CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Gdje je razbor ? Pitamo razlogom, kad gledamo kako je odabrana mladež, barem u jednom dijelu, krenula putem, koji će biti od velike nesreće tužnoj i odviše iskuša- noj našoj domovini! Dok je pritisak i pašovanje Cuvajevo takovo, da ga Hr- vatska gorega i usilnijega ne spomi- nje, niti onda kad su Franki navalili da ju pljačkaju, a s domaćega razdora; niti onda kad su divlji Mongoli ili Ta- tari navalili da ju podjarme; niti onda, kad je kopito tursko gdje bi doprlo ostavljalo za sobom pustaru, razvalina i garišta; dok bi uz takav nepiimjerni pritisak svaki koji iole ima iskru ro- doljublja imao da suspregne i zatomi svaku misao ili osjećaj, koji bi mogao smetati slogu i pregnuće sviju na od- regjeni cijelj zbaciti sa sebe nametnuti jaram, očabrana mladež naviješta rat svim domaćijem strankama, poduzimlje neke neodregjene pothvate, ide i u narodu sije razdor, dok ga i tako ima i na pretek. A ipak, ako igda, nije imala ta izvjesna mladež poprimiti ta- kova srestva, sad, kad se pojavila pri- lična sloga izmmegju dva plemena našeg naroda, sad kad se je od gradova, va-, roši i selija podigao jedan jednoglasni vapaj za oslobogjenje Hrvatske iz ruku nasilnika i za sjedinjenje sviju djelova naše domovine; sad kad je pravaška stranka daleko i široko krila raskrilila, spravna da se vine u visine, i stvarno narodu donese dobra i koristi. Tu je odabrana mladež imala široko, idealno, veličanstveno polje svojoj . agilnosti, svome zanosu, svojoj požrtvovnosti; mješte smetati starim i iskusnim narod- nim spobornicima, ona je imala njiho- vom uputom uprijeti u narodna kola da ih iz gliba izvuče i na čistac do- vede. Ako ih je za srce ujelo pašo- vanje Cuvajevo, i sve ono što je sli- jedilo, a nadasve tužne žrtve iz njezi- nih redova, koje u mladenačkoj zane- šenosti smišljale su. da će nasiljem po- stignuti, što se ne može nego dugom i sustavnom borbom; imalo ih je na SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. razbor dovestiti onaj plebišit, koji se' je svud od sebe izjavio, i upro prstom. na moralne uzročnike narodne naše | nevolje; imala ih je osvijestiti, dapače oduševiti uzorna stega i sloga, koja se je pojavila u svim narodnim strankama, a nadasve u Banovini, gdje su se sreli do jučer kivni i zagriženi protivnici bilo! iz koalicije, bilo od Miline grupe, bilo. od Frankove stranke. Ta srestva, ta, utješljiva, ta spasonosna pojava, ne, samo da je uz nevolju razveselila svako | rodoljubno srce, nego je zahvatila ve- likog zamašaja, jer obuhvatila litru, Herceg-Bosnu, Sloveniju, Kranjsku i, doprla gotovo do stolnog Beča, a osim | toga potakla našu braću u Americi, da i oni upru savjetom a nadasve da- režljivom rukom, kako bi smo što prije. i po pisanom pravu. Ako ovo nijesu, prave i trajne tečevine, onda nije ni more slano; a mladež, osvjedočena da se je ipak mnogo u nesreći steklo, imala je na tom putu poraditi, kako bi se sloga to većnia utvrdila, ljubav sve više rasprostranila, stranke sve više zbližile, svaki od njih u tome smislu radeći u onoj grupi ili stranci, ko- joj bijaše pristao; imala je dok smo tužni i sužnji gledati da nikoga ne ozlojedi, da svakoga udobrovolji, da se nametne svijem, kako bi uza nju hrlili konačnoj borbi a po tome narod- noj pobjedi. Sad kad nam dom robuje niti je prilika, niti je podesno pobu- gjivati