CRV
PRAVA
A HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE,
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO
ASA ALLES OALNNNSL LAN NASA SNA O
Zajedničko vijećanje |
hrvatskih i slovenskih izaslanika.
Na poziv obostranih strankarskih
vodstva sakupili su se u Opatiji iza-
slanici stranke prava za sve hrvatske
zemlje i izaslanici sveslovenske ljudske.
stranke. Vijećanje je trajalo 18. i 19.
o. mj. |
Prisutni su bili iz Hrvatske: Dr.
Pazman, sveuč. profesor; zasupnici ra-
\
spuštenog hrvatskog sabora Cesar A-
kačić, Stjepan Zagorac i urednik »Hr-
vatske« Šegvić. Iz Kranjske zastupnici '
Dr. Šusteršić, Povše, Dr. Jarc; iz Dal,
macije zastupnici Don Ivo Prodan, Dr.
Drinković; iz Koruške Dr. Brejc; iz,
Istre zastupnici Dr. Laginja i prof.
Spinčić; iz Štajerske zastupnici Dr. Ben-
ković, Dr. Korošec i prof. Hohnjec;
iz Gorice zastupnik Dr. Fon.
Delegati Bosne i Hercegovine u za-|
dnjem času su bili zapriječeni pristu- ,
\zna
piti radi prešnih rasprava o bosanskim |
željeznicama. Njihova je isprika bila u-
zeta na znanje.
Cjelokupno političko stanje hrvat-
skog-slovenskog naroda bilo je teme-
ljito i svestrano raspravljeno, kao što,
i sve posljedice, koje iz toga stanja
izviru, pa je iz toga vijećanja izbilo
suglasno mišljenje i u svim pitanjima
postignut je potpun sporazum.
Konstatovalo se, da obe stranke kao |
u političko-narodnim, tako i u kultur-
nim odnosima načelno idu za istim ci-|
ljem u duhu programa stranke prava.
Za to bje zaključeno stvoriti skupni
organizam ustrojstvom hrvatsko-sloven-
skog izvršujućeg (eksekutivnog) odbora.
Dalje je zaključeno za 20 listopada
o. g. sazvati u Ljubljani plenum sviju
pokrajinskih i državnih zastupnika o-
biju sada sjedinjenih stranaka.
O političkoj taktici najskorije budu-
ćnosti u raznim javnim zastupstvima
iza iserpljivog i svestranog vijećanja
pokazala se je takogjer potpuna jedno-
dušnost.
Stalni eksekutivni hrvatsko-slovenski
odbor, iza nuždnih odredaba, koje će
se poduzeti, sazvati će se u toku doj-
duće sedmice na konstituisanje i pre-
uzeti će vodstvo posala.
Makon euharističnog kOQfes0.
Sva ozbiljna štampa jednoglasno hva-
li mir, red, oduševljenje, vanrednu ne-
običnu slavu kongresa; i ako je plju-
štilo, što u ogromnom mnoštvu ipak
ima prouzročiti neku strku, na kongre-
su redovi ostali su nepomični, proce-
sija je dostojanstveno prevalila dugi
put, svaki je pojedinac gledao da se
uzorni red do kraja sačuva. A kako je
i moglo drugčije biti, kad je to bila
skroz katolička, skroz vjerska slava ?
Nama katolicima i Hrvatima ta sla-
va ima biti osobito mila, jer nam na-
govješta bolje dane, sretnije prilike za
nas.
Naš Spasitelj, ne može a da obilje
svoje milosti ne saspe, kad su mu se
prepokorno klanjali svi narodi sve Mo-
narhije; ne može a da milostivo ne
pogleda na iskušanu i tužnu našu do-
movinu, koja zastupana od po izbor
SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
govog prestolja, vapila je sjedinjenje i
amo, i stara zatomljena svoja prava.
apaj iz srca, iz duše naroda donijeti
e nam dobra i sreće!
Katolike je osim toga ta slava i s
druge strane obveselila i razdragala, i
oni su to glasno iskazali gromkim o-
vacijama sijedome Vladaru. Bogu po-
klon do crne zemlje, kako se i pri-
stoji, a viteškome kralju glasne ovaci-
je, jer je On i prejasni Dom dao svi-
jem plemeniti izgled, kako imamo što-
vati Onoga, od koga nama svaka sreća
i dobro.
