CRVENA H

 

A

RVATSKA

 

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN (
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

Az A RA

A A A emtBA MA a PASSA DALA
RR SSA Aa JESSE SR A it JES A pi JES ID OO

 

Motala stasa o
EV RLTE!T a oe e

it at ASEA NA a ISSA NA e PA

IZLAZI SVAKE $UBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

y

tat A pat JA
aa

 

 

MA tI SA

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

taAAA zat JA Atas SRA
SA sro A ISA LA ap SSA MA JA a

 

Posl. br. Pr. 40/12.
2.
U Ime Njegova Veličanstva Cara!

C. k. Okružni kao tiskovni sud u Dubrovniku,
na prijedlog c. k. državnoga odvjetništva, odlu-
čio je da sadržaj ulomka vijesti uvrštene u članku
»Domaće vijesti“ pod naslovom ,Raspust općina
+ Spljeta i Šibenika“ tiskane na 3 i 4 stupcu 2.
straniće od riječi ,Po svoj prilici“ do riječi
»sustavno provagjaju“ br. 404 časopisa , Prava
Crvena Hrvatska“, koji je izašao u Dubrovniku
na 23. novembra 1912. pod odgovornim uregji-
vanjem Frana Schick, sačinjava zločin po $. 65
a k. z.

Potvrgjuje se izvršena zaplijena; zabranjuje
se daljnje širenje lista u pogledu zaplijenjenog
ulomka; odregjaje se uništenje zaplijenjenih isti-
saka, kao i onijeh koji bi se još zaplijenili,
suviše rastava dotičnog štamparskog sloga a to
sve po $. 493. k. p.

Razlozi:

Zaplijenjenim ulomkom potiče se na mržnju i
prezir proti Austrijskoj Vladi, učin ovaj koji se
označuje zločinom smetanja javnog mira pred-
, vigjen u $. 65 sl. a. k. z., pak je stoga red

bilo osuditi kao gore.

Dubrovnik, 24. novembra 1912.
Merlo.

sur: Novine“ i, froatski“.

Cuvajev list u namjeri, da lovi u
mutnom, pogrijao stare klevete i stare
objede, da tobože zavadi pravašku stran-
ku i koaliciju. Stara je borba bila pro-
sti nesporazum, a sve da je bilo i te-
"melja w raspri, ova nestaje, kad sa-
moobrana ište da se borimo svi sku-
pa. Davno nam podmetoše vatru, a
Cuvaj je eto potpirio ju da plamsa u
sve širine, Doba je da svak skaće, da
se svak nadmeće, kako će taj umetnuti
požar ugušiti; te su zato »MNarodne
Novine« izabrale baš najnezgodnije do-
ba; nje himbene insinuacije utvrdiće
našu slogu; mi ćemo sačiniti takovu
cjelinu, koja će ne samo doživjeti ban-
krot očajnih zadnjih pokušaja, nego
će dočekati vidjeti uskrsnutu Hrvatsku
u naponu snage svoje.

Naš glavni organ »Hrvatska« na po-
dlo podmećanje odgovara po istini što
slijedi, da glasnom izjavom začepi po-
gana usta prodanog pera:

»U ime Starčevićeve stranke prava
ovlašteni smo izjaviti:

1: da Starčevićanci nikada, a još
manje »kroz decenije«, nijesu »progo-
nili Srbe«, niti su bili u položaju, da

 

mod i RA pam

ih progone. Stranka prava nije nikada
bila u posjedu vlasti. Stranka prava
nije nikoga, pa se on i Srbinom na-
zivao, ničim progonila, u nikakvom
smislu, ni moralnom ni materijalnom,
nije uništila ničiju egzistenciju.

2.: Ona nije nikome »negirala« pra-
vo na »egzistenciju«. Ona je samo
tvrdila, da su naši pravoslavni etnički
Hrvati i politički Hrvati. A  ovakova
tvrdnja ne znači negirati egzistenciju,
a još manje koga progoniti.

3.: Stranka prava nije nikada htjela
bilo kome uskratiti »dioništvo na ja-
vnom životu i na gospodarskom i kul-
turnom  napretku«. Ona nije bila u
stanju, kao vječna opozicija, da to htje-
dne ili pokuša.

U koliko je pak u javnosti djelova-
la, to je naglašivala pravo svakog hr-
vatskog državljanina bez razlike vjere,
da učestvuje u javnom životu, kultur-
nom i gospodarskom napretku.

