a E CRVENA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO Br. 415. Progovoriše naši i njihovi. Kazali smo što su i kako su pro- govorili naši, a to donašajuć doslovno njihove riječi; a sad pregjimo da ka- žemo što su progovorili njihovi. Prvi' je progovorio Dr. Rybaž, koji je pre- dložio Dru. Medakoviću skupno vije- će zastupnika naroda u Trstu, ili gdje bilo, pak ga je prihitio i razglasio »Slo- venski Narod«. Predlog u sebi dobar, ali se nije mogao nadati dobrom u spjehu, jer tijeh vijeća i dogovora bi-| lo je ovo zadnjih godina na pretek, pak smo dočekali riječku resoluciju, sa- stanke u Spljetu, u Zadru, a svi ti sa- stanci ne samo da nijesu baš ništa koristili narodnoj stvari, nego su da- pače još većma pomrsili u nas poli- tički «aos; ti su dogovori na silu imali najviše razočarati narod, kad je vigjao da oni koji se rukuju, ljube i kume, mješte da iza vijeća rade i posluju za- jedno, bratimski, oni ostaju u dva ta- bora, prkose jedni drugijem, ozlogla- suju, ocrnjivaju i blate, Predlog je bio ništa drugo nego huda manovra, da razdvoji savezne stranke; jer danas znadu svi, da naša stranka iz svih zemalja ima jednu u- pravu, da ta uprava ima jedan pakt sa koalicijom; dakle da niti koalicija, niti naša stranka ne smijedu bez pre- tečnog dogovora izmegju sebe upu- štat se u dogovore sa drugim; dakle ako je predlog bio iskren, rodoljuban, očitom željom da se dogje do dogo- vora, imao je biti istodobno otposlat i vrhovnoj upravi pravaške stranke i onoj koalicije. Dobro na to opaža gla- vni organ naše stranke »Hrvatska«:; »Kad pak uvigjaju potrebu sloge i jedinstvenog rada, onda bi slovenski liberali morali sami potražiti puteva, da se približe većini slovenskih zastu- pnika i hrvatskim pravašima, te barem u narodnim pitanjima | istupati jedin- stveno i složno s njima. To oni mo- gu učiniti najprije u Beču u carevin- skom vijeću, stupivši u klub hrvatsko- slovenski, onda proširiti i dalje tu slogu«. Vlastelin Luko Dijego Sorgo i knezovi Mastai Ferretti, Gospar Luko Dijego rodio se i umro je u Dubrovniku, doživivši duboku starost od 89 godina. Rodio se god. 1776., a umro je god. 1865. Kućom zvao se Sorgo; hr- vatski: Sorkočević ili Sijerković, Porodica Sorgo-Sorkočević-Sijerković dala je repu- blici dubrovačkoj, kroz Šliko vijekova, ne- koliko državnika, književnika i pjesnika. Od ovijeh pošljednjih neću spomenuti no dvojicu, jer u čislu najpotonji, a nama naj- bliži: Franaticu i sina mu Pijerka, Prvi neće biti kod Pelješćana ono, što se reče: blage uspomene, pošto oni uvrijegjeni poluostrv- ljani sumnjaju, da ih je baš pokojni Fra- natica ovjekovječio u glasovitome »Vijeću Potomskome«; drugome je Damjan Beton- dić skitio ovu nadgrobnicu: SMATRA SE DA JE PREDBROJEN I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Predlog je napokon bio ljuti izaziv, jer je s jedne strane teške objede na- bacio na sveslovensku ljudsku stran- ku, prigovarao ćorotinji pravaške stran- ke, koja pripomaže njihovim nedičnim spletkama; i ako je stvar poznata, da u toj stranci postoji cvijet rodoljuba i pregaoca; a s druge je strane zago- varao da bi dalmatinski zastupnici di- sidenti u Beču pozvali veliku skupšti- nu naprednih i liberalnih rodolju- ba, da se dogovore, kako bi unapre- dili narodnu stvar. Tim je predlog a limine odbijao sve one koji neće sli- jepo i ropski da pristanu na liberalno credo. Naravno. tim je bio isključen kler, koji ipak vojuje svud u prvim redovima na obranu narodnijeh sveti- nja; bili su isključeni svi oni dobri svjetovnjaci, koji prčzaju od novotari- ja i pokušaja, koji su i tako smrtno ranili naš narod; bili su isključeni svi oni rodoljubi, koji vele: kad eto