CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Br. 400. Dubrovčani! Dubrovnik i Balkan! — Dva su stupa na dvijema skrajnjim obalama vremena i istorije naroda našega, na kojima Vjera otaca naših zategnu ne- prelomivi most kuda jezdijahu ulaci, glasnici, poslanici snuždenih, onijem- ljenih, nebrojenih pokoljenja, štono prenašahu poklone, utjehe, nade i mo- litve iz slobodnog i kršćanskog Du- brovnika Onima koji danomice umi- rahu za Hrista i plakahu nad mrtvom Slobodom svojom. Ispod tog udesnog lika, te čudesne dige koja navještaše žetve budućnosti — tecijaše jedna jedina bujica krvi i suza, koja, kad natopi Srbiju, Bugar- sku i Vizant cijeli, razbi se u nemoći svemoći svoje, o gigantski kuk Crno- gorskog Ararata i o nepredobitne be- deme Svetoga Vlaha. Dubrovčani! Tako je naš grad bio odregjen od Boga da bude evangjeoskim Samari- tancem kršćanskoga puka od Trebinja do Carigrada. Ako se još Čovječanstvo ne oduži Dubrovniku zbog samilosti tolikijeh vjekova, zato milosrdan bi Bog, jer mu udijelf'.da viđi u času smrti svoje, gdje se ragja Sloboda Onijeh, za koje on pogibaše. Dubrovčani! Od onoga sugjenoga časa pa do danas, obezvlašćeni Dubrovnik ostade vijeran tradicijama svojim: Vijeran Bogu, Vijeran Narodu, Vi- jeran Idealu svome — a taj Ideal bi i jest — Osloboditelj Robova — Tje- šitelj Suza. Dubrovčani Zadnji trzaji vječne borbe Kršćanstva s Neprijateljem našega roda, potopiše opet krvlju zadnje neoslobogjene pedlje balkanskih zemalja. I eto Dubrovnik, kao u dnevima Vlasti, prenu se i zavapi, jer u jeci starodavne veze utjeha i suza nagje — Samoga Sebe. Dubrovčani! U ime te svete zadužbine otaca na- šijeh, pozivljemo Vas, da pružite opet melem samilosti i pomoći Onima koji još uvijek umiru za Krst čašni i Slo- bodu zlatnu! Dubrovniče! Povij rane braći, e da im tvoj darak reče: Ovo ti šalje, kao onda, naša Vjera, naše Srce, — naše Hridi! Dubrovnik, 13. oktobra 1912. Odbor za sakupljanje priloga Društvu Crvenog Krsta balkanskih kršćanskih naroda. Predsjednici: liLuce ud. Zore, — Dr. Melko Čingrija. Blagajnik: Dum Niko Gjivanović. Tajnici: Dr. Frano Kulišić — Melko Stanković. Članovi: Gospogje: Zorka Babić, Marija Barbić, Marica Berdović, Ljubica marq. Bona, Olga Bubalo, Ivanka Čingrija, Dragolla DeGiulli, Jelka DeGiulli, Mary pl. Ghe- taldi, Fanka Gjivić, Adele Gracić, Ne. venka de , Aleksandra [vani- šević, Mile Katić, Mici Knežević, Linka Korlaet, Nike Lopižić, Pole Martecchini, Zorka Milišić, Mare pl, Mirošević-Sor- go, Marica Perović, Marija Pilato, Jele Puljizević, Malvina Račić, Zlatka Sessa, Dobrica Smolčić, Mila Svilokos, Katica kneg. Vojnović, Gorde Vuletić, Luce Zore. Gospoda: Sava prota Barbić, Antonije Benussi, Luko Bogdan, Luko marq. Bona, Dr. Melko Čingrija, Dr. Ivo DeGiulli, Jo- sip Dimović, Dr. Baldo pl. Gradi, Ivo de Grisogono, Dum Niko Gjivanović, Stijepo Gjivić, Luko Koprivica, Dr. Stijepo Kne- žević, Dr. Frano Kulišić, Dum Antun kan. Ljepopili, Dr. Viaho Matijević, Antun Mi- letić, Dr. Jovo Milić, Mihail Milišić, Dr. Niko pl. Mirošević-Sorgo, Ivo Pekas, Dr. Antun Pugliesi, Vicko Rakigjija, Melko Stanković, Dr. Vice Svilokos, Antun Stan- dinger, Ivo Šubert, Miho Vacchetti, Ivo knez Vojnović. Prilozi neka se šalju Odboru, na uglu Place — Nalješkovićeva ulica br. 283, ili blagajniku g. Dum Niku Gjivanoviću. hrvatsko-slovenski sabor, 20. oktobra 1912. Znameniti dan ! Ljubljana, središte slavenskih zemalja, bila je jučer pozorištem dana, koji će do vijeka ostati znamenit u zgodama hrvatsko-slovenskog naroda. Taj su se dan sastali zastupnici