m E Br. 416. piskopatu i — Rimu, te — kako vele — nasljedniku hrvatskoga prijestolja, Franu Ferdinandu. 'Nu_ mnogo“ je doprinijelo u- spješnomu radu tih faktora i ono zauzima- nje za ovu svetu stvar, što ju je pokazala cijela hrvatska javnost. BG Predbrojnici: jeste li pod- mirili predbrojbu za god. 1913? Sjetite se svoje dužnosti! Sedmični prijegled. Sa ratišta. Otkad su počele ponovne borbe balkan- skih saveznih država i Turske, nema baš odlučujućih bitaka, a ukupno može se ri- jeti, da je Turska pokazala i više otporne snage nego li su se nadali nje zagovorni- ci. Saveznici u ovom diugom ratu treba da gledaju, kako će obraniti stečene položaje, jer zapriječeni su da zauzmu uspješnu na- valu proti Čataldži i Carigradu. Prije svega cijela crnogorska vojska i jedan dio srpske zaposlene. su oko Skadra, gdje su vanredne utvrde na takijem visovima, da ih treba o- gromnim žrtvama osvojiti. I junački su Cr- nogorci pregnuli, da ih baš osvoje nemilom navalom, kroz hiljadu poteškoća tla, te su do danas uspješno to i proveli. Zauzeli su zgodne pozicije jurišem, i sad rade oko to- ga, da zahvate tvrdi Taraboš, taj ključ Ska- dra, i tako dokončaju ljutu borbu. Bez dvoj- be to će im poći za rukom, i ako će sta- ti tisuća i tisuća mrtvijeh glava; ali će ti- jem pročistiti zemlju i biti slobodni da pru- že savezničku ruku glavnoj borbi ispred Carigrada. Grčka je vojska i jedan dio srpske teško zapletena oko Janine; dapače po zadnjim vijestima rijet bi, da im ne ide najbolje; ipak jer Turci ne mogu da od nikuda pri- me pomoći, neminovno moraju smalaksati, te predajom toga grada grčke će čete i srp- ske uspješno vojevati oko Galipolja. I tvr- do se Drinopolje ne predaje, i drži zapo- sleno preko stotinu hiljada savezničke voj- ske, koja se ipak osjetljivo pomiče, i prisi- liće grad na predaju. U tome slučaju ogro- mne savezničke sile biti će slobodne da za- vrše konačnu borbu oko Čataldže; a dotle naravno je da bugarska vojska ne samo stoji u defensivi, nego da se je potegla i na se ispred Čataldže, jer joj je glavna stvar ne dopuštiti da Drinopolju dogju u pomoć ili nova vojska ili nova municija. Uprav zato nije nikakovo čudo, ako se Bu- gari nijesu izložili oko Čataldže, i ako Tur- ci naklapaju o nekakvim »uspjesima« i »po- bjedama«. Tok je sam dogagjaja tako stvar udesio, da Bugari moraju se braniti dol: su njiho- ve vojske i one saveznika tamo i amo ra- sijane. Nu ipak da bi Bugari i Grci mimo- išli tvrde zidine Čataldže, i s druge strane zaprijetili Carigradu, vrhovna je uprava bu- garske vojske poslala prilično četa na po- luotok Galipoli, + to radi dva razloga: prvi, AH sve uslove pravoga glumca, pa mu i teže uloge dobro uspijevaju. Pohvalno ističemo gosp. V. Patu (Zlatikuma), gosp. M. Be- asića (Mumula) i gosp. Z. Zečevića (Kamila), koji su svi takogjer pokazali umjetničkog dara, okretnosti i shvaćanja. Gosp. je Br- bora (Bokelj) dobro govorio bokeljskim na- rječjem, što nije lak posao. Ženske su uloge u ovom komađu sasvim sporedne; ali su ih dobro izvršile gospogjice K. Lujak (An- drijana) i C. Njirić (Skupova sluškinja.) Tko je Argusovim očima motrio, a anatomičkim nožem sjekao ovu predstavu, mogao je do- duše maći i po koji nedostatak, da i ne spominjemo inscenaciju, koja je bila slaba; nu mislimo, da nepristran kritičar mora pro- sugjivati diletantske predstave