+

je

'

Br. 398.

Soluna, da je tamo zastoj u svim trgovin-

skim poslovima.

Arnauti za Tursku.

Kako iz Soluna javljaju, najodličniji su
narodni vogje arnautske izjavili, da su spre-
mni, da sa svim Arnautima sudjeluju u o-
brani otadžbine. Oni samo čekaju još prvi
mig, da ustanu proti neprijateljima.

Rat započeo.

Crnogorska vojska prešla je tursku gra-
nicu. Jedan je dio vojske krenuo prama
Skadru. S tijem je gradom brzojavna veza
prekinuta. Jedna još nepotvrgjena vijest gla-
si, da je crnogorska vojska ušla i osvojila
Berane. Iz Podgorice pak stiže vijest, da je
ondje na granici rat započeo u srijedu ve-
če, Odliježe jeka crnogorskih topova. Vojska
veoma oduševljena.

Bugarska je odgodila odgovor velevlasti-
ma. Srpski ministar vanjskih poslova je iz-
javio, da žali ali da Srbija ne može uvažiti
posredovanje velikih sila.

Pojačanje straža prama Srbiji.

Kako iz Zagreba javljaju, na ugarsko-hr-
vatskoj granici znatno su pojačane austrij-
ske straže. To se tumači time, kao da se

granicu. Oko mjesta Berane, u okružju be-
ranskome, bitka još traje. Sa obe strane
jezgre vojska, sa jakim topništvom. Crmo-
gorci osvojiše do sada više važnijih pozi-
cija.

Srbija i Grčka odbile notu.

Grčka je vlada odbila notu Turske za
reforme, izjavom da nota Grčku ne zado-
voljava. Takogjer i Srbija, naglasivši na
posredovanja, da o demobilizaciji ne može
biti ni govora.

Grčki poklisar u Carigradu primio je m-
redbu, da otputuje.

Srbija će u rat danas u subotu ili sutra.

Korak Crne-Gore, koja je objavila rat,
saglasan je sa Bugarskom, Grčkom i Sr-
bijom.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Paga.

Tandem aliquando! uskliknusmo ugledav
u br. 89 »Hrv. Krune« izjavu velč, Don
Nika Valentić-a glede obeščašćenja hrvatske
zastave prigodom sprovoda pok. mu stric.
Stadosmo čitati s pomišlju, da i ako kasno,
bit će barem časno; ali na žalost nagjosmo
se istim trenom razočarani. O časnom istu-

megju ugarskim Srbima opaža opsežan po- pu, o kakvoj zadovoljštini a ma ni govon.

kret, naime da bi htjeli preći granicu, da se
u redovima srpske vojske bore protiv Tur-
ske. U Zemunu su oblasti zaustavile 36
mladića koji su htjeli kao dobrovoljci preći
u Srbiju.

Crnogorska pobjeda kod Berana.

Potvrgjuje se vijest, da je crnogorska voj-
ska jurišala na Berane. Nakon dva dana
weoma žestoka boja Crnogorci pobijediše.
Potisnuše osam bataljuna turske vojske.
Turci su morali bježati, gonjeni od crno-
gorskog topništva.

Srpsko konjaništvo u Bugarskoj.

Dvije regimente srpskog konjaništva ot-
putovale su i prešle bugarsku granicu, da
pojačaju bugarsko konjaništvo, pošto je gla-
vna turska sila usredotočena prama Bugar-
skoj. Srpska je vojska velikim veseljem
primljena. Priregjeni su joj zanosni iskazi
bratskog osjećaja.

Izjave ministara Crne-Gore i Bugarske.

Dopisniku »Našeg Jedinstva« izjavio je
dr. L. Tomanović, diplomat i publicista : |
Rat je tu. O demobilizaciji ne može biti
govora. Kako stoje stvari, ne mogu se ni
zamisliti bolje opće prilike. Za čiju ljubav
da se odustane od akcije?

