Br. 417.

sve svoje sile na onim tačkama, gdje se to
najnužnijim pokaže.

Turski neuspjesi i porazi.

Euver-beg je bio sve pripravio za prije-
voz deset zborova, sastavljenih isključivo
od redifa, sa azijske obale Marmorskoga
mora na evropsku obalu do Rodosta. Čete
su doista bile iskrcane, ali ih u to napa-
doše Bugari. Turske čete, nakon neuspjelog
pokušaja da se opru, dadoše se u bijeg
preko mostića na brodove. Euver-beg htjede
da zapriječi bijegstvo svoje vojske, pri čemu
je od istog svoga jednog vojnika ranjen.
Prenesoše ga na remorker »Daghistan«, a
zatim na oklopnjaču »Targhut Reis«.

Megju vladinim krugovima vlada velika
potištenost radi neuspjeha turske vojske na
poluotoku Galipolju. Komandanat Fakri-
paša je svrgnut. Na njegovo mjesto je po-
stavljen bivši ministar mornarice Hauršid-
paša.

Mladoturski je kabinet obaznao, da se
snuje urota proti njemu. Svaki čas mogu
da nastanu velika iznenagjenja. Urotnika
ima megju visokim ličnostima, u vojsci i u
žandarmeriji.

Klonulost skadarske posade. = +

Borbe oko Skadra nastavljaju se istom
jačinom kao do sada. Turci nijesu niti po-
kušali da Crnogorcima preotmu pozicije.
Megju turskim četama opaža se znatna klo-
nulost. Bombardovanje Skadra se nastavlja.

Obustava ofensivnih operacija proti Ska-
dru trajaće dok se izvedu daljnje pripreme.
Čete srpske i crnogorske pretrpiše u za-
- dnjim bojevima velike gubitke.

Apšenje kršćana u Carigradu.

U Carigradu je pohapšeno i otpremljeno
u Aziju mnoštvo kršćana iz Stare Srbije i
Maćedonije. Ostali stadoše bježati iz Cari-
grada, napuštajući radnje.

O rumunjsko-bugarskom sporu.

Kako iz Bukarešta javljaju, zbog neu-
spjelih pregovora u Sofiji, posredovaće ve-
levlasti, i to po jedna od trojnoga saveza
i od trojnoga sporazuma. U ondješnjim po-
litičkim krugovima vlada mnijenje, da mirna
srestva za riješenje spornog pitanja nijesu
još iscrpljena, i da će se Bugarska izjaviti
spremnom na nove koncesije, Po jednoj
pak vijesti iz Petrograda, velevlasti su za
to, da sve istodobno intervenišu i u Sofiji
i u Bukareštu. Bugarska je toliko došla u
susret, da se je izjavila spremnom porušiti
tvrgjavu Silistrije.

 

Perom i olovkom.

— Urednik Vašmakov službenog ruskog
lista »Drž. Vijesnika« u Petrogradu upravio
je ministru nutarnjih poslova pismio, da po-
laže čast urednika, jer hoće dalje da služi
slavenskoj stvari i drži krivom i štetnom
sadašnju politiku vlade.

— Austrijski krstaš »Marija Terezija« pu-
tuje za zaštitu austr.-ug. interesa u Egejsko
more, da tamo krstari. Krstaš »Elisabeth«
polazi u Carigrad kao drugi stacijonarni
brod.

da se tako stane na kraj onim razmiricama
i smutnjama.

To se pokušalo urediti jednim movim sta-
tutom. Do tada je, za koji vijek, zagrebačka
općina na Griču imala potpunu imunitat uz
pravo samouprave i sudovanja, pravo crkve-
nog patronata, pravo sajmovanja i druga
regalna prava. Samouprava je bila osno-
vana na posve demokratskoj podlozi: svi
su gragjani, bez razlike, uživali jednaka
prava, svaki gragjanin, bez izuzetka, birao
je varoški magistrat i mogao je biti izabran
za člana magistrata. Magistrat se je obna-
vljao svake godine, i to na blagdan sv.
Blaža, na 3. februara. Ako je blagdan sv.
Blaža padao u nedjelju, izbor se je oba-
vljao sutradan. Na čelu magistratu i cijeloj
općini bijaše varoški starješina, prozvan
kasnije varosški sudac (judex), jer mu je
najzamašnija bila sudačka vlast, Godina
1606. bijaše posljednja, u kojoj se je grad-
ska uprava birala po ovom starom demo-
kratskom redu. Te se je godine pojavio
pokret, da se promijeni dotadašnji način
vladanja i uprave u zagrebačkoj općini.
Neke je smetalo to posve demokratsko vla-
danje u općini, pa onda neprestana mijena
magistrata i s tim skopčane razmirice pri-
m svak jeg izbora.

