PRAVA

CRVENA HRVATSKA

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

pRiNt At=tapniivttieNADNVNTRT
Br. 399.

Ratna davorija. |tore u Monarhiji, da dokrajče ratne
| nevolje, i primora Visoku Kapiju da
Prekipjelo je! Skoro su dvije go- dade slobodu braći našoj i vašoj.
dine da kršćani na Balkanu bune se, | Naprijed junaci, jer su Slaveni još živi!
vape, izdišu; a okrutniih mučitelj gnjavi, Na najvišem mjestu, u Delegacijama
te ko ne želijaše da bude zaklan, obeš- zaista je značajno i dolično rekao
ćašćen, mrcvaren, bježaše glavom bez Dr. Melko Čingrija:
obzira u Crnu-Goru, u Srbiju, u Bu-
garsku. | te državice otkidaše od svoga rod drugog na okupu nema, šalje hr-
zalogaja, nasitiše gladnoga, pokriše go- vatski narod na moja usta braći po-

loga, prigrliše braću! Uz noge pribje- zdrav, pa ako je sudba dosudila, da

glica, te su državice molile, kumile.za- se stoljetni račun obračuna, junačku im

 

Sa ratišta.

»Iz ovog doma, pošto hrvatski na-

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Aa tn
AA

 

AA SA
Reja

U DUBROVNIKU, 19. OKTOBRA 1912.

(1 parobrod Ug.-Hrv. društva »Skodra« mo-
\rao je radi pogibije da odmah odlazi. Do-

Italija je po zadnjim vijestima u Švajcar. znajemo da će od sada svi austr. trgov.
skoj sklopila mir sa Turskom. Sebična €- \parobrodi nositi crveno-bijelu zastavu, kao

\uropejska diplomacija tu je uspješno radila, brodovi naše ratne mornarice, radi sigur-

te je uklonila najozbiljnijeg protivnika što | nosti prolaza, a službu zapovjednika i mor-
je Turska imala. O uvjetima mira još se mara da će obavljati osobije ratne naše mor-
\ništa izvjesna nezna; ali je mir za stalno marice.
sklopljen.
Srbija je ugazila u rat, jer su sami Turci Ruski dobrovoljci.
kidisali u nje krajeve; čarkanja je bilo, ali U Rusiji se preko 20.000 dobrovoljaca
se do bitke još nije došlo. \ prijavilo, da idu u rat na Balkan, u Bugar-
Grčka je takogjer navijestila rat i pro- sku, Srbiju i Crnu-Goru.
glasila aneksiju Kandije. Bugarska ili je već

stupnike Velikih Sila, e bi se zauzele,
i preko istih učinile da se Visoka Ka-
pija osvijesti i dade zarobljenim naro-
dima, ako ne potpunu slobodu, barem
toliko te slobode, da ih mala zraka
sunca ogrije nakon petstoljetne tame.
Velike Vlasti čule kroz jedno uho, a
puštale kroz drugo, i ako je ogorče-
nost i buna neprestano rasla i u Europi
i u Aziji u turskoj carevini. Turci uz
nehajstvo Velikih Sila pobijesniše, i
nasta klanje i palež, te opet tužna raja
ide od nemila do nedraga!

Ko no'ti za braću ozvaše se Balkanske

državice, a gordi im Carigrad odgova-

rao obećanjima, koja se nigda vršila

nijesu. Ne samo, nego je prkosito voj.
ničkim pripremama izazivao, kao da

jedva čeka da što prije sa tim državi-
cama obračuna. Pak koje čudo da je
prekipjelo?