sa drugog stanovišta, pa treba priznati, da je opći uti- sak i ovaj put bio dobar, Opća je želja, da nas naši vrijedni diletanti češće obdare po kojom predstavom. Zatim se razvio ples do ponoća, a na po- noća bila je večera, preko koje je bilo živo i veselo; nastala je gotovo bitka sa konfeti- ma i serpentinama; jelo je bilo vrlo dobro i obilno pripravljeno, što je na čast i pre- poruku gosp. R. Odaku. Zabava se je je- dnakom animiranosti proslijedila i u jedna- ko punom kazalištu, Napominjemo, da je drugu četvorku plesalo preko 70 parova. Po svemu sudeći »Gundulić« je i ove godine osvjetlao lice i pokazao, da je na potpunoj visini svoje zadaće. Ovogodišnji krasni uspjeh neka mu:-je na čast i daljnje bodrenje, a hrvatskoj ideji na diku i korist. Jedan učesnik. ww da zauzmu tvrgjave Dardanela, koje su sa kopna slabo utvrgjene, i tako da oslobodi prolaz istih Dardanela e bi grčko brodovlje moglo bez gubitka uljestit i zagroziti se Ca- rigrađu'; drugo, jer bi s tega poluotoka la- ko se vojska mogla prevestit i napanut Turke oko Čataldžejiza legja. Nemile su bile bitke na “poluotoku Ga- lipoli. Po bugarskim vijestima njihov je u- spjeh bio potpun, te su oni porazili Turke, dočim po vijestima iz Carigrada rijet bi da uspjeh Bugara bio je prilično umjeren. Izvjesno se/ipak još ništa ne zna, jer su koliko jedna toliko druga strana veoma o- prezne u razašiljanju vijesti, Novinarskim izvjestiteljima ne dopuštaju doći na'lice mje- sta, a isto zabranjujuči ratnim izvjestitelji- ma raznih vlada. Naravno je, da moraju ta- ko, kriomice raditi, jer podhvati savezničkih vojska tako su udesni i proračunani, e bi i najmanja neopreznost mogla osujetiti ko- načni uspjeh. Sama? pak okolnost, da je vlada Turska zatražila posredovanje velevla- sti, očito kaže, da je Turska apsolutno sla- ba, i/ako se; još junački drži.' Poslanici velevlasti još u (Londonu vije- ćaju, ažskora će budućnost dokazati njiho- vo raspoloženje, i da li su isk1eno izmegju \sebe vijećali; toli više, jer Carigradu prijeti velika pogibelj, a u tome slučaju barem ne- ke velevlasti moraće svoje skrivene namje- re otkriti, i stopro tada bićemo na čistu, da li će Europi7osvanuti niz mirnih godina ili ljuti okršajili nemile borbe, Stvar ne može da se dulji, jer su zapletaji postigli vrhunac, koji zahtijeva jedan jasni i odriješiti od- govor. Užasne borbe i žrtve. Poslije trodnevnih strašnih bitak., crno- gorske čete osvojiše i važnu poziciju Bar- danjol. Crnogoraca je što mrtvih što ranje- nih oko 2500 ljudi. Na bojnome polju na- gjeno je oko 4000 lješina poginulih turskih vojnika. Uspjesi crnogorske vojske. Na Tarabošu i kod Brdice već pet dana da traje strašna borba. I ako crnogorska vojska imora da se bori na svakome kora- ku i proti bodljikavim žicama, kojima su prepletene sve turske pozicije, ipak nepre- stano idu naprijed, osvajajući šanac za šan- cem. Gubitci su veliki i na jednoj i na dru- goj strani. Na svim linijama borba se na- stavlja sa svom žestinom. Čataldža. Bombardovanje Drinopolja. Do ponedjeljka večer neprestano je tra- jalo bombardovanje Drinopolja. Takogjer bitke na Čataldži, gdje se obe vojske očaj- no drže na svojim pozicijama. — Kako iz Carigrada javljaju, zapodjenuti su neki pre- govori izmegju zapovjednika bugarske i »PRAVA CRVENA HRVATSKA« »Pobjegjuju“ a prose mir! Iz Carigrada