kojekakove vjerske ili kulturne borbe; to je unašati razdor u razdoru, nagomilavati nesreću na nesreću, rasko- pavati narodni dom; a to toli više kad, su proti nasilju u Hrvatskoj svi sta- leži, a ponadasve, što im je na po-! hvalu, svećenici i redovnici, uz možda najmanji*postotak iznimaka prama o- stalim staležima. Ta je mladež pratila bez dvojbe skroz patriotično pisanje. naših novina, a izinegju sviju nema razli- ke, jer su se izgledno u tome natjecale i klerikalne i antiklerikalne novine, veli- mo tako, i ako u rodoljublju ga ne ulazi kako ko vjeruje ili: kulturno čustvuje. izvojštili što nam ide i po prirodnom - PRAVA IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. nije imala nikakvog povoda ili uzrok CRVENA HRVATSKA , ? U DUBROVNIKU, 12. OKTOBRA 1912. Dakle je očito da stanovita suoče državnim oružjem naoružava zli- e. ovom njezinom novom istupu; a mi, koji ponosom gledamo na tu uzdanicu budućih pokoljenja, pozivljemo našu značajnu mladež, da se ostavi jalova posla, da ne truje već rastrovani na- rod, da pregne onamo gdje ju domo- vinska dužaost pozivlje, jer će tijem ostvariti što prije svoje ideale, jer će sakupiti vas narod u narodnu jednu vojsku, jer će sebi osvjetlati lice, i ti- jekom vremena zauzeti u narodnim krugovima ona časna mjesta, koja bude zaslužila svojom uprav zamjernom rad- njom. Još je na vrijeme, ako se raza- bere, da ju razbor predvodi, i eto ljubavi, sloge, prvog uvjeta narodnoj sreći! Dogagjaji na Balkanu. Poslanici velikih sila, napose poslanici naše Monarhije i Rusije u utorak su po- sredovali u Carigradu odnosno u Sofiji, Beogradu, na Cetinju i u Atenama, u svr- hu očuvanja mira. Pokušali su u Carigradu na prijateljski način djelovati na Tursku, a temeljitim i ozbiljnim uvagjanjem refor- mi otkloni razloge nemira na Balkanu. Po- slanici Austro-Ugarske + Rusije nadalje su u glavnim gradovima balkanskih država na- glasili zajedničku želju evropskih država, da bi se mir očuvao, i da Europa odlučno stoji na toim stanovištu, da se sadanje sta- nje na Balkanu u nijednoj zgodi ne smije mijenjati. U Sofiji je ministarsko vijeće o tome ra- spravljalo u utorak veče, naime što da se odgovori na posredovanje evropskih vlasti. Po vijestima iz 'Sofije kabinet sprema je- dnu protunotu. Bugarska traži autonomnu upravu u Makedoniji, pod jednim kršćan- skim guvernerom i trajnom kontrolom vla- sti. Jednako i ostale balkanske države. Koncesija Turske prekasna. Sva štampa balkanskih država izjavljuje, da je sada svaka koncesija Turske preka- sna i da treba bezodvlačna akcija. Novin- stvo u Srbiji naglašuje, da Turska daje o- ružje svakom muslimanu, pa i svim razboj- nicima, ali to je njezina propast. Tijem u- čvršćuje Balkance u odluci, da pod cijenu žrtava i krvi spašavaju braću, protiv kojih Prekinuće odnosa Turske i Crne-Gore. Crnogorski poslanik Plamenac ostavio je u utorak Carigrad. Otomanskom poslaniku na Cetinju Halil begu dostavljena je nje- gova putnica. Crna-Gora navijestila rat Turskoj. Nota, što ju je u utorak na podne pre- dao u Carigradu crnogorski poslanik Pla- menac Porti, glasi: »Pošto Turska nije i- spunila želje Crne-Gore i neće da riješi prijeporna pitanja, Crna-Gora je prisiljena pribaviti sebi pravo oružjem«. Zaštita Cr- nogoraca u Turskoj povjerena je Rusiji. Crnogorska nota spominje osobito to, da Porta nije htjela urediti pitanje granica. Odlazak