Junačka je Crna-Gora prva zametla
ratnu  davoriju, za njome će Srbija,
Bugarska, Grčka. Na krvavi ih megdan

bodre oni veliki vladari, koji su Bal.

kanom vladali; oni junaci, koji su svo-
jom jakom desnicom u popretu čuvali
sveti oganj Slobode; oni mučenici, koji
su kroz vijekove padali kao snoplje
ispod kopita, ispod demeškinje var-
varskih turskih čopora; one zadužbine,

gdje su bile najviše svetinje potlačenih

naroda; onaj vapaj, koji sve to glas-
nije kroz vijekove prizivaše ih u po-
moć; ono uvjerenje, da je krvava ova
borba, borba izmegju krsta i nekrsta,
izmegju svijetla i tmine, izmegju slo-
bode i ropstva, izmegju biti i ne biti,

Mila braćo Srbi i Bugari! Naše srce
uzburkano bije udesnijeh ovijeh dana
za vas; ono se talasa nemirno izmegju
uhvanja i bojazni; ono udivljenjem
prati junačke vaše pothvate, plače sa-
glasno s vami na puste junake, koji
će za domovinu usijati ruse svoje glave,
u svojoj im duši vapi vječni pokoj, a
udivljenjem kliče na vaše pobjede! Mila
braćo! Budite uvjereni, e smo svi je-
dna duša s vami, i da nas raduje u-
vjerenje e će te poluči zakletog din-
dušmanina i da će narod, naša i vaša
braća na Balkanu, ipak postignuti po
vami željenu slobodu.

Mi pratimo svaki vaš korak, te sma-
tramo svaku vašu dobit, koliko da je
vlastita naša; a jedino žalimo i to u
velike da nijesmo udionici junačkih
vaših napora. | mi, kao onaj junak
Crnogorac, te je krenuo ovih dana na
bojište, vapimo: Pomoz dobri i jaki
Bože našoj braći!

Uvjereni smo da će i naši priteći
vami u pomoć svim onim srestvima,
koja bi mogla oblakšati krvavu borbu,
u koju ste za bratsku ljubav nagazili.

Mi smo uvjereni, da će složni jedno-| ,Društvo
glasni naš vapaj, pokrenuti najviše fak-

\sreću želi«.

 

Društvo Crnogorskog
Crvenog Krsta.

| Primamo sa Cetinja slijedeći poziv i ra-
do donosimo :

\menu! Taj plamen guta naše domove,

\a krv što topi srpsku zemlju, krv je

\naše braće

|  Osakaćena tjelesa što leže na na-

išim granicama — naša su, naše su

braće.

| I ona nejač, što pišti u kršnim zbje-

\govima — djeca su naša.

I one žene, što čupaju kose od stra-

ve i užasa — sestre su naše.

| Ko uiože da zaklopi oči i da ne

\vidi patnje svojih najbližih? — Ko

može da zatvori uši i da ne čuje vri-

'sak nezaklonjenih i bijednih? — Ko

može da stegne srce i da bude tvrd

i hladan na svu tu tugu i sav taj jad?

Vapaji tije! mučenika duboko su o-
'djeknuli u plemenitom srcu našeg Vi-
teškog Kralja Gospodara vjernog i o-
\|danog Mu naroda.

Pošto su ostali besplodni svi poku-
šaji i nastojanja, da se mirnim putem
olakša nesnosno stanje srpskoga na-
'roda u Otomanskoj Carevini, On je,
u ime Boga, pravde i čovjekoljublja,
a u bratskoj zajednici s ostalim bal-
kanskim državama, podigao Svoju hra-
bru i pobjedama vičnu vojsku, da o-
ružanom rukom pomogne onima, koji
stradaju — da ih iz ropstva povede u
slobodu, iz smrti u život.

No ratovi ne mogu biti bez žrtava.
Čovječanska dužnost nalaže da im se
pomogne u koliko im se pomoći mo-
že, a za to je na prvom mjestu po-
zvano Društvo Crvenog Krsta, ta hu-
mana ustanova, kojoj je glavni zada-
tak da žrtve rata, ranjenike i bolesni-
ke, njeguje i liječi.

Ali da bi se u tome moglo uspjeti,
potrebna su tolika srestva, kakvima
Društvo u danom slučaju ne paspola-
že. Za lo se ono i obraća za brzu po-
moć svima Društvima Crvenog Krsta
kao i onima, čije je srce dostupno da
osjeti bol, kad čuje jauk ranjenika, jauk
djeteta, žene i starca, željenih da ih
obasja zrak sunca slobode, koje oba-
sjava druge srećne narode.

