Ait RRRSRESESNRSSSNSSSSNSSS PRAVA Sretan vam Božić! Božić je u našem narodu najveseliji dan u godini. Svojta se pobagja, su- sjedi se skupa vesele, znanci se i prijatelji pozdravljaju, zavagjeni se mir- bože, uz badnjak obitelji s pjevanjem, gozbom, razgovorom i igrom sprovagja- ju bezazleno i radosno tajveliki dan. A ko da se Božiću ne veseli ? Eto nam i ove godine dolazi ta ve- lika crkvena i narodna svečanost. Hoće li svijem vami, mili čitaoci, jednako doći ugodna i radosna ? Bojimo se ; jer kako da ne zazebe pri srcu mno- ge, kad se ogledaju i vide da njihovi mili nijesu svi na okupu? Kako da ne zastenju, kad promisle na sve ono što bi se moglo dogoditi, kad bi nastao onaj strašni bič, kog nazivljemo rat ? Kako da ne strepe, kad se spomenu, da njihovi mili danas čitavi i zdravi, mo- gli bi, nedao Bog, do malo u crno zaviti milu kuću svoju ? " Umirite se mili čitaoci ! Priblago će Djetešce ukloniti tu nevolju od nas, od slavne naše Monarhije. Umirite se; stari viteški će Vladar sve pokušati da prištedi nevolju narodima svojim, a uz takovo oćinsko i viteško zauzimanje naći će se srestvo i-način, ća se crni oblaci raspršaju, i da blago sunce mi- ra i napretka sjaje i dalje nad našim narodom. Ako znaci ne varaju, ne- sporazum će se uklociti, i blagodati će mira nami biti sačuvane. Dao Bog da tako bude! Eto čestitke koju mi iz duše prinašamo milim našim čitaocima i svemu našem narodu. Vapaji i molbe tisuća i tisuća doprijet će do Boga, i On će dati da i ovaj nam Božić bu- de veseo kao i prijašnji, nego i sla- gji, jer će odmaknuti od nas pogibelji, koje nam prijete. A jer je ovaj list veoma proširen u našoj biskupiji, uzimljemo ovu zgo- du Božića, da našem narodu predamo i jednu veoma radosnu vijest: a to je da dobri i čestiti naš Otac i Biskup, koji se je vas izložio za dobro moral- no i materijalno svakoga od nas, pre- brdio je pretešku svoju nemoć i stal- no i vidljivo spješi hrlo svaki dan na potpuno ozdravljenje. Nijesmo do da- CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. nas obavješćivali, jer smo sami predali od neizvjesnosti i bojazni: žalosnih ni- jesmo željeli vijesti iznositi, a veselih nijemo mogli, i zato smo mučali i žarko vapili Mu od Boga žugjeno zdra- vlje i radi njega a nadasve radi naše biskupije, koja će jedan dan zlatnim slovima spominjati njegovu revnost i velikodušnost. Dobri je Bog uslišio neprestane molbe neizbrojnih duša u biskupiji, koje koliko časte toliko iskre- no i ljube dobroga Biskupa, i eto nam ga do malo posve zdrava, da i dalje zanosno radi i dovrši toliko toga što je poduzeo za dobro duša i tjelesa naših. | njemu čestitamo potpuno zdra- vlje i još dugi broj god'na revne ra- dnje i nastojanja. Sretan nam svijem dakle bio Božić! Sjetimo se takogjer, da cvijet naše- ga naroda, pod puškom na granici, sprovagja ove vesele blagdane. Gle- dajmo da im osladimo bol i žalost, jer su daleko od milih svojih, sa onim darovima što su već počeli sakupljati plemenite i dobre duše, neka se ioni u obilnosti i u priznanju njihove ro- doljubne žrtve raduju. I njima došao sretan Božić, te ih minula nevolja rata! Zar buntovnici? Nije dosta što mila naša Hrvatska podnaša kroz decenije svakojake mu- ke; nije dosta što još od doba »sla- vnoga« nametnika Khuena, pak do da- nas neprestano upotrebljavaju mita, grožnje, nasilna srestva; nije dosta što je štampa postala ruglo i igračka u ru- kama nemilijeh čenzura, što se svaki čas podižu tobože veleizdajničke par- nice, što su zabranjene svakojake skup- štine, dogovori, vijećanja; nije dosta što je uskr:ćena sloboda općinska, što se glavni ljudi u narodu progone i apse; nije dosta što je činovništvo ma- sreglovano, suci i vještaci nagonjeni na stanovite izjave; nije dosta da se pod moraš navode podmetnuti prestavnici naroda, da metanišu i ljube onaj bič, kojim su šibani, nego nam se još u lice baca podla objeda da smo bun- tovnici! Jesmo li i kakovi smo naj- bolje su dokazale istrage, koje su po IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Mem JRGSAA Ap RA pe I udi sebi pale, jer nijesu imale ni najmanje podloge. Ne, ne, hrvatski je narod od vajkada bio lojalan i ponajbolji poda- nik, a to je posvjedočio u tisuću bi- taka kad je srtao u prve redove da dokaže e ne mari za život, kad je o- braniti svoju domaju, e je štititi inte- rese Prejasnog Doma, kog je svojevolj- no nastavio sebi da kraljuje i vlada. Pri burnoj vladi Marije Terezije, Frana I. i uzvišenoga sadašnjeg Vladara, Hr- vati su hrpimice se izlagali da ih pu- ška i top kosi, a da spase mile svoje vladare. Ostali su glasoviti u svijetu, omraženi kod Nijemaca zbog junaštva hrvatskih pandura; a kod Talijanaca su dobili ogavno ime: prokletih Hrvata. I oni su sve to voljko podnosili, po- novno su se izlagali i svojim desni- cama su izvojevali sjajne pobjede kod Kustoce, ispod Visa za našijeh dana; eto podnašaju ustrpljivo pokušaje ra- znih madžarskih eksponenata, nezahval- nost Nijemaca, upirući uvijek pouzda- no svoje oči u sjajnu Krunu, koja će kad li tad li zavikati zulumčarima : Stani ! Dalje tako ne ide! Pak ko da nam bezočno baci u lice takovu objedu ?! Kojekakovi madžar- ski šoviniste, koji su godine 1848 do- > sa AMA et GaSSA DA Neama Ap JJI Rafo mo u svojoj dobroti sve to zaboravio, nego da je dapače znao priljubiti sebi glavne vinovnike i da se nije žacao predati njihovim rukama i upravu car- stva. Nećemo tim da rečemo e tako misli narod, e je narod odmetnika; nč, naredi su Austrije svi prožeti lojalno- šću i ljubavlju prama Vladajućem do- mu, a ipak ako se nagje zanešenjaka ili maloumnika, ne smije se zato obje- diti vas narod, koji za stalno ne di- jeli takove namisli, jer je narod u o- gromnoj masi seljak nepokvaren, kon- servativan, bogobojeć, koji u duši zna da treba dati Caru Carevo, i tako baš i radi i postupa. Ali ipak sam fakat, da neki mogu otvoreno, bezočno, be- zobzirno prkositi vlasti, a da im ne, pane ni vlas s glave, nego dapače da svaki dan pašu to više snage i pr- kosa; to je što nas uznemiruje, te daje povoda zastupnicima da glasno i otpr- to prosvjeduju, i općine da izraze svo- je negodovanje, i narod isti da iskaže svoje nezadovoljstvo. A kako nije? Madžari sve to jače gomilaju iskuša- nja za nas; Tisza i Lukač, a da ne spo- minjemo Khuena, prikazuju nas kao prave odmetnike i to pogibeljne op- stoju Monarhije; a lukavi Talijanci uz veli carstvo do ruba propasti; koji su iza bitke kod Kraljičin-grada očijukali sa Prusijom a na štetu Monarhije; koji su se nazad malo godina rotili sa Sr- bijom; koji i danas nazdravljaju kući Hohenzollerna; koji dapače glasno na- pijaju budućoj madžarskoj republici. Kojekakovi Nijemci, koji su glasno vi- kali e je njihova sreća i budućnost ta- mo preko granica naše Monarhije uz veliku Njemačku; koji su bučno u i- stom parlamentu ta svoja čuvstva iska- zivali, koji su se rotili i dogovarali pre- ko granice, kako bi proveli svoje hu- de namisli. Kojekakovi Talijanci, koji su slavili Oberdanka, Garibaldia, ko- ji nijesu propustili nikakove zgode, a da ne iskažu kako ih tišti nametnuti jaram, i kako jedva čekaju spasonosnu ruku braće svoje bilo preko gora bilo preko mora. Strpljiva je Austrija sve to znala podnijeti, sve je to znala za- boraviti, a glavna slava viteštva uzvi- šenog Vladara biti će ta, da nije sa- zaštitu vijernog saveznika Italije (pusti saveznik, koji nam je vazda radio, radi i radit će da nas upropasti, a Monarhi- ju uništi i ponizi) do malo će slaviti veliko slavlje: imat će svoj pravni fa- kultet baš u Trstu, kakogod su htjeli, dočim mi podanici iste Monarhije ne- možemo postignuti ni reciprocitet za zagrebačku universu; dočim velanijem- ci ala Wolf svakojakim objedama na- valjuju na nas. Ta nas pojava na jednu ruku veseli, jer koliko su žešće navale i objede, ako naši ljudi budu razboriti i na svo- me mjestu, toli će prije puknuti pra- vda, koja će dokazati ko je vjera, ko je nevjera. Svakako mi gnušanjem odbi- jamo takove potvore; ako smo se ra- dovali napretku braće, to smo dužni bili, jer krv nije voda; ako vapimo pravicu, tim kažemo da hoćemo izvo- jevati što nam pripada ustavnim sre- stvima; ako se tužimo, donašamo i do- kaze e su naše tužbe temeljite i pra- ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI d \ PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- 4 € "UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. RA Mat SSA A: test etui ea D dA pai PRSTE pati JES SA pi EJ vedne. Kukavice su naši dušmani, bili Nijemci, bili Madžari, bili Talijanci, kad mješte dokaza da nam nije krivo, iz- laze sa takovim podlim objedama. Da su naše tužbe razložite i skroz opravda- ne, dokazali su izgledno i njihovi naj- bolji i u delegacijama i u parlamentu i u štampi. A kad priznavaju da nam je krivo, neka budu konsekventi i za- dovolje našim tražbama ! Strah pred ratom i upliv na kreditne prilike, Strah ima velike oči. Sada se boji većina onih, koji što imaju. — Novine s debelim slovima naznanjuju svaku novu strijelu i naprežu se, ko će prinijeti novije vijesti, jer tako strašne prilike kakove su sada neće doći nikada. Ni službeni listovi ne oklijeva- ju upozorivati s debelim slovima na svoje izvorne vijesti s bojišta. — Sva srestva su dobra, da se uzbuni pozornost čitatelja. Vla- stiti izvjestitelji šalju se na ratište. Općinstvo revno kupuje svaki novi broj i svako posebno izdanje. U listovima do- duše nema ništa, što bi utemeljivalo nesi- gurnost, ali ta debela slova, ič ognjevite boje, sve to diže mirni narod iz ravnovjesja, Dolazi jedan k drugom; najprije se upi- taju: Zar neće biti državni bankrot? Na pitanje, što misli dobar državljanin pod državnim bankrotom, ostane dužan od- - govora. Daljnjim razgovorom uvjerite se, da vaš državljanin nije ni najmanje informiran o današnjem državnom novčanom i kreditnom ustroju. — Da bi znali: država to sam ja i svi državljani skupa, znao bi, da državni dug, koji sastoji u rentam, ima svoju po- dlogu u poreznom sili naroda. Drugi, ne pouzdavaju se i ne ulagaju no- vaca u novčanim zavodima. Bojimo se — govore — da država ne »zaplijeni« novce za svoju ratnu zakladu. — Lud strah! Dr- žava treba zlata, koga u blagajnama nov- čanih zavoda malo bi našla, ako bi ih mo- gla konfiscirati. Nema novčanoga zavoda, kojem bi leža- li primljeni novci u blagajnam, jer oni mo- raju plaćati kamate, koje moraju od drugih dobiti. U blagajnam novčanih zavoda na- laze se samo mjenice, novčani listovi trgo- vaca i obrtnika, koji uživaju kredit, i male svotice novaca u gotovini. Gotovine zadrže novčani zavodi samo to- liko, koliko potrebuju za najnužniju svaki- dašnju upotrebu. »Konfiskacija« sa strane države bi bila nesmislena i protuzakonita, jer vlastito ima- nje je i po megjunarodnom pravu nedota- PODLISTAK. Du. (, Vuletin: Sa putovanja. (Kroz Dolomite do Briksena.) Mislim da neću pretjerati, da je najugod- nija vožnja kroz srednji Tirol ova od Be- ljaka do Briksena. Početkom ide željeznica za dosta kilom. uz Dravu, a sa sjeverne strane bujne šume i ugodno zelenilo. Kad- kada se Drava izmegju vodenog šikanja izgubi pa se opet ukaže, gdje brza, gdje lijeva, na nekim mjestima plitka, pa opet duboka. U okolo sve zaselci i bijeli se- ljački dvori okićeni zelenilom i voćem. Ispod Drave s južne strane oranice pune žita, kukuruza i krumpira, ogragjene sitnom gragjom od lješnjaka. Češće ugledaš na zelenom brežuljku crkvu sa svojim vitkim tomjićem, dok te u tom zanesenom razma- tranju prekine, drugi teretni vlak, koji uvijek vozi drvlje raznog oblika i veličine u broj- nim vagonima. Na raznim postajama vidiš kako se ispilano drvlje šuši, pare radione što ga pripravljaju i šalju na željeznička skladišta. (4) U Spittalu je industrija bijeloga i crnoga mramora, a u Saksenbergu, koji je sav o- vjenčan bujnom zelenom gorom, velika je parna pilana i skladište svakovrsnog drve- nog materijala. Toblah je glasovito mjesto u dolomitskim Alpama (zovu se tako po dolomitu — vrsti (vapnenca) za ugodno ljetno boravljenje. Mnoštvo stranaca, osobito Nijemaca, vrvi ovdje i bezbrižno sprovagja ugodne dane u raskošnoj gori i bogatim hotelima, u ša- renom cvijeću i borovoj šumi. Temperatura je uvijek ugodna, ne bi rekao da si u naj- vrućem mjesecu godine. Odavle opet vode brzi automobili do Cortina d' Ampezzo, gdje je sjajni Hotel Marmolota na 1900 met. vi- sine nad morem. U svim mjestima Tirola dobiva se dobroga mlijeka i masla, a že- ljeznica vozi svakim danom po stotine li- menih posuda, sviježega mlijeka za razne postaje. Mnogi dolaze da čine kuru sa mli- jekom osobito kiselim i vraćaju se opet kući popravljenim želudcem i rumenim licem. Tramzesfeste je postaja gdje se križaju željeznice za južni i sjeverni Tirol. U gor- skom kraju ispod strmenih planina, prepu- nih borovine i bukovine, ustavljaju se kO za- pijehane željeznice od dugoga puta i od- maraju se nekoliko vremena, a megjutim putnici istrče vani i kupuju razna jela i hladna i vruća osobito ukusne kobasice i nose sobom u kupeje, da se malo okrijepe. Po sata južno od Tramzesfeste leži na utoku Rienze starinski grad Briksen ili kako ga Talijanci zovu Bressanone — sjedište kneza-biskupa. Ovo je stari sredovječni grad, još okružen gradskim vratima, kroz koja se jedino može unići. Ulice tijesne i slabo popločene i dosta nečiste, a u svakoj ulici trijemovi, na kojim počivaju starinske kuće. Ispod trijemova dućani tamni i mračni, bez ijednoga pro- zora, a niski trijemovi, malo puštaju svi- jetlosti i kroz vrata. Nove zgrade van grada i hoteli moderni su i udobni, ali tih je malo. Stolna crkva dosta je lijepa i bogata. Uresuju je dva zvonika na pročelju, a iz- megju njih podigla se terasa na debelim pilonima, na vrhu koje su tri kamena kipa njihovih biskupa, kako kaže zlatni natpis na bijeloj kamenoj ploči: »Sancti Pontifi- ces, vestri gregis, estote memores«, Crkva ima 9 velikih mraniornih oltara, kaptol sa 6 kanonika, koji na crnoj križarici nosi lju- bičastu kitu u srijedi. Odma neđaleko 20 koraka na zapadnoj strani je župna crkva, | koju služi župnik-dekan sa 2 pomoćnika, i tu se obavljaju svi župni obredi, dočim je stolna samo za kanonike i biskupske | obrede, Katedrala je iznutra bojadisana vrlo lijepo. Na plafonu se vidi ogromna slika, koja prikazuje Jaganjca na vrhu brda iz- megju svih djevaca i djevica, kako u apo- kalipsi sv. Ivana. Električno je rasvijetljena. Orgulje i propovijedaonica rek bi da pli- vaju u zlatu. Na ovoj biskup. stolici sjedio je glasoviti biskup Dr. Aichner, kanonista i auktor crkvenoga prava, što ga bogoslovci uče u svojim školama. Umro je u visokoj starosti od 94 godine. Naslijedio ga je vri- jedni Dr. Altenweisel, nu ovaj je samo kratko sjedio na staroj stolici knezova- biskupa. Poslije same dvije godine umro je baš malo prije moga dolaska naime na 25. lipnja. Još su mu na grobu svježi vijenci cvijeća ispod velike kapele, pred kapelom Svetotajstva. Ondje je običaj da po smrti biskupa odma razvrgnu sasvim biskup. tron, te ga se ne stavlja dok se novo posvećeni ne ustoliči. Salzburški biskup, obično i kar- dinal ima pravo imenovati četiri biskupa i to onoga od Briksena, od Tridenia, Mar- burga i Celovca, Ako nije kardinal isto ima pravo nositi grimiz, te ga obično zovu »ger- manski papa«. Ovih dana je imenovan već novi knez biskup Dr. Egger, kapt. vikar u Voralbergu, jednoč profesor i rektor Vizen- cinuma u ovom gradu, i auktor specijalne dogmatike. Sada mu je 76 godina. Dosta star za onu biskupiju. Na istočnoj strani katedrale je posvo- gjeni hodnik, kojim se dolazi u nutarnji dvor, koji je u okolo pokriven, kao i svi stari samostani. Svi zidovi su ukrašeni raz- nim starinskim slikarijama iz biblijske po- vijesti, sve gotičke slike kao i natpisi. Po srijedi jednoga trijema je staro Propeće iz drva, ali tako umjetnički izdjelano, da te prava milina hvata, duboka luga ovije se srcem gledajuć tijelo Isusovo, ko sad na križ prebiveno. Polu otvorene oči i usta gledajuć prolaze te srsi. Rame na tijelu i krv svježe su, te se dobro opaža istrgano meso i žilice, Osobito rana srca sa udubina u boku sa izvirućom krvi, tako je majstor- ski izvedeno da je proplakati, i čini ti se da si na Kalvariju, U hodniku kao i pred crkvom s jedne i druge strane grobnice su sa pločama i natpisima, te slikama njihovih biskupa i crkv, d iz vrlo stare dobe. Ima ih još od g. 1443. t CRVENA HRVATSKA