I zbilja, na Svijećnicu, 2. februara 1607.,
sastala se je gragjanska skupština posve
rano u gornjoj dvorani varoške kuće. Tu |
se megju ostalim raspravljalo i o novom
redu u varoškoj upravi, te biše jednoglasno |

— U Carigradu hara strašni požar. U sa-
mi jedan dan, u utorak izgorjelo je preko
100 kuća i 42 dućana.

— Zapovjednik austr. mornarice grof Mon-
tecuccoli sutra će 23. o. mj. odstupiti pri-
godom navršenja 70 godina. Naslijediće ga
kontreadmiral Haus.

— Njemački drž. tajnik Jagow u Berlinu
je obdržao u prorač. odboru govor, u kome
je označio vrlo srdačnim odnošaje Njemačke
sa Engleškom.

— Naš je kralj odredio, da se admiral
Ripper na svoju molbu umirovi, tim povo-
dom odlikovavši ga Velikim Križem Leo-
poldova Reda.

— Poslije riješenja balkanskoga pitanja,
zaručiće se najstarije kćeri ruskoga cara sa
prijestolonasljednicima Srbije i Bugarske.

— Franceska vlada hoće da povisi kopne-
nu vojsku. O tome će dojd. sedmice predlo-
žiti komori zakonske osnove.

— U Meksiku je primirje prekinuto, i o-
pet je započeo žestok boj izmegju savez-
nika i ustaša. U bojevima od 14. o. mj. po-
ginulo oko je 5000 ljudi, najviše stranaca.

— Austrijsko je ratno ministarstvo u su-
botu zaključilo sabiranje za vojnike na gra-
nici. Sakupilo se svega 1,280.000 kruna.

— Pariški list »Libertč« donosi iz Petro-
grada, da je Rusija odlučna podupirati cr-
nogorske zahtjeve ma Skadar, ako ga oni
zauzmu.

— Srbija je na molbu bugarske vlade
zaključila poslati odmah dvije divizije ma
Drinopolje.

— Njemački car Vilim posjetiće na svom
povratku sa Krfa našeg kralja u Schonbrunnu.

— U Berlinu je umrla Hedviga Bismarck,
rodica velikog kancelara Bismarka, u 98.
godini.

— U Rimu je na jednostavan način o-
bavljen sprovod sestre pape Pija X., Rose
Sarto, u grobištu Verana.

— Iz Beča javljaju, da će zajedničko mi-
nistarsko vijeće ustanoviti temeljua načela
za upotpunjenje trgovinskog ugovora sa Sr-
bijom.

— Car Muhamed pomilovao je sve osu-
gjenike osim vojnih prestupnika.

— Na strani Crnogoraca pod Skadrom
bori se tri hiljade Malisora.

— »Giornale d' Italia« donosi, da je pu-
nomoćnik knez Lujo Vojnović izjavio u Lon-
donu, da Crna-Gora mora tražiti Skadar, u
čemu joj u ostalom pomaže Rusija.

— Praški »Nar. Listy« doznaju, da je
presjedniku srpske vlade Nikoli Pašiću da-
to iz Beča uvjerenje, da bi se radovali nje-
govu dolasku u Beču.

— Bugarska porodica Burovova poslala
je u rat 45 vojnika. Nijedan nije ni poku-
šao, da se izbavi od ratne službe, a neko-
liko ih bore se svojevoljno kao dobrovoljci.

— List Pape_Pija X. »Osservatore Ro-
mano« pobija vijest, da se »Papa obratio
vladama u London, Berlin i Beč s molbom,
da ne dopuste da Crna-Gora dobije Skadar«.

— Talijanski kralj pohodiće cara Nje-
mačke početkom mjeseca Juna.

— Srbija je poslala pod Drinopolje te-
ške opsadne topove.

— Misli se, da će se Misir po svršetku
|rata. proglasiti za nezavisnu kraljevinu, pod
|zaštitom Engleške.