Pomoć Crvenom Krstu, pomoć je
našoj narodnoj borbi, djelo je milo-
srgja, hrišćanska je ljubav prema bli-
žnjemu.

CETINJE, oktobra 1912.

Presjednik
Društva Crnogorskog Crvenog Krsta:

Mitropolit Mitrotan.
Adresa za priloge i milodare:

Crvenog Krsta“
CETINJE. (Crna Gora.

 

| Balkan je opet u krvi, opet u pla-.

\navijestila ili će danas sutra navijestiti rat.
I tamo je bilo pograničnih čarkanja, ali'
\vojske se još sukobile nijesu.

| Rumunjska mobilizuje svoju vojsku. Hoće
li i ona u krvavo kolo i uz koga još se
izvjesno nezna, svakako je prilika da neće
| uz Slavene.

Crna-Gora uz junačkog svog kralja slu-
pila je u najboljem jeku ratovanja. Ona je
navijestila svečano rat Turskoj, i odmah po
naviješćenju je na 9. o. m. uputila junačke
svoje čete u tri smjera: jedna da prodre u
pašaluk Novog-Pazara, i tako dade ruku
pomoćnicu srpskoj vojsci, koja će takogjer
tamo saći; drugu vojsku kao spojnu kopču
izmegju sjeverne i južne vojske da zapri-
ječi tursku pomoć bilo četama u Novom-
Pazaru, bilo onim oko Skadra; treću voj-
sku đa osvaja Arbaniju a ponajprije bojo-
\slovni Skadar na Bojani, o kojem toliko
\ pričaju naše narodne pjesme. Ovoj glanoj
\vojsci na glavi je kralj i ministar rata Mar-
\tinović, srednjoj knjažević Mirko, sjevernoj
Vukotić. I sve su se tri opoštenile da nije
moguće bolje promisliti. Živjeli junaci Cr-
nogorci! Oko Berana bilo je živa kreševa
i Crnogorci su prodrli i zauzeli ga. Nakon
ljute borbe Vukotić je prodro u Novi-Pazar
i zauzeo važno mjesto Bjelopolje. Neiska-
živa su pak junaštva Crnogoraca oko Ska-
dra. Sam je knjažević Mirko opalio prvi
top, a pri tome stari junački kralj i svi oko
njega skidoše kape te se Bogu iz svega
srca pomoliše, Možda koji od modernijeh
se na tome nasmije, ali ako su Crnogorci
tako silni junaci zato je, jer su bogobojeći.
Uz vrle i junačke Crnogorte prsi a prsi se
biju uz njih i katolici Arbanasi, koji iz-
gledno, kao prava braća hoće da se domo-
gnu slobode.

Klvavi su bili preko načina bojevi na
Planici, u Rogamu, u Dečićima, na Tuzima
i Tarabošu, a nadasve u Šipčaniku, a sve
su te pozicije teškom borbom zauzete od
Crnogoraca, i tako je Skadar posve u škripcu
le će se morati predati, naravno uz znatne
gubitke junačkih sinova slavne Crne-Gore.
Bog vojsku pratio, milu našu braću, do ko-
načne pobjede!

Donašamo vijesti sa ratišta, koje glase:

 

Zauzeće turskih utvrda.

Neustrašivo rijetkim je požrtvovanjem cr-
nogorska vojska na juriš zauzela tursku u-
tvrdu Šipčanik. Crnogorsko topništvo i pje-
šadija i ovaj se put osobito istakla. Turska
vojska sasvim se hrabro branila. Osvoje-
njem i druge oveće turske utvrde Dečić sa-
da je ključ puteva sa sjeverne strane Ska-
dra u rukama Crne-Gore, Crnogorska je
vojska dovela u veče kasno pred kralja Ni-
kolu na Kruševac zapovjednika Dečića Salil-
efendi, koji se je predao. Kralj ga je Ni-
kola viteški primio. \

Mobilizacija Turske.