+ Ko pozna povijest političku u
"Hrvatskoj od 1868. do danas, taj zna-
de, da su Srbi do prije par godina
| zauzimali najodličnija mjesta u našoj
domovini, kako svjedoče imena Živko-
vića, Gjurgjevića, Gjurkovića, svih Po-
povića, Sumanovića, Stankovića, Bu-
disavljevića, Milankovića itd. itd. A
kroz cijelo to razdoblje nema nijednog
Hrvata pravaša, koji bi zauzimao ta-
kovo ili slično mjesto«.

Mi i Srbi.

Naša stranka, a i mi svi, radosno
smo pružili bratimsku ruku miloj na-
šoj braći Srbima, još prije nego li su
sudbonosni dogagjaji na Balkanu do-
kazali, što može hrabra srpska desnica.
Pritisnuti odasvuda, mi smo ogrljeni
sa našom braćom Srbima zavojevali
onu borbu, koja će dokazati, da smo
dostojni sinovi mile naše domovine,
dorasli da joj izvojštimo njezina prava
i njezine slobode. Srbi, braća naša,
prihitili su ponugjenu ruku, i do da-
nas ne samo da su se ukazali prava
braća, pravi subornici, pravi rodoljubi,
nego ovijeh preteškijeh dana dali su
takove izjave, da napunjaju naše srce
udivljenjem, ponosom i radosti; jer ne
samo da su nam dali značajnu desnicu,
nego su založili poštenu svoju besjedu,
da će se živo izložiti, hrabro, neumo-

 

 

Ne

Net Lan JOSS REST ra PJ

SEINE
DUBROVNIKU, 30. NOVEMBRA 1912.

ljivo i odvažno poraditi i vojevati, da
ožive mila nam Hrvatska. Zriamenite su
i uprav bratske riječi ug'. D.ra' Baljaka,
koje spominjemo u izvještaja o veli-
koj narodnoj skupštini u Zedru, a pri-
mjećujemo da je ugledni rodcljub još
i ove riječi nadodao:

»Od danas nećemo više pjevati
Onamo, onamo, nego: Ovamo, ova-
mo, jer je skrajno doba da uz nas
oživu naša braća Hrvati«.

Još je znamenitija izjava ugled. go-
spara D.ra Vlaha Matijevića, koji —
opojen pravim starim duhom rodnoga
grada, gdje su od pamtivijeka Slavjani
nalazili utočište, obranu, slobodu —
javno i glasno rekao je, da pokle smo
Srbi i Hvati sve jedno, jedna krv, je-
dan jezik, ponosom može kazati kao
Hrvat, da se zalaže za dobro mile
Hrvatske.

Jer paka ne samo da smo uvjereni
i osvjedočeni, da uz takove izjave i uz
takove ljude — a da ne spominjemo
i mnoge druge — naša sloga sa Sr-
bima jest istinita, temeljita i nerazruši-
va, veći mi ćemo s naše strane svojski
poraditi, da ta sloga svaki dan sve to
bolje ojača, da rame o rave kO- edna
duša napredujemo i nastojimo do po-
svemašnje pobjede.

 

Naša manifestacija.

Najavljena manifestacija dubrovačkog
gragjanstva, što se je obavila u ne-
djelju pred podne, upravo je bila do-
stojna uglednog i uglagjenog našeg
grada: Ogromna u povorci, predvo-
gjena glazbom i barjacima, za kojim
su stupali odbornici, te gospogje i go-

spogjice, pjevači, a za ovim nepregle-|

dna povorka sugragjana, bez razlike
stranke i staleža. Sve je tiho koracalo,
oduševljeno, obzirno i skladno, tako
da niti najmanja upadica nije se slu-
čila, niti je trebalo da politička vlast
postupa. Mladež i ako je čeznula da
se pridruži, ipak na izričitu želju Od-
bora nije bila prepuštena, e se ne bi
dalo povoda postupku ili kaznama, što
bi neminovno bile provedene. Uz pje-

Ra Reagan JE palm JS gt AL JEE pi

vanje raznijeh koračnica i himn4, uz
poklon«divaame našemu pjesniku, koji
je pred dvjestopedeset godina nagovi-
ještao sjajnu pobjedu Križa "nad po-
lumjesecom, buduću Slavjansku slavu,
koji je uzdizao Slobodu mad svakim
drugim dobrom, tako da i dan-danas
žarki njegovi stihovi zadivljuju svaku
ćutljivu dušu, potpiruju onu domovin-
sku ljubav, onu čežnju za Slobodom,
koja najviše oplemenjuje jedan narod;
uz poklon simbolu Slobode — Orlan-
dovu stupu — svaki je učesnik veseo
i razdragan otišao mirno svome do-
mu.