vidi- mo da nam kuća gori, ustajmo svi da vatru podunemo, a kad to učinimo i postignemo, tek onda prosto svako- mu da djeluje ovako ili onako, ali do- tle rodoljublje zahtjeva da se ni naj- manja snaga utaman ne troši. Očito je dakle, da je predlog ne sa- mo bio neumjesan, nego uprav ne- voljno ono naprezanje, koje se je po- javilo i amo i tamo preko Velebita, kad se je ustalo u ime kulture, u ime dobra sitnoga puka, u ime nekakvog napretka bez vjere, bez poretka, a da u narodu rasplamte do skrajnih granica ogavne raspre, koje naravno slabe na- rod i prepuštaju ga volji i sili jačijeh, Naši su dokazali po sto puta do da- nas, da iskreno žele mir, slogu i do- govor, a ponajbolje su to dokazali o- nomadne, kad se je sakupilo vijeće u Zadru; naši su spravni uvijek raditi sa svakijem, koji hoće da se žrtvuje za domovinu; a kako oni ne nameću drugijem svoj kulturui program, tako punim pravom ne dopuštaju ni dru- gijem da im nametne svoj program. To je posve razlučeno polje rada, ko- je nema ništa zajedničkog sa politič- Slabi zasvo trudi moji, Nu pjesnikom mene broje; Hvala rodu to pristoji; M6 pjesničko koljeno je. Prašukundjed plemićke kuće Sorgo bio je sasvim niska roda, iz junačke, a danas prijeporne Arbanije. Negdje tamo u sred- njemu vijeku bješe poklopila Dubrovnik velika gladotinja. Taj Arbanas doplovi u grad sa nekoliko brodova, krcatih žita, i rasproda sve to megju narod pod umjerenu cijenu. Zato ga zahvalan dubrovački senat imenova vlastelinom, a u vječni spomen dobročinstva nadjene mu prezime Sorgo, hrvatski: sijerak, (Engel: Povjest Dubrovnika.) Gospar Luko Dijego bio je učenjak, kako šlo su u ono doba bila sva dubrovačka vlastela, mnogo popova i fratara i nekoliko pučana. Riječ »učenjak« značila je onda sve drugo no danas. U ono vrijeme učenjak je znao latinski i grčki ponešto bolje no što mi danas znamo hrvatski; ali zato mi danas zaamo matematiku, prirodne znanosti i još štogod, o čemu naši djedovi nijesu obično «imali ni pojma. Gospar Luko Dijego bio je, kako rekoh, učen čovjek. Bješe običaj kod dubrovačke ne štediti novaca za nauke svoje IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. ADEN ALONSA SLON tr DAL. SLS ESA SS I HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI- ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. ata AAA ENA A S S LA s A e A i s E SPIN S NES i U DUBROVNIKU, 8 FEBRUARA 1913. kim namjerama i kušnjama; a dakle kad je baš tako, posve razložito i pra- vedno naši zahtjevaju, da se poradi dogovorno u politici, a da svak osta- ne o sebi u kulturnom programu. U ožetom uvodniku naše glavno glasilo »Hrvatska« pozivlje tu gospo- du predlagače, da povuku konse- kvencije, od svog predloga, te zna- čajno i mudro ovako razloži: Valjda se na taj način utiru putovi slozi narodnih redova? Valjda će se tako organizirati jedinstvo hrvatsko- slovensko ? Dok vapije za slogom, u- bija i mogućnost šloge s onim elemen- tima, koji uživaju povjerenje ogromne većine hrvatskoga i slovenskoga na- roda. Da stranka prava u hrvatskim zemljama, a slovenska ljudska stranka u slovenskim zemljama predstavljaju ogromnu većinu pučanstva, o toinu ne će podvojili niti organ slovenske li- beralne napredne stranke. Megju Slo- vencima su liberali veoma rijetko po- sijani. Osim nešto talmi inteligencije, oni nemaju u narodu pristaša. A po- što se ističu nekim demokratizmom, to bi morali poštovati narodnu volju, koja je digla baš slovensku ljudsku stranku do predstavnice svoje, te u slovenskim klerikalima gledali predsta- vnike slovenskoga naroda. Dakle hoće, da hrvatsku-slovenskoj pravaškoj akciji suprotstave jednu li- beralno-naprednu protuakciju. I to na temeljima, koji