To nije bila politička demonstracija,
nego iskreno ljubezno priznanje i za-
hvalnost. A katolici imadu tisuću ra-
zloga da kliču starome viteškome Via-
daru. Na to ih veže pudanička sveta
dužnost, jer katolik zna da mora po-
ištovati svaku vlast; — ta mučenici su
ginuli ali se nijesu rotili ni bunili; —
da je prepokorni poklon Sveto-
itajstvu sveta tradicija po osnovatelju
\Prejasnog Doma svim Vladarima iz
'\Prejasne Kuće; zna da ako se u Mo-
narhiji ne provagjaju do kraja nesretni
zakoni, koji su od Crkve bili osugje-
ni, to je do volje uzvišenog Vladara;
zna da nema bogoljubne ustanove €
da nije od darežljive Njegove ruke o-
sokoljena, potpomagana.
Kako da ne kliče katolik, kad vidi vi-
teškoga Vladara, kakovom izvirednom
poštom i gostoprimstvom časti Papin-
skog Poslanika ?
Kako da ne kliče, kad zna kolike
je vanredne žrtve doprinio, i koliko je
podnio naš Vladar, jer nije htio po-
sjetom u Rim da rastuži katoličko sr-
ce. Ni savez, ni rodbina, ni svi drugi
obziri ne makoše ga: On je ostao tvr-
do pri odluci: u Rim nikako, a prosto
ti gdjegod drugovgje hoćeš.
Kako da ne kliče, kad vidi Njega
gdje skrušeno uz sve vijernike prostra-
nog svoga Carstva, pogiblje koljena,
te se klanja :Onome, pred kojim su i
Vladari ništa drugo nego prosti vijer-
nici, prosti umrlici ?
To je, i ništa drugo, navelo sabra-
na nepregledna mnoštva katolika, da
prave javne, oduševljene, groimke o-
vacije Svome Vladaru, drago im je bi-
lo i neizmjerno milo da gledaju okru-
njenu (glavu, kako im daje uzvišeni,
plemeniti izgled, i za to klicanje.
Stanovite novine nebi imale što da
zamjere, ako bi se ovacije pravile ka-
kovom mutikaši, kad gromkom govo-
rancijom navodi narod na nesreću, u
propast; nebi imale što da prigovore
ako silno mnoštvo kliče u kazalištu
kojoj plesačici kad se vrenka, ili pro-
mukloj kojoj pjevačici, jer je ljepahna,
a ipak su zamjerile i hotjele pripisali
političkoj tendenciji, jer su upravile o-
vacije milome Vladaru?
Kad će do stotinu godina potomci
ovo čitati, zaista će žaliti nas, jer to
je najbolji dokaz, da u ovo doba ne
progovara razbor, nego odurna i u-
prav divlja strast. Neka barem znadu,
da nijesmo svi podivljali, da je bilo,
pak kolikogod ograničen bio broj, o-
nijeh, koji su ipak istinu govorili, za
nju vojevali.
—— dario
glavnih Hrvata, ujedinjena ispred Nje-
kemija malta ML LJ Ut A
|
IZLAZI SVAKE SUBOTE PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE
ŠTVU. — ZA ZAHVALE |I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
DUBROVNIKU, 28. SEPTEMBRA 1912.
Omladina. \sonima koji hoće da se. radi za Državu
\ Ne davamo joj posve krivo, ako videći | Hrvatsku, ali prvi smo da i požalimo zašto
|s jedne strane nevoljno stanje domovine, a|se ovo ne ističe koliko bi trebalo.
s druge strane nešto mlohavo postupanje | Jer ne treba da se borimo za narodno
stranaka i sirančica, koje troše majbolje|jeđinstvo, samo da ga sami u razdoru ne
umne snage da se kose i prekoravaju, po-(rušimo; ali treba i te kako da se borimo
duzela je akciju o sebi, kako bi uskorila |za ostvarenje slobodne Hrvatske Države u
narodni probitak. Ali se je prem zatrčala: | Monarhiji, koja je uslov ne samo narodne
u mjesto provestiti zbliženje stranaka, mješte | budućnosti, pa Hrvata ili Srba u carstvu,
stanovitog programa, ona je sve okudila, | ali i narodnoga jedinstva, pa i narodnoga
sve porazila, svijem i svakome navijestila | opstanka.
rat. Ona strašno puca na »sramno čutanje| S Hrvatskom nešto, pače sve s Hrvatskom,
| Hrvatske«, »beslovesno megjusobno trvenje|a bez nje nikada ništa.