Takogjer je sjajno uspio miting u
Bondinome kazalištu, dupkom punome
našeg gragjanstva sviju stranaka i sta-
leža. G. Dr. Milo Katić predloži pre-
sjednikom g. Luka markiza Bonu, pod-
presjednicima g.g. Dra. Luka Dražića
i Antuna Miletića, a tajnikom g. Gju-
ra Sessu. Bjehu pozdravljeni velikom
aklamacijom. Govorili su g. Luko mar-
kiz Bona, Dr. Vlaho Matijević i Dr,
Miće Mičić. Govornici su bili jedno-
dušno pozdravljeni pljeskanjem i po-
vlagjivanjem. Vlađali su zanosni po-
kli miloj nani slavenskoj balkanskoj

 

\braći, ponostiiiti juadčiuma- Pemenu'i.
\su izrekli vrlo zgodne, birane govore,

'štosu prodirali iz srca k srcu, svaka izreka
ibolja od bolje, jezgrovito, skroz umje-
isno, pa je shvatljiv onakav opći zanos
i oduševljenje, uz pokliče i burno po-
\vlagjivanje. Dobro megju ostalim pri-
mjeti Dr. Matijević: Pobjedama balkan-
\skih slavenskih naroda ko više da se
\raduje nego naš drevni Dubrovnik,
koji je sa milom balkanskom braćom
\od svoga postanka pa do danas gojio
inajtješnije veze.

| U mjesto resolucija bili su sa mi-
'tinga poslati brzojavni pozdravi g. na-
(čelniku Dru. Melku Čingriji i bivšim
| načelnicima Spljeta g. Vinku Katalini-
(ću i Šibenika g. Dru. Krstelju, u Za-
dar, gdje su se isto ono jutro nalazili
ina skupnom vijećanju.

| Miting je zaključen uz poklič: Slava
\palim junacima!, na što cijelim kazali-
štem zaori: Slava! Slava! Slava!

NL Aa PE Reka JE pa atta dt tad

Velika skupština u Zadru.

skoj saborwici u Zadru velika narodna skap- i
ština, o kojoj »Naše Jedinstvo« donosi sli-
jedeće izvješće:

Skupština veličanstvena. Preko 300 učes-
nika; zastupljenih 75 općina. Narodni za-
stupnici. Članovi Zem. Odbora, prestavnici
sviju stranaka. Brzojavno pridružili se Iv-
čević, Biankini, Perić, Tresić iz Beča.

, Sabornica prepuna, i galerije; skupštinu
otveri V. Katalinić, bivši načelnik Spljeta,
pozdravivši prisutne. Burno odobravanje.

Predloži za presjednika Dr. Pera Čin-
griju. Primljeno velikim oduševljenjem. Je-
dnako imenovanja potpresjednika J. Kuli-
šića i Don I. Prodana.

Dr. Čingrija zahvaljuje; u lijepome go-
voru ističe, da nas je vlada složila u 24
ure, što mi ne mogosmo u 24 godine. —
Dr. Trumbić izvjestio o položaju. Dr. Ba-
ljak izrekao govor sjajan, veličanstven.
I ako — reče — nije aktuelno baviti se
sporom srpsko-hrvatskim, baviće se da kaže,
kako je bilo doba da se uništi sve što je
srpsko. Na to je reagisala srpska svijest.
— Danas Srbin je uspio, sagradio je sebi
Dom sa širckim krovom. A danas Srbin
stavlja se na raspoloženje bratu Hrvatu,
da mu pomogne sagraditi Hrvatski Dom

Pa izjavi, da ovo ne govori samo u ime
svoje, nego ovlašćen u ime sviju Srba, gdje

 

god ih je,

filao, aeopisivo oduševljenje i odobra-
| vanje.
| Govorili su još Dr. Smodlaka i Dr. Drin-
ković; ovaj predložio rezoluciju, te je kli-
canjem prihvaćena jednoglasno.

Glavne tačke: simpatije balkanskim na-
rodima, prosvjed protiv raspuštanja općina,
nade da dogje čas, da se svi sakupimo u
jedno kolo, a da uskrisimo starodrevnu kra-
ljevinu Hrvatsku.

