CRVENA H A RVATSKA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN ( I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Az A RA A A A emtBA MA a PASSA DALA RR SSA Aa JESSE SR A it JES A pi JES ID OO Motala stasa o EV RLTE!T a oe e it at ASEA NA a ISSA NA e PA IZLAZI SVAKE $UBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. y tat A pat JA aa MA tI SA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. taAAA zat JA Atas SRA SA sro A ISA LA ap SSA MA JA a Posl. br. Pr. 40/12. 2. U Ime Njegova Veličanstva Cara! C. k. Okružni kao tiskovni sud u Dubrovniku, na prijedlog c. k. državnoga odvjetništva, odlu- čio je da sadržaj ulomka vijesti uvrštene u članku »Domaće vijesti“ pod naslovom ,Raspust općina + Spljeta i Šibenika“ tiskane na 3 i 4 stupcu 2. straniće od riječi ,Po svoj prilici“ do riječi »sustavno provagjaju“ br. 404 časopisa , Prava Crvena Hrvatska“, koji je izašao u Dubrovniku na 23. novembra 1912. pod odgovornim uregji- vanjem Frana Schick, sačinjava zločin po $. 65 a k. z. Potvrgjuje se izvršena zaplijena; zabranjuje se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenog ulomka; odregjaje se uništenje zaplijenjenih isti- saka, kao i onijeh koji bi se još zaplijenili, suviše rastava dotičnog štamparskog sloga a to sve po $. 493. k. p. Razlozi: Zaplijenjenim ulomkom potiče se na mržnju i prezir proti Austrijskoj Vladi, učin ovaj koji se označuje zločinom smetanja javnog mira pred- , vigjen u $. 65 sl. a. k. z., pak je stoga red bilo osuditi kao gore. Dubrovnik, 24. novembra 1912. Merlo. sur: Novine“ i, froatski“. Cuvajev list u namjeri, da lovi u mutnom, pogrijao stare klevete i stare objede, da tobože zavadi pravašku stran- ku i koaliciju. Stara je borba bila pro- sti nesporazum, a sve da je bilo i te- "melja w raspri, ova nestaje, kad sa- moobrana ište da se borimo svi sku- pa. Davno nam podmetoše vatru, a Cuvaj je eto potpirio ju da plamsa u sve širine, Doba je da svak skaće, da se svak nadmeće, kako će taj umetnuti požar ugušiti; te su zato »MNarodne Novine« izabrale baš najnezgodnije do- ba; nje himbene insinuacije utvrdiće našu slogu; mi ćemo sačiniti takovu cjelinu, koja će ne samo doživjeti ban- krot očajnih zadnjih pokušaja, nego će dočekati vidjeti uskrsnutu Hrvatsku u naponu snage svoje. Naš glavni organ »Hrvatska« na po- dlo podmećanje odgovara po istini što slijedi, da glasnom izjavom začepi po- gana usta prodanog pera: »U ime Starčevićeve stranke prava ovlašteni smo izjaviti: 1: da Starčevićanci nikada, a još manje »kroz decenije«, nijesu »progo- nili Srbe«, niti su bili u položaju, da mod i RA pam ih progone. Stranka prava nije nikada bila u posjedu vlasti. Stranka prava nije nikoga, pa se on i Srbinom na- zivao, ničim progonila, u nikakvom smislu, ni moralnom ni materijalnom, nije uništila ničiju egzistenciju. 2.: Ona nije nikome »negirala« pra- vo na »egzistenciju«. Ona je samo tvrdila, da su naši pravoslavni etnički Hrvati i politički Hrvati. A ovakova tvrdnja ne znači negirati egzistenciju, a još manje koga progoniti. 