\Bosne«, »okorjelost nesreće Slovenačkes«,
(kao klerikale); prigovara »mračnjaštvi i| Poslije euharističnoga slavlja.
|arinadraci klerikalnome«, »nebratskom |
intriganstvu i neljudskoj puzavosti franko-| Primamo od cijenj. prijatelja našeg lista:
vačkoj«; »tužnoj zbunjenosti i nedostojnoj | Hodočasnici u Beč na euharistično slavlje
muževnosti hrv.-srpske koalicije«; obara se vratiše se kućama svojim, i ne mogu se
»na tužnu vitešku prgamentsku državo-napripovijedati što su sve čuli i vigjeli.
pravnu slabost pravaša« i t. d. Kratko, a \Upravo je zamjerno bilo to slavlje. U da-|
pravo: ona će učiniti sve, oma će urediti našnje doba, u dvadesetom stoljeću, u jed-
sve, ona će usrećiti domovinu !... Da se |nom velegradu, u monarhiji gdje toliko na-
do sitina ismiješ, da ipak nije žalosno kad |roda stanuje, naroda, koji se inače ne vole,
se promisli koliko nas može baciti u naza- nego se prepiru i gonaju i mraze megju-
dak, koliko nam zla prouzročiti može takova |sobno koliko mogu; eto izmegju tijeh na-
besmislena akcija. \roda nagrmulo je na stotine tisuća, pa u
Dužnost je svih rodoljuba da osvijeste | miru, u skladu u ljubavi sprovedoše neko-
zabasalu omladinu, da ju pozove na stvarni liko dana u Beču, te se pokloniše Gospo-
dinu Našemu u Presvetom Oltarnom Otaj-
stvu. U tom poklonu bili su svi, počev-od
Ćesara i Kralja do zadnjega siromaška je-
uspješni rad, da ne dopušti da zavede ne-
upućene i nezrele i tako upropasti sebe i
mnoge druge.
Pravaška je naša stranka i u tome hva-
\levrijedno zauzela tvrdo stanovište, i to ta-
kovo, kakovo razbor i iskustvo nameću,
|kakovog ga hvale i časte i oni koji su do
\jučer bili daleko od nas.
| Časni Urednik »Našeg Jedinstva«, .«, je
bez dvojbe bez temelja bio gledan i osu-
\mnjičen kao odrti šumadinac, napisao je
\ovaj krasni člančić, koji zaslužuje da ga
\svaki Hrvat a nadasve pravaš stavi u okvir
\kao ravnalo svojem poliličkom postupanju.
\U tome člančiću tako je odobren program
i postupak pravaški, da ga mi usvajamo i
harnu našu zahvalu javoo dajemo gosp.
Stražičiću.
| Članak glasi:
Spljet, 14/9.
U zadnje doba sa strane pravaša piše se
dosta o pitanju srpsko-hrvatskome. Ne znamo
zašto, pitanje tako je jasno, da su donekle
i smiješna daljnja raspravljanja. Jedan smo
narod; i radimo složno za narod. To je sve.
Ipak ne kolebamo se da rečemo u ovoj
prilici, da se potpuno slažemo držanjem i
štampe pravaške kada oduševljeno prihvaća
što skoro donije »Hrvatska Kruna«, da se
ne smije zaboraviti, da moramo raditi i
najprije i najviše za Državu Hrvatsku.
Dakako. To se razumije, to objeručke
potpisujemo, pače to i jeste zašto smo c-
vako oduševljeni za složan rad Hrvata i Srba.
U ovoj monarhiji ili da ostvarimo Hrvat-
sku Državu, pa da u njoj cvijeće cvjeta
svemu jugu slavjanskome, ili čitava naša
politika pada u bezdan, u kaos, u dile-
tantizam.
Hrvatska ipak ima državne atribute. Po-
plesani su, ali ih ima — i zato treba, da
budemo složni da ih poplesane dignemo sa
tala visoko u visinu. Hrvatska ima i najviše
kulturnih uslova. Govori za nju i položaj,
a govori i Zagreb jer je jugoslavenski cen-
tar u Mouarhiji. Ako ćemo u Monarhiji biti
nešto to samo s Hrvatskom. Bez nje ništa.