nas razdvajaju, a ne na onomu, što nas spaja. Vodi li taj put k slozi i politici bu- dućnosti hrvatsko-slovenskog naroda? Što misle polučiti ljubljanska liberalna gospoda s takovim predlogom ? I kad bi njihov predlog prihvatili neki Dalmatinci, kojima pravaštvo smr- di, oni ne bi mogli uspjeti u svojoj akciji. Iz Bosne im se neće niko o- dazvati, barem od strane Hrvata. [z Banovine, radi posebnih oportunisti- čkih razloga, s kojih dr. Medaković nije ni odgovorio na pismo dra. Ry- baža, neće se odazvati ni naša koali- cija. Dakle tu je neuspjeh već gotov. djece, a to već iz državnoga razloga. Još zelene, slali su ih tamoamo po svijetu u najoglašenije škole, osobito u Italiju. Tako i gospar Luko Dijego godine 1787. — da- kle tek djetešce od dvanaest godina — ugje u drevni plemićki zavod u Rafajlovom ro- dnom gradu. Zovem taj zavod drevnim, jer bješe osnovan čak tamo god. 1699., a još je god. 1852. vršio svoju plemenitu dužnost pod rukovanjem Otaca Pijarista, toliko za- služnih za kršćansku mladež uopće, a za dubrovačku napose, učitelji koje — i vri- jedni učitelji — oni su kroz toliko vremena bili. Imam pred sobom jednu rijetku knjigu : popis učenika pomenutog zavoda, od kada je bio osnovan do god. 1851, Naslov joj je: »— Giovani convittori — del Colleggio dei Nobili — di Urbino — dalla fonda- zione a tutto I' anno 1851.« Pri dnu je Pa. pin grb, a po rubu: »Conlegium Nobilium — Schol. Piar, Urbini.« Zatim datum i na- klada: »Urbino 1851. — Co' tipi della V. Capp. del S. S. Sagram. — per Giuseppe Rondini.« Iz te knjige razabiremo, da se školske godine 1787. upisalo 15 novih pitomaca od kojih 11 kouta (grofova); megju ovim i dva Castracana — kojih je prašukundjede [opjevao Dante — i... Ali i kad bi im uspjelo išta polu- čiti, to bi polučili samo novo klanje i trvenje megju strankama, koje sigur- no ne bi pospješilo povoljno riješenje jugoslavenskoga pitanja u prilog Hr- vata i Slovenaca na jugu monarkije. Pedeset milijona!... Ministar Hrvatske po imenu, a fak- tično eksponenat magiarskog ministar- stva, iznašao je novu formulu da za- čara glupe i neupućene Hrvate, da za- slijepi mase, da pripravi zemljište iz- borima, kad budu procijenili oni o- dozgora, da je sve u redu e izagje nekolicina unionista, magjarona, ili bo- lje pristaša one ljubice i jedinstva koje. nam donaša mješte pokoja i zadovolj- stva propast i političku smrt. Po njegovom bi predlogu Ugarska predujmila Hrvatskoj 50 milijona za investicije, a zemlja bi plaćala kamate i postepenu amortizaciju po ključu. Neupućenim na oko pričinja se predlog koristonosan; ali upućenim, a takovi su prvaci naše stranke, poznato je da bi to bila još gora nevolja i nesreća za narod. Prije svega strašno je poniženje za zemlju, da prima milostinju uz viječne prijekore od onih, koji primaju tolike milijone od krvavih narodnih žuljeva, a vazda prigovaraju e je Hrvatska »pa- sivna«. Drugo, jer bi jače pričvrstio lance, kojim ie Hrvatska spućena; jer bi za mnogo godina morala zatomiti želju i nastojanje da neodvisno upravlja ke- som svojom, prihodima svojim, da steče financijalnu neodvisnost. Treće, jer bi zemlju uvalio u viši dug i nedaću, bez izgleda e bi se nje stanje poboljšalo i uredilo. i uprav, kamate i amortizaciju zamlja bi mora- la plaćati od tungente, koja joj po ključu pripada; a jer tom tungentom ne dospijeva pokrivati svoje neopho- dno potrebite troškove, to bi nemino- vno zemlja upadala u viši dug i došla [ili do bankrota, ili do potpune odvi- dva Dubrovčanina, oba Sorkočevića, biva: Sorgo Conte Marino di Ragusa. (Broj 706); Sorgo Conte Luca di Ragusa. (Broj 707.) Ovaj je pošljednji glavom gospar Luko Dijego, o kojem se danas