PRAVA
CRVENA HRVATSKA
CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO;
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE
ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
, SMATRA SE )DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. -- PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Br. 401.
IZLAZI SVAKE SUBOTE
POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
dA NN Na SN Pr SL ALL ad GSS SSS LESS LS JENS SSM
U DUBROVNIKU, 2. NOVEMBRA 1912.
PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA | DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.
Svi skupa.
Što se je sretno dogodilo na Bal-
kanu, da su se suplemenjaci združili,
kako bi pretrgmili okove, koji su ih
za petstotina godina sapinjali, tako su
isto i u našoj Monarhiji suplemenjaci
razvalili sve ograde i pregrade, koje
su ih lučile od nekoliko vjekova, te
su stvorili tvrdi ugovor i dogovor kako
bi bili svi u jednom taboru, od najuž-
nije naše granice, pak sve do vrata
Celovca, kako dobro veli »Slovenec«.
Mi smo posve uvjereni, da će i braća
Srbi u našoj Monarhiji biti uza nas,
jer bi tim narodna stvar silno napre-
dovala i glavno stekla, a pak pona-
dasve jer su se ovo zadnjih godina
izrazili i nešto i poradili u (ome smi-
slu; a još će više poraditi, ako ostane
u krijeposti pakt, kog su sklopili naši
pravaši u Banovini i oni od koalicije.
Po njihovom bi prirhjeru popuštali i
Srbi u Bosni uz nagovor Srba iz Ba-
novine i Dalmacije. Možda baš zato
Demoklesov mač visi nad glavama
glavnih otadžbenika; bez dvojbe zato
su Madžari uprli svu svoju silu i na-
silje uz blagohotnost gospode njeinačke,
da ugušećiti*barem ometu velebni ne-
rodni dogovor. Do nas je da im se
huda namjera posve izjalovi. A kako
su na Balkanu žilavi Bugari ipak znali
sastaviti savez, koji će po svoj prilici
tursko nasilje za vazda iz naših kra-
jeva ostraniti, tako će isto trijezni i Ži-
lavi Slovenci amo dokončati onaj sretni
unutaznji savez, koji će nas osloboditi
njemačke i madžarske hegemonije.
Nije laskanje nego je živa istina, da
su Slovenci u malo godina izvojštili
na umnom, narodnom a nadasve eko-
nomskom polju toliko toga, što mi ne
smogosmo u borbi od skoro jednog
vijeka.
Kako stoje stvari oni su i pozvani
radi bratske ljubavi i radi vlđftite ko-
risti, jer su im Nijemci za vratom da
žilavo i nepopustljivo provedu kod nas
što su Bugari na Balkanu, i mi se po-
sve opravdano i razložito pouzdavamo
u njihovu spremu i u njihovo rodo-
ljublje, koje je tamo na sjeveru oku-
pilo narod u jedan tabor, i koje već do-
bro, značajno i udesno poliskiva irre-
dentu u Istri i u Trstu.
Što oni misle i kako će jedinstvo
provestiti najbolje je naznačio vele-
ugledni g. Šušteršić u svojoj besjedi,
koju donašamo. On je u glavnome
kazao;
»Našli smo se, te nas odlučna volja
vodi da ostanemo skupa jednom
za vazda. (Silno pljeskanje.) To je
realno-političko osvjedočenje koje
govori jasnije, glasnije i odlučnije nego
li bi mogao i najsjajniji besjednik. A
još jasnije i glasnije: će govoriti osvje-
dočenje, ako zaista ostanemo zdru-
ženi. (Ponovno pljeskanje.)
»Iz lirične atmosfere maglovitih fraza
,| bratskog ogrljaja stupili smo na pro-
zaično tlo realne politike. Na tome tlu
oslanimo. (Hoćemo.)
»Moramo se čuvati i hoćemo ne-
promišljenoga i neplodnoga frazerstva
i vike, koja ljubi pozu radikalno-
narodnoga junaštva, a u istini nije
drugo, nego neka politička histerija,
lili što je gore proračunano kome-
\dijaštvo. (Ogromno pristajanje.) Ču-
beralizma. (Ponovno pristajanje), mo-
dernoga slobodoumstva, koji nosi na
jeziku slobodu savjesti, a koje je u
istini brutalna negacija duševne
slobode i moralni anarhizam. (Po-
vici pristajanja sa svih strana.) Čuvati
se moramo i hoćemo bezplodne nega-
cije, praznih prosvjeda i melankoličkog
jadikovanja. (Dobro.)