 

| prihvaćeni stanoviti članci, koji su o tome
radili, a najglavniji je bio taj, da se od
[sada bira 12 starješina (senatora), koji će
svoju čast držati do svoje smrti, te će ju
izgubiti samo onda, ako budu sugjeni radi
kojeg teškog prekršaja. Varoški starješina
— sudac bit će svake godine biran izmegju
tih 12 senatora. U toj je skupštini bila_usta-
novljena i kazna, izgon iz varoši, za one
koji bi se usudili protiviti se novom redu.
Uslijed ovakovih odredaba izbor senatora
i sudca imao je, naravno, pasti na najod-
ličnije gragjane, aristokraciju, i demokratsko
vladanje imalo se je preobraziti u neku vrst
oligarhije.

Nego ta je novotarija silno ozlovoljila
obrtnike (čizmare, krojače, postolare, krznare
i druge), koji su tako bili potisnuti iz grad-
ske uprave, pa su se stali buniti. Doista
slijedeće godine, 1608. na 3. februara gra-
gjanska skupština svrgne sve senatore za-
jedno sa starješinom-sudcem, zabaci posve
nove ustanove o senatorima, te izabra po
starom redu prisežnike i zDšja Megiju
kolovogjama prevrata bijaše i jedan Blaž
— Blaž Cvetušić Čižmešija.

Taj novi prevratni magistrat ostao je na
kormilu grada cijelu jednu godinu. No kralj

Matija I. imenova posebnu komisiju (u toj
je bio i hrvatski ban Ivan II. Drašković),
koja će uspostaviti onaj zbačeni senat i po
pravici kazniti krivce previata, Ta se je ko-
misija sastala u Zagrebu na 3. februara
|god. 1609. na vijećanje, zatim je otišla na

 

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

— Šukri-paša poručuje vladi u Carigrad,

da će se braniti »dok mu nestane i poslje-
(A na drugu stranu moli

dnje patrone«.
posredovanje za mir!)

— Još nije sasvim prošla opasnost svjet- |

skog rata.

— U Švedskoj je neobična studen od 53
stupnja ispod ništice !

— Iz Carigrada javljaju, da će Sultan ot-

putovati na Čataldžu, da svojim prisustvom |

osokoli vojsku.

— Bečki »Fremdenblatt« hvali junaštvo

srpske vojske pod Skadrom.
— Megju Njemačkom i Engleškom zna-
tno su se popravili odnosi.

imoralno življenje, te na češće stupanje k
sv. sakramentima.

A što da reknemo o njegovom milostivom
\i plemenitom srcu ? Strogost mu nije pri-
rogjena, te je na mirni način mnogo toga
ravnao. I ako je imao nekoliko neprijatelja
prigodom izborne borbe za općinu, to ipak
sada, prije njegovog odlaska iz Veleluke,
| može slobodno kazati, da on ovdje nema
neprijatelja. U izbornoj borbi neki su bili
\rekli koju zlu riječ o njemu, ali sada uvi-
gjaju kakav je Don Ivo! Premda se je mo-
gao nekima osvetiti, premda su neki nasto-
\jali da ga na svaki način unište, to ipak je
on svima opraštao i zaboravljao na stare

 

Vijesti iz naroda.

Iz Veleluke.

(Odlazak župnika.) U srijedu 19 o. mj.
dijeli se od nas naš prečasni Don Ivo De-
polo. Poslije punih 40 godina svog dušo-
brižničkog rada sam zatraži da mu bude u-
dijeljena mirovina, e da tako može počinuti
malo pod svoje stare dane. A i zaslužio je
iza dugogodišnjeg svog rada !

Pa i ako je on zaslužio mirovinu; i ako
će njemu sada biti lakše, to ipak mi bi smo
bili voljeli, da je on još ostao megju uami.
Velolučani su ga ljubili, a imali su i zašto!
Ta kroz 19 godina njegove službe u ovom
mjestu, on je nastojao na svaki način, da
se pokuže pravim pastirom Isusovog stada,
koji je bio pripravan na svaki trud i žrtvu,
kad je zahtijevala bilo materijalna bilo mo-
ralna potreba njemu povjerenih duša.

Zato ga vidimo odmah u početku gdje
radi da Velaluka dobije svoju općinu —
svoju slobodu. I postigao je! U novoj op-
ćini bio je uvijek pri ruci savjetom i potpo-
rom, kad je tražio napredak mjesta. Pa u
svakom novom poduzećn eto njega da pre-
dnjači svima. On je izmegju prvih osnova-
telja društva »Hrvatski Napredak«; svom
silom pomaže osnutak nove blagajne; prvi
pruža svoju darežljivu ruku prigodom osnu-
tka hrv.-pjev.-tamb. društva »Hum«. U opće
u svakoj važnijoj prigodi nije uzmanjkao
da dade svoj obilati doprinos.

