Br. 417. sve svoje sile na onim tačkama, gdje se to najnužnijim pokaže. Turski neuspjesi i porazi. Euver-beg je bio sve pripravio za prije- voz deset zborova, sastavljenih isključivo od redifa, sa azijske obale Marmorskoga mora na evropsku obalu do Rodosta. Čete su doista bile iskrcane, ali ih u to napa- doše Bugari. Turske čete, nakon neuspjelog pokušaja da se opru, dadoše se u bijeg preko mostića na brodove. Euver-beg htjede da zapriječi bijegstvo svoje vojske, pri čemu je od istog svoga jednog vojnika ranjen. Prenesoše ga na remorker »Daghistan«, a zatim na oklopnjaču »Targhut Reis«. Megju vladinim krugovima vlada velika potištenost radi neuspjeha turske vojske na poluotoku Galipolju. Komandanat Fakri- paša je svrgnut. Na njegovo mjesto je po- stavljen bivši ministar mornarice Hauršid- paša. Mladoturski je kabinet obaznao, da se snuje urota proti njemu. Svaki čas mogu da nastanu velika iznenagjenja. Urotnika ima megju visokim ličnostima, u vojsci i u žandarmeriji. Klonulost skadarske posade. = + Borbe oko Skadra nastavljaju se istom jačinom kao do sada. Turci nijesu niti po- kušali da Crnogorcima preotmu pozicije. Megju turskim četama opaža se znatna klo- nulost. Bombardovanje Skadra se nastavlja. Obustava ofensivnih operacija proti Ska- dru trajaće dok se izvedu daljnje pripreme. Čete srpske i crnogorske pretrpiše u za- - dnjim bojevima velike gubitke. Apšenje kršćana u Carigradu. U Carigradu je pohapšeno i otpremljeno u Aziju mnoštvo kršćana iz Stare Srbije i Maćedonije. Ostali stadoše bježati iz Cari- grada, napuštajući radnje. O rumunjsko-bugarskom sporu. Kako iz Bukarešta javljaju, zbog neu- spjelih pregovora u Sofiji, posredovaće ve- levlasti, i to po jedna od trojnoga saveza i od trojnoga sporazuma. U ondješnjim po- litičkim krugovima vlada mnijenje, da mirna srestva za riješenje spornog pitanja nijesu još iscrpljena, i da će se Bugarska izjaviti spremnom na nove koncesije, Po jednoj pak vijesti iz Petrograda, velevlasti su za to, da sve istodobno intervenišu i u Sofiji i u Bukareštu. Bugarska je toliko došla u susret, da se je izjavila spremnom porušiti tvrgjavu Silistrije. Perom i olovkom. — Urednik Vašmakov službenog ruskog lista »Drž. Vijesnika« u Petrogradu upravio je ministru nutarnjih poslova pismio, da po- laže čast urednika, jer hoće dalje da služi slavenskoj stvari i drži krivom i štetnom sadašnju politiku vlade. — Austrijski krstaš »Marija Terezija« pu- tuje za zaštitu austr.-ug. interesa u Egejsko more, da tamo krstari. Krstaš »Elisabeth« polazi u Carigrad kao drugi stacijonarni brod. da se tako stane na kraj onim razmiricama i smutnjama. To se pokušalo urediti jednim movim sta- tutom. Do tada je, za koji vijek, zagrebačka općina na Griču imala potpunu imunitat uz pravo samouprave i sudovanja, pravo crkve- nog patronata, pravo sajmovanja i druga regalna prava. Samouprava je bila osno- vana na posve demokratskoj podlozi: svi su gragjani, bez razlike, uživali jednaka prava, svaki gragjanin, bez izuzetka, birao je varoški magistrat i mogao je biti izabran za člana magistrata. Magistrat se je obna- vljao svake godine, i to na blagdan sv. Blaža, na 3. februara. Ako je blagdan sv. Blaža padao u nedjelju, izbor se je oba- vljao sutradan. Na čelu magistratu i cijeloj općini bijaše varoški starješina, prozvan kasnije varosški sudac (judex), jer mu je najzamašnija bila sudačka vlast, Godina 1606. bijaše posljednja, u kojoj se je grad- ska uprava birala po ovom starom demo- kratskom redu. Te se je godine pojavio pokret, da se promijeni dotadašnji način vladanja i uprave u zagrebačkoj općini. Neke je smetalo to posve demokratsko vla- danje u općini, pa onda