crnogorske vojske na ratište. Crnogorska je vojska pojedinačno otpu- tovala na granicu, vesela i čila. Vojnici su prolazili cetinjskim ulicama kao da idu na pir. Svi su odjeveni u nove sive uniforme. U ponedjeljak rano promarširala je preko Cetinja brigada Katunska, ispraćena muzi- kom i mnoštvom naroda. Kada su prolazili mimo Dvora, pojavio se kralj Nikola na svome bijelome konju, te vojska i narod udari u silno kklicanje. Kralj Nikola i princ Mirko otputovali su u glavni logor u Podgoricu. Manifestacije na Cetinju. U čitavoj Crnoj-Gori vlada opće oduše- vljenje za rat. U utorak veče ponovljene su burne manifestacije pred Dvorima kralja Ni- kole i kraljevića Danila, te ispred poslan- stava Srbije, Bugarske i Grčke. Crnogorski podanici sa strane dolaze u masama, i od- mah se prijavljuju za vojsku. Vlasti su na čudo s mlagjarijom, koja nije dorasla za vojsku, jer u vojsku hoće, pa je teškom mukom zaustavljaju. Osnovan je dobrovo- ljački kor sviju koji nijesu obvezani. Sila se njih upišuje, uz silno oduševljenje. Ratne pripreme u Srbiji. Crnogorska je vlada javila svojim obve- zanicima, koji se nalaze u Srbiji, ako ne mogu doputovati u Crnu-Goru, da stupe u srpsku vojsku. Mobilizacija se u Srbiji u- spješno i sasvim dobro sprovagja. Odazva- lo se preko četiri stotine hiljada obvezani- ka, a dobrovoljaca ima čitave dvije divizi- je. Objava rata od strane Crne-Gore iza- zvala je vanredno dobro raspoloženje, jer PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. služi kao dokaz, da rat počima u najskori je vrijeme, a posredovanja da su prekasna. Kralj je podijelio opće pomilovanje vojnim obvezanicima. (I crnogorski je kralj pomi- lovao sve političke osugjenike.) Srpska je skupština primila telegrafski pozdrav bu- garskoga Sobranja, kome je odgovorila o- duševljenjem, da će bratske države ustrajati u borbi za slobodu potlačene braće, za pravdu, red i čovječanstvo. Sjednica je ko- načno primila vanredne kredite. Vladi je odobren naknadni kredit od 44,800.000 di- nara, što je ona dijelom upotrijebila a di- jelom joj je stavljen na raspoloženje. Me- gju narodom vlada jednodušno oduševlje- nje za rat. Mobilizacija Grčke i Bugarske. Kao u Crnoj-Gori i u Srbiji, tako jedna- ko vlada oduševljenje u Grčkoj i u Bugar- skoj za rat. Mobilizacija i u obim ovim dr- žavama uspješno se sprovagja. Na poziv pod oružje u Bugarskoj prijavilo ih se oko 95 %. Polazak vojske na granicu pučanstvo ispraćuje jednođušnim ushićenjem, gdje idu u pomoć svojoj braći, da ju oslobode od turskog divljaštva i zuluma. Do sada je Bu- garska mobilisala 400.000 vojnika. Grčka je pozvala i zadnju reservu, te će sada bro- jiti oko 170.000 vojnika. Zapovjedništvo grčke vojske uzeo je našljednik prijestolja Konstantin, te će i on otputovati na granicu. U isto se doba obavlja i mobilizacija grč- kog bojnog brodovlja. U Engleškoj su ku- pljena četiri nova torpedo-razarača, što su već na putu za Grčku. Toliko je jaka grč- ka mornarica, i po broju i po snazi, da se slobodno može na otvorenu suprostaviti tur- skom bojnom brodovlju. Veliki je dio gič- ke vojske već na granici prama Turskoj. Manifestacije u Carigradu za rat. U Carigradu je obdržano više oduševlje- nih velikih skupština za rat. Usljed burnih ovacija nekoliko je ministara izašlo na pro- zore te su narodu preporučili mir i obećali, da će vlada izvršiti svoju dužnost. Po