Ako se takav pokazao u materijalnom na-
pretku svoga stada, što da tek reknemo u
moralnom! Tu nije znao više puta što će
reći počinak! — Ko pozna ova mjesta, taj
znade, što će reći biti župnikom u ovako-
vom mjestu. U početku kad je ovdje do-
šao, nije imao vrijednog pomoćnika, pa je
sav dušobrižnički posao bio na njemu. Na-
kon neprestanog moljakanja dobije .1ajprije
katehetu, pa poslije tolike zakulisne borbe
s blatskom općinom dobije i kapelana.

Odmah stade tražiti od vlade da mu se
sagradi župski stan. | to ga je pitanje mno-
go zapadalo, pa kad je dobio napokon o-
dobrenje i toliko potpore za tu zgradu te-
kar prošle godine, općina je za sada stvar
zamrsila i tako nije mogao vidjeti svoje na-
stojanje do kraja ostvareno.

Ko bi pak nabrojio što je on učinio za
crkvu maticu; koliko se on zauzeo za špi-
lju Gospe Lurdske; koliko mu je na srcu
ležala kapela Gospe od Zdravlja, popravak
grobišta, te odlučena gradnja zavoda za dje-
čje zabavište ? Sve je pak moguće činio,
kako će svoje povjereno stado uputiti na

glavnu skupštinu, gdje joj zbilja uspije da
uspostavi novi statut, prema kojemu će gra-
gjani birati dvanaestoricu na doživotnu čast
starješina-senatora, a to one, koji su »na-
dasve mudri, dostojanstveni, bogati i po
drugim vrlinama ugledni«. Poslije prihvata
ovog statuta sudilo se je kolovogjama pro-
šlogodišnjeg prevrata; bili su osugjeni na
gubitak glave. Kralj Matija polovicom god.
1609. odobri sve odredbe one komisije i
statut, no ona egzemplamna osuda nije se
izvršila.

Do god. 1618. tekao je u Zagrebu miran
život, no onda počeše nove smutnje i zlo-
čini megju senatorima, opet su odregjene
komisije za uregjenje nemira, izvršene su
osude na izgon. Takova je osuda stigla ja-
mačno i onog buntovnika Blaža Cvetušića.
Iza toga je bio statut u koječemu promije-
njen, pa i u pitanju izbora senatora i va-
roškog starješine-sudca, tako da je zavla-
dala potpuna oligarhija. U tim gradskim
sporovima važnu je ulogu imao ban hrvatski
slavni patriot ali žestoke ćudi Nikola sin
Gašpara Frankapan Tržački, (ban od god.
1616.), koji se ljuto bio zavadio sa tolikim
hrvatskim velikašima i nižim plemstvom,
dok nije bio napokon g. 1622. prisiljen da
se zahvali na banskoj časti, (Umr'o je u
Beču god. 1647.)

Taj je novi statut, oslao na snazi sve do
reforama Marije Terezije i Josipa ll.

PRENESI A mad

uvrede. Nije bio kadar da učini zla nikomu,
a dobra je činio komu god je mogao, dr-
žeći se uvijek one: nek ne zna ljevica, što čini
desnica. Mnogi siromašniji u mjestu znadu
o tomu pričati.

Iznijesmo nešto o7našem starom župniku
premda znamo, da on hvale ne traži ni od
nas ni od drugoga. Ou je tiho radio i mu-
čao. Ovo pak što iznijesmo zaslužio je, a
zaslužio je štogod i više |

A sada s Bogom, dobri naš župniče! Mi
ti iz svega srca zahvaljujemo što si učinio
za naše vremenito i vjekovito dobro, a Go-
spodin ti platio obilno na nebesima! Uživao
još mnogo godina u tvome rodnom mjestu
Korčuli zasluženu mirovinu! Sjećaj se gdje-

ljubljeni — Velolučani.

 

Domaće vijesti.

Novi ban Hrvatske ? [z Beča stiže
vijest, da je već odlučeno, da se ukine ko-
mesarijat u Zagrebu. Banom da će biti i-
menovan Adalbert pl. Schek od Vugroveca,
sudski poglavica u Bosni, koji će tom pri-
likom biti odlikovan čašću pravoga savje-
tnika Njegova Veličanstva. To će biti kroz
dvije sedmice izvršeno. Idemo, da vidimo !

