Ait RRRSRESESNRSSSNSSSSNSSS

PRAVA

 

  
   
  
 

Sretan vam Božić!

Božić je u našem narodu najveseliji
dan u godini. Svojta se pobagja, su-
sjedi se skupa vesele, znanci se i
prijatelji pozdravljaju, zavagjeni se mir-
bože, uz badnjak obitelji s pjevanjem,
gozbom, razgovorom i igrom sprovagja-
ju bezazleno i radosno tajveliki dan. A
ko da se Božiću ne veseli ?

Eto nam i ove godine dolazi ta ve-

lika crkvena i narodna svečanost. Hoće
li svijem vami, mili čitaoci, jednako
doći ugodna i radosna ? Bojimo se ;
jer kako da ne zazebe pri srcu mno-
ge, kad se ogledaju i vide da njihovi
mili nijesu svi na okupu? Kako da ne
zastenju, kad promisle na sve ono što
bi se moglo dogoditi, kad bi nastao
onaj strašni bič, kog nazivljemo rat ?
Kako da ne strepe, kad se spomenu, da
njihovi mili danas čitavi i zdravi, mo-
gli bi, nedao Bog, do malo u crno
zaviti milu kuću svoju ?
" Umirite se mili čitaoci ! Priblago će
Djetešce ukloniti tu nevolju od nas,
od slavne naše Monarhije. Umirite se;
stari viteški će Vladar sve pokušati da
prištedi nevolju narodima svojim, a uz
takovo oćinsko i viteško zauzimanje
naći će se srestvo i-način, ća se crni
oblaci raspršaju, i da blago sunce mi-
ra i napretka sjaje i dalje nad našim
narodom. Ako znaci ne varaju, ne-
sporazum će se uklociti, i blagodati
će mira nami biti sačuvane. Dao Bog
da tako bude! Eto čestitke koju mi iz
duše prinašamo milim našim čitaocima
i svemu našem narodu. Vapaji i molbe
tisuća i tisuća doprijet će do Boga,
i On će dati da i ovaj nam Božić bu-
de veseo kao i prijašnji, nego i sla-
gji, jer će odmaknuti od nas pogibelji,
koje nam prijete.

A jer je ovaj list veoma proširen u
našoj biskupiji, uzimljemo ovu zgo-
du Božića, da našem narodu predamo
i jednu veoma radosnu vijest: a to je
da dobri i čestiti naš Otac i Biskup,
koji se je vas izložio za dobro moral-
no i materijalno svakoga od nas, pre-
brdio je pretešku svoju nemoć i stal-
no i vidljivo spješi hrlo svaki dan na
potpuno ozdravljenje. Nijesmo do da-

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE DA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

nas obavješćivali, jer smo sami predali
od neizvjesnosti i bojazni: žalosnih ni-
jesmo željeli vijesti iznositi, a veselih
nijemo mogli, i zato smo mučali i
žarko vapili Mu od Boga žugjeno zdra-
vlje i radi njega a nadasve radi naše
biskupije, koja će jedan dan zlatnim
slovima spominjati njegovu revnost i
velikodušnost. Dobri je Bog uslišio
neprestane molbe neizbrojnih duša u
biskupiji, koje koliko časte toliko iskre-
no i ljube dobroga Biskupa, i eto nam
ga do malo posve zdrava, da i dalje
zanosno radi i dovrši toliko toga što
je poduzeo za dobro duša i tjelesa
naših. | njemu čestitamo potpuno zdra-
vlje i još dugi broj god'na revne ra-
dnje i nastojanja.

Sretan nam svijem dakle bio Božić!

Sjetimo se takogjer, da cvijet naše-
ga naroda, pod puškom na granici,
sprovagja ove vesele blagdane. Gle-
dajmo da im osladimo bol i žalost,
jer su daleko od milih svojih, sa onim
darovima što su već počeli sakupljati
plemenite i dobre duše, neka se ioni
u obilnosti i u priznanju njihove ro-
doljubne žrtve raduju. I njima došao
sretan Božić, te ih minula nevolja rata!

 

Zar buntovnici?