bavimo, Pomenuti zavod, regbi, nije bio nepoznat u našem Primorju, jer u rubrici od god. 1751. čitam ime jednog Rječanina (Senjska Rijeka): Franul (sic!) Weisenthurn di Fiume; a god. 1792. zabilježeno je opet ime jed- noga Šibenčanina: Galcotovich Crivellani Narciso di Sebenico. God. 1793. pak stupa u zavod pošljednji Dubrovčanin, a ujedno i pošljednji našinac: Gherghich (Grgić) Simone di Ragusa. Broj 742.) Četiri godine poslije gospara Luka — dakle god, 1791. — ugjoše u pomenuti zavod tri mlađa talijanska konta, porodično je ime kojih u XIX. vijeku steklo svjetskoga glasa: Mastai Conte Gabriello di Sinigaglia, Mastai Conte Giuseppe di Sinigaglia, Mastai Conte Gaetano di Sinigaglia. snosti od Ugarske. - Dobro veli naša poslovica: ko je dužan, taj je su- žanj. S toga svaki pravi Hrvat sa pono- som i zahvalnosti gleda na nastojanje i napore naše stranke i koalicije, koje su se zavjerile sve svoje pregnuće na to usredočiti, kako bi najtvrgju lisiči- nu, koja veže našu Hrvatsku, pretr- gnuli ; a to zahtijevajući apsolutno fi- nancijalnu neodvisnost, i samoopredi- jeljenje svojim novcem i prihodom. Mi smo osvjedočeni, da pogjeli to za rukom koaliranim strankama, one će tim domovini najvišu, najtrajniju u- slugu učiniti, i dobiti priznanje svega naroda. Sedmični prijegled. | Savjeti Rusije u Sofiji. Rusija je u Sofiji izrazila mnijenje, da turski odgovor pruža dobru bazu za dalj- nja pregovaranja. Rusija je uputila prija- \teljski savjet, da se izbjegne obnova nepri- \jateljstva i da se opet preuzme dogovara- \nje s Turskom. Bugarska je izjavila, da na- \stojanja velevlasti ne mogu imati uspjeha, \jer saveznici smatraju kao minimum svoje I|zahtjeve, koje su iznijeli u Londonu. U | Petrogradu se cijeni, da će se bugarske o- peracije ograničiti na bombardovanje Dri- nopolja. Turska traži posredovanje. Nova turska vlada učinila je očajne po- kušaje kod velevlasti, da bi predusrela no- ve ratne operacije. Organ bugarske vlade »Mir« na to izjavlja, da Turcima ostaje je- dan jedini izlaz, naime da izjave, da usva- jaju u potpunoj sadržini mirovne uvjete balkanskog saveza. Turski punomoćnici u Londonu primili su nalog iz Carigrada, da otputuju iz Lon- dona stopro nakon ponovnog preuzeća ne- prijateljstva. Bugarska odlučnost. Zadnja poruka bugarske vlade glasila je: Ne primimo li u ponedjeljak do 7 sati u večer obznanu, da Turska prihvaća bez i- kakve promjene kolektivnu notu velevlasti, započeti će bezodvlačno pred Drinopoljem neprijateljstva. To su tri brata Pape Pija IX., tri Mastai Ferretii. Od toga doba potječe prijateljstvo megju gosparom Lukom i porodicom Ma- stai, prijateljstvo, što ga je nagnalo da se god. 1852. — starac od 76 godišta — oda- zove pozivu svojih učidruga, te ih u Sini- galju pohodi. Uzmeino li u obzir duboku starost gospara Luka, daljinu od Dubrov- nika do Sinigalje i za ono vrijeme još ne- razvijena prometna sredstva, red je zaklju- čiti, da su veze, što su vezale dubrovač- koga vlastelina s plemenitom talijanskom porodicom, bile jake doista, kad ga sklo- nuše na to putovanje. O tome možemo se inače i na svoje oči uvjeriti, jer nam je i sam gospar Luko ovaj znameniti dogagjaj po tenanu opisao u zvučnom jeziku Lacija, kojim je on tako vješto vladao kao da mu je materinski. Putopis, što prenosim u pri- jevodu, zaprema 3% stranice jednog cijelog lista papira, a u pročelju nosi napisano: »Praefatio«. Pismo je vrlo čitljivo, samo što je na tri mjesta hartija imalo prošupljena, pa je slova valjalo gatati. Nije pisano ru- kom gospara Luka, jer je on imao gadan šakopis. Na kraju ima desetputa tamo-amo potpisano »Luca« i tri puta »Sorgo«, a to šakom gospara Luka, Pri dnu list ima još