Njemački glas o hrvatskom
pitanju. Gradačka »Tagespost« u broju
od 13. o. mj. donosi o hrvatskom pitanju
vrlo karakterističan članak, koji u glavno-
me glasi:,

»Riješenje su hrvatske krize opet odgo-
dili. Cuvajev je režim počeo donositi plo-
dove, koji bi po Monarhiju mogli biti od
bolnih posljedica. Kao primjer iznosi se
činjenica, što se za veleizdajničkoga proce-
sa jedan dio stranke prava držao po strani
od njega, ali je uvijek naglašivao svoje lo-
jalno stanovište, a sada ne čini toga. Dru-
gi primjer: za ranjenike su balkanskih dr-
žava sakupili u Zagrebu oko 100.000 kru-
na, a za vlastite vojnike niti polovicu, i ako
su činovnicima prinose od plaće ustezali.
To su očiti znakovi, kako su u Hrvatskoj
gospodarili u posljednje vrijeme tamo od
baruna Raucha, te su u šest godina tako
oslabili lojalna čustva vijernih Hrvata. O-
dlučni su faktori udarili smijerom, koji ne
uzgaja samo srpske nego i hrvatske iredente.

Državopravne su prilike u Monarhiji ta-
kve, da ministra vanjskih poslova priječe
Madžari u vršenju njegovih dužnosti, te o-
nemogućuju svaku politiku Monarhije kao
velike vlasti. Onda ne može niko od naro-
da te Monarhije tražiti, da joj vjeruju. Ta-
ko n. pr. pokazuju u Zagrebu list francu-
skog poklisara u Londonu, Cambona, hr-
vatskomu arheologu mnsgru. Buliću, u ko-
jem veli, da će Francuska na poklisarskoj
reuniji protestirati protiv toga, što Monar-
hija igra ulogu braniteljice arbanaške auto-
nomije, dok u isto doba suspendira auto-
nomiju Hrvatske, koja kulturno visoko sto-
ji. (Zgodna primjetba, i ako msgr. Bulić
odnosno pismo nije primio. Op. Ur.) A Mo-
narhija mora sada da sluša ovakav prijekor,
zato što odlučni faktori u Monarhiji ne mo-
gu primorati ugarske vlade, da riješi hr-
vatsko pitanje! To riješenje nije nemoguće,
nego vrlo lako. Ugarska bi se vlada mora-
la sprijateljiti s mišlju, da Hrvatska nije u
Alrici, i da protiv Hrvata i Srba ne treba
za kaznu slati vojničkih ekspedicija, kao
n. pr. protiv buntovnih Herera. Ali ugarska
vlada nije ni pokušala, da se sporazumi sa
strankama u Hrvatskoj. I zato, što ona to-
ga neće, mora u Hrvatskoj ostati komesa-
rijat, a Monarhija mora slušati ovakve pri-

vijernost i odanost naroda«,

vjetnički lepit. Vrijedni, požr-

ovni Hrvat g. dr. Srećko Perišić u Sara-

jevu položio je advokatski ispit, sa odličnim
uspjehom. Srdačno čestitamo !

Za loteu | Talijanska je stranka u |-
stri svojom novom organizacijom ugrožila
još i većma položaj istarskih Hrvata. »Lega
Nazionale« otvara jednu za drugom svoje

e

 

god Veleluke, kao što će se i tebe sjećati

jekore javnosti, dok država i dinastija gubi k

God. IX.

škole u najćišćim našim selima. U tim ško
lama namješta učitelje naše krvi, ali odgo-
jene u talijanskom duhu. Takovi su nam
najopasniji, Poznaju jezik našega puka, pa
im je u mnogome olakšano odmetničko dje-
lovanje. Za svoje ciljeve odnarogjivanja ima
»Lega« srestava na pretek. Sam joj Trst
daje više nego li našoj Družbi sve Hrvatske
zemlje ukupno. U svim mjestima, gdje ima
Talijana i gdje ih nema, priregjivale su se
prošloga mjeseca a i sada se još priregjuju
zabave u korist njihove »Lege«. I tako se
dogodilo, da je jedan sam, inače prilično
neznatan istarski gradić, sabrao za »Legu«
tom prigodom više, nego li je kroz čitav
prošli mjesec u Družbinu blagajnu unišlo
prinosa !

