\
i
\
|
|
|
|
\

 

 

CRVENA Hi

PRAVA

 

VATSKA

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU

ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.

NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE IA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

 

Br. 413.

Nova napast.

Nije dosta što su Magjari tužnu Ba-
novinu do očaja doveli; nije dosta što
su kumovi i njihovi zaštitnici nas Hr-
vate strašno ozloglasili; nije dosta da
nezrela mladež svojim neoprezom mno-
ge je obitelji ljuto ucvijelila; nije do-
sta što nas vlače od nemila do ne-
draga, a nedadu nam se okupiti u je-
dan vlastiti dom, nego evo sad usta-
ju i one karijatide starog negda mo-
čnog u nas talijanstva, da se tuže e
im je krivo! Zastupnici talijanski odo-
še u Beč, u razna ministarstva priča-
juć »grozote nove ere hrvatske«,-koja
im svaki dan nanaša »goleme neprav-
de«, proti očitom duhu i smislu za-
kona, kog su oni potpisali i odobrili,
i koji je ustanovio kompromisom upo-
rabu hrvatskog i talijanskog jezika u
svim uredima u našoj pokrajini.

Stranka praya

nije onda odobrila taj kompromis, jer
je govorila da se tim kompromisom
dopušta fanatičnim činovnicima od i-
nada talijanskim da ugju skromno kao
jež u narodnu rupu, pak da natežući
svoje bodljike pokušaju istisnuti naše
sinove i u uredima sačuvati staro i
hudo svoje pašovanje.

Talijanski jezik i kulturu

mi ne mrzimo, dapače ju u velike hva-'

limo i ljubimo; iskreno bi rada, da se
bolje i uspješnije kod nas uči; ali mr-
zimo i odbijamo talijanski šovinizam,
talijanski iredentizam, kog bi smo još
mogli pretrpjeti da su glavni pokre-
tači zgoljni i pravi Talijanci; ali je ve-
ćina njih naša narodna grana, koja
hotimice hoće da od pitome postane
divljaka; to su sinovi od toliko poko-
ljenja naše zemlje; to su čisti Hrvati,
kako svjedoče njihova prezimena, či-
gova je korjenica čisto hrvatska; mi
mrzimo i odbijamo one koji ne samo
da pljuvaju majci u obraz, nego hoće
da budu naši učitelji, naši spasitelji baš
oni, koji su najpogrdnijim imenima na-

PODLISTA K.

Do. (. Vuletin:
Sa putovanja. (7)

Stolna crkva sv. Virgilija znamenita je
zbog svoje arhitekture i rijetke umjetnosti.
Mislim, da ništa manje nije vrijedna od
naše Trogirske ili Šibenske. U istom je
stilu sagragjena od kamena iznutra i iz
vani, nu mnogo veća, sa umjetnim porta-
lom, kolonicaina i kapitelima, što se teko-
jer vigja i na svakome prozoru.

Općina je sada u rukama liberala, jer
njih je većina u vijeću, Katolici imaju 6
vijećnika a socijalisti 2, Načelnik je isto
liberalac, ali ga i katolici hvale, kao dobra
i poštena čovjeka, te ne pravi neprilika ni-
kome, a svoje uvjerenje drži za sebe samoga.
. Općinski prirez dosiže do 300%, jer se
je uredio toli potrebiti vodovod; uvelo se
elektr, svijetlo, U gradu su 4 glazbe, naime
dvije vojničke, - jedna liberalna i jedna ka-
tolička, Liberalci imaju i svoj kinematograf
kao takogjer i katolici — i svoje posebno
glasilo političko.

Katolički je list »Il Trenlino« i tiska se

IZLAZI SVAKE SUBOTE

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

RAZNA ANN NL LAN LAN LL ALL A a m Ap LA EL A m
U DUBROVNIKU, 25 JANUARA 1913.

Ren

č

 

Remu

zivali Hrvate, za ništa drugo, nego jer| san. Mjesece i godine sve su naše |g. 1894., a naslijedi ga Kazimir Perrier.

su više puta osjetili gvozdenu njihovu
pest, kad su ustajali da se domognu

da jezikom podržavaju amo pohlepe
one Italije, koja nas je kroz vjekove
mučila preko Mletaka, a pak pod o-
kriljem austrijske burokracije.