Bugarski je ministar Gešov izjavio : Po-
šljednja nada velikih sila, za mir na Bal-
kanu je bila, da učine presiju na Tursku,
posredovanjem za hrišćane. Ako Sile žele,
da balkanskim državama pribave miran ži-
vot i razvitak, one moraju stvoriti u Tur-
skoj istinsku Samoupravu.

Bugarska odbila notu Turske.

Ministarsko vijeće u Sofiji odbilo je no-
tu turske vlade za reforme, izjavom, da je
prekasno.

Crnogorske pobjede.

Osam bataljuna turske vojske s jakim ko-
njaništvom htjelo je u utorak pobjed da
prodre u crnogorsku granicu prema Pod-
gorici. Crnogorska vojska, na čelu joj kralj
Nikola, navalila i raspršila turske batalju-
ne. Crnogorsko topništvo natjeralo je tur-
sko konjaništvo u mahniti bijeg. U srijedu
jutro prešla je crnogorska vojska tursku

Dr. fra Julijan Jelenić:
Kultura i bosanski Franjevci.

Kad se nekada pisala povijest nizalo se
važnije dogagjaje redom jedan za drugim,
kazivalo se rodoslovlje pojedinih vladara,
pripovijedalo se potanko krvave ratove, a
malo ili nimalo se pažnje posvećivalo du-
ševnom razvoju ljustva; malo ili nimalo se
osvrćalo na kulturna pitanja. A ipak ova
su važnija i zanimivija od prvih, jer dok
po prvima znademo, što bijasmo, po dru-
gima saznajemo, što smo i kako smo dotle
došli. Zato noviji povjesničari većim dije-
lom promjeniše metodu pisanja povijesti,
i ma prvom mjestu osvrću se na povijest
kulturnog razvoja naroda o kojem pišu.
Na taj način povijest postaje ono, što je
kazao čuveni Ciceron: »Magistra vitae« iliti
»učiteljica života«, jer čovjek u toj povijesti
kaonoti u jednom velikom ogledalu gleda
samoga .sebe kakav bijaše, kakav jest a i
kakav mora da bude.

Jedan primjer tako pisane povijesti ima-
demo i mi u najnovijem djelu učenog fra-
njevca Dr. Julijana Jelenića, urednika uva-
časopisa »Seralinski Pe-

| 4 bosanski
nova, ali jest svakako nešto rijetka

— Kome je poznato što je na stvari i kako
je povrijegjen bio simbol hrvatskog naroda
onog dana, a sve privolom vič. Don Nika,
taj nezna, kako da okrsti najnoviji njegov
čin, da li glupošću ili bezobraznošću ili je
dnim i drugim. Barem da je šutio kao do
sađa, držali bi smo na prosto da ne smije
od zlih savjetnika i tutora. Ali da, on je
htio pokazati protivno, koji je pljunuo sam
na sebe, htijući to učiniti prama javnosti.
Doista : si tacuisset filosophus mansisset, a
ne bi obrukao se na toli grdan način, ol-
krivši golotinju svoga značaja uz siroma-
štvo duha. Pljuska i uvrjeda, što ju vIč. Don
Niko dobaci Općini, Hrvatima u opće, a
napose braći svećenicima, dala se je zgo-
dno opravdati, samo proverbijalnom slabo-
šću njegovom i ničim drugim, ali je kona-
čno proigrao i to, nemogući opravdati ono,
što se kod poštenih i pametnih ljudi ne
smije ni kušati opravdavati. Najbolje što
je mogao učiniti bilo je: priznati, da je u
času slabosti primoran bio od dva mjesna
dešperaduna onako učiniti, ali uvidiv da
je on zlo uradio, stati okajati i popravljati
počinjeno zlo, a prije svega osioboditi se
rgjavih savjetnika i bezdušnih tutora a la
Cićo P. . . Buroza poveri. -— Nego da vi-
dimo, što kaže vIč. Don Niko u glasovitoj
izjavi. On se ispričava, da je dao ostraniti
općinski vijenac sa hrvatskom borniranom
vrpcom s dvostrukog razloga: 1) da ugodi
protivnoj stranci, t. j. taljanaškoj kliki, mi
popravljamo dvama mjesnim  dešperadu-
nima, 2) jer da su ono bili dani žalosti a
ne radosti. Risum teneatis amici! Pa da je-
dno i drugo nije bezočno i glupo? VIč, Don
Niko smatra trobojni vijenac na sprovodu
iskazom radosti, a to je unicum što čuje-
mo. Mi znademo nasuprot, da nijedna hr-
vatska općina ne šalje drugče svoje vijence
na sprovodima, već sa trobojnom vrpcom,
i to nije niko izim njega smatrao kakovim
»iskazom radosti«, već žalosti, jedino što
trobojnica na vijencu značiti može, jest bi-
ljeg ili karakter onoga koji ga šalje. To je
megjutim vIč. Don Niku po svoj prilici po-
znato bilo, ako nije neka se izvoli propi-
tati kod same g.g. talijanaša. Općina nije
poslala vijenac u znak radosti, ili za kako-
vu demonstraciju nego nasuprot na prije-
dlog vič. kanonika Benrije, da pokaže po-