»Mi hoćemo biti stranka ozbiljnog,
trijeznog, neumornog pozitivnoga
rada. (Ogromno pristajanje.)
»Odgovoriti pak moramo gotovom
prigovoru.
»Hrvatsko-slovenska zajednica, koja
se je sretno sklopila, nije nikome na
kvar. (Tako je!) Ta je zajednica po
sebi nužna posljedica više stoljetnog
etičnoga, kulturnoga, narodnoga jedin-
\stva Hrvata i Slovena.
»Povod tome zbliženju jest ljubav
domovinska, a svrha mu skupno, na-
rodno, gospodarsko? pregnuće svega
hrvatsko-slovenskog naroda u okviru
hapsburške monarhije. (Ogromno
odobravanje.)
»Daleko je ad nas svako nepri
jateljstvo prama drugim narodima.
(Veliko pristajanje.) Naprotiv: mi želimo
(bratski sudjelovati sa svim narodima
'monarhije za veličanstvo i moć haps-
burškog gospodstva. (Tako je!) Ako
ise pak, na žalost, podiže netemeljito
imeprijateljstvo drugijeh protiva nas,
moramo se braniti i znati ćemo
\se vazda braniti. (Pljeskanje.)
| »Mi takogjer nećemo biti eskluzivni
|u okviru naše vlastite narodnosti. Stran-
čarstvo nas nigda ne smije opsjeniti,
da ne pozdravimo i podupremo svako
\ pošteno djelovanje i nastojanje, koje
| je uharno našem narodu, — pak do-
šlo to djelovanje i nastojanje od ne-
znam koga. Vrata su otvorena po-
sve, pojedinom koji je poštene
volje. (Jednodušno ogromno pri-
| stajanje.)
»Radujemo se, da smo Hrvati i Slo-
venci, koji smo danas ovdje sakupljeni,
jedne i iste vjere, u kojoj ćemo
po primjeru otaca živjeti i umri-
jeti. (Silno pljeskanje.) Imamo tako-
gjer u našem narodu rogjake u raznim
pokrajinama, koji ispovijedaju drugu
vjeru. (Dobro! Tako je!) Žalimo, da
su nas nemile prigode u tome razlu-
čile, a naše sile ne dostaju da to urede.
Moramo računati sa tim realnim fak-
tom. A kako zahtjevamo od svakoga,
da poštuje naše nerazrušivo vjersko
prosto živjeti i razvijati se po tome
dowovine, (Opće silno odobrenje,
pljeskanje, povici: Živjeli!)
Nek mi bude dopušteno par riječi
s političkog taktičnog pogleda.
Idealni temeljni potezi našega pro-
grama — biva programa Stranke Prava
vati se moramo i hoćemo gnjiloga li-,
uvjerenje, i našu slobodu, da nam bude
uvjerenju — tako poštujemo svako
drugo pozitivno vjersko uvjerenje,
pravu slobodu savjesti i vjerskoga
življenja. | zato šaljemo danas, u
ovom svečanom trenutku, srdačne
pozdrave vjersko lučenoj braći, sa
željama da se združe snami na sku-
pni rad, na uhar starodrevne skupne
free nikako nas ne siluju da sklopimo
\oči pred realnošću. Sa realnim okol-
nostima treba dapače vazda i svuda
računati. Program Stranke Prava
nije mrtav petrifikat, nego nešto
živoga, dakle sposoban na raz-
voj, i kao svaki politički pro-
gram takogjer potreban razvoja.
(Tako je!)
Mi ćemo skupa poraditi da prilago-
dimo program raznim aktuelnim prili-
kama, a da nimalo ne popustimo
s! idealnog gledišta. (Pristajanje). Ra-
čunati moramo nadasve s raznovrsnim
hrvatsko-slovenski narod. Ne možemo
jednako politički postupati na Dunaju
i u Pešti, u Zagrebu, Sarajevu, Lju-
bljani, Gracu i Celovcu, Zadru ili Gorici.