Autonomaška ili talijanska stranka
znala je otrag po vijeka, legijom či-
novnika otugjenih i onih, koji su od
njih zavisili, tako poklopiti našu po-
krajinu, da su uprav bile potrebni-

 

te onake junačke duše, kakovi su
ii stari narodnjaci, da oslobode na-
rod od nasilne smrti. A što nijesu
\oni pretrpjeli? Ta ako su oni lju-
bili Italiju, gdje su nauke dovršili,
oni su ljubili jezik, kojim su se po-
nosili; ali istodobno njihovo srce nije
bilo kameno ili ledeno prama pravoj,
istinitoj svojoj domovini. A Beč mje-
šte da im dade ruku i stavi tvrdi na-
sip proti talijanskim pohotama, on je
slao Lapenne i takove ljude, da silom
i nasiljem kušaju iščupati narodno ži-
to a posijati troskot. Narodna je svi-
jest salomila tu umjetnu nenaravnu si-
lu, i talijanska bi stranka davno usnu-
la viječni san amo, da nije Zadra. A
ako je Zadar još otugjen narodnoj
stvari, opet je zasluga onog Beča, ko-
jem bi najviše imalo stati na srcu, da
se taj umjetni, nenaravni skup što pri-
je rasprši. Skrojili su takov zakon, ka-
ko bi četiri zastupnika veleposjednika
bili Talijanci, po svojim činovnicima
on čini, da zaštupaju hrvatski Zadar,
i trgovačku komoru čisto hrvatske po-
krajine sami Talijanci. Učinio se kom-
promis, Talijanci su ga potpisali, i njima
se još dopušta da podižu glas, da se
tuže, dočim mi jedini bismo imali pra-
vo i razloga da se tužimo.

Sustavni prekršaji

sa strane talijanaških činovnika počeli
su odma netom je kompromis potpi-

u vlastitoj tiskari, izlazi svaki dan. Još i-
maju i svoju banku, svoj »Circolo cattolico«
i »Comitato diocesano« i rade vrlo uspješno
osobito sa seoskim blagajnama.

Sada se povratimo u grad. U gradu Tri-
dentu ima i zavod za gluho-nijeme. Sastoji
od dvije velike kuće, a sada grade po sri-
jedi i treću, i već će biti dovršena. Jedna
je kuća za muške a jedna za ženske, Za-
vod je ustanovio trident. biskup Deciderer
g. 1850., te uvijek do sada uspješno dje-
luje. Zavodom upravljaju svećenici, jer je
biskupski. | u Italiji su uvijek upravljali
ovim zavodima svećenici, kao najpožrtvov-
niji elemenat za ovu vrst bijedne djece.

Drugi zaslužni zavod je »Istituto Artigia-
nelli«. Ustanovio ga je kanonik Pavoni iz
Brešije g. 18i6. Zavod je uprav tako i pro-
zvan, jer su to sve mali zanatlije iz oko-
lice i pokrajine, a primaju i iz drugih po-
krajina.

Ova dva zavoda u Triđdentu dostojna su
svake preporuke i pomoći kršćanske,

Poslije 4 dana nego sam ugodno probo-
ravio u ovomu lijepomu i zanimivomu gradu
i njegovoj okolici, uputio sam se u Mletke
novom željeznicom preko Primolano i Bas-
sano, jer je kraća, a dosta ugodnija vožnja

 

ali (Di Ši:
novine iznašale ne izmišljoline nego

|S nevaljalstva svojte mu, ovaj je mo-

(tvrde činjenice; one su tražile ustuka, |rao ostupiti nakon 6 mjeseca. Izabraše
slobode i jedinstva; mi ih mrzimo i|i nepravdi i prkosu da se doskoči. g. 1895. Feliča Faure. Ni on ne do-
odbijamo, kad hoće nč da uzdrže kul-|Sve te istinite tužbe, kojih bi izišla vrši 6 goćčina, i g. 1899. imenovaše
turu i nauku uprav divne Italije, nego golema knjiga, ostale su glas vapiju- Emilija Loubeta; a godine 1906. Cer-
\ćega: u visokim krugovima bili su glu- |manda Fallieres-a, koji je svrhom go-

(hi i nijemi, dočim se Talijancima uvi-

\dine navršio svojih šest godina vr-

jek u svemu pogodovalo. Eto i sad, hovne uprave.

\oni postigoše vikom i polporom izvanj-
\|skom, da u Trstu imadu pravne nauke,
|dočim mi za Zagreb nemožemo po-
\stignut da budu priznati nauci!
Idemo da vidimo,

kako će dospjeti i ova talijanska ko-
| medija! Naši zastupnici bez razlike stra-
naka, neka osujete to novo iskušanje;
a kad Talijanci se tuže na »nepravdu«,
neka oni i vas narod ustanu da se u
Zadru i svukud tvrdo vrši zakon, nek
traže da budu maknuti iz Zadra či-
novnici, koji skupa sa odrodima sači-
njavaju leglo narodnih odmetnika; ne-
ka ih osvijeste silom, kad nezadovolj-
ni od naše dobrote i popuštanja, ho-
će da zlo upotrijebe našu samilost, na-
šu dobrotu. Svakomu svoje po raz-
mjeru pučanstva, neka to bude lozin-
ka naše borbe, pa da vidimo hoće li
moć odoljeti narodnoj snazi i sili, pak
ih zaštićivali u Beču neznamo zoji po-
krovitelji! Bezočnom izazivu, ne preo-
staje nego bezobzirni odaziv!...