su rasturivali ovo dana vi- jesti o »uspjesima« turske vojske, da je E- sad-paša u Janini »porazio« Grke, da su o- vi izgubili 1800 vojnika, da je položaj tur- ske vojske kod Čataldže »izvrsan« i t. d. Poslije sviju tih »uspjeha« stiže slijedeća službena vijest iz Carigrada: Haki-paša pu- tuje službeno u Beč, Pariz, London, pa u Berlin. Dobro upućeni krugovi javljaju, da ide u London, da se sastane sa poklisarima velevlasti, i pokuša da bi se opet poduzeli pregovori za mir. Crnogorski gubitci kod Skadra. Po izvještajima sa Cetinja, palo je kod Skadra mrtvih i ranjenih 126 crnogorskih o- ficira. Brat kraljice Milene teško je ranjen, i poginula su dva njezina rogjaka. Turski su gubitci mnogo veći. Nečuvena junaštva. | U srijedu pred veče crnogorskoj vojsci, zaštićenoj od baterija crnogorske i srpske, uspjelo je junaštvom, o kakovu se do sada nije čulo ni pripovijedati, da prodre i u dru- gu liniju šanaca Taraboša i da ih osvoji, |stopu po stopu proti topovima, šrapnelima, | granatama, mašinskim puškama i žicama | turske vojske, prsa o prsa. Čitav teritorij od |Široke do Taraboša sad je u crnogorskim | rukama, tako da su prekinute sve veze sa | Tarabošem. Izvještaji o bitkama za osvojenje Barda- \mjola izazivlju divljenje; po općem sudu o- še su junaštva počinjena kao još nigdje i nikada. Na Bardanjolu sad se vije crnogor- ska zastava. Bratska saveznička srpska voj- ska više je puta junački odbila napadaje tro- |struko brojnije turske vojske. Ranjenici. Dirljivi časovi. Crnogorske ranjenike neprestano donose u Bar, Vir, na Cetinje, u Podgoricu. Zna- tan je postotak poginuo oficira, jer se naj- više izlažu. Ranjen je vojvoda P. Vukotić. Oduševljenje u vojsci veliko. Sa zauzetim po- zicijama Skadar mora pasti, ako već do da- nas nije. Ranjenici, kad su ih nosili, a kralj sišao s brda da ih pozdravi, oduševljeno pozdra- više kralja, moleći ga, da ih ne vode na liječenje u Vir i u Bar, nego da se počeka š njima, pa da ih nose u Skadar kad ga osvoje, da ondje ozdrave ili umru, ali da vide, dožive ulazak Njegov u Skadar. Kralj se očinski š njima razgovarao, i da sada pogju gdje ih nose, za njihovo bolje, pa završi: »vigjećemo se, mila gjeco«! Princ Danilo upravljao je jurišima na Bar- danjol. Protiv želje diplomacije! Crnogorski je kralj javio okolini, da o- Turski porazi. Potvrgjuje se vjest, da su Crnogorci o- svojili Brdicu. Tijem' padom Turci su izgu- bili ključ obrane Tarabošu i Skadru. Traje bombardovanje Drinopolja. Bugar- ske čete znatno se pomakle i dobro ušan- čile. Kod Čataldže manje bitke. U utorak su Turci hametom potučeni kod Maltepa blizu; Galipolja. Rusija i Austrija. Protivno raznim vijestima donosi uva- žena petrogradska »Riječ«, da je pismo na- šega kralja ruskome postiglo željeni uspjeh. Domaće vijesti. Umirovljenje. C. k. podnamjesnik g. Smirić zatražio je mirovinu. I ako pri- padnik talijanske stranke, hvale ga kao sa- svim nepristrana. 