3.: Stranka prava nije nikada htjela bilo kome uskratiti »dioništvo na ja- vnom životu i na gospodarskom i kul- turnom napretku«. Ona nije bila u stanju, kao vječna opozicija, da to htje- dne ili pokuša. U koliko je pak u javnosti djelova- la, to je naglašivala pravo svakog hr- vatskog državljanina bez razlike vjere, da učestvuje u javnom životu, kultur- nom i gospodarskom napretku. + Ko pozna povijest političku u "Hrvatskoj od 1868. do danas, taj zna- de, da su Srbi do prije par godina | zauzimali najodličnija mjesta u našoj domovini, kako svjedoče imena Živko- vića, Gjurgjevića, Gjurkovića, svih Po- povića, Sumanovića, Stankovića, Bu- disavljevića, Milankovića itd. itd. A kroz cijelo to razdoblje nema nijednog Hrvata pravaša, koji bi zauzimao ta- kovo ili slično mjesto«. Mi i Srbi. Naša stranka, a i mi svi, radosno smo pružili bratimsku ruku miloj na- šoj braći Srbima, još prije nego li su sudbonosni dogagjaji na Balkanu do- kazali, što može hrabra srpska desnica. Pritisnuti odasvuda, mi smo ogrljeni sa našom braćom Srbima zavojevali onu borbu, koja će dokazati, da smo dostojni sinovi mile naše domovine, dorasli da joj izvojštimo njezina prava i njezine slobode. Srbi, braća naša, prihitili su ponugjenu ruku, i do da- nas ne samo da su se ukazali prava braća, pravi subornici, pravi rodoljubi, nego ovijeh preteškijeh dana dali su takove izjave, da napunjaju naše srce udivljenjem, ponosom i radosti; jer ne samo da su nam dali značajnu desnicu, nego su založili poštenu svoju besjedu, da će se živo izložiti, hrabro, neumo- Ne Net Lan JOSS REST ra PJ SEINE DUBROVNIKU, 30. NOVEMBRA 1912. ljivo i odvažno poraditi i vojevati, da ožive mila nam Hrvatska. Zriamenite su i uprav bratske riječi ug'. D.ra' Baljaka, koje spominjemo u izvještaja o veli- koj narodnoj skupštini u Zedru, a pri- mjećujemo da je ugledni rodcljub još i ove riječi nadodao: »Od danas nećemo više pjevati Onamo, onamo, nego: Ovamo, ova- mo, jer je skrajno doba da uz nas oživu naša braća Hrvati«. Još je znamenitija izjava ugled. go- spara D.ra Vlaha Matijevića, koji — opojen pravim starim duhom rodnoga grada, gdje su od pamtivijeka Slavjani nalazili utočište, obranu, slobodu — javno i glasno rekao je, da pokle smo Srbi i Hvati sve jedno, jedna krv, je- dan jezik, ponosom može kazati kao Hrvat, da se zalaže za dobro mile Hrvatske. Jer paka ne samo da smo uvjereni i osvjedočeni, da uz takove izjave i uz takove ljude — a da ne spominjemo i mnoge druge — naša sloga sa Sr- bima jest istinita, temeljita i nerazruši- va, veći mi ćemo s naše strane svojski poraditi, da ta sloga svaki dan sve to bolje ojača, da rame o rave kO- edna duša napredujemo i nastojimo do po- svemašnje pobjede. Naša manifestacija. Najavljena manifestacija dubrovačkog gragjanstva, što se je obavila u ne- djelju pred podne, upravo je bila do- stojna uglednog i uglagjenog našeg grada: Ogromna u povorci, predvo- gjena glazbom i barjacima, za kojim su stupali odbornici, te gospogje i go- spogjice, pjevači, a za ovim nepregle-| dna povorka sugragjana, bez razlike stranke i staleža. Sve je tiho koracalo, oduševljeno, obzirno i skladno, tako da niti najmanja upadica nije se slu- čila, niti je trebalo da politička vlast postupa. Mladež i ako je čeznula da se pridruži, ipak na izričitu želju Od- bora nije bila prepuštena, e se ne bi dalo povoda postupku ili kaznama, što bi neminovno bile provedene. Uz pje- Ra Reagan JE palm JS gt AL JEE pi vanje raznijeh koračnica i himn4, uz poklon«divaame našemu pjesniku, koji je pred dvjestopedeset godina nagovi- ještao sjajnu pobjedu Križa "nad po- lumjesecom, buduću Slavjansku slavu, koji je uzdizao Slobodu