hrvatskog naro- da sa prestavnicima slovenskog na- roda, ne zato, da izreku po koju besjedu, nadahnutu po trenutčanom raspoloženju, nego da na podlogu tri- jeznog prosugjivanja, i potaknuti silom veličajnog ovog časa, svečano za- svjedoče pred svijem svijetom jedin- stvo hrvatsko-slovenskoga naroda, pri tome osvjedočeni, da usredotoče sve svoje djelovanje na korist i sreću dvaju djelova, po imenu i po nesrećnim prili- kama razdvojenih, a ipak sačinjavaju- ćih jedan narod. Kad bi jučerašnji dan bio samo iz- ljev prividnih čuvstava, kad bi bio puka pravda, ili grožnja prama komugod, ako bi mu bila svrha dobiti trenutčani uspjeh, zaista bi teško teklo naše pero proti najboljoj našoj volji. Dosta je kazati, da besjeda koliko god pjes- nička i visokoleteća, ne može izraziti sve što se je jučer slučilo. Možda je godine 1712., kad su Hrvati primili pragmatičku sankciju, te kazali da hr- vatske i slovenske zemlje, po naravi, povjesti i jeziku spadaju nerazlučivo skupa, bio tako znameniti čas, kako je bio jučerašnji. Jer smo jučer Hrvati i Slovenci izrazili jednodušno istu misao, ne na papiru, «ao dosle čestokrat, nego sakupljeni ovlašteni zastupnici naroda, oči u oči po pretečnom dogovoru u potpunoj slozi, imajući za sobom o- gromnu većinu hrvatsko-slovenskog naroda. Što se je jučer dogodilo nema odobrenje jedne ili više osoba, nema odobrenje jedne kaste, nije na perga- meni napisano, ali nosi odobrenje svi- jeh nas, koje se je uvriježilo u srce hrvatsko-slovenskog naroda, koji žive i prebiva od Mure do Kotora, i od granice Mletačke do Drine. Tako je svečan bio taj čas, da nam ni trenutkom ne dogje u pamet, po njemu upraviti na koga kakovu dpo- menu, kakovu grožnju ili kakovo ogor- čenje. Ne! Svatko nas je jučer mogao vigjeti skupa, bila ova ili ona vlada, bio ovaj ili onaj tako zvani odlučujući faktor, Prvi pei bio ovi ili oni naš narodni i politički IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. tai uma A ALS M pat BENJ Re RR PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE U DUBROVNIKU, 26. OKTOBRA 1912. protivnik; svak se je lako uvjerio da je juče govorio narod, javno uvjeren o svojoj snazi, svojega imena, svoje povjesti, a da bi se na to osvrnuo. To nam ne treba. Bez nas, preko nas i protiva nama, neće ništa onaj koji našom sudbinom odlučuje, a odlučit ništa ne može ako nijesmo i mi snjim. Njihova je snaga naša, isto tako naša je snaga njihova. To nam ne treba više naglašivati, to dolaziesamo po sebi, to svak lako shvaća, nadasve danas, kod hrvatsko-slovenskog na- roda provejava i oživljuje jedinstvena misao, što jednako ćuti najoznačeniji seljak, kao inteligent, da nema snage ni sile, koja bi nas mogla razdvojiti, koja bi mogla prepriječiti naš razvoj, koja bi se mogla igrati snama. Koliko nas je jučer bilo na okupu? Koliko ljudi iz najrazličitijeg političkog stanja. Bosanci, koji ne pripadaju ni Austriji ni Ugarskoj, nego monarhiji, koja ipak u državnim spisima ne po- stoji; Hrvati iz Banovine, pripadajući kruni sv. Stjepana; Hrvati iz Dalma- cije koji po pravu spadaju Banovini a da zašto Austriji; napokon Slovenci iz cijele Austrije. Ali ipak nije bilo niti sjene kakvog nesuglasja, to više kad su po ćudi različiti. U večer kad su se najširi krugovi naših sumišljenika sabrali oko naših zastupnika, sloga, koju su pripravili voditelji, tijesnija se je ukazala; vele- posjednici, gospogje, plemići, dušobriž- nici, sveučilišni profesori, obrtnici, ra- dnici, svi su bili iste misli, istog čuv- stva, iste volje. Pak još jedno. S načelom stojimo i padamo, a