3 “Qipolitičkom položaju u Hr. vatskoj. Nedjeljni broj bečke »Presse« donosi članak, baziran u glavnom na poli- tičkim prilikama u Banovini, te koji žalosno kunstatuje nemoć ministra vanjskih posala. Iza kako je odnosni članak izašao u 10 s. jutra, ministar-presjednik dr. Lukacs je bio kod kralja u audijenciji čitav sat. Službeno izvješće, izdano u Beču, naglašuje, da se je audijencija ticala samo o »aktuelnim poli- tičkim pitanjima«. Naknadno »Pester Lloyd« a po njemu i hrvatske novine od utorka javljaju, da je dr. Lukacs u audijenciji kod kralja referisao i o hrvatskom pitanju. To je prava rijetkost, da se hrvatsko pitanje u javnosti prikazuje predmetom ministrove a- udijencije — kako dobro »Hrvatska« opaža — jer se općenito nastoii, da se tome ne podava velike važnosti. Poslužbene pak novine naglašuju, da se nije o hrvatskom pitanju stvorila nikakva odluka, pa da komesar Cuvaj jošte ostaje na dopustu. Ministar-presjednik dr. Lukacs u nedjelju pobjed posjetio je grofa Berchtolda. Kod nje- No dugo zadržao, pa se onda vratio u eštu. Ugarska bez Hrvatske — ni. štal »Pesti Hirlap« pišući o prilikama u Hrvatskoj, zaključuje, da je Ugarska bez Hrvatske ništa. Hrvatska je vrlo potrebna Ugarskoj, jer bez nje Ugarska ne može go- spodarski napredovati. Ugarski proizvodi, a osobito žito, preko Hrvatske ide na more. Kad toga puta ne bi bilo, bečki bi burzi- janci udarali cijenu ugarskom žitu. S toga »Pesti Hirlap« završuje: »Hrvatska je predu- turske vojske na Čataldži. — Bugarska ar- svaja Skadar protiv volje diplomacije euro- mija je potisla Turke dalje prema Bulairu., pejske, i završio: »Protiv njezine volje ćemo Zarcbiše dva turska bataljona. — Na Ča- u Skadar ući i ostati da nikada ne izagjeimo«. taldži pobiše se dvije turske regimente iz- Ove su riječi još jače uspalile oduševljenje megju sebe. Vlastelin Luko Dijego Sorgo g i knezovi Mastai Ferretti, Pristup. Od sve što je radosti i milina, te je čo- vjek u svome životu osjetio i okusio, niti je veće ni preče do one, što uživa, kad očituje veselje svoje duše i kad ga drugima saopći ili glasom ili pismom ili najzad štampom. Megju tolikim gorčinama, što je pisac ove knjižice $, preturio u našim od- već zločestim ?) vremenima, pala mu je ipak jedna sreća u dio, biva da opet priveže pri- jateljske veze sa tri papina brata — Ga- brilom, Josipom i Gajtom — s kojima je- dnoč bijaše sklopio prijateljstvo u urbin- skome »plemićkom zavodu«. Sa Gabrilom — čovjekom vrlo učtivim, naučnim i finim — već sam se odavna dopisivao, ponajviše o privatnim stvarima. Ovaj me nekoliko puta pozivao i živo poticao, neka bi došao, da opet jednom vidim ona mjesta i ona lica, meni toliko mila; dok najzad nijesam mogao srcu odoljeti, Bilo mi je 76 godina, kad sam se iz Dubrovnika uputio u Italiju, da poslije 58 godina viđim opet mjesto, gdjeno sam u svojoj mladosti škole izučio.*) U) Knjižice-opuscoil: jer le_qospar, Luko bio na- Pre a ar a ruku kao »pristup ' 2) | vojske. | Putovao sam po moru parobrodom, vrlo brzo i vrlo udobno, i stigao sam u palatu najstarijeg od braće Mastai knezova Ferretti, u Sinigaiju, baš na dan derneka. O, ko bi mogao opisati radost, što su oni i ja osje- ćali, i grljenje i ljubljenje! Slučaj htjede, te onaj dan — to je bilo u subotu, na 1. augusta mjeseca, godine 1852. — dogje u Sinigalju prejasni gospodin Andio Galli,4 upravnik državne blagajne Sv. O. Pape, da nadzire dernek. A pošto se meni u čast bijaše sakupila sva kuća Mastai Ferretti, tako mi dadoše prilike, da se upoznam i snjim i s njihovim sinovima, ženama i unu- cima. Divio sam se njihovome dostojanstvu, njihovoj čovječnosti, kućnome redu i -skla- dnosti, a najviše pak njihovoj čednosti. I ne samo što sam utvrdio mišljenje, te sam o njima pregje bio sebi