više od 10.000 komada
osušena bilja, i dao im priliku, da putem
njega upoznadu zanimljivu bakarsku floru,
a gdjekojega privukao u Bakar baš i iz
dalekih krajeva.

Ne možemo izbrojiti sve njegove »novi-
tete«, ali ističemo, da je nekim našašćima
zadivio botaničare i preko granica naše dr-
žave. Spominjemo samo poprat »Asplenum

 

da provede što hoće i zahtijevaju Ma-
džari.

Dolaze delegacije, otvara se parla-
menat, i mi smo uvjereni da će naši
zastupnici, bez razlike mnenja i stra-
naka, svi složno i iz naše pokrajine i
iz Istre, iz Slovenije i iz Herceg-Bo-
sne tako glasno kliknuti e će i koji
je gluh čuti da doskoči na vrijeme,
prije nego li narod ne zapane u skrajni
očaj. To od njih zahtjeva očajno sta-
nje mile i tužne domovine, i nema
dvojbe e neće oni svojski se odazvati,
pak da vidimo za koliko će još zlo-
glasni Cuvaj ostati kao komesar !

U ostalom veoma dvojimo da li je
tako, kako kaže Cuvaj, jer da ne bude
stara naša riječ: »ko se hvali rgjavo
se hrani«!

Politički prijegled.

Berchtold u Beču.

Ministar izvanjskih poslova grof Berch-
told na povratku u Beču posjetio je mini-
stra unutarnjih poslova baruna Heinolda.
Za lijem je bio primljen od kralja u audi-
jenciju, gdje je vladara izvijestio o uspjehu
svoje akcije i o tekućim poslovima svog
resorta.

Već su otpremljene iz Beča austro-ugar-
skim poklisarima kod televlasti upute, što
sadržavaju sve pojedinosti za konversaciju
vlasti o prijedlogu grofa Berchtolda. Išče-
kuje se, da će konversacija doskora zapo-
četi. U početku će o njenom toku dolaziti
u javnost po svoj prilici samo rijetka sa-
općenja. S druge pak strane stiže vijest, da
strogo povjerljivi značaj ove konversacije
sasvim isključuje javnost.

Petrogradski listovi donose, da će grof
Berchtold posjetiti na jesen ruskog cara u
Petrogradu.

Bugarska i Berchtoldov prijedlog.

Po raznim se izjavama bugarskih mini-
stara razabire, da sve dosadašnje nastojanje
bugarske vlade i njene diplomacije ide za
tijem, kako bi se sklonuli kabineti trojnoga
sporazuma, da istupe kao zagovornici, da
Bugarska uzmogne učestvovati u konver-
saciji o prijedlogu grofa Berchtolda u po-
gledu decentralizacije. Pogovara se u Sofi-
ji, da je Rusija već dala odnosne izjave,
s kojim zagovara sasvim mirno riješenje.

Ratobornost Srbije.
U nedjelju je obdržana u Beogradu ve-
lika pučka skupština, što ju je sazvala »Na-

Petrarchae«, koju je našao g. 1878. na vrhu
Turčini kod Bakra, do onda jedino stanište
u monarhiji. Divotan bijaše nalaz Tulipa
praecox varietas pexagonata, pa onda Cro-
cus Weldenii, Fraximus rostrata, Viola adri-
atica, Diantus obcordatus, Acer saniculae-
folium, Vicia cordata, Potentilla australis,
Seseli Tommasini, Lonicera mollis, Filago
spatulata, Sonchus glaucescens, Mentha se-
riata, Thymus dalmaticus i t, d. sve iz
Bakra.

Odlični botaničari Hinko Braun u Beču
i Ljudevit Vukotinović u Zagrebu uvaža-
vahu već odavna njegov botanički rad, pa
mu prvi ne samo mlado ljeto g. 1882. po-
svećuje iz Bakra »Rosa Hirciana« a, drugi
jednu vrst hrasta iz Novoga kao »Quercus
Hircii« i zvončiku iz Delnica »Campanula
Hirciana«, Godine 1886, štampa jubilarac
u Berlinu radnju: »Ueber Coronilla eme-
roides«, i tamošnje ga društvo »Deutsche
botanische Gesellschaft« radi toga imenuje
svojim pravim članom, dok bijaše već prije
imenovan za zoološke radove članom c. k.
zoološko-botaničkog društva u Beču, a za
svoje pedagogijske radnje pravim članom
hrvatskoga pedagogijskog književnog zbora
godine 1878.