nijesmo osobni kult nigda gojili. Ipak nebismo izvršili svoju du- žnost, kad nebismo spomenuli dva muža, koja su jučer doživljela najljepši dan u svome životu, čigov je rad pri- pravio njih i koji su danas najuvaže- niji koje u njima poštujemo moć ide- alizma, koji im je sam mogao dati na- čelo, koje nam je svijem pravac: a to su Dr. Mile Starčević i Dr. Ivan Šu- šteršić. Ne govorimo o našem prvaku; svaki Slovenac i Hrvat, koliko nas je god, i koji smo jučer bili na okupu, ima njemu zahvaliti na tom povjesnom danu. : Dr. Mili Starčeviću upravljamo našu riječ. S njegovom ljubežljivosti, iskre- nosti i skromnosti, što je znak istin- skog idealizma, jučer je osvojio sva slovenska srca. Na program smo jučer prisegli, koji nosi ime velikoga njego- vog strica, kojemu je Mile, kao vri- jedni njegov nasljednik, posvetio vas svoj život. Ostati ćemo mu _ vijerni, kako može biti od riječi vijerno slo- vensko srce. (»Slovenec« br. 242.) Sa balkanskog ratišta. Savezne vojske uprav junački se bore. Sve uspjeh za uspjehom, pobjeda za pobjedom. Megju njima vlada najljepše raspoloženje, veselje, oduševljenje. Neustrašivo nasrču vje- što i odregjeno protiv mnogo jačeg i broj- nijeg neprijatelja, uvijek sa najboljim uspje- hom. Redomice osvajaju i takove utvrde, najmodernije fortifikovane, o kojim se dr- žalo da su nesavladive. Čitav im se svijet divi. U vojnim bugarskim krugovima se drži, da će po svoj prilici dojduće srijede 30 o. mj. biti osudna bitka izmegju bugarske i turske vojske. Turska vojska do sada bere samo neuspjeh za neuspjehom, poraz za po- razom, kao što bjelodano dokažuju sve vije- sti sa sviju izvora, što donosimo redom ka- ko smo primali : Franjevci se tuku s Turcima. Engleška ratna dopisnica ggja. Edit De- rem javlja londonskim listovima, da se je kod Tuza srela sa oružanim Franjevcima, koji su joj kazivali da su se s Crnogorci- ma i Malisorima borili protiv Turaka. Dobrovoljci iz Česke. Mnogo Čeha došlo je a Crnu-Goru, i svo- jevoljno stupiše u bojne redove. Sa Cetinja javljaju, da je s braćom Česima stiglo i mnogo liječnika. Rusija koncentriše vojsku. Po vijestima iz Moskve, konjaničkim je pukovima iz južnih gubernija naregjeno, da se koncentrišu na megji Austro-Ugarske. Cijeni se, da je Rusija porazmjestila na gra- nicama Njemačke i Austrije preko 600,000 vojske. Bugari osvojiše Kurtkale. Nakon višesatnog krvavog boja Bugari su zauzeli Kurtkale blizu Mustafa-paše. Raspoloženje u Srbiji. Sva beogradska štampa listom izražava zadovoljstvo što je Srbija zagazila u rat. Iz- javlja, da će se borba voditi u ime oslobo- gjenja potištene braće, u ime kršćanstva, pravde i ljudske kulture. Izjava Grčke Franceskoj. Grčka vlada upravila je Franceskoj notu, u kojoj navodi uzroke, zbog kojih je obja- vila Turskoj rat. Grčka moli Francesku, da bude neutralna. Sjedinjenje srpskih vojska. Vojska iz Srbije znatno je prešla u San- džak. Turska se vojska povlači u velikom neredu. Očekuje se sastanak srpske i crno- gorske vojske. Prodiranje bugarske vojske. Bugarska vojska prešla je i zauzela Džu- majabalu i Mustafapašu. Bojevi s Grcima. Na čitavoj grčkoj i turskoj granici vodi se žestok boj, a nadasve kod Melune. Gr- čka je vojska za nekoliko kilometara prešla u Tursku. Arnautsko divljaštvo. Javljaju s Raške, da su Arnauti pod Ko- paonikom sasjekli i raskomadali mnogo kr- šćana. U samom jednom selu poklali su 27 ljudi, žena i djece. Uspjesi srpske vojske. Nakon žestoka boja srpsko je topništvo razrušilo sedam turskih utvrda. Ista vijest iz Prokuplja glasi, da se srpska vojska