stvorio, već se moje poštovanje prema njima povećalo. Tri sam želje u srcu gajao: jednu, da vidim opet članove kuće Mastai u Sinigalji; drugu, da vidim Urbin i njegov zavod; i najzad treću, da poljubim nogu Sv. O. Papi. Tek sam prvu želju ispunio, krenuh Urbinu preko Fana, gdje sam bio namjeran da vidim glasovito staro pozorište, Ali, žali Bože! kazaše mi, da je narod u jednoj buni tu zgradu srušio. Vozeći se uz urbinske planine, razbijao sam dosadu brdovitog puta vodeći razgovore sa vrlo učenim mladićem, po imenu Secundi, profesorom prava. | tako stigoh u Urbin. Kad sam ušao u zavod, pogjoh odmah prečasnom ocu Cimati, Fio- rentincu, koji je bio rektor zavoda. Tek je ovaj iz pisma kneza Gabrila, što sam mu vjet za gospodarsku samostalnost Ugarske«. Deset mjeseca komesarijata. Na 4. o. mi. navršilo se je deset mjeseca komesarijata, pašaluka Cuvajeva u Hrvat- skoj. Deset mjeseca patnje, stradanja, lana- ca i okova, ali i deset mjeseca organizova- nja narodne snage, da otpor dozove Hr- vatsku u zgodan čas! predao, razabrao, da sam ja nekad bio pi- tomac zavoda — kao što je i u školskom albumu napisano — i da sam rodom iz domovine Kunića, Boškovića, Zamanjića i Getaldića, odmah me vrlo prijazno primio, on i ostali profesori. A pošto sam bio u- moran od puta, pogostiše me i pokrijepiše me. Kad se odmorih, pogjoh uz njihovu pratnju da pregledam gradske znamenitosti: Vidio sam krasnu palatu urbinskih vojvoda, zaštitnika lijepih umjetnosti; zatim stOnu crkvu. Kad sam ja bio otišao iz Urbina u Dubrovnik, za moga gjakovanja, toj se crkvi bijaše stropoštao krov, Sad je nagjoh na- novo pregragjenu. Razgledao sam takogjer mramorni kip Rafaila Sanzio, Urbinca, kneza svih slikara. U ovoj knjižici 5) navodim ka- meni natpis, što su mu postavili, kad su mu otkrili kip. Cijenio sam, da će taj kip biti gdjegod pod vedrim nebom, a kad tamo on je u crkvi, postavljen poput oltara, je- dnako kao što su — kažu — u Fjorenci, u crkvi Sv, Krsta, likovi i spomenici gla- sovitih Etruraca. Koliko sam mogao razabrati u onoj krat- koj i brzoj posjeti, Urbin ima sada i više prostora i više ulica i više ukrasa. Ali ja sam našao najveću razliku u zavodu, jer je starome nadogragjen novi, Nutarnji raspo- red ložnica i raspored nauka, sve je da nema kud bolje i u potpunom redu, pa nije čudo, što broj pitomaca uvijek raste, Stoga je sasvim pametno i umjesno, što će opet pioširiti zavod, pripojivši mu vilu Pallini. U Urbinu nijesam ostao no dva dana i rastao sam se žalostan i preko volje, pa &) Vidi napomenu pod *). God. IX. Općinski izbori u Djakovu. Ko- mesar je Cuvaj bio raspustio "općinsko vi- jeće Djakova, jer bilo opozicijonalno, i sa- \svim svrgao načelnika dra. Antuna Švarc- , majera. Ovo dana obavljen je izbor općin- \skih vijećnika. Izabrani su opet sve sami | opozicijonalci, na čelu sa zaslužnim rodo- 'ljubom drom. Švarcmajerom. Evala svije- | snim7izbornicima ! _40-godišnjica vjenčanja. [Pri- \mamo iz" Zadra : G. Berko Kirigin, školski ravnatelju m., i ggja." Anka (Kirigin rogi. Siminiati, proslavili su'na 11. o. mj. četr- deset- godišnjicu svoga vjenčanja. Imadu če- tiri sina, četiri uzora: jedan svećenik, dru- gi koncep.' ravnateljstva financija u Zadru, treći naZravnatelj." pošta u; Zadru, a 'četvrti dvorski tajnik kraljeve kančelarije u Beču. Pučki učitelj, pa kako je izgledno odgojio svoju djecu! Bilofim na čast, i srdačno im čestitamo ! Spomen-dani. kroz mjeseo'Fe- bruari 1/2. 