Razlike su velike. Prva je dužnost
narodnih zastupnika i autonom-
nih pokrajinskih organizacija
stranke, da nagju pravi put, saču-
vavši osebine i programatične te-
melje. (Veliko pristajanje.)
A sve mora rukovoditi djelotvorna
ljubav skupnoj domovini, i uvjerenje
da smo braća i jedan narod. (Silno
povlagjivanje.)
»Slučilo se je dugo željno, posve
potrebito združenje u ovom povjesnom
trenutku. Danas posve radosno klik-
nimo: Hrvatsko-slovenski je narod
jedno tijelo, jedno srce, jedna
duša. (Neopisiv entuzijazam.)
A još samo jedna riječ: Dosta je
govora, neka slijede djela. Našli
smo se — ostanimo skupa!
Resolucije prihvaćene u plenumu za-
stupnika stranke prava iz svih hrvatskih
zemalja.
| U plenarnoj sjednici pravaških zastupni-
ika, kojoj je prisustvovalo 16 bivših naro-
dnih zastupnika raspuštenog hrvatskog sa-
bora u Zagrebu, 8 nar. zastupnika iz Dal-
macije, 6 iz Bosne i 3 iz Istre, uzevši na
znanje opatijske i bečke resolucije izdaše
slijedeći komunike :
I. Vrhovna uprava stranke prava uzela
je s velikim zadovoljstvom i iskre.om ra-
došću na znanje vijest o udruženju sklo-
pljenom u Opatiji 19. rujna i u Beču 9.li-
stopada ove godine izmegju delegata stran-
ke, uslijed kojega sveslavenska ljudska stran-
ka stupa u redove stranke prava i u cjelo-
sti prihvaća njezin državopravni program od
god. 1894.
II. Da se dogje do jedinstva i slobode,
smatra vrhovna uprava stranke prava za ko-
risno sudjelovanje svih narodnih sila, pa želi
u tom radu pozdraviti kao suborioce sve
česti naroda bez razlike vjere i plemena.
III. Hrvatski narod svijesan potrebe svo-
ga daljnjega narodnoga razvitka, svojih na-
rodnih prava i važnosti geografskoga polo-
žaja, bolno osjeća političko raskomađanje
kraljevine Hrvatske, dubokim ogorčenjem
podnosi, pritisak protunarodnoga sustava,
koji — naročito u Banovini — uništava
svaki napredak i prava hrvatskoga naroda.
IV. Hrvatski narod svijesan, da su*zem-
lje u kojima on i njegovi suplemenjaci ži-
vu od odlučne važnosti za položaj monar-
kije kao velevlasti, osvjedočen, da je uvijek
dosada u punoj mjeri vršio svoju dužnost
prema svojemu zakonitomu vladarskomu do-
mu i prema narodima haspsburške monar-
kije i pridonio golemih žrtava — očekuje
stalno »poštujući prava i slobodu drugih
naroda da će prejasni vlađalački dom i na-
rodi ove monarkije, i u svom vlastitome in-
teresu ispuniti svoje dužnosti, naprama po-
tlačenome hrvatskome narodu«.
V. Plenum svih hrvatskih narodnih za-
političkim stanjem, u kojim žive danas
stupnika — članova stranke prava iz svih
hrvatskih zemalja — na svom sastanku u
Ljubljani, dana 20. listopada o. g., jedno-
dušno odobrava i usvaja ove izjave svoje
Vrhovne Uprave te izjavljuje, da će svom
odlučnošću nastaviti borbu i rad u duhu
programa stranke prava.
U Ljubljani na 20 Listopada 1912.
Zajedničkoj konferenciji, odnosno sjajnoj
manifestaciji političkog i narodnog jedinstva
izmegju Slovenaca i Hrvata, učestvovalo je
do stotinu zastupnika iz raznih hrvatskih i
slovenskih zemalja.
Sve do kraja!