Izjavio je ministar vanjskih po:lova ca-
rigradskom uređniku armenskog lista, da
će Turska mobilizovati sve ljude do 45
godina.

Pucanje niz rijeku Bojanu.

Uz cijelu rijeku Bojanu češće je silna puć:
njava sa obe strane. Lloydov parobrod »Scut-
tari« jedva je mogao proći, Svi putnici u-
kloniše se sa palube, a ostade sam kape-
tan Vukotić na zapovj. mostu. Jedno pu-
šćano tane udarilo je u most blizu njega.

 

Uspjesi crnogorske vojske.

Crnogorska je primorska vojska osvojila
visove Vladimira i Sose i druga mjesta sve
do blizu Selite i Gorice. Oborene su i dvije
kule nizamske preko Bojane. Iz kula po-

\bjegla je turska posada. Poslije ovih i dru-/

gih uspjeha, crnogorska je oduševljena voj-
ska nastupila proti poziciji Rasovu i Lipo-
vine, koje su pozicije veoma jake i teške.

Lijevo krilo crnogorske primorske vojske
nastupilo je uz desnu obalu skadarskoga
jezera do na vrh pet Ubala i krajinom do
seoca Ckla. Tu je bila velika bitka. Nepri-
jatelj bio je utvrgjen u jakim opsežnim po-
zicijama, ali morađe pobjeći velikim gubit-
cima. Nakon ovog udara turskim utvrdama
i pozicijama, iza ovoga su odmah pale, a
lijevo krilo crnogorske vojske svladalo je
sve visove izmegju vrha i skadarskoga je-
zera. U brzo su osvojili ove važne pozicije
bez velikog otpora s toga jer su Crnogorci
neočekivano najednom udarili na turske po-
zicije iza legja.

Zauzeta tvrgja Rogame.

U petak u veče nakon jako žestokog bo-
ja crnogorska je vojska zauzela utvrdu Ro-
game. Tom je prigodom crnogorska vojska
pokazala upravo čudo svoje hrabrosti. Cr-
nogorci su i tom zgodom zaplijenili jedan
Krupov top i mnogo municije.

Kralj Nikola kod ranjenih.

Kralj Nikola i knjaz Mirko posjetili su na
povratku sa bojnog polja ranjenike u voj-
nom stanu. Na bojištu su ostali našljednik
prijestolja Danilo i knjaz Petar. Krali je Ni-
kola obilazio od postelje do postelje, sa
svakim se ranjenikom razgovarao i sokolio
ih, zahvaljujući im na svemu što se žrtvo-
vaše za domovinu. Bilo je veoma dirljivo.
Kralj je teško ranjene cjelivao u čelo, a i
sto tako dvojicu koji su u bonici izdahnuli.
Knjaz Mirko susrevši na putu gdje nose
jednog ranjenika, zamijeni vojnike i on sam
ranjenika donese u bonicu na svojim ra-
menima. Bilo je prisutno mnogo naroda
pred bonicom, te je knjazu uriebesno klicao
i zahvaljivao.

Grčki princ pošao u rat.

Našljednik prijestolja Konstantin otputo-
vao je sa svojim najstarijim sinom Gjurom
i sa generalnim štabom u Tesaliju, da preu-
zme vrhovno zapovjedništvo grčke vojske.
Općinstvo mu je na prolasku priredilo o-
duševljene ovacije.

Turska mornarica u Crnom moru.

Turska je mornarica otplovila u pravcu
prema Crnom moru. Usidrila se kod Ka-
vaka na Bosporu.

Zauzeće Bijelo-polja.

Službeno se javlja iz Podgorice: Nakon
boja, što je trajao od ranog jutra do 4 sa-
ta poslije podne, zauzela je crnogorska sje-
verna vojska, pod zapovjedništvom genera-
la Vukotića, Bijelo-polje, Srpski je marod
pozdravio kličući Crnogorce. U crkvi je o-
držana služba Božja za zdravlje crnogorskog
kralja. Uregjena je i privremena crnogor-
ska uprava.