Sve nas to u velile zabrinjuje, tim više,
što se je već s našim školama doprlo, gdje
nam u narodnom pogledu prijeti najveća
pogibelj. Mislimo na ona naša sela u
lici Buja, Pirana i Umaga. U onim se kra-
jevima otvorilo pet novih družbinih škola,
koje sve lijepo napreduju, premda im uči-
\telji nijesu ni u sred bijela dana sigurni za
svoj život. U onim se krajevima našim su-
mišljenicima pale kuće i stogovi, režu loze,
ugrožuje život. To je naša Maćedonija, je-
dna od najmučnijih rana"na hrvatskom ti-
jelu. Talijani su već držali u svojim šaka-
ma i mislili, da će u nekoliko godina moći
ondješnji naš živalj sasvim da istrijebe.
| Megjutim su osvanule Družbine škole, koje
\su jednim mahom paralizovale njihovo dje-
' lovanje u tom smislu. Otuda i njihov bijes
| protiv Družbe i njezinih učitelja, a ctuda i
[dužnost svih Hrvata ima da našu Družbu
što bolje podupru i da joj omoguće suzbiti
talijanske navale ne samo u spomenutim
krajevima već i u svakom mjestu, gdje je
hrvatska riječ u opasnosti. Hrvati! Gdje
vas ima, sjetite se Družbe sv. Ćirila i Me-
toda za Istru ! Pomozite joj u času, kad joj
vaša pomoć najviše trebuje! Naprijed za
Družbu !

Spljetski liječnici u Crnoj-
Gori. Na brzojavnu zamolbu presjednika
crnogorskog Crvenog Krsta, mitropolite Mi-
trofana, u utorak su otputovali iz Spljeta
u Crnu-Goru liječnici dr. Račić, dr. Aram-
bašin i dr. Prvan.

 

Tečajevi za zadružno knjigo-
vodstvo. Kod Zadružnog Saveza u Splje-
tu obdržaće se od 10. do 18. Marta o. g.
tečaj za knjigovodstvo seoskih blagajna i
potrošno-obrtnih zadruga. Oni, koji bi že-
lili pohagjati jedan od navedenih tečajeva,
neka se prijave upravi Zadružnog Saveza u
Spljetu najdalje do 15. Maita o. g.

Talijanaški poraz u Istri. Za-
stupnikom općina kvarnerskih otoka iza-
bran je kandidat hrvatske nar. stranke Am-
broz Haračić, sa 1362 glasa. Talijanaški je
kandidat Mircovich dobio samo 152 glasa!

Talijanski pravni fakultet u
Testu. U proračunskome je odboru parla-
menta sa 35 protiv 4 glasa primljena vla-
dina zakonska osnova, po kojoj se talijan-
ski pravni fakultet ima otvoriti u Trstu naj-
kasnije u zimskome semestru škol. godine
1915.-16.

Zgodna knjiga o Arbaniji. Ar-
banaško pitanje dandanas je — što no se
kaže — na dnevnom redu, i o riješenju i-
stog puno zavisi mir čitave Europe. Dobro
je zato upoznati Arbaniju kakva je sada i
kakva je bila nekada. Ko želi to doznati
upućujemo ga na veoma zgodnu knjižicu
provincijala bosanskih franjevaca fra Lovre
Mihačevića, pod naslovom »Crtrce iz arba-
naške povjesti« (Sarajevo, 1912). Lijepo cr-
ta povijest Arbanije od davnih vremena pa
sve do naših dana. Osobito je lijepo i za-
nimivo prikazana povjest glasovitoga arba-
naškoga junaka Jurja Kaštriotića. Pisac ove
knjige bio je za više godina u Arbaniji,
kroz tri godine pače vrhovnim starešinom
ondješnjih franjevaca, pa to knjižici dava
posebnu važnost. Zato ju svakome prepo-
ručujemo. Stoji samih 70 para, a nabavlja
se kod pisca (Sarajevo, franjevčki samostan).

Jedan hrv. književni alma.
mak. Primamo iz Beča: Gotovo se nije ni
čulo u širokoj hrvatskoj javnosti o almana-
u »Naše Kolo«, što ga je izdalo hrv. kat.
akademsko društvo »Hrvatska« u Beču. |-
pak je taj almanak lijepo uspio sa materi-
jalne i moralne strane, Sakupio je sve mla-
de brv. kat. književnike, većiuom akademi-
čare, i seniore hrv. kat, društava
— zastupnike najmlagje književne struje u
Hrvatskoj.

Porfukano tim uspjesima odlučilo je aka-
demsko društvo »Hrvatska« u Beču, da izda
početkom akademske god. 1913./14. drugu