Tako kličemo junačkoj našoj braći, koja
dijele krvavi i grozni megdan sa dušmani-
\nom od iskona. Ushićeno pratimo svaki nji-
\hov slavodobitni korak, i srce nam od ve-
\selja i od želje oskače, čekajući sretnu i
\blagoslovljenu vijest, da turske vlade u Eu-
\ropi već nema. Orijaška borba pričinja nam
| se ko onaj gorostas, kog je u snu gledao
\kralj Nabukodonozor. Golem je bio do ne-
\ba; a ko da ga makne? Ipak se s vrhun-
\ca otisne kamićak, snagom pada udre u
gnjilene noge gorostasa i ovaj se ne samo
skotrlja, nego se razmrvi u hiljadu piljaka.
Tako bi i od gordog polumjeseca, koji je
negda hrlio prema Rimu iz donje ltalije,
prema Francuskoj i Španjolskoj; prema Be-
ču iz Ugarske. Razastro je bio krila, da je
dobar dio svijeta ostao u tami: borili su se
tužni narodi, da dogju u osoje, kako bi ih
sunce okrijepilo i osviježilo: borili su se
neprestano, a ovo je zadnja borba kad i-
zlaže eto sjajno pobjednici.
Krstaši barjaci okitite se lovorikom; Sla-
vna našo Majko cikni od veselja: hrabri
tvoji sinovi stekoše Golijatsku snagu i ru-
še hram mračnjaštva i varvarstva. Spiješe
kao krilate zvijezde kroz pusto Kosovo-po-
lje; udaraju ko malji na tvrdi Taraboš i
Skadar; u gvozdenom obruču opasaše Je-
drenu: još malo i Agija Sofija ugledaće
svoj spas!
Nemile bitke oko Kočana, Berana, Skop-
lja, Kir-Kilise, to su junačka djela, koja do-
kažuju da su Slavenske desnice stekle ju-
načku snagu, da jednim zamahajem oštrice
presijeku gordijski čvor, a to je balkansko
pitanje, čvor koji je bio zapečaćen sa se-
dam pečata od diplomacije Velikih Sila.
Na Balkanu od junačke krvi skori će
Gjurgjev-danak donijeti mirluho cvijeće Sla-
venskoga jedinstva, Slavenske sile, Slaven-
ske slobode. Svaka će kaplja biti blagosov-
ljena od naraštaja, koji pridolaze, jer će
osvjedočiti svakoga, da je i Slaven dosto-
jan da žive svojim životom i svojom slo-
bodom.
Donosimo zadnje vijesti, što nam sa ra-
tišta stigoše:
Ratni plijen pri zauzeću Kir-Kilisa.
Veći dio tvrgjava oko Kir-Kilisa bugarska
je vojska na juriš osvojila. Bugara je bilo
sedamdeset hiljada, zaštićeni sa pet strana
topništvom. U koliko se do sada zna, bu-
garska je vojska kod Kir-Kilisa zarobila 15.000
Turaka, stotinjak topova, silu municije, bar-
jaka, oružja, nekoliko spremišta hrane, više
magaza vojenih odora i svakog materijala.
Vojni strukovnjaci diljem Europe diveći se
na tako sjajnoj pobjedi bugarske vojske, ču-
de se da su mogli tako brzo uspješno o-
svojiti onako jaku poziciju, Poražena ogrom-
na turska vojska povukla se je u neredu
oko 30 kilometara prema jugu.
Pobjede grčke vojske.
Poslije žestoka boja grčka je vojska osvo-
jila važno mjesto Salfidžije. Turci se raz-
bježali u najvećem neredu. Grci im zaplije-
niše 22 topa i mnoštvo municije. U Grčkoj
je na glas o osvojenju znamenitog klanca
Sarantoporos zavladalo veliko veselje. Vlada
je telegrafski čestitala vojsci. U Ateni oduše-
vljene ovacije gragjanstva na glas o osvo-
jenju Seltidžije.
Veliki broj Garibaldinaca iz Italije i mno-
go dobrovoljaca iz Rusije najavilo je svoj
dolazak u grčku vojsku.
Bugarska kupuje ruske brodove.