mad svakim drugim dobrom, tako da i dan-danas žarki njegovi stihovi zadivljuju svaku ćutljivu dušu, potpiruju onu domovin- sku ljubav, onu čežnju za Slobodom, koja najviše oplemenjuje jedan narod; uz poklon simbolu Slobode — Orlan- dovu stupu — svaki je učesnik veseo i razdragan otišao mirno svome do- mu. Takogjer je sjajno uspio miting u Bondinome kazalištu, dupkom punome našeg gragjanstva sviju stranaka i sta- leža. G. Dr. Milo Katić predloži pre- sjednikom g. Luka markiza Bonu, pod- presjednicima g.g. Dra. Luka Dražića i Antuna Miletića, a tajnikom g. Gju- ra Sessu. Bjehu pozdravljeni velikom aklamacijom. Govorili su g. Luko mar- kiz Bona, Dr. Vlaho Matijević i Dr, Miće Mičić. Govornici su bili jedno- dušno pozdravljeni pljeskanjem i po- vlagjivanjem. Vlađali su zanosni po- kli miloj nani slavenskoj balkanskoj \braći, ponostiiiti juadčiuma- Pemenu'i. \su izrekli vrlo zgodne, birane govore, 'štosu prodirali iz srca k srcu, svaka izreka ibolja od bolje, jezgrovito, skroz umje- isno, pa je shvatljiv onakav opći zanos i oduševljenje, uz pokliče i burno po- \vlagjivanje. Dobro megju ostalim pri- mjeti Dr. Matijević: Pobjedama balkan- \skih slavenskih naroda ko više da se \raduje nego naš drevni Dubrovnik, koji je sa milom balkanskom braćom \od svoga postanka pa do danas gojio inajtješnije veze. | U mjesto resolucija bili su sa mi- 'tinga poslati brzojavni pozdravi g. na- (čelniku Dru. Melku Čingriji i bivšim | načelnicima Spljeta g. Vinku Katalini- (ću i Šibenika g. Dru. Krstelju, u Za- dar, gdje su se isto ono jutro nalazili ina skupnom vijećanju. | Miting je zaključen uz poklič: Slava \palim junacima!, na što cijelim kazali- štem zaori: Slava! Slava! Slava! NL Aa PE Reka JE pa atta dt tad Velika skupština u Zadru. skoj saborwici u Zadru velika narodna skap- i ština, o kojoj »Naše Jedinstvo« donosi sli- jedeće izvješće: Skupština veličanstvena. Preko 300 učes- nika; zastupljenih 75 općina. Narodni za- stupnici. Članovi Zem. Odbora, prestavnici sviju stranaka. Brzojavno pridružili se Iv- čević, Biankini, Perić, Tresić iz Beča. , Sabornica prepuna, i galerije; skupštinu otveri V. Katalinić, bivši načelnik Spljeta, pozdravivši prisutne. Burno odobravanje. Predloži za presjednika Dr. Pera Čin- griju. Primljeno velikim oduševljenjem. Je- dnako imenovanja potpresjednika J. Kuli- šića i Don I. Prodana. Dr. Čingrija zahvaljuje; u lijepome go- voru ističe, da nas je vlada složila u 24 ure, što mi ne mogosmo u 24 godine. — Dr. Trumbić izvjestio o položaju. Dr. Ba- ljak izrekao govor sjajan, veličanstven. I ako — reče — nije aktuelno baviti se sporom srpsko-hrvatskim, baviće se da kaže, kako je bilo doba da se uništi sve što je srpsko. Na to je reagisala srpska svijest. — Danas Srbin je uspio, sagradio je sebi Dom sa širckim krovom. A danas Srbin stavlja se na raspoloženje bratu Hrvatu, da mu pomogne sagraditi Hrvatski Dom Pa izjavi, da ovo ne govori samo u ime svoje, nego ovlašćen u ime sviju Srba, gdje god ih je, filao, aeopisivo oduševljenje i odobra- | vanje. | Govorili su još Dr. Smodlaka i Dr. Drin- ković; ovaj predložio rezoluciju, te je kli- canjem prihvaćena jednoglasno. Glavne tačke: simpatije balkanskim na- rodima, prosvjed protiv raspuštanja općina, nade da dogje čas, da se svi sakupimo u jedno kolo, a da uskrisimo starodrevnu kra- ljevinu Hrvatsku. Osugjuju sustav u Dalmaciji, Bosni i Her- cegovini, i da se Hrvatskoj jednoj od naj- starijih ustavnih kraljevina u Europi odu- zimlju ustavna prava. I sad svi zapjevaše: »Lijepa naša« i »O- namo, onamo!