u našoj književnosti; niti li ću kazati da je
prvo djelo svoje visti, ali bez sumnje mora
mu se dati odlično mjesto. Djelo je tim
važnije, što je napisano u doba, kada je
bosansko pitanje sred nesregjenih' prilika
na Balkanu i u našoj užoj domovini Hr-
vatskoj, od osobite znamenitosti.

Učeni franjevac prikažuje nam u ovom
djelu od 256 stranica velikog formata raz
voj bosanske kulture od davnijeh vremena,
od prvih stanovnika Bosne, pa sve do go-
dine 1780., osobitim obzirom na glavne
čimbenike bosanske kulture u Bosni, naime
franjevce. U drugom svesku govoriti će
auktor o razvoju bosanske kulture od g
1780. do današnjeg vremena. Nema ovdje
kakovog pjesničkog maštanja, niti li je ovo
poskupac raznih djela o Bosni, nego su
mostalni, kritični prikaz kulturnog razvoja
u Bosni, vijeni opis političkog, socijalnog,
prosvjetnog, religioznog djelovanja iranje-
vačkog reda u Bosni, Hercegovini, a i Dal-
maciji. Iz ovog djela razabiremo koji je vez
opstojao megju samostanima u Dalmaciji
i onima u Bosni, kako su se braća uza:
jamno ljubila i potpomagala, a svi složno
radili za dobro naroda. | dok je taj bijedni
naš narod u Bosni i Hercegovini svakojake

 

jade podnosio pod zulumom turskim, če-
stiti franjevci tješili su taj narod lijepom

 

 

I

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

štovanje svome župniku, Hrvatu, koji je za
hrvatstvo ne malo učinio na otoku Silbi, a
pored toga da iskaže svoju sućut rodbini
pokojnika, u prvom redu njegovim dvama
sinovcima, poimence poštovanom učitelju
g. Ivu i istome don Niku, koga je zalud e-
to do tada smatrala Hrvatom, ma da joj je
s protivnicima o glavi radio. Nama samo
ne ide u glavu kako je Don Niko u dani-
ma žalosti imao vremena promišljati na sli-
jepu mržnju i nisku osvetu. Neka ostalo
sudi izobražena i poštovana publika, ko i-
ma isključivo krivo — Općina ili Don Ni-
ko. Pravi razlog megjutim ostranjenja hr-
vatske trobojnice navagja sam Don Niko —
kad kaže — da je to učinio, da ugodi pro-
tivnoj stranci, i to je ono što se upravo
mora osuditi. Da ugodi protivnicima učinio
je vIč. i do sada nezgrapnosti (n. pr. glasu-
juć za talijansko-demokratsku ligu, izdajući
paškim težacima svjedodžbe u talijanskom
jeziku itd.), nečudimo se da je počinio i
tu, a stalni smo da će ih učiniti i još više,
pušti li se i dalje voditi od zlih savjetnika
i gorih tutora, a ne od čestitog brata i i-
skrenih prijatelja. Pokraj same pogrješke,
koju je počinio vič. Don Niko, a posebice

zapečatio najnovijom izjavom, nije najljepše !

ni to od njega što na koncu izjave pravi
nekakove aluzije u delikatnijem stvarima.