Vode se pregovori o kupnji većeg dijela
ruske flote u Crnome moru. Kupiće vlada
i narod. Brodove će preuzeti bugarski ofi-
ciri, a mornari biće ruski dobrovoljci, koji
su većim dijelom već prispjeli u bugarske
luke Varnu i Burgas.
Kir-Kilis — Kosen-grad.
Bugari su osvojenom Kir-Kilisu nadjenuli
ime Kosen-grad. U Sofiji pa i u cijeloj Bu-
garskoj veliko slavlje. Sve u zastavama i
cvijeću. Narod i vojska prirediše impozan-
tne ovacije kralju Ferdinandu i prinčevima.
U sofijskoj glavnoj crkvi otslužene su sve-
čane zadušnice za pokoj palih junaka.
Turska izjavlja, da je »napuštila« Kir-Kilis
radi »taktičnih (1!) razloga«, ciljem da se
koncetriše u Drinopolju, gdje će dati osudnu
bitku. (Svi ratni strani dopisnici diveći se
neiskazivom junaštvu i vještini bugarske voj-
ske, priznaju, da je turska vojska u velikom
neredu bježala iz Kir-Kilisa, na vratna nos
i da je ostavila sav ogromni ratni materijal
(biće i to »iz taktičnih razloga« !!) i ma go-
inile mrtvih.
Njemački listovi pred turskim porazima.
Poslije onako' sjajnih upravo nevjeroja-
tnih pobjeda udružene balkanske vojske, pri-
siljena je njemačka štampa, da promijeni
svoje pisanje, a radi sebe pred svijetom.
Pobjede ostaju pobjede i junaštva, pa mora
da prizna i da onako podlo kao do sada
ne piše proti slavenskim balkanskim drža-
vama. I slavenožderska bečka »N. Fr. Pres-
se« opišujući turske poraze i kapitulaciju
Kir-Kilisa veli, da je još jedino Drinopolje
spas Turske. Inače pane li i Drinopolje mi-
jenja se cijela evropska politika.
Njemački oficiri.
Mjegju turskom vojskom, koja je od Bu-
gara zarobljena, ima preko 80 oficira nje-
mačkih, instruktora turske vojske. Doista ne-
zavidna svjedodžba njihovog instruktorstva
i — junaštva!!
Pobjede srpske vojske.
Po službenom izvještaju bitka je kod Ku-
manova trajala čitav dan do kasne noći.
Turske vojske bilo je preko 30.000. Srpska
pješadija, unatoč kiše i sklizava terena, ju-
rišala je bajunetama na turske šančeve. Sko-
ro cijela bitka bila je prsa o prsa. Nadasve
je uspješno gagjalo srpsko topništvo. Tri
turska eskadrona, koja su pokušala da ju-
rišem suzbiju juriše, bila su sasvim unište-
na. Turci su napokon, zaštićeni mrklom no-
ći, pobjegli. Poginulo je preko pet hiljada
Turaka. Naravno da su i na drugoj strani
znatni gubitci. U boju je [učestvovao i na-
sljednik prijestolja Aleksandar sa štabom u
neposrednoj blizini, te je bio više puta u
vatri.
Zauzeće grada Pečevno.
Bugarska je vojska zauzela i grad Peče-
vno, — U bitci kod Juruša Bugari su za-
robili 500 Turaka a 300 ubili, zaplijenili 3
brzometna topa, 12 kola municije i mnoštvo
šatora i ostalog materijala.
Crnogorska vojska okolo Taraboša.
Turci su na Tarabošu imali ogromnih gu-
bitaka. Šančevi su im još od prošlog če-
tvrtka razoreni, tako da u petak nijesu ni
mogli gagjati sa glavnog utvrgjenja. Nada-
sve su imali velikih gubitaka kada je crao-
gorska vojska osvojila jaku poziciju
Goru, a osvojila ju je oko 1 sat po ponoći,
Bugarska vojska sjedinjena sa srpskom.
Bugarska vojska iz Egripalanke sjedinila
se je u Skoplju sa srpskom vojskom. Obe
su vojske uputile put Soluna.
Grčka vojska stigla je do Filipijade, za-
uzela Kočane.
- - -I[E-zmR=alillijli