Idemo dalje. Danas u opće ističe se uvi-
jek i samo narodno jedinstvo. Već: u tome
kada se ne čupamo i ne ružimo izmegju
sebe narodno je jedinstvo tu. Ne treba se
boriti da ga ostvarimo. Ostvareno je kada
ga mi sami ne rušimo. Dakako mislimo na
jedinstvo u smislu kulturnome, duhovnome,
a ne u političkom jer neće zaista niko pa-
metan promišljati .da će Srbija i Crna-Gora
porušiti Austriju da se svi ujedinimo, niti
će iko željeti, da Austrija sruši Srbiju i
Crnu-Goru, pa da nas sjedini. Neka njih
slobodnih onamo na Balkanu, a mi se bra-
nimo ovamo u Monarhiji za vlašte slobode
i ujedinjenje.
dnodušni. U svim jezicima naše monarhije,
tako rekuć u svim jezicim evropejskim za-
mnijevali su slavospjevi Euharističkom Spa-
sitelju.
Svijet se je našao u čudu. Nikako nije
mogao toga razumjeti. Da pred Presvetom
Hostijom padaju na koljena tako rekuć mi-
lijuni uslijed bijela dana, na očigled čita-
vom svijetu. Toga bezvjerci nijesu mogli
razumjeti. Kako se je toliko neizbrojno
mnoštvo vijernika moglo okupiti, i po ki-
| šovitom vremenu izdržati čitave sate, samo
Ida se mogu pokloniti Presvetoj Hostiji.
\To je nerazumljivo našim bezvjercima. Nu
\čudimo se tome, kako oni toga ne razu-
| mijevaju. Ta zar ne vide na svoje oči —
| recimo u Dubrovniku — kako u nedje-
|ljama i blagdanima grne svijet u cikve k sve-
\toj Misi. Slušanje svete Mise i onaj svjet-
|ski poklon svetoj Euharistiji jedno je te
\isto. Samo je pred Bogom i svijetom bilo
\zamjernije i divnije i časnije i zaslužnije
malo se potruditi i malo se izmoriti za taj
poklon Presvetome u Beču, nego se pomo-
liti dragome Bogu kod svete Mise kod kuće.
Vidi se, da i u današnje vrijeme nije na
manje došla pobožnost katolička, nego je
bila u prijašnja vremena. Nadamo se, da i
u Dubrovniku polaziti će svetu Misu po-
božan svijet, pa pisale novine dubr, načel-
nika proti tome što mu drago....
Ne varajino se. Ko piše proti euharistič-
nome slavlju u Beču, taj piše ujedno proti
sv, Misi; jer je onaj isti euharistični Spa-
sitelj pod spodobom hostije bio u Beču,
kao što je kod svete Mise po čitavom svi-
jetu. Eto što je klerikalizam u očima naši-
jeh Ferrerovaca: slušanje sv. Mise....
Zgodno je bilo, da se je upravo ovijeh
dana u Beču to slavlje slavilo. Jer ima
tome dvijesta i više godina, što je upravo
za tih dana bila izvojevana sjajna pobjeda
pod Bečom, oslobogjen Beč, iz toga oslo:
bogjena Ugarska, krajevi Hrvatske i Slavo-
nije, Dalmacije i t. d.
Lijepo je istakao nećak našega starca će-
sarskoga savjetnika Jastremskoga, Dr. Bu-
gatto; Kakovu je ulogu kod toga oslobo-
gjenja igrao oudašnji sv. Olac Papa lno-
ćene XI, iz obitelji Odelschachia. Ne samo
da je ogromnim svotami novaca — na mi-
lijune cekina — pripomagao ćesaru Leo-
poldu 1,, nego je izveo savez sa veleumnim
kraljem poljskim Janom Sobjeskim. A da
učvrste taj savez priposlao k saveznoj voj-
ski svoga pouzdanika svetog kapucina Marka
d' Aviana. Taj kapucin bio je tako rekuć
duša te vojne. On je mirio, on je bodrio,
on je upravo rasplamtio i oduševio kršćan-
ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
| Prema ovome ne samo da se slažemo | sku vojsku. 12. septembra u cik zore sveštio
je ma brdu Kahlenberga, dvorio mu je Jan
Sobjeski, pričestio se je i on i vojvoda
Karlo Lotrinški. Taj svetac kapucin obe-
ćao im je pobjedu. I pobijedili su i izvo-
jevali su neočekivano sjajnu pobjedu. Da
nije bilo uvigjavnoga sv. Oca Pape i toga
svetoga kapucina, teško bi bio oslobogjen
Beč i naši hrvatski krajevi. A nijesu samo
tom zgodom rimski Pape branili, štitili i
potpomagali naše krajeve... nego su oni
obično bili na čelu svim vojnama, proti
polumjesecu. U Dubrovniku nas sjećaju
»porta Pile« na glasovitoga Papu Pia II.
Šteta što neima ovdje grofa Odeschalchia,
jer sn bi o tome malo više mogao progo-
voriti. Znat će o tome i um. profesor Vučetić.
Nego danas kao da zahvalnosti neima. Obično
onima, koji su nam dobročinstvo najviše
iskazali, na te se dižemo, te ih blatimo.
Ovo euharistično slavlje utješljiv je pojav u
današnje doba, u kojem nestaje ljubavi bliž-
njega. Pokraj nečuvenih obreta svijet sve
više divlja. Vidimo to na svoje oči. Što je
upravo nepojmljivo, čim više znanja prirod-
noga, tim više mržnje upravo slijepe mržnje
u svijetu. Svi obreti kao da idu za tim, da
unesreće mnoge i mnoge u svijetu. Danas
su već u rukama apaža automobili, a ko
zna neće li sutra i zrakoplovi. Znanost kao
da otugjuje svijet megjusobno. Zato dra-
gome Bogu hvalimo, što je Njegova neiz-
mijerna ljubav omogućila euharistično slavlje
u Beču. Doživili smo ophod socijalnih de-
mokrata u Beču 17. o. m, Kakav je bio !?
U lupanju prozora, u gaženju nasada, u
demoliranju istih škola. A sva demokracija
se drži cvijetom današnjega društva! Ona
naročito nalazi potpore u naprednjaka i
umnika modernih. Ove godine obdržavali
su procesiju katolici čitavoga svijeta. 1 pro-
Išlo je sve mirno, u skladu, u ljubavi. Eto
\očiglednoga dokaza: u kome se znaku na-
\hodi Spas čovječanstva. In hoc signo vin-
ces! Od Spasitelja u Presvetom Oltarnom
Otajstvu treba da narodi, da vladari, da svi
uče požrtvovnu ljubav. U životu Kršćanskom
naš je spas....
Ujedinieni
hrvatsko-slovenski narodi.
Pod tim naslovom donosi uvaženi lju-
bljanski »Slovenec«, glavni organ »Sloven-
ske pučke stranke«, vrlo zanosan članak o
sastanku u Opatiji. Mi ga radi značajnosti,
iskrenosti i važnosti u cjelosti donosimo :
»Vijest o zaključcima predstavnika hrvat-
sko-slovenskog naroda stvorenih u O patiji
pobudila je opravdanu pozornost najšire
političke javnosti i iskreno oduševljenje me-
gju hrvatskim i slovenskim narodom. Ideja,
koja se je oživotvorila tog dana u Opatiji
je doista znamenitog značenja. Slovenci i
Hrvati nećemo više biti dva naroda, ne-
go samo jedan jedinstveni narod u duhu
programa blagopokojnog Ante Starčevi-
ća | drugih naših narodnih velikana. Je-
dan narod živi od mletačkih planina do
rumunjske megje i od Drave i Mure do
turske megje, do Arbanije. To je spaso-
nosna ideja, koja se je više puta zamišlja-
la od najznamenitijih ljudi našega naroda
a koja se žalibože do danas još nije oži-
votvorila. Opatijski dani su dali toj ideji
život. Ljudi, koji su se tamo sakupili i koji
uživaju povjerenje cijeloga hrvatsko-sloven-
skoga naroda nijesu se samo ograničili na
imegjusobnu bratsku ljubav i na stvaranje
papirnatih resolucija, već su prihvatili u
ruke stvarno i muževno djelo i tako su o-
životvorili skupnu hrvatsko-slovensku poli-
tičku organizaciju ustrojivši stalan Hrvat-
sko-slovenski eksekutivni Odbor, koji će
od sada voditi jedinstvene političke po-
sle hrvatsko-slovenskoga naroda. To ho-
će reći: od sada će se voditi skupna brvat-
sko-slovenska realna politika u okviru hab-
sburške monarhije.
U četvrtak, kada je bilo zaključeno opa-
tijsko vijećanje, razišli su se saku za-
stupnici sa iskrenim poklikom :
si
w
:
EE AE E