pri- bližuje Prištini. Askeri bježe i povlače se na svima linijama. Seljaci se neopišivim o- duševljenjem pridružuju srpskoj vojsci. Rasporegienje turske vojske. Do sada je u Turskoj pod oružjem spra- vno za boj 350.000 vojnika. Svaki dan sti- že 30 vozova po deset do dvanaest hiljada vojnika iz Anadolije, Anadolci će se pridru- žiti glavnoj vojsci, koja kreće na Bugarsku. Glavno joj je logorište u Jedrenima, Kirki- lisu, Carigrađu i Galipolju. Svaki armadni zbor ima tri divizije po 9000 vojnika. Tri su armadna zbora, a to u Skoplju, Bitolju i Solunu. Ovi su odregjeni da nastupaju prema Cruoj-Gori. Treća armađa već je u susretu srpske vojske. Napredovanje srpske vojske. Srpska vojska, u maršu put Kumanova, zametne boj oko jakih turskih tvrgjava i se- dam ih osvoji. Vojska generala Živkovića zauzela je Novu Varoš. Bugarska vojska u Jedrenu. Bugari prodiru k Jedreni. Turci su poti- snuti do bedema jedrenskih tvrgjava. Zaro- biše dvije stotine Turaka. Pobjede grčke vojske. Grci pobijediše tursku vojsku ma rijeci Kleresu. Nakon duže teške krvave borbe Grci su osvojili grad Elasonu. Taj je grad bra- nila brigada nizama i veoma brojna poli- ska artilerija. Grčka je vojska osvojila i sve visoravni oko klanca Sarandoporana, gdje se očekuje odlučna bitka. Crnogorska janaštva. Crnogorska vojska, pod zapovjedništvom generala Martinovića, nakon žestoka boja sa- vladala je ogromnu tursku silu, zauzela tvrgja- ve na Belaju, na podnožju Taraboša. Crnogor- ci su započeli topovskom paljbom na Skadar. Srpska vojska zauzela Bujanovce. Srpske čete zauzele su Bujanovce, koji su od Zibečva udaljeni oko 10 kim. U isto su vrijeme osvojile i sasvim važan strate- gijski vis Rujan. Turci bježe iz Podujev-grada. Službeno se javlja, da je više srpskih če- ta u subotu zauzelo na juriš bedeme i op- kope Podujeva. Turci su noću pobjegli iz grada i povukli se na jug. Sjutra dan ušla je srpska vojska u Podujevo. Turska vojska u bijegu je ostavila bataljonsku zastavu, 80 šatora, 10.000 kigr. beškota, više san- duka municije, drugog ratnog materijala i osamdeset volova. Zarobljeni su Turci i Arnauti iskazali, da su u boju sudjelovale dvije pukovnije nizama, šest tabora arnauta i tri baterije topova. Arnauti su se iselili iz osvojenog grada i ostavili mnogo stoke i hrane. Nova Srbija. Iz Raške javljaju, da se Stara Srbija po- stepeno pretvara u novu. Srbi su u osvo- jenoj oblasti ustanovili novi kotar, koji nosi ime: kotar Labski a središte mu je Podu- jevo. Uvedena je odmah srpska vlast. U srpskoj je vojsci veliko oduševljenje. Turske izmišljotine. Službeno se iz Sofije pobijaju vijesti, pro- turene iz Carigrada, da je turska vojska u- šla u Bugarsku. Hoće dakle Turci, da se barem izmišljotinama tješe! Turska bombarduje Burgas. Turska vlada izvijestila je velike sile, da je izdala naredbu ratnom brodovlju, da bom- barduje Burgas. (To je bugarsko ratno pri- stanište na Crnome moru.) Bugari na Solun. Bugarska vojska potisnula je Turke u grad Dramu. Sa dva pravca prodire bugar- ska vojska k Solunu. Jedna vojska ide do- linom rijeke Bregalnice, preko Kočane, a druga dolinom Vardara. Bugarske su čete osvojile Malu Trnovu i nekoliko važnih po- ložaja na gorama Rifu i Crnoj Skali. Zauzeće Plava. Turci se razbježali. Poslije dva dana borbe crnogorska je vojska osvojila Plav, kao i svu okolinu, Nad Plavom izvješena je crnogorska zastava. Na visovima oko jezerskoga vrha Ječurišta i prema Gijakovici i Peći. Bugarske pobjede. Osim zauzeća Male-Trnove bugarska je vojska osvojila i Gornju Džumu i Mehadi- rta sitni iii +