Veliki broj ranjenika.
Iz Podgorice javljaju, da su bonice pre-
pune ranjenika. Kralj Nikola, kraljevići i

 

 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

God. Vili.

princese posjećuju ranjenike. Treba pak znati
da je megju ranjenicima dosta Malisora i
turskih vojnika. Naprotiv je poznato, kako
turski vojnici barbarski postupaju sa crno-
gorskim ranjenim vojnicima. Crnogorska
princesa Ksenija dvori u bonici ranjenike,

Malisori protiv Turske.

Preko šest hiljada Malisora ustalo je na
oružje, da se bore proti Turcima. Nekoliko
stotina njih došlo je u Podgoricu, da traže
oružje od Crnogoraca.

Ratni zarobljenici.

Do 13 o. mj. otpremljeno je u Nikšić
preko 300 turskih zarobljenih vojnika i o0-
ficira.

Grad Tuzi opsjednut.

Grad Tuzi sa okolicom i sa svom svo-
jom posadom u nedjelju je poslije podne
opkoljen crnogorskim četama. Sveza je gra-
da Tuzi odtada sa Skadrom sasvim preki-
nuta.

[ utvrda Vranj sa Šipčanikom i sa svim
okolišnim kulama potpuno osvojene.

Crnogorci zarobili 5000 Turaka.

U gore imenovanim bojevima crnogorska
je vojska zarobila preko pet hiljada turskih
vojnika. Od tih su već tri hiljade njih do-
vedeni u Podgoricu.

Opet crnogorske pobjede.

Poslije teško krvave bitke crnogorska je
vojska osvojila brdo Visitor (2200 m. iznad
mora, izmegju i nad Plavom i Gusinjem).
Osvojiše dvije jake utvrde na Visitoru. To
su veoma važni položaji. U tom boju cr-
nogorci zaplijeniše četiri nova brzometna
topa, dva turska barjaka i veliku količinu
municije.

O zaustavljenim grčkim brodovima.

Grčka uz ostalo traži i slobodan prolaz
zaustavljenim svojim brodovima u Turskoj,
kao i naknadu pretrpljene štete. Postavila
je rok od 24 sata.

Uništena dva bataljuna Esad-paše.

Stigao je u Skadar Esad-paša, sa više
svojih bataljuna. Na putu iza legja su mu
Malisori uništili dva bataljuna. Iz Skadra
će poslati bataljun vojske na Krit.

Crnogorski gubitci.

Od početka rata do ponedjelnika veče cr-
nogorska je vojska imala svega 256 mrtvih
a preko 800 ranjenih. Najviše ih je ranjeno
pri osvojenju Taraboša, gdje su osvojili ci-
jeli red šančeva. Naravno, da su to sasvim
neznatni prema ogromnim turskim gubicima.

Novi-Pazar.

Na glas, da su Crnogorci osvojili Bijelo-
Polje, u bečkim je diplomatskim krugovima
opće mnijenje, da je pomenuto osvojenje
posao jedino Turske, pa da se ona sama
misli za Sandžak. Naša Monarhija nema
uzroka, da posreduje. Stopro nakon rata Mc-
narhija se mora postarati, da uzima slobo-
dan put na jug.

Bečka »N. F. Presse« — poznata sa svo-
jih napadaja na sve što je slavensko, a sa-
da i proti slavenskih država «—- veli, da ako
Sandžak ne ostane turski može biti posre-
dovanju i otpora Stbiji.

Turski časnici uhode.

Na granici Srbije uapšeno je više turskih
ofirira, u službi uhodarstva. Bili su odjeve-
ni u srpskoj uniformi.

Narodna skupština“ za rat.
Beogradska »Narodna skupština« glaso-
vala je 45 milijuna dinara za ratne svrhe,
— Kralj je otputovao u Niš,
Turski zapovjednik o
turski komandanat tvrgjave De-
čića izjavio je dopisniku bečke »N, F. Pres-

mm ===

m mn a

SV-a SWATI Sd o

no ae os <.

rmttttanmm oi iza

E

“1

_— ea sar