Kao glavni suradnik djela kraljevića Ru-
dolfa: »Austro-Ugarska monarhija u rije-

rodna odbrana«. Učestvovalo je preko tri
hiljade gragjana i mnogobrojni časnici. Iz-
rečeno je više ratobornih govora. Nakon
toga usvojena je resolucija, u kojoj se ob-
zirom na anarhiju, što vlada u Turskoj i
s obzirom na pokolj Srba poziva srpska
vlada, da poduzme energične mjere, kako
bi se doskočilo takvome zulumu, te za žrtve
u Sjenici i Bjelopolju ishodi od Turske do-
lična zadovoljština. Skupštinari se razigjoše
uz gromorne poklike: »Rat Turskoj!«

Bugarska i Turska.

Sofijski list »Blgaria« piše, da Bugarska
i Turska u prvom redu treba da osjeguraju
mirni opstanak Bugarima, koji živu u Tur-
skoj. Stoga mora bugarska vlada da za-
traži potpunih garancija, jer Bugari neće
više dopuštiti, da se progone njihovi suna-
rodnjaci u Turskoj.

U blizini Dirdova došlo je do sukoba
izmegju Bugara i Turaka. Na obim je stra-
nama teško ranjenih. Megju Bugarima za-
vladala je silna uzrujanost protiv Turske.

Srbija i Bugarska.

Nakon više sastanaka sa bugarskim mi-
nistrom-presjednikom Gešovom, bio je srp-
ski poslanik Spalajković otputovao u Beo-
grad, odakle se je opet vratio u Sofiju.
Radilo se je o konačnom prihvatu prego-
vora glede srpsko-bugarskoga trgovačkog
ugovora, a ujedno je bio ovlašten" na i-
zjavu, da će Srbija podupirati Bugarsku
protiv Turske.

Tursko-srpska granica.

Turske su oblasti granicu prama Srbiji
gotovo sasvim zatvorile. Nikome ne dozvo-
ljavaju prijelaz. To je i još gore zaoštrilo
raspoloženje srpskog pučanstva protiv Turske.

 

Ratobornost u Bugarskoj.

Sve to veće preotimlje mah ratoborno
\raspoloženje u Bugarskoj protiv Turske.
\Kako brzojavke iz Sofije saopćuju, bu-
garsko — pučanstvo jednodušno zahtijeva
rat Turskoj, u svrhu da se oslobodi Maće-
donija. Vogja opozicije u Sofiji, Genadijev,
izjavljuje, da se sada mora bditi svaki čas
za naoružani sukob. Pogovara se, da bi se
sredinom ovog mjeseca imalo sastati sobra-
nje na izvanredno vijećanje.

Prevrat u Arbaniji.

Uslijed arbanaških nemira već je više
sedmica da je poremećena brzojavna služba
izmegju Turske i inozemstva. To se teško
osjeća, osobito u trgovačkom prometu. Br-
zojavke iz inozemstva u Solun putuju dva
do tri dana. — Arnauti iz okolice Djakove,

čima i slikama« — Hrvatska i Slavonija —
primio je od Njeg. Veličanstva u previšnjem
ručnom pismu od 10, veljače 1892. pre-
višnju zafalu i potpuno priznanje, dok je
ljetos imenovan kao botaničar suradnikom
za Jugoslavensku Enciklopediju za hrvatsku
floru, članom povjerenstva za znanstveno
izučavanje Srijema, a kr. zemaljska vlada
podijelila mu naslov profesora, te je kao
takav i nadalje dodijeljen botaničko-fiziološ-
kom zavođu i vrtu sveučilišta. Naoružan
znanjem i pomagalima ovoga zavoda, po-
čeo je godine 1903. pisati veliko djelo: »Re-
vizija hrvatske flore« (Revisio florae croa-
ticae), koje po malo štampa u Radu Jugo-
slavenske Akademije, Godine 1908. odštam-
pana je I. knjiga sa 611 stranica, a od go-
dine 1909. do sada 1—4 snopić knjige II,
do stranice 612-913. U ovom djelu je obra-
dio kritički više od 2000 vrsta hrvatske flore,
i za dvije-tri godine privesti će ga kraju.

Jugoslavenska Akađemija tiskala je g.
1896. takogjer i njegovu raspravu »Vegeta-
cija gorskog kotara« (posebni otisak, 82
stranice), a godine 1889, geografsku radnju :
»Jugo-zapadna visočina hrvatska u oro —
i hidrografskompogledu« (posebni otisak,
84 stranice). Sada sprema za »Rad« opis
proljetne flore otoka Raba, floru otoka Cresa,
Suska i Unija.