Ne, dragi Don Niko, pušti neka svakoga
svoja djela hvale, a tvojih niko ne ospora-
va, niti im na plodovima zavidi, — a plo-
dovi tvoga rada u Pagu i previše su jasni,
te neima bojezni, da će ih ko ići prisvajati.
A što ima zlobnih, te neće da cijene i pri-
znaju tvoga djelovanja, tješi se onom arap-
skom : čini dobra pa ne priznaju li ljudi, baci
u more, priznati će ribe. — U ostalom i
mi svršavamo našu polem'ku, jer je svaka
s Don Nikom — suvišna.

S Mljeta.

(Dolazak vladine komisije.) Odavna je
položaj i prirodna ljepota našeg »Laga«
strancima i vladi upala uoči kao tačka, gdje
bi se moglo postići nešto za opće podi-
gnuće našeg ostrva. Govorilo se je dosta
toga, pisalo se je po našim i stranim novi-
naria, pak napokon p.ošle nedjelje na 6 o.
mj. doživismo, da možemo reći, e zbilja ni-
jesu ono bile samo prazne riječi i pusta o-
bećanja. Financijskim parobrodom »Spljet«
doplovi nam namjesništvena komisija, sa-
stojeća se od pred. namj. savjet. g. Komle-
ra te članova liječnika dr. Nikolića, arhi-
tekta Quiquereza, šum. povjer. Levičnika,
učit. poljodjel. Marčića te m. p. župnika
Lumbarde Baničevića. Pregledaše svu našu
okolicu, jer, kako čujemo, namjera je vla-
dina potrošiti za sada oko 52.000 kruna za
popravak puta iz Polača te restauraciju sta-
rog benediktinskog samostana »sv, Marije«
na istoimenom otoku, gdje bi imala biti kao
postaja za strance, koji bi eveatualno amo
stizali. Osim toga vlada bi poduzela akciju
da na našem zemljištu pokuša sagjenjem
raznovrsnih raslina, u čem bi, uvjereni smo,
dosta uspjela. Dalje bi se uredio parobro-
darski spoj, jer do sada nijesmo imali ni-
kakovog, a utemeljio bi se i poštanski ured.
Nas sve to neizmjerno veseli, pa želimo ć.
k. vladi svaki uspjeh, uvjereni, da bi iz to-
ga mi najviše koristi crpili.

Iz Zatona kod Gruža,
(Svečanost blagoslova dvaju kipova i
društvenih zastava.) U nedjelju na 6 ov.
mj. Zaton je slavio rijetko slavlje. Kako već
javismo, toga su se dana svečano blago-

slovila dva krasna kipa, presv. Djevice Lurd- ,

ske i Srca Isusova, kao i dvije društvene

zastave, naime društva Djevojaka za nakna- ,

riječju, sokolili ga nadom u budućnost,
gladna ga hranili i žedna napajali, a na-

| padnuta svojim ugledom do potrebe i brit-

 

kom ćordom branili, Zanimivo je u velike
čitati i o odnošaju bosanskih franjevaca
prema turskim pašama, vezirima i sulta-
nima u Carigradu: kako su ovi franjevce
cijenili i volili, kako su im razne fermane
pečatali, koji su bili melem na ljutu ranu,
kojim su barem donekle mogli franjevci
sebe i narod svoj obraniti od bijesa turskih
paša i njihovih sluga.