«. Klicanje, mahanje, pljes- kanje. Dirljivo, uzvišeno, veličanstveno. Mir uzoran cijeli dan i u gradu. Manifestacije i demostracije u Spljetu. Čitamo u »Našem Jedinstvu«: Preksinoć u nedjelju u 10 i po vratiše se parobrodom iz Zadra učesnici skupštine; na parobrodu bili su i oni sa otoka i južne Dalmacije, ta' ogjer iz Šibenika. Na čelu im narodni poslanici. PODLISTAK. Dn. 1. Vuletin: Sa putovanja. l (Od Spljeta do Pole i Trsta). Ništa ne ima slagjega ni zabavnijega, ne- go svake godine proputovati kakav nepo- znati kraj i daleko od svagdanjih briga i posala odmoriti se tjelesno i obogatiti um raznovrsnim utiscima iz tugjega svijeta. Za- nio me je svojim putovanjima vrli gosp. prof. Krile, koji redovito svakih praznika putuje u nepoznate krajeve, te svojim umnim pre- davanjem i vještim perom daje nam svake godine nove duševne hrane. Tako čine mnogi dobrostajnici iz drugih zemalja, kao Nijem- ci i Madžari, kojih su puna sva znameni- tija mjesta i ljetovališta. I ja sam se za tim zanio još sa školskih klupa, te sam se u- vijek kroz praznike zalijećao na kojekuko- va kratka putovanja, najprije po domovini, a onda i vanka. Razne sam utiske gdjegdje pisao, a neke pripovijedao u krugu prija- telja i znanaca. Ove sam godine odlučio pro- putovati srednji i južni Tirol, doći u Mletke "ma glasovite svečanosti »del Redentore« i na- trag preko Ljubljane i našeg bijeloga Za- — greba. izabrao sam ovaj put, jer sam znao da mali broj Hrvata ide u Tirol i da nam je dosta nepoznato tirolsko gorje, i uživa- nje u ljeti, kad nas ovdje mori pasja vru- ćina, a vrlo nam je blizu, Opisat ću u kralko svoje utiske i spome- nuti ono, što je spomena vrijedno, osobito pako dva uzgojna zavoda u Tridentu i hi- storične svečanosti Presv. Otkupitelja u Mle- cima, za kojim sam čeznuo još odavna. Baš sedmoga srpnja, ko za inad gusti se oblaci nadvili nad okolicom Spljeta i kao crne sablasti letjeli zrakom a presijecale ih oštre strijele ko ognjene zmije po nebu a za tim silna grmljavina, More od jednom uspjenilo, vjetar nosio ljetnu prašinu, a sva se narav prikazala u nekoj tamno sivoj boji, koja uvijek naviješta grad ili velike vode, Nasta žurba, po kućama zatvaraju se pro- zori, unaša se roba, jer je rek bi doba op- ćega potopa. Sa zapada more zabijelilo, rekbi nosi silnu tuču, te se već čuje mukli. šum obilne kiše, koja leti silnom brzinom, i zatvara i onako mutno obzorje ljudskom oku. Sve se u naokolo bijeli, Ljudi se boje, da im Božje vrijeme ne uništi ljetinu i sva- ki čas pogledaju sad na brdo sad na more, nebi li raspoznali ima li traga mrzlom gra- du. Za čas se obori obilna kiša, pljušti ko iz rukava. Nebo se izravnalo, rekao bi da je to mrtva zimska sezona. Voda po ulica- ma mutna nosi otpalo lišće i mulj i trči br- jama nije baš bilo ugodno poći na put, nu jednom alea jacta est, u nadi da će ljetna oluja biti kratka. Poslije sama 2 sata pre- sta kiša, more se umiri i lijepo zahladi, Sad bi se čovjek čisto pokazao, da je izgubio odregjeni parobrod te i cigli jedan dan od- godio putovanje. Noć je bila tiha i miraa. Vedrine još ni- je bilo i zvijezde su bile sakrivene, Moglo še je pomisliti, da