svoj prilici skupštine su potaknute od Mladotu- raka. Skupštinari su vikali proti balkanskim državama i tražili od vlade, da se proglasi rat. Napokon je megju skupštinare morao doći veliki vezir i ministar mornarice, koji su manifestantima držali govore. Sakuplje- noj su masi megju ostalim naglasili, da vla- da upotpunjuje ratne pripreme. Zabrana izvoza iz Turske. Zabranjen je izvoz žita, graha, pirinča i piće iz evropejskih vilajeta. — Javljaju iz PODLISTA K. Najznamenitija radnja u Moćniku. Ko je bilo od naših, bilo od inostranaca da se nije divio remek-djelu zlatarije, a to peharu i vrču, ostavštine pok. nadbiskupa Mafiei? Predaja i kroničari o tome pričaju: da je nadbiskup Timoteji Maifei namislio otići na poklon ugarskom kralju, slavnomu Matijašu; a da se ne predstavi praznih ru- ku, dao je od domaćega zlatara uraditi zne-1 meniti pehar i vrč; no prije polaska razbo- li se i umrije, Tu rijetkost ubaštini njegov nećak Krigto, a od ovoga ga odkupi du- brovačka Vlada i predade ga u pohranu u dubrovači;i Moćnik. I baš je tako. Učeni, marljivi i vješti sadašnji arhivar g. Dr. Karlo Kovač, koji je u kratko doba svoga boravka sabrao golemi materijal o- dnosno lijepih umjetnosti, što će proslaviti naš grad i na tome polju, do danas mal da ne posve neobragjenom, našao je tako- gjer i odnosne isprave, koje potvrgjuju pre- daju i pričanje kroničara. Predao ih preč. kan. Ferranti, a ovaj meni ustupio. Njegovom do- brotom donašam doslovno odnosne isprave niže, Po njima znamo kako je dubrovački bilježnik Baro de Strondatis pohodio bole- sna nadbiskupa; nagovorio ga da oporuči sta, koji ga je vijerno dvorio tri godine. Nadbiskup isti dan 20/4. 1470 -odredi, da njegov nećak uzme pehar i vrč, koji je još u majstora, d da se od njegovog plati, ako ne bude sve isplaćeno., 7 Sa stiane ove isprave (A) stoji bilješka (B), u kojoj temelji Kristo de Maffeis da je primio od. zlatara Ivana Progonovića pehar i vrč težine šest libara, jedne unče i akla- gja 4; koji po 9 dukata zlata na svaku li- bru iznašaju dukata 54, groša 9. Isti maj- stor iskaže da je od pokojnog nadbiskupa primio dukata ,57- po 40 groša na dukat, ili u zlatu 55 dukala i groša 25. U jeduoj se stvari predaja ne sudara, jer "dočim bi po predaji Ivan Progonović bio lopugianin, po bilješkama uglednoga g. Ar- hivara on bi bio rodom Ercegovac iz No- vog Brda; jer g. 1459 na 11 XII, on dari- va neke zemlje svojoj ženi Mariji kćeri Ba- čića Mislenovića, udovi pok. Radivoja Ba- janovića. Po bilješkama istoga gosp. znade se, da je imao brata popa Don Niku Pro: gonovića, kapelana u Rijeci, gdje je umro; (Testamenta 1467 29. XU. | 173), da je i- mao šegrta Živana Pera Obradovića (Div. Not. 1465-67 1, 125); da je g. 1471 ua 10 X. ugovorio sa bratovštinom »Svih Svetih« na Korčuli da će učinili, unam crucem de argento auratam (Div. Not, 1470-721. 117). g. 1473 28 1. da se je obvezao urediti ne- svoje dobro, i da ne zaboravi nećoka Kri- ke radnje g. Nadbiskupu (Div. Not. 1472. 73 1, 191); da se je g. 1476 na 24. VII. ob- vezao ofičalima, ad hoc deputatos, skovati kupe od srebra pozlaćenog za 8 libara, (Div. Not. 1476 |. 91) za istog kralja Matijaša. Dne 16 VIl. 1476 senat glasova: Prima pars est de donando Majestati Se- renissimi Domini nostri regis Hungarie, ad faustas et felices eius nuptias... Secunda pars est de mittendo sibi libras octuaginta argenteriarum (Cons. Rogat. 