Cijelo Jelenićevo prikaživanje temelji se
na važnim dokumentima pronagjenim po
samostanskim knjižnicama, arhivima samo-
stanskim, župničkim i državnim kao i na
vjerodostojnim savremenim djelima većeg
ili manjeg opsega. Djelo je dakle skroz
znanstveno i kritično, Zanimivost mu po-
većaje lijepi broj slika glasovitijih Bošnjaka,
snimci raznih starinskih rukopisa a nada-
sve facsimile važnih povelja. Jezik je jedar
i čist, stil živahan i zanimiv, papir i oblik
knjige elegantan, pa će svatko s uživanjem
knjigu čitati. Toplo ju za to svima prepo-
ručujemo. Dobavlja se kod auktora: Sarajevo
(iranjevački samostan) a stoji Kr. 3.50, Ci-
jena nije baš malena, ali onakovo djelo
isplaćuje se sa tri krune i po, i ko djelo
nabavi neće se pokajati. '

dnu sv. pričest i Vojska Srca Isusova proti
psovci i kletvi. Zastave su na opće udivlje-
uje izvezle čić. dumne od Sigurate u Du-
brovniku.

Pred večer istog dana mjesto je bilo veo-
ma lijepo iskićeno trobojnicama i zelenilom,
a zvona i pucanje iz mužara naviještali su
početak svečanosti, te je svak veselim  sr-
cem iščekivao sutrašnji dan. Kad sjutra o-
svane dan, uz Djevojačko Društvo i Vojsku,
još i mnogo naroda pristupi na sv. pričest,
a na 10 sati preč. kanonik Da. Pero dekan
Sardelić, u zastupstvu Presvj Biskupa, iz-
vrši svečani blagoslov kipova, na što ci-
kvom zaori ona prekrasna himna: »Sred te
se pećine Marija javi«. Preko sv. Mise, što
ju otpjeva preč. Sardelić za dobročince, koji
dopriniješe za gradnju oltara, što bjehu sa-
gragjeni nastojanjem i požrivovnošću našeg
obljubljenog župnika preč. Msgr. Da. Bara
Fantele, M. P. O. Vinko Micheli, koji pri-
spije iz Dubrovnika još u petak, držao je
prigodno slovo, istaknuvši ljubav Zatonja-
na, osobito onih u Americi, prema Majci
Božijoj i Božanskog Srca. U to stigoše dva
brzojava iz Banovine, jedan vojske iz Li-
pika a drugi od društva djevojaka iz Pa-
kraca, gdje se nahodi u sv. poslanstvu naš
M. P. O. Marko Stipković Dr. I., utemelji-
telj obojeg društva u Zatonu. Ovaj spomen
svakoga do suza gane.

Poslije podne je bila posveta zastava uz
procesiju, sa kipom Srca Isusova, kojoj su
imali prisustvovati još druga tri djevojačka
društva, i to iz župa Kliševo, Trstenoga, O-
rašca, te Vojska iz župe Trstenjske, ali ki-
ša, koja je cijelo jutro padala prestarie sto-
pro jedan sat prije blagosova, i s toga do-
gje samo društvo iz Orašca. Procesija se
uputi iz crkve matice, te stane na sred o-
bale, gdje je pod lijepo napravljenom sje-
nicom slijedila svečana posveta, prvo barja-
ka Vojske, kome je kumovao član iste, g.
Antun Lonza, pak barjak društva djevojaka
kome je kumovala odlična ggja. Mandali-
jena Njirić. Nakon toga preč. Dekan kratkim
govorom preda barjake u ruke barjaklaru
g. Vicku Medini i bajraktarici ggji. Mariji
Njirić. Ggjica. Jele Lonza, glavarica djevc-
jačkog društva, pozdravi uglednu gospogju
kumu, predavši joj kitu cvijeća u znak lju-
bavi i zahvalnosti, ovim riječima: »Štovana
Gospogjo! Cijenim osobitom čašću, što Vas
mogu u ovom svečanom času pozdraviti u
ime cijeloga društva, kao dičnu kumu naše
zastave, te Vam izraziti najdublju zahvalnost
za plemenitu spremnost, kojom ste se oda-
zvali našem pozivu. Molim Božansko Srce
našeg Spasitelja, pod kojega se svetom za-
slavom danas okupismo, da izlije na Vas,
našu milu kumu, rajsko obilje svojih ne-
procijenjenih milosti. Vaše časno ime biće
zlatnim slovima upisano u skromnoj po-
vjesti našega društva; a što je najglavnije,
nosićemo ga urezana u svoje srce ujedno s
uspomenom na ovaj nezaboravni dan. Da
pak i vidljivim načinom iskažemo svoju o-
danost, predajem Vam ovu kitu cvijeća u
znak naše ljubavi i zahvalnosti. Nek je u
ovom kao i u svemu slava i čast Božan-
skom Srcu u vijeke!« Kuma odvrati ovako:
»Duboko potresena ovim rijetkim slavljem,
i ganuta vašim plemenitim riječima, najmi-
lije zahvaljujem na ljabeznom pozdravu,
kao i na pozivu, kojim me počastiste da
budem kumom vašoj zastavi. | odveć je
značajan ovaj dan, a da bih ga mogla ig-
|da zaboraviti. Primajući ovu kitu cvijeća,
| vaša vam kuma na uzvrat prosi od Božan-
skog Srca tu milost, da veličajaost blago-
“sova vaše zastave bude sve do u vječnost
odgovarala uzvišenosti vaših kreposti. Na
svemu hvala i čast Presvetom Srcu u sav
 glas!« — Ista gospogja kuma obdari Dru-
štvo velikodušnim darom od 200 kruna, na
čemu joj se i ovim putem najsrdačnije za-
hvaljujemo, i od Presv. Srca svaku milost
 prosimo. — Najposlije M. P. O. Micheli
\dirljivim govorom čestita društvima, stavlja-
jući im pred oči znak zastave, pod kojom
"će se boriti kao pravi vojnici Srca Isusova.
Tada se procesija uputi preko mjesta i vrati
se u crkvu, gdje bi otpjevan svečani: »Te-
be Boga hvalimo«. Sa blagosovom Presve-
|toga bi završena ova nama mila svečanost,
koja će ostati nezaboravna u srcu sviju
zatonjana. — Član Vojske.

 

 

 

 

Zanimiv je novi glavni katalog sa-4000
slika pripoznato vrijedne za liferaciju svjet-
ske firme c, i k. dvorski dobavljač Hans
Konrad, razašiljajuća kuća u Brixu br. 1175
(Ceška), jer ovaj sadrži veliki izbor satova,
zlatne i srebrene robe, predmeta za muziku,
manufakturu, kožne i ocjelne predmete, pred-
mete za uzdržanje kućanstva, rekvisita za
pušenje, članaka za toaletu, igračaka, oružja
io., te neka nijedan od naših cijenjenih
čitalaca ne oklijeva, da traži ovaj katalog
sa kartom dopisnicom, koji će bili drago-
voljno od spomenute firme svakome ba-
idava i prosto od poštarine poslan. (Pobliže
u odjelu za oglase.)

 

God. Vili.

Domaće vijesti.

Sastanak uprave stranke pra.
va i plenum zastupnika slov,
pučke stranke i stranke prava.
Sastanak vrhovne uprave stranke prava kao
i plenuma sviju narodnih zastupnika udru-
žene slovenske pučke stranke i stranke pra-
va definifivno će se obdržavati na 19 i 20
o. mj. u Ljubljani.

Svi članovi vrhovne uprave stranke pra-
va iz Dalmacije imadu da se nagju već u
subotu na 19 o. mj. prije podne u Ljublja-
ni, jer će u 10 sati početi sjednica vrhovne
uprave.

Sutradan u nedjelju 20 o. mj. sastaju se
prije podue svi narodni zastupnici stranke
prava iz sviju hrvatskih zemalja na svoju
skupnu sjednicu. Isto po podne u 3 sata
im«će zajedničku sjednicu sa svim  naro-
dnim zastupnicima slovenske pučke stranke.

Nj. Vel. Kralj i Euharistični
Kongres. Kad je strašno vrijeme prije-
čilo da se procesija izvrši, te su tjelesni li-
ječnici svjetovali Ni. Vel., da bi Njegova
prisutnost mogla mu zdravlju nauditi, te
otklonili svaku odgovornost; On odvrati :
»Hiljadu sam puta još po gorem vremenu
išao u lov. Zašto sada ne bi iskazao časti
Svemogućemu ?« | procesija je bila.

Kad se procesija uputila Njeg. je Velič.
kao prosti vijernik klečao na vratima crkve,
otprati Papinskog poslanika do kočije, po-
mogne mu ući u kočiju, koju svojom ru-
kom zatvori. Istoga poslanika otprati mno-
go dalje vego ceremonijar naregjuje, te mu
predade za Papu spomen-kolajnu od zlata,
na kojoj je s jedne strane lik Pija X,, a s
druge strane lik Ni. Velič., koji vijenac po-
laže ispod Svetotajstva.

Osobito će pak odaslanstvo zahvaliti Pa-
pi, jez je poslao zastupnika kardinala.

Položio ispit. Naš prijalelj i sumi-
šljenik g. Ivan Hropić položio je na zagre-
bačkom sveučilištu I. državni ispit, sa do-
brim uspjehom. Čestitamo !

Još o članku ,,Srpsko pita.
nje u današnje doba““, Pišu nam:
U »Hrv. Kruni« od 2 0. mj. neko, osvrčući se
na poznati gornji članak, napominje slaven-
ku uzajamnost Srba i kao primjer ističe ne-
kog Brčića. Pisac članka ima biti mlad čovjek
i malo živio megju našim Srbima, jer ako
je bio kadkada barem u Dubrovniku, ne bi
se imao čuditi Brčiću. Ta naši Srbi oko »Du-
brovnika« sve su sami Brčići, a najbolji su
dokaz talijanske zabave brojno posjećivanje
od tih »najvećih« i Slavena, i kao za još
tvrgji dokaz njihova jugoslavizma i srpsko-
hivatskog bratstva ko hoće može nabaviti
slika družinara nogometnog kluba »Unione
sportiva Ragusa«, gdje će naći Srba i njiho-
vih akademičara (govor je o višebroju).

Kome je poznata naša politička nedavna
prošlost, nema čemu da se čudi, već da pri-
čeka dok izumre generacija naših Srba do
1893., jer-ove moglo se je nagnati da pišu
srpski, ali nikada da ne misle i osjećaju
talijansko-srpski. Pošto je politička zrelost
brastvo Srba i Hrvata, ko se još bolje ho-
će da osvjedoči o njihovoj zrelosti, neka
pogje u Herceg-Bosnu ili da ne troši, neka
u češće čita »Srpsku Riječ«, a onako misle
i osjećaju i oni oko »Dubrovnika«.

Ovo tebi, moj dragi zadrane, pak ti sa
tvojima zbrajaj i odbijaj da uvidiš što će ti
sve skupa dati!

Saziv bosanskog sabora. Pre-
stavništvo većine bosanskog sabora vratilo
se iz Beča. Sabor biće sazvan za 20 o. mj.

 

Premještaj domohr. zapovje-
dništva. Zapovjedništvo ć. k. domobran-
stveno-pješadijske pukovnije br. 23 premje-
šteno je iz Šibenika u Zadar.

Saziv zastupničke komore.
Pročelnici su klubova na sastanku kod mi-
nistra-presjednika u Beču zaključili, da za-
stupnička kuća u Beču na 22 0. mj. na-
stavi svoje sjednice.

Gradska kronika.

imenovanja i premještaji, Naš
sugragjanin g. Rikard Vernazza imenovan
je zemalj. sudskim savjetnikom i premješten
iz Cavtata u Spljet.

G. Marin Bulat, kot. sudac u Dubrovniku,
imenovan je zemalj. sudskim savjetnikom
za Spljet.

Naš sugragjanin g. Rafo Marić, sudac u
Tijesnu, imenovan je kot, sucem i pred-
stojnikom suđa za Rab. Tak je ime-
novan g. Eduard Nutrizio u iku za
Dubrovnik.

Prisluš ici gg.: Rugjer Bracanović i An-
tun Škrabalo imenovani su sucima, prvi
za Benkovac a drugi za Vrgorac.

tawo!

Položio ispit. G. Antun Kleiner,

 

loficijanat mjesnog Suda, položio je ovo

%