 

 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

koji se još u velikom broju nalaze u Dja-
kovi, ustanovili su rok od 24 sata, da im
se udovolji zahtjevu: da im se nadoknade
štete, što ih za proganjanja počiniše turski
vojnici, Prijete, da će zaposjestiti ceste, ako
im se u odregjenom roku ne udovolji. U-
škipski je valija zamolio vladu, da bi udo-
voljila arnautskim zahtjevima. — Jedna je
pukovnija iz Mitrovice otputovala u lpek,
gdje je veoma potrebno hitno pojačanje če-
ta. U pogledu arbanaških zahtjeva u vila-
jetu skadarskom ističu potrebu ustanovljenja
nove zadrugarske razdiobe, i da im se pri-
mijeni stari rudarski zakon, poznat pod i-
menom »Lex Dukagin«. Vlada je spremna,
da im udovolji. — Arnautska četa pod vo-
stvom svog prvaka Tewfika Salika provalila
je u kaznionu u Vratištu kod Valone te o-
slobodila sve kažnjenike, na broju ih se-
damdeset. U gradu vlada potpuna anarhija.
Oblasti su sasvim nemoćne da uspostave
red. Svi su dućani zatvoreni.

Oštre mjere proti štampi.

Zapovjednik I. zbora u Carigradu činio
je saopćiti novinama nalog, da moraju pre-
kinuti svaku polemiku u pogledu reforma
u Arbaniji, jer da polemika uzbugjuje du-
hove, sije razdor megju pučanstvom i pot-
kopava vladin auktoritet. Listovi, što se ne
budu držali ove odredbe, biće obustavljeni.
— Carigradska policija traži bivšeg zastu-
pnika novinara Junusa Nadija, radi jedne
brošure, što ju je ovo dana objelodanio na
francuskom jeziku. —  Carigradskim listo-
vima »Tanin« i liberalnom organu »Alen-
dar« vlada je zabranila izlaziti, zbog že-
stokog pisanja u pitanju Arbanije.

Pregovori u Berani.

Sa Cetinja javljaju, da se revno nastav-
ljaju pismeni pregovori, što se već četiri
dana obdržavaju izmegju Džavid-paše i
ustaških Srba u Berani. Crnogorski mini-
star unutarnjih posala boravi na granici,
da skloni ustaše na mirno riješenje afere.
Ustaški vogje stavljaju ove zahtjeve: oštetu
za spaljena sela i uništena dobra; jednaka
prava sa muhamedancima; dozvolu za no-
šenje oružja; izručbu oružja samo u slu-
čaju sveopćega naoružanja.

Italijansko-Turski rat.

I sturske i s italijanske se strane potvr-
gjuje, da se na švicarskom zemljištu obdr-
žavaju pregovori o podlozi za utanačenje
budućeg mira. — Mladoturci su odlučili,
kako sa nadležnoga mjesta iz Carigrada
javljaju, da meće zadavati nikakvih poteš-
koća kod sklapanja mira; oni žele jedino
časnu nagodu sa Italijom. U turskim višim
krugovima prevladava shvaćanje, da bi na-

Smijemo reći, da je književni rad Dra-
gutina Hirca uprav veliki, jer je od godine
1872. do 1912. napisao i štampao osim
djela i knjiga 1027 radnja, od kojih otpada
na pedagogiju 74, zemljopis 247, botaniku
171, zoologiju 116, planinarstvo 191, živo-
topise i nekrologe 54, geologiju i minera-
logiju 25, gospodarstvo i razne članke 43,
književne obznane i ocjene 63, omladinske
radnje 44, folkloru 9.

Ovo su mu knjige i djela: 1. Putopisi
(prvijenac; Bakar 1878.). 2. Spomenica na
svečanu proslavu 100-godišnjice grada Ba-
kra i srebrenoga pira Nj. Veličanstva (Ba-
kar 1879.). 3. Slike iz hrvatske cvjetane (Za-
greb 1880.). 4. Vodić kroz grad Zagreb,
zagrebačku okolinu i jubilarnu izložbu (Za-
greb 1891.). 5. Lijepa naša domovina, u
dva sveska sa slikama (Zagreb 1891.-1893.),
6. Hrvatsko primorje, sa 300 stranica i 75
slika (Zagreb 1891.). 7. Gorski kotar, sa
slikama (Zagreb 1898.), 8. Prirodni zemljo-
pis Hrvatske. I, dio; Lice naše domovine,
721 stranica i 297 slika (Zagreb 1906), U
ovom djelu ima od jubilarca 50 raznih o-
pisa, u kojima nas vodi svim krajevima
drage naše domovine od Zemuna do Ri-
jeke, od Rijeke do Boke kotorske, Opisi su
mu vijerni, plastični i puni patriotskog žara
kao i sva njegova djela i svi opisi u omls-