1476- 88 1. 26 i 28). G. 1462 na 26 IIl. poduzeo je razne zla- tarske radnje za nekoga Martina Chiarini (Div. Not, 1461-63 1. 50). G. 1473 za vlastelina Međa Marina de Menze »unum bochale et unum _ bicile ar- genuti fini librarum decem in totum, aegre- gie elaborala omnia et indorata in illo mo- do et forina alque pulehritudine, qua erat illum bochale et bacille, quod emit Rinus D. Archiepiscopus Ragusinus.. (Div. Not. 1473-74 1, 84), * Zadnji se put spominje vrli umjetnik i zlatar g. 1478 na 28 II. kad predaje svome zelu prćiju za kćer (Div. Not, 1487-98 |. 81), Hvala g. Kovači, koji je bio tako dobar te mi ustupio ove bilješke, koje očito do- kazuju kako savjesno i marljivo radi, Donašam isprave: A. Die XX. Aprilis 1470. Reverendissimus dominus Thimoteus, Archiepiscopus Ragu- sinus, jacens in lecto infirmus, sed tamen sanus mente et sincerus in tellectu, ad quem gratia visitationis iueram ego Bartholomeus de Sfondratis de Cremona, juratus notarius et cancellarius comunis Ragusii et etiam quia Christophorus de Mafeis, eiusdem do- mini Archiepiscopi nepos, me rogauerat, ut instarem apud ipsum dominum Archiepi- scopum, quod, si deus aliter de eo dispo- nere vellet, provideretur ipsi Christojhoro de eius mercede tempus, quo serviuerat ip- si domino Archiepiscopo. Post multa ver- ba, que hinc'et inde variis de rebus locuti fuimus... persuasus a me, ut si quid in- tendebat facere pro salute anime sue de his, que cum bona conscientia facere pote- rat, faceret..,... respoudit: habeo libros, pecunias et argenterias, que intendo distri- buere pro anima mea; pro nunc autem di- co, quod inter alia habeo bochale et bacile de argento, que fieri feci pro itinere Hun- garie. Quod bocale et bacile est adhuc in manibus aurificis, Dictum bochale et bacile dono trado et assigno Christophoro, nepo- ti meo, sive tibi notario, recipienti pro ip- so Christoforo, quia ipsum amavi ut filium et nihil sibi volui pro mercede sua anno- rum trium, quibus mihi servivit; volo, quod dictum bochale et bacile sit suum et quod amodo intelligatar_ suum et tamquam res sua propria et pecuniarum, quas = aurifex pro dicto quod viđebitur computum | bochale et bacile, et si quid restat solul pro residuo precii ipsius bochalis et baci- lis soluatur de meis pecuniis dicto aurifici; de libris autem et pecuniis ac aliis argen- teriis meis deo mihi vitam concedente cras faciam id, quod mihi videbitur pro anima mea... B die 27. aprilis 1470. Christophorus de Mafeis, cui facta fuit donatio, traditio et as- signatio conscripta bacilis et bochalis de argento, confessus fuit, quod habuit et re- cepit a Johanne Progonovich aurifice, qui fecit dictum bacile et bochale ipsum bacile et bochale quod bacile et bochale in pre- sentia mei notarii ponderatum fuit »et re- pertum est ad rectum pondus libras sexe, unciam unam, exagia 4, quod ad ducatos novem de auro pro singula libra ascendit ducatorum quinquagintaquatuor grossorum 9. Et dictus Johannes dixit, quod ab olim Reverendissimo Archiepiscopo in rationem dicti bacilis et bochalis et unius calicis de argento, qui calix adhuc est in manibus suis, habuit et recepit in totum ducatos quinquaginta septem ad grossos 40 pro singulo ducato, qui ad aurum faciunt du- catos 55 grossos 25, Č. K. drž. aihiv u Dubrovniku, Diversa Notariac 1469-70, fol, 99. A. L —DAAdt o e s midi SDA F-.