Osugjuju sustav u Dalmaciji, Bosni i Her-
cegovini, i da se Hrvatskoj jednoj od naj-
starijih ustavnih kraljevina u Europi odu-
zimlju ustavna prava.

I sad svi zapjevaše: »Lijepa naša« i »O-
namo, onamo!«. Klicanje, mahanje, pljes-
kanje.

Dirljivo, uzvišeno, veličanstveno.

Mir uzoran cijeli dan i u gradu.

 

Manifestacije i demostracije u Spljetu.

Čitamo u »Našem Jedinstvu«: Preksinoć
u nedjelju u 10 i po vratiše se parobrodom
iz Zadra učesnici skupštine; na parobrodu
bili su i oni sa otoka i južne Dalmacije,
ta' ogjer iz Šibenika. Na čelu im narodni
poslanici.

 

PODLISTAK.

Dn. 1. Vuletin:
Sa putovanja.
l

(Od Spljeta do Pole i Trsta).

Ništa ne ima slagjega ni zabavnijega, ne-
go svake godine proputovati kakav nepo-
znati kraj i daleko od svagdanjih briga i
posala odmoriti se tjelesno i obogatiti um
raznovrsnim utiscima iz tugjega svijeta. Za-
nio me je svojim putovanjima vrli gosp. prof.
Krile, koji redovito svakih praznika putuje
u nepoznate krajeve, te svojim umnim pre-
davanjem i vještim perom daje nam svake
godine nove duševne hrane. Tako čine mnogi
dobrostajnici iz drugih zemalja, kao Nijem-
ci i Madžari, kojih su puna sva znameni-
tija mjesta i ljetovališta. I ja sam se za tim
zanio još sa školskih klupa, te sam se u-
vijek kroz praznike zalijećao na kojekuko-
va kratka putovanja, najprije po domovini,
a onda i vanka. Razne sam utiske gdjegdje
pisao, a neke pripovijedao u krugu prija-
telja i znanaca. Ove sam godine odlučio pro-
putovati srednji i južni Tirol, doći u Mletke
"ma glasovite svečanosti »del Redentore« i na-
trag preko Ljubljane i našeg bijeloga Za-
— greba. izabrao sam ovaj put, jer sam znao

da mali broj Hrvata ide u Tirol i da nam
je dosta nepoznato tirolsko gorje, i uživa-
nje u ljeti, kad nas ovdje mori pasja vru-
ćina, a vrlo nam je blizu,

Opisat ću u kralko svoje utiske i spome-
nuti ono, što je spomena vrijedno, osobito
pako dva uzgojna zavoda u Tridentu i hi-
storične svečanosti Presv. Otkupitelja u Mle-
cima, za kojim sam čeznuo još odavna.

Baš sedmoga srpnja, ko za inad gusti se
oblaci nadvili nad okolicom Spljeta i kao
crne sablasti letjeli zrakom a presijecale ih
oštre strijele ko ognjene zmije po nebu a
za tim silna grmljavina, More od jednom
uspjenilo, vjetar nosio ljetnu prašinu, a sva
se narav prikazala u nekoj tamno sivoj boji,
koja uvijek naviješta grad ili velike vode,
Nasta žurba, po kućama zatvaraju se pro-
zori, unaša se roba, jer je rek bi doba op-
ćega potopa. Sa zapada more zabijelilo,
rekbi nosi silnu tuču, te se već čuje mukli.
šum obilne kiše, koja leti silnom brzinom, i
zatvara i onako mutno obzorje ljudskom oku.

Sve se u naokolo bijeli, Ljudi se boje,
da im Božje vrijeme ne uništi ljetinu i sva-
ki čas pogledaju sad na brdo sad na more,
nebi li raspoznali ima li traga mrzlom gra-
du. Za čas se obori obilna kiša, pljušti ko
iz rukava. Nebo se izravnalo, rekao bi da
je to mrtva zimska sezona. Voda po ulica-

 

 

ma mutna nosi otpalo lišće i mulj i trči br-

jama nije baš bilo ugodno poći na put, nu
jednom alea jacta est, u nadi da će ljetna
oluja biti kratka. Poslije sama 2 sata pre-
sta kiša, more se umiri i lijepo zahladi, Sad
bi se čovjek čisto pokazao, da je izgubio
odregjeni parobrod te i cigli jedan dan od-
godio putovanje.