Nije dosta što mila naša Hrvatska
podnaša kroz decenije svakojake mu-
ke; nije dosta što još od doba »sla-
vnoga« nametnika Khuena, pak do da-
nas neprestano upotrebljavaju mita,
grožnje, nasilna srestva; nije dosta što
je štampa postala ruglo i igračka u ru-
kama nemilijeh čenzura, što se svaki
čas podižu tobože veleizdajničke par-
nice, što su zabranjene svakojake skup-
štine, dogovori, vijećanja; nije dosta
što je uskr:ćena sloboda općinska, što
se glavni ljudi u narodu progone i
apse; nije dosta što je činovništvo ma-
sreglovano, suci i vještaci nagonjeni na
stanovite izjave; nije dosta da se pod
moraš navode podmetnuti prestavnici
naroda, da metanišu i ljube onaj bič,
kojim su šibani, nego nam se još u
lice baca podla objeda da smo bun-
tovnici! Jesmo li i kakovi smo naj-
bolje su dokazale istrage, koje su po

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Mem JRGSAA Ap RA pe I udi

sebi pale, jer nijesu imale ni najmanje
podloge. Ne, ne, hrvatski je narod od
vajkada bio lojalan i ponajbolji poda-
nik, a to je posvjedočio u tisuću bi-
taka kad je srtao u prve redove da
dokaže e ne mari za život, kad je o-
braniti svoju domaju, e je štititi inte-
rese Prejasnog Doma, kog je svojevolj-
no nastavio sebi da kraljuje i vlada.
Pri burnoj vladi Marije Terezije, Frana
I. i uzvišenoga sadašnjeg Vladara, Hr-
vati su hrpimice se izlagali da ih pu-
ška i top kosi, a da spase mile svoje
vladare. Ostali su glasoviti u svijetu,
omraženi kod Nijemaca zbog junaštva
hrvatskih pandura; a kod Talijanaca su
dobili ogavno ime: prokletih Hrvata.
I oni su sve to voljko podnosili, po-
novno su se izlagali i svojim  desni-
cama su izvojevali sjajne pobjede kod
Kustoce, ispod Visa za našijeh dana;
eto podnašaju ustrpljivo pokušaje ra-
znih madžarskih eksponenata, nezahval-
nost Nijemaca, upirući uvijek pouzda-
no svoje oči u sjajnu Krunu, koja će
kad li tad li zavikati zulumčarima :
Stani ! Dalje tako ne ide!

Pak ko da nam bezočno baci u lice
takovu objedu ?! Kojekakovi madžar-
ski šoviniste, koji su godine 1848 do-

>

 

 

sa AMA et GaSSA DA
Neama Ap JJI Rafo

mo u svojoj dobroti sve to zaboravio,
nego da je dapače znao priljubiti sebi
glavne vinovnike i da se nije žacao
predati njihovim rukama i upravu car-
stva. Nećemo tim da rečemo e tako
misli narod, e je narod odmetnika; nč,
naredi su Austrije svi prožeti lojalno-
šću i ljubavlju prama Vladajućem do-
mu, a ipak ako se nagje zanešenjaka
ili maloumnika, ne smije se zato obje-
diti vas narod, koji za stalno ne di-
jeli takove namisli, jer je narod u o-
gromnoj masi seljak nepokvaren, kon-
servativan, bogobojeć, koji u duši zna
da treba dati Caru Carevo, i tako baš
i radi i postupa. Ali ipak sam fakat,
da neki mogu otvoreno, bezočno, be-
zobzirno prkositi vlasti, a da im ne,
pane ni vlas s glave, nego dapače
da svaki dan pašu to više snage i pr-
kosa; to je što nas uznemiruje, te daje
povoda zastupnicima da glasno i otpr-
to prosvjeduju, i općine da izraze svo-
je negodovanje, i narod isti da iskaže
svoje nezadovoljstvo. A kako nije?
Madžari sve to jače gomilaju iskuša-
nja za nas; Tisza i Lukač, a da ne spo-
minjemo Khuena, prikazuju nas kao
prave odmetnike i to pogibeljne op-
stoju Monarhije; a lukavi Talijanci uz

 

veli carstvo do ruba propasti; koji su
iza bitke kod Kraljičin-grada očijukali
sa Prusijom a na štetu Monarhije; koji
su se nazad malo godina rotili sa Sr-
bijom; koji i danas nazdravljaju kući
Hohenzollerna; koji dapače glasno na-
pijaju budućoj madžarskoj republici.
Kojekakovi Nijemci, koji su glasno vi-
kali e je njihova sreća i budućnost ta-
mo preko granica naše Monarhije uz
veliku Njemačku; koji su bučno u i-
stom parlamentu ta svoja čuvstva iska-
zivali, koji su se rotili i dogovarali pre-
ko granice, kako bi proveli svoje hu-
de namisli. Kojekakovi Talijanci, koji
su slavili Oberdanka, Garibaldia, ko-
ji nijesu propustili nikakove zgode,
a da ne iskažu kako ih tišti nametnuti
jaram, i kako jedva čekaju spasonosnu
ruku braće svoje bilo preko gora bilo
preko mora. Strpljiva je Austrija sve
to znala podnijeti, sve je to znala za-
boraviti, a glavna slava viteštva uzvi-
šenog Vladara biti će ta, da nije sa-

zaštitu vijernog saveznika Italije (pusti

saveznik, koji nam je vazda radio, radi i
radit će da nas upropasti, a Monarhi-
ju uništi i ponizi) do malo će slaviti
veliko slavlje: imat će svoj pravni fa-
kultet baš u Trstu, kakogod su htjeli,
dočim mi podanici iste Monarhije ne-
možemo postignuti ni reciprocitet za
zagrebačku universu; dočim velanijem-
ci ala Wolf svakojakim objedama na-
valjuju na nas.

Ta nas pojava na jednu ruku veseli,
jer koliko su žešće navale i objede,
ako naši ljudi budu razboriti i na svo-
me mjestu, toli će prije puknuti  pra-
vda, koja će dokazati ko je vjera, ko
je nevjera. Svakako mi gnušanjem odbi-
jamo takove potvore; ako smo se ra-
dovali napretku braće, to smo dužni
bili, jer krv nije voda; ako vapimo
pravicu, tim kažemo da hoćemo izvo-
jevati što nam pripada ustavnim sre-
stvima; ako se tužimo, donašamo i do-
kaze e su naše tužbe temeljite i pra-

ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI

d
\ PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
4
€ "UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

RA Mat SSA A: test etui
ea D dA pai PRSTE pati JES SA pi EJ

vedne. Kukavice su naši dušmani, bili
Nijemci, bili Madžari, bili Talijanci, kad
mješte dokaza da nam nije krivo, iz-
laze sa takovim podlim objedama. Da
su naše tužbe razložite i skroz opravda-
ne, dokazali su izgledno i njihovi naj-
bolji i u delegacijama i u parlamentu
i u štampi. A kad priznavaju da nam
je krivo, neka budu konsekventi i za-
dovolje našim tražbama !

 

Strah pred ratom i upliv
na kreditne prilike,

Strah ima velike oči. Sada se boji većina
onih, koji što imaju. — Novine s debelim
slovima naznanjuju svaku novu strijelu i
naprežu se, ko će prinijeti novije vijesti, jer
tako strašne prilike kakove su sada neće
doći nikada. Ni službeni listovi ne oklijeva-
ju upozorivati s debelim slovima na svoje
izvorne vijesti s bojišta. — Sva srestva su
dobra, da se uzbuni pozornost čitatelja. Vla-
stiti izvjestitelji šalju se na ratište.

Općinstvo revno kupuje svaki novi broj
i svako posebno izdanje. U listovima do-
duše nema ništa, što bi utemeljivalo nesi-
gurnost, ali ta debela slova, ič ognjevite
boje, sve to diže mirni narod iz ravnovjesja,

Dolazi jedan k drugom; najprije se upi-
taju: Zar neće biti državni bankrot?

Na pitanje, što misli dobar državljanin

pod državnim bankrotom, ostane dužan od- -

 

govora.

Daljnjim razgovorom uvjerite se, da vaš
državljanin nije ni najmanje informiran o
današnjem državnom novčanom i kreditnom
ustroju. — Da bi znali: država to sam ja
i svi državljani skupa, znao bi, da državni
dug, koji sastoji u rentam, ima svoju po-
dlogu u poreznom sili naroda.

Drugi, ne pouzdavaju se i ne ulagaju no-
vaca u novčanim zavodima. Bojimo se —
govore — da država ne »zaplijeni« novce
za svoju ratnu zakladu. — Lud strah! Dr-
žava treba zlata, koga u blagajnama nov-
čanih zavoda malo bi našla, ako bi ih mo-
gla konfiscirati.

Nema novčanoga zavoda, kojem bi leža-
li primljeni novci u blagajnam, jer oni mo-
raju plaćati kamate, koje moraju od drugih
dobiti. U blagajnam novčanih zavoda na-
laze se samo mjenice, novčani listovi trgo-
vaca i obrtnika, koji uživaju kredit, i male
svotice novaca u gotovini.

Gotovine zadrže novčani zavodi samo to-
liko, koliko potrebuju za najnužniju svaki-
dašnju upotrebu.

»Konfiskacija« sa strane države bi bila
nesmislena i protuzakonita, jer vlastito ima-
nje je i po megjunarodnom pravu nedota-

 

PODLISTAK.

Du. (, Vuletin:

Sa putovanja.
(Kroz Dolomite do Briksena.)

Mislim da neću pretjerati, da je najugod-
nija vožnja kroz srednji Tirol ova od Be-
ljaka do Briksena. Početkom ide željeznica
za dosta kilom. uz Dravu, a sa sjeverne
strane bujne šume i ugodno zelenilo. Kad-
kada se Drava izmegju vodenog šikanja
izgubi pa se opet ukaže, gdje brza, gdje
lijeva, na nekim mjestima plitka, pa opet
duboka. U okolo sve zaselci i bijeli se-
ljački dvori okićeni zelenilom i voćem.
Ispod Drave s južne strane oranice pune
žita, kukuruza i krumpira, ogragjene sitnom
gragjom od lješnjaka. Češće ugledaš na
zelenom brežuljku crkvu sa svojim vitkim
tomjićem, dok te u tom zanesenom razma-
tranju prekine, drugi teretni vlak, koji uvijek
vozi drvlje raznog oblika i veličine u broj-
nim vagonima. Na raznim postajama vidiš
kako se ispilano drvlje šuši, pare radione
što ga pripravljaju i šalju na željeznička
skladišta.

(4)

 

U Spittalu je industrija bijeloga i crnoga
mramora, a u Saksenbergu, koji je sav o-
vjenčan bujnom zelenom gorom, velika je
parna pilana i skladište svakovrsnog drve-
nog materijala.

Toblah je glasovito mjesto u dolomitskim
Alpama (zovu se tako po dolomitu — vrsti

(vapnenca) za ugodno ljetno boravljenje.

Mnoštvo stranaca, osobito Nijemaca, vrvi
ovdje i bezbrižno sprovagja ugodne dane
u raskošnoj gori i bogatim hotelima, u ša-
renom cvijeću i borovoj šumi. Temperatura
je uvijek ugodna, ne bi rekao da si u naj-
vrućem mjesecu godine. Odavle opet vode
brzi automobili do Cortina d' Ampezzo, gdje
je sjajni Hotel Marmolota na 1900 met. vi-
sine nad morem. U svim mjestima Tirola
dobiva se dobroga mlijeka i masla, a že-
ljeznica vozi svakim danom po stotine li-
menih posuda, sviježega mlijeka za razne
postaje. Mnogi dolaze da čine kuru sa mli-
jekom osobito kiselim i vraćaju se opet
kući popravljenim želudcem i rumenim licem.

Tramzesfeste je postaja gdje se križaju
željeznice za južni i sjeverni Tirol. U gor-
skom kraju ispod strmenih planina, prepu-
nih borovine i bukovine, ustavljaju se kO za-
pijehane željeznice od dugoga puta i od-

 

 

maraju se nekoliko vremena, a megjutim
putnici istrče vani i kupuju razna jela i
hladna i vruća osobito ukusne kobasice i
nose sobom u kupeje, da se malo okrijepe.

Po sata južno od Tramzesfeste leži na
utoku Rienze starinski grad Briksen ili kako
ga Talijanci zovu Bressanone — sjedište
kneza-biskupa. Ovo je stari sredovječni grad,
još okružen gradskim vratima, kroz koja
se jedino može unići.

Ulice tijesne i slabo popločene i dosta
nečiste, a u svakoj ulici trijemovi, na kojim
počivaju starinske kuće. Ispod trijemova
dućani tamni i mračni, bez ijednoga pro-
zora, a niski trijemovi, malo puštaju svi-
jetlosti i kroz vrata. Nove zgrade van grada
i hoteli moderni su i udobni, ali tih je
malo. Stolna crkva dosta je lijepa i bogata.
Uresuju je dva zvonika na pročelju, a iz-
megju njih podigla se terasa na debelim
pilonima, na vrhu koje su tri kamena kipa
njihovih biskupa, kako kaže zlatni natpis
na bijeloj kamenoj ploči: »Sancti Pontifi-
ces, vestri gregis, estote memores«, Crkva
ima 9 velikih mraniornih oltara, kaptol sa

 

6 kanonika, koji na crnoj križarici nosi lju-
bičastu kitu u srijedi. Odma neđaleko 20
koraka na zapadnoj strani je župna crkva, |

koju služi župnik-dekan sa 2 pomoćnika,
i tu se obavljaju svi župni obredi, dočim

je stolna samo za kanonike i biskupske |

obrede, Katedrala je iznutra bojadisana vrlo
lijepo. Na plafonu se vidi ogromna slika,
koja prikazuje Jaganjca na vrhu brda iz-
megju svih djevaca i djevica, kako u apo-
kalipsi sv. Ivana. Električno je rasvijetljena.
Orgulje i propovijedaonica rek bi da pli-
vaju u zlatu. Na ovoj biskup. stolici sjedio
je glasoviti biskup Dr. Aichner, kanonista
i auktor crkvenoga prava, što ga bogoslovci
uče u svojim školama. Umro je u visokoj
starosti od 94 godine. Naslijedio ga je vri-
jedni Dr. Altenweisel, nu ovaj je samo
kratko sjedio na staroj stolici knezova-
biskupa. Poslije same dvije godine umro je
baš malo prije moga dolaska naime na 25.
lipnja. Još su mu na grobu svježi vijenci
cvijeća ispod velike kapele, pred kapelom
Svetotajstva. Ondje je običaj da po smrti
biskupa odma razvrgnu sasvim biskup. tron,
te ga se ne stavlja dok se novo posvećeni
ne ustoliči. Salzburški biskup, obično i kar-
dinal ima pravo imenovati četiri biskupa i
to onoga od Briksena, od Tridenia, Mar-
burga i Celovca, Ako nije kardinal isto ima
pravo nositi grimiz, te ga obično zovu »ger-

 

 

manski papa«. Ovih dana je imenovan već
novi knez biskup Dr. Egger, kapt. vikar u
Voralbergu, jednoč profesor i rektor Vizen-
cinuma u ovom gradu, i auktor specijalne
dogmatike. Sada mu je 76 godina. Dosta
star za onu biskupiju.

Na istočnoj strani katedrale je posvo-
gjeni hodnik, kojim se dolazi u nutarnji
dvor, koji je u okolo pokriven, kao i svi
stari samostani. Svi zidovi su ukrašeni raz-
nim starinskim slikarijama iz biblijske po-
vijesti, sve gotičke slike kao i natpisi. Po
srijedi jednoga trijema je staro Propeće iz
drva, ali tako umjetnički izdjelano, da te
prava milina hvata, duboka luga ovije se
srcem gledajuć tijelo Isusovo, ko sad na
križ prebiveno. Polu otvorene oči i usta
gledajuć prolaze te srsi. Rame na tijelu i
krv svježe su, te se dobro opaža istrgano
meso i žilice, Osobito rana srca sa udubina
u boku sa izvirućom krvi, tako je majstor-
ski izvedeno da je proplakati, i čini ti se
da si na Kalvariju, U hodniku kao i pred
crkvom s jedne i druge strane grobnice su
sa pločama i natpisima, te slikama njihovih
biskupa i crkv, d iz vrlo
stare dobe. Ima ih još od g. 1443.

t

CRVENA HRVATSKA