će to potrajati neko vri- jeme, dok se ne pojavi bura i rastjera o- blake, koji nijesu mogli isčeznuti za onako obilne kiše, Šetajući gatom sv. Petra u Spljetu dok dogje parobrod, susretnem dragoga prija- telja iz Dubrovnika Du. I. Š., kojim me ve- žu ugodne uspomene prijateljstva iz zadar» skog Bogoslovlja. I on je putovao, nu na jug, dočim ja na sjever, Koliko nam je o- stalo vremena, razgovarasmo se, prevrćući lijepe uspomene mlagjih dana, kako obično kad se ljubezni prijatelji-sudrugovi sastanu. U tomu razgovoru prispije »Pannonia« i on se ukrca. Pozdravismo se pri rastanku mi- lo i drago izrazujući jednu islu želju, da se skoro sastanemo svi drugovi našeg »pri- jateljskog kluba« na Brgatu ili kod oblju- bljenoga pisca i pjesnika A. u Mlinima. | Čim je »Pannonia« zamakla, približavao | zim letom u more, Pod ovakovim auspici- | se je ponosni »Baron Gauč« spljeiskoj luci, i do malo mirno i vješto pristao uz gat. Čim su ponoća odbila, most se digne i li- jepi parobrod zasiječe more i uputi se svo- jom prugom kroz crnu noć, Na parobrodu je sve živo. Putnici još ni- jesu legli, a bilo ih je dosta. Govorilo se i čavrljalo na sve strane, ondje hrvatski, on- dje njemački i talijanski, Nu sve je to bilo za kratko vrijeme, jer slatki Monfej u brzo zagrli sve stanovnike »putujućeg grada« i svi skoro usnuše — neki u svojim kabina- ma, neki u naslonjaču a neki na mekim dušecima. Ja sam sa nekoliko znanaca ostao još budan a.imao sam opet za suputnika mladoga kapetana domorodca I. Iv..., koji je uprav onih dana položio ispite u Trslu dobrim uspjehom i došao u Kaštela poho- diti obitelj. Sada se je opet vraćao u Trst brzojavno pozvan od Tripkovića na jedan njegov parobrod, te je dodijeljen na pruzi Trst-Aleksandrija. Razgovarali smo se o putovanju i pomor- skom životu. Pripovijedao mi je svoje do- življaje kroz dvije godine svoga tirocinija kroz razne strane svijeta do Amerike, do Indija, do Hamburga. Tumačio je pomorsko pravo, prava i dužnosti kapetana i njegovu [odgovornost u raznim prigodama. Interc- santno je bilo slušati njegovo pripovijeda- nje o Indijama, o životu urogjenika i bo- gastvu tih zemalja, obilnost voća, vaza, svile i t. d. Tumačio je putovanje po noći, kroz maglu, sve dužnosti i zakone, razne znakove sa broda sa feralima, sa svoncem i zastavama, izmjenične pozdrave dvaju pa- robrođa van države, priopćivanje imena bro- da u noći sa feralima i t. d, Sve je ovo vrlo zanimivo i korisno znati, jer često pu- ta i putnici sa zapovjednikom broda imaju neke zajedničke dužnosti i isle ih naredbe i zakoni obvežuju. S druge strane kad smo nešto upućeni u pomorsko pravo, u snagu mašine broda, pravac putovanja, osobito po nemirnom moru, manje nas straši i manja nam je briga. Uvjereni smo naime, da bu- dno oko, vještina i znanje kapetana bdije i danju i noću nad povjerenom obitelju, koju sobom vozi i da im je ko liječnik i otac, da ih veseli i hrabri, kad im pomanjka ja- kosti i srčanosti, a opet da ih lijepo i za- bavlja na ugodnu putovanju pripovijedajući svoje doživljaje iz širokog svijeta i mor- skog putovanja. Već su bile tri po ponoći, kad smo i mi nasloniti glavu kako smo mogli i spavuckali mijenjajući glavu sad ovako sad onako. U Zadru se je jedva mogla uzeti kafa na kra- ju. Po službenom orariju moralo bi biti vre- Prošle ie nedjelje obdržata u dalmatin+ **