Noć je bila tiha i miraa. Vedrine još ni-
je bilo i zvijezde su bile sakrivene, Moglo

še je pomisliti, da će to potrajati neko vri-

jeme, dok se ne pojavi bura i rastjera o-
blake, koji nijesu mogli isčeznuti za onako
obilne kiše,

Šetajući gatom sv. Petra u Spljetu dok
dogje parobrod, susretnem dragoga prija-
telja iz Dubrovnika Du. I. Š., kojim me ve-
žu ugodne uspomene prijateljstva iz zadar»
skog Bogoslovlja. I on je putovao, nu na
jug, dočim ja na sjever, Koliko nam je o-
stalo vremena, razgovarasmo se, prevrćući
lijepe uspomene mlagjih dana, kako obično
kad se ljubezni prijatelji-sudrugovi sastanu.
U tomu razgovoru prispije »Pannonia« i on
se ukrca. Pozdravismo se pri rastanku mi-
lo i drago izrazujući jednu islu želju, da
se skoro sastanemo svi drugovi našeg »pri-
jateljskog kluba« na Brgatu ili kod oblju-
bljenoga pisca i pjesnika A. u Mlinima.

| Čim je »Pannonia« zamakla, približavao |
zim letom u more, Pod ovakovim auspici- |

se je ponosni »Baron Gauč« spljeiskoj luci,
i do malo mirno i vješto pristao uz gat.
Čim su ponoća odbila, most se digne i li-
jepi parobrod zasiječe more i uputi se svo-
jom prugom kroz crnu noć,

Na parobrodu je sve živo. Putnici još ni-
jesu legli, a bilo ih je dosta. Govorilo se
i čavrljalo na sve strane, ondje hrvatski, on-
dje njemački i talijanski, Nu sve je to bilo
za kratko vrijeme, jer slatki Monfej u brzo
zagrli sve stanovnike »putujućeg grada« i
svi skoro usnuše — neki u svojim kabina-
ma, neki u naslonjaču a neki na mekim
dušecima. Ja sam sa nekoliko znanaca ostao
još budan a.imao sam opet za suputnika
mladoga kapetana domorodca I. Iv..., koji
je uprav onih dana položio ispite u Trslu
dobrim uspjehom i došao u Kaštela poho-
diti obitelj. Sada se je opet vraćao u Trst
brzojavno pozvan od Tripkovića na jedan
njegov parobrod, te je dodijeljen na pruzi
Trst-Aleksandrija.

Razgovarali smo se o putovanju i pomor-
skom životu. Pripovijedao mi je svoje do-
življaje kroz dvije godine svoga tirocinija
kroz razne strane svijeta do Amerike, do
Indija, do Hamburga. Tumačio je pomorsko
pravo, prava i dužnosti kapetana i njegovu

 

[odgovornost u raznim prigodama. Interc-

santno je bilo slušati njegovo pripovijeda-
nje o Indijama, o životu urogjenika i bo-
gastvu tih zemalja, obilnost voća, vaza,
svile i t. d. Tumačio je putovanje po noći,
kroz maglu, sve dužnosti i zakone, razne
znakove sa broda sa feralima, sa svoncem
i zastavama, izmjenične pozdrave dvaju pa-
robrođa van države, priopćivanje imena bro-
da u noći sa feralima i t. d, Sve je ovo
vrlo zanimivo i korisno znati, jer često pu-
ta i putnici sa zapovjednikom broda imaju
neke zajedničke dužnosti i isle ih naredbe
i zakoni obvežuju. S druge strane kad smo
nešto upućeni u pomorsko pravo, u snagu
mašine broda, pravac putovanja, osobito po
nemirnom moru, manje nas straši i manja
nam je briga. Uvjereni smo naime, da bu-
dno oko, vještina i znanje kapetana bdije i
danju i noću nad povjerenom obitelju, koju
sobom vozi i da im je ko liječnik i otac,
da ih veseli i hrabri, kad im pomanjka ja-
kosti i srčanosti, a opet da ih lijepo i za-
bavlja na ugodnu putovanju pripovijedajući
svoje doživljaje iz širokog svijeta i mor-
skog putovanja.

Već su bile tri po ponoći, kad smo i mi
nasloniti glavu kako smo mogli i spavuckali
mijenjajući glavu sad ovako sad onako. U
Zadru se je jedva mogla uzeti kafa na kra-

 

ju. Po službenom orariju moralo bi biti vre-

Prošle ie nedjelje obdržata u dalmatin+ **