1713, umre junak pop Mar- ko Mesić iz Like; — 4/2. 1815. rodio se Juraj Strossmayer u Osijeku; — 5/2. 1822. ro- dio se fra Grgo Martić u Posušjt; — 9/2. 1573. Matija;Gubec pobijegjen:kod Stubice; — 12/2. 1787. glasoviti učenjak Rugjer Bo- šković, dubrovčanin, umro u Milanu; — 13/2. 1894. umro Rački u Zagrebu; — 14/2. 1776. Marija Terezija vraća Rijeku Hrvat- skoj; — 24/2. 1386. umre kralj Karlo Dra- čki; — 28/2. 1896. umre prezaslužni borac za prava hrvatskoga naroda, dr. Ante Star- čević u Zagrebu. Književni poziv. Primamo iz Za- greba: Prvih dana Ožujka izlazi štampom moja drama »Banović Strahinja«. Stajaće jednu krunu. Može se naručiti u kojoj od zagrebačkih knjižara i kod mene. — Dr. Milan Ogrizović. Sitne vijesti. Na Rijeci uapsiše gla- vara vojnog odsjeka u općini, Josipa Bla- ževića. Uz skupe novce bavio se osloba- gjanjem vojnih obvezanika iz vojništva. U brzo je stekao visoki imetak. Čuje se, da su zapletene i neke druge osobe. — Sve zagrebačke novine, koje su pisa- le o odcijepljenju Rijeke od Senjske bisku- pije, cenzura je zaplijenila! — Ug.-hrv. parobrod »Godčllč« uza sav napor još nije spašen. — Primamo iz Spljeta: Pozivlju se čla- novi Zadruge općinskih činovnika u Dal- maciji, da svakako dogju na redovitu skup- štinu u Spljetu sutra 16. o. mj. Na dne. vnom je redu 11 predmeta. — Parobrod »Herkules« vukući 6 catara punih ugljevljem, kod otoka Silbe otrgne se jedna i potone sa šest mornara. Lješine utopljenijeh ne mogoše naći. — Pobjegao je iz tamnice u Kotoru ne- ki razbojnik, koji je pr. god. u Boki ubio i okrao jednog muslimana. Dočepao se o- dijela tamničarskog zapovjednika, i straža držeći daje doista zapoviednik, uslužno mu sam se vratio u Sinigalju istim kolima, u kojima sam došao. Megjutim je dernek u Sinigalji bio svršio, te su dubrovački bro- dovi bili već kući otplovili. Ja sam imao kod kuće žurnog posla, pa mi nije ostalo drugog puta, da se vratim u domovinu, već da uzmem parobrod iz Jakina za Trst, a odavle opet drugi parobrod za Dalmaciju, pa da se zabavim razgledajući dalmatinske luke. I tako ću po svoj prilici i brže i po- ufanije putovati nego li na jedro. U Sinigalji sam ostao još tri dana po derneku. To sam vrijeme sproveo megju kućnim zidovima, nesmetan bukom ni jav- nim zabavama ni dernejskim dimom, mirno i ugodno, u društvu sa nekim vigjenijim i uglagjenijim gragjanima, kao na primjer sa mladim svećenikom i gimnazijskim profe- sorom Bernardinom Quattrini. To je vrlo učen čovjek, koji s osobitim marom gaje latinski jezik. S njim i s drugim vodio sam razgovore o književnosti. Katkad bi se nama pridružila i kneževa žena, gospa Viktorija *) koja, odgojena u fjorenskom zavodu, bijaše crpla lijepog znanja, čitajući najbolje knjige. I tako svane onaj tužan dan, kad se tre- balo rastati, Ne toliko kao spoljnji znak | dobrostivosti, već više da vidljivim i opip- nim zalogom posvjedoči spomen moje po- sjete, knez Gabrilo darova mi jedan sre- brni novac, i to od najvećih što su bili skovani, kad je zasio na prije- stolje njegov brat. Taj je novac divno u- mjetno djelo. U jutro samom zorom, da minem žalost pri rastanku, izriakoh iz palate, "potajno, gotovo kao bjegunac. Pratila su me ipak = +) Žena kneza Oabrila Mastai Ferretti.