 

U Francuskoj.

Na 17. o. mj. bio je obavljen iz-
bor novoga presjednika  repuplike,
Nakon pada Napoleona ll. Francuzi
po treći put g. 1873. ustanoviše re-
puplikansku vladu. Tužni Thiers, koji
je naginjao monarhiji, te privremeno
upravljao nakon njemačkih pobjeda,
otstupi, i u Versaillesu zastupnici par-
lamenta i gornje kuće izabraše hrabrog
maišala Mac Mahova, koji ostane 6
godina, dok bude g. 1879. izabran Ju-
lije Grčvy. 1 on ostane 6 godina, te
g. 1887. bi imenovan presjednikom
Sadi Carnot. Prevratnik ga smakne

onim romantičnim gorskim krajem, nego
preko Verone.

V.
U Mlecima.

Više manje svakomu je poznata povijest
i bogastvo Mletaka. Još i sada se ona drži
u svomu gospostvu i poslije pada njezine
moći i slave, Mlećani su ponosni ostali i
ponosom gledaju na stečevine starih vre-
mena. Dosta je bilo vidjeti sjajnu i veli-
čanstvenu proslavu, novo sagragjenog »Cam-
panile« i onu divnu rasvjetu, koju do sada
ni jedan evropejski građ nije izveo, te je
začarala i uznesla stotine hiljada stranaca,
što stižu svake godine, a osobito onom
prigodom u taj osebujni grad.

Ove se je godine ova svečanost većim
sjajem obavila, za to što se lanjske godine
nije svetkovalo ništa zbog kolere, a opet
ove je godine prvi put iza 10 godina bio
na nogama glasoviti zvonik i sa njega se
slušalo milozvučno brujanje harmoničkih .
zvona, još

 

Sad izabraše novim  presjednikom
Raimunda Poincare-a. Pri imenovanju
on je bio ministar-presjednik i ministar
spoljašnih posala. On je rodom iz po-
krajine, koja je bila oteta i pripojena
Njemačkoj. Posve mlad ugje u parla-
menat, i u 31. godini bijaše ministar
financija, Istodobno je slovio u Parizu
kao jedan od glavnih odvjetnika. Da-
vno pripada velikaškoj kući, a sad je
eto podignut na najvišu čast u Repu-
plici, i ako je imao nekoliko takmaca,
izmegju kojih priličan je broj nosio
Julija Pamsa.

Nastup njegov nije odviše sretan,
jer, kažu da je jedan smušenjak, neki
anarhista potegao iz revolvera da ga
smakne.

Francuska u Europi i ako nije što
je bila, ipak nakon udesnog rata sa
Njemačkom, dobro se je oporavila, i
eto je silno proširila svoju vlast zau-
zećem Maroka. Ali ju dva strašna cr-
va neprestano toče: prvi je nazadak u
pučanstvu s neuregjenosti novovjekog
života, što ju baca neprestano u na-
zadak i daje najvišu brigu onim, koji
bi htjeli doskočiti i to zlo ukloniti ;
drugo borba proti crkvi, koja joj ne-
da mira, tako da se trza neprestano ;
a jer zapostavljanjem vjere mnogi su
podivljali, tako silni štrajkovi i svako-

prevrat, koji se očito u svijetu sprav-
lja, te bi bilo udesnije i krvavije, ne-
go li veliki prevrat, koji je toliko ne-
volja nanio istoj Francuskoj, a pak
susljedice i svoj Europi. Nedade se
poreći: Francuska u svijetu ima taku
privlačivu silu, tako je poštovana i 0-
ponašana, e se stalno može kazati, da
u dobru i zlu ona svemu svijetu pre-
svim velikim gradovima, te ju niko do sada
nije nadmašio.

Crkva Presv. Otkupitelja znamenita je i
zbog toga, što je pohodio Pijo Papa VI.
g. 1782. na povratku iz Beča. Tamo je bio
pošao da ugovara s Carem Josipom, kad je
crkva katol. u Austriji bila opresirana zam-
kama ministra Kaunitza, Ali isto nije uspio.
Cesur ga je lijepo i svečano dočekao, puk
ga je bečki zanosno pozdravljao, Baš na
Uskrs iza svečanog pontifikala, sa visokog
podija crkve Am Hol, udijelio je Papa svoj
blagoslov i povratio se je vrlo nezadovo-
ljan i svratio se je tada u Mletke, Tek na-
sljednik Cesara Josipa, brat njegov Leopold,
g. 1790. mnoge njegove dekrete protiv crkve
— opozove.

VI,
Povratak preko Ljubljane u Zagreb.

Iza kratke slanke u Trstu, pošli smo vla-
kom do Ljubljane, te sam ja želio posjetiti
buduć mi do sada nije nikada bilo zgodno.

 

više što je to dar njihovog lju- | Ljubljana nije učinila na mene onaj utisak,

,bljenog patrijarhe Sarta a dosadašnjeg Pape kako sam mislio, čitajući gdjegdje ili slu-

Venecija je do sada
i raskošjem noćnih rasvijeta odnijela barjak

Pija X. |šajući o njoj govoriti. Grad nije najuredniji,
uvijek originalnošću \a ulice

slabo držane i malo pokaldrmane.
Najljepše su zgrade: Hotel »Union«, »Ljud-

jaki zločini prijete ono rasulo i onaj.

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
( ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
£ UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

 

dnjači. Pariška moda gospoduje na
lakoumnim glavama; a francuske ideje
obuzmu učene slojeve.

Sretno i oprezno se je Francuska
do sad izmakla dvojakom  napastova-
nju; onome izvana, a to od Njemačke,
koja bi ju rado ponovno poniziti ili
bolje uništiti; onome u zemlji, koji va-
pi od godina i godina odmazdu za
pretrpljene poraze.

Tad kad su se pusti oblaci nad svom
Europom nagomilali, teško je svakoj
vladi da se razabere i da gleda zao-
baći sve poteškoće i sačuvati svijetu
blagodati mira, ali je najteže Francu-
skoj, koja se nalazi izložena u taboru,
koji je protivan trojnom savezu Au-
strije, Njemačke i Italije.

Hoće li otići za rukom novom pre-
sjedniku Poincarć-u, koji je već u pre-
govorima u Rusiji, a nadasve ovo za-
\dnjih mjeseca, kad su se odnošaji vla-
da silno zapleii, pokazao i oštroumno-
sti i uvigjavnosti, da sačuva mir i ta-
\ko izbavi Francusku od nemile kušnje,
od poraznoga rata; idemo da vidimo,
i to ne_u daleko, jer kroz mjesec, naj-
dalje dva treba da pukne što ima pu-
knuti.

Mi bi od srca željeli junačkoj i ve-
likoj Francuskoj, da se napasti izbavi,
a nadasve da se smiri sa Rimom, ka-
ko bi postala opet, ono što je kroz
vjekove bila: slavna katolička država,
koja je crkvi i uljudbi, znanju i mna-
pretku najviše u svijetu koristila.

 

 

Sedmični prijegled.
Akcija velikih sila.

Poklisari velikih sila u petak su predali
\u Carigrađu notu, o kojoj se saznaje sli-
\jedeće: Upozorile su na veliku odgovor-
\nost, koju bi Porta preuzela, kada bi pro-
tiv savjeta velikih sila spriječila, da se us-
\postavi mir. Porta bi imala sebi pripisati,
kada bi nastavljenjem rata sudbina glavno-
ga grada postala pitanjem i kada bi se rat
proširio na azijske provincije carstva. Na-
dalje nota upozorava na moralnu i mate-
rijalnu pomoć velikih sila, koja će biti po-
trebna Turskoj nakon utanačenja mira, a na

 

ska Posojilnica« i »Dom«, gdje je uredni-
šivo »Slovenca« i »Domoljuba«. Tivoli je
krasan i uređan park, sa spomenikom Ra-
deckomu. Znamenita je i stara gradina na
okićenom i zelenom brežuljku u sred grada,
odakle se pruža lijepi vidik na okolicu i
planine. U gradu ima predionica pamuka,
tvornica duhana, lijevaonica zvona i dosta
naučnih zavoda, kao; »Matica Slovenska«,
javna knjižnica i zem. muzej, Rječica Lju-
bljančica, koja protječe kroz grad, dosta je
neuredna, ni malo regulirana — iz njezine
mrtve vode ljeti razvijaju se milijoni ko-
maraca, koji dosta smetaju, a mostovi preko
nje još su sredovječni izim glavnoga.
Ovdje je bilo tako hladno, da smo na
23. srpnja morali spavati pod debelim zim-
skim pokrivaćem, a sutra dan je osvanula
gusta magla, koja je onamo domaći gost,
Dok se je magla raspršala, mi smo već
jurili brzim vlakom do Zidanog mosta, uz
kitne gore i brežuljke, koji predjeli osobito
moraju zanimati umjetnikovo oko. Ovdje
smo izmijenili stroj i odvezosmo se ravno
u naš bijeli Zagreb. Ja i moj dragi suput-
nik pozdravismo se ma rastanku, noseć
svaki sobom uspomenu naših raznih pri-
čanja kroz četiri dana zajedničkog putovanja,

 

«tiši mati imam