neprestana mijena magistrata i s tim skopčane razmirice pri- m svak jeg izbora. I zbilja, na Svijećnicu, 2. februara 1607., sastala se je gragjanska skupština posve rano u gornjoj dvorani varoške kuće. Tu | se megju ostalim raspravljalo i o novom redu u varoškoj upravi, te biše jednoglasno | — U Carigradu hara strašni požar. U sa- mi jedan dan, u utorak izgorjelo je preko 100 kuća i 42 dućana. — Zapovjednik austr. mornarice grof Mon- tecuccoli sutra će 23. o. mj. odstupiti pri- godom navršenja 70 godina. Naslijediće ga kontreadmiral Haus. — Njemački drž. tajnik Jagow u Berlinu je obdržao u prorač. odboru govor, u kome je označio vrlo srdačnim odnošaje Njemačke sa Engleškom. — Naš je kralj odredio, da se admiral Ripper na svoju molbu umirovi, tim povo- dom odlikovavši ga Velikim Križem Leo- poldova Reda. — Poslije riješenja balkanskoga pitanja, zaručiće se najstarije kćeri ruskoga cara sa prijestolonasljednicima Srbije i Bugarske. — Franceska vlada hoće da povisi kopne- nu vojsku. O tome će dojd. sedmice predlo- žiti komori zakonske osnove. — U Meksiku je primirje prekinuto, i o- pet je započeo žestok boj izmegju savez- nika i ustaša. U bojevima od 14. o. mj. po- ginulo oko je 5000 ljudi, najviše stranaca. — Austrijsko je ratno ministarstvo u su- botu zaključilo sabiranje za vojnike na gra- nici. Sakupilo se svega 1,280.000 kruna. — Pariški list »Libertč« donosi iz Petro- grada, da je Rusija odlučna podupirati cr- nogorske zahtjeve ma Skadar, ako ga oni zauzmu. — Srbija je na molbu bugarske vlade zaključila poslati odmah dvije divizije ma Drinopolje. — Njemački car Vilim posjetiće na svom povratku sa Krfa našeg kralja u Schonbrunnu. — U Berlinu je umrla Hedviga Bismarck, rodica velikog kancelara Bismarka, u 98. godini. — U Rimu je na jednostavan način o- bavljen sprovod sestre pape Pija X., Rose Sarto, u grobištu Verana. — Iz Beča javljaju, da će zajedničko mi- nistarsko vijeće ustanoviti temeljua načela za upotpunjenje trgovinskog ugovora sa Sr- bijom. — Car Muhamed pomilovao je sve osu- gjenike osim vojnih prestupnika. — Na strani Crnogoraca pod Skadrom bori se tri hiljade Malisora. — »Giornale d' Italia« donosi, da je pu- nomoćnik knez Lujo Vojnović izjavio u Lon- donu, da Crna-Gora mora tražiti Skadar, u čemu joj u ostalom pomaže Rusija. — Praški »Nar. Listy« doznaju, da je presjedniku srpske vlade Nikoli Pašiću da- to iz Beča uvjerenje, da bi se radovali nje- govu dolasku u Beču. — Bugarska porodica Burovova poslala je u rat 45 vojnika. Nijedan nije ni poku- šao, da se izbavi od ratne službe, a neko- liko ih bore se svojevoljno kao dobrovoljci. — List Pape_Pija X. »Osservatore Ro- mano« pobija vijest, da se »Papa obratio vladama u London, Berlin i Beč s molbom, da ne dopuste da Crna-Gora dobije Skadar«. — Talijanski kralj pohodiće cara Nje- mačke početkom mjeseca Juna. — Srbija je poslala pod Drinopolje te- ške opsadne topove. — Misli se, da će se Misir po svršetku |rata. proglasiti za nezavisnu kraljevinu, pod |zaštitom Engleške. | prihvaćeni stanoviti članci, koji su o tome radili, a najglavniji je bio taj, da se od [sada bira 12 starješina (senatora), koji će svoju čast držati do svoje smrti, te će ju izgubiti samo onda, ako budu sugjeni radi kojeg teškog prekršaja. Varoški starješina — sudac bit će svake godine biran izmegju tih 12 senatora. U toj je skupštini bila_usta- novljena i kazna, izgon iz varoši, za one koji bi se usudili protiviti se novom redu. Uslijed ovakovih odredaba izbor senatora i sudca imao je, naravno, pasti na najod- ličnije gragjane, aristokraciju, i demokratsko vladanje imalo se je preobraziti u neku vrst oligarhije. Nego ta je novotarija silno ozlovoljila obrtnike (čizmare, krojače, postolare, krznare i druge), koji su tako bili potisnuti iz grad- ske uprave, pa su se stali buniti. Doista slijedeće godine, 1608. na 3. februara gra- gjanska skupština svrgne sve senatore za- jedno sa starješinom-sudcem, zabaci posve nove ustanove o senatorima, te izabra po starom redu prisežnike i zDšja Megiju kolovogjama prevrata bijaše i jedan Blaž — Blaž Cvetušić Čižmešija. Taj novi prevratni magistrat ostao je na kormilu grada cijelu jednu godinu. No kralj Matija I. imenova posebnu komisiju (u toj je bio i hrvatski ban Ivan II. Drašković), koja će uspostaviti onaj zbačeni senat i po pravici kazniti krivce previata, Ta se je ko- misija sastala u Zagrebu na 3. februara |god. 1609. na vijećanje, zatim je otišla na »PRAVA CRVENA HRVATSKA« — Šukri-paša poručuje vladi u Carigrad, da će se braniti »dok mu nestane i poslje- (A na drugu stranu moli dnje patrone«. posredovanje za mir!) — Još nije sasvim prošla opasnost svjet- | skog rata. — U Švedskoj je neobična studen od 53 stupnja ispod ništice ! — Iz Carigrada javljaju, da će Sultan ot- putovati na Čataldžu, da svojim prisustvom | osokoli vojsku. — Bečki »Fremdenblatt« hvali junaštvo srpske vojske pod Skadrom. — Megju Njemačkom i Engleškom zna- tno su se popravili odnosi. imoralno življenje, te na češće stupanje k sv. sakramentima. A što da reknemo o njegovom milostivom \i plemenitom srcu ? Strogost mu nije pri- rogjena, te je na mirni način mnogo toga ravnao. I ako je imao nekoliko neprijatelja prigodom izborne borbe za općinu, to ipak sada, prije njegovog odlaska iz Veleluke, | može slobodno kazati, da on ovdje nema neprijatelja. U izbornoj borbi neki su bili \rekli koju zlu riječ o njemu, ali sada uvi- gjaju kakav je Don Ivo! Premda se je mo- gao nekima osvetiti, premda su neki nasto- \jali da ga na svaki način unište, to ipak je on svima opraštao i zaboravljao na stare Vijesti iz naroda. Iz Veleluke. (Odlazak župnika.) U srijedu 19 o. mj. dijeli se od nas naš prečasni Don Ivo De- polo. Poslije punih 40 godina svog dušo- brižničkog rada sam zatraži da mu bude u- dijeljena mirovina, e da tako može počinuti malo pod svoje stare dane. A i zaslužio je iza dugogodišnjeg svog rada ! Pa i ako je on zaslužio mirovinu; i ako će njemu sada biti lakše, to ipak mi bi smo bili voljeli, da je on još ostao megju uami. Velolučani su ga ljubili, a imali su i zašto! Ta kroz 19 godina njegove službe u ovom mjestu, on je nastojao na svaki način, da se pokuže pravim pastirom Isusovog stada, koji je bio pripravan na svaki trud i žrtvu, kad je zahtijevala bilo materijalna bilo mo- ralna potreba njemu povjerenih duša. Zato ga vidimo odmah u početku gdje radi da Velaluka dobije svoju općinu — svoju slobodu. I postigao je! U novoj op- ćini bio je uvijek pri ruci savjetom i potpo- rom, kad je tražio napredak mjesta. Pa u svakom novom poduzećn eto njega da pre- dnjači svima. On je izmegju prvih osnova- telja društva »Hrvatski Napredak«; svom silom pomaže osnutak nove blagajne; prvi pruža svoju darežljivu ruku prigodom osnu- tka hrv.-pjev.-tamb. društva »Hum«. U opće u svakoj važnijoj prigodi nije uzmanjkao da dade svoj obilati doprinos. Ako se takav pokazao u materijalnom na- pretku svoga stada, što da tek reknemo u moralnom! Tu nije znao više puta što će reći počinak! — Ko pozna ova mjesta, taj znade, što će reći biti župnikom u ovako- vom mjestu. U početku kad je ovdje do- šao, nije imao vrijednog pomoćnika, pa je sav dušobrižnički posao bio na njemu. Na- kon neprestanog moljakanja dobije .1ajprije katehetu, pa poslije tolike zakulisne borbe s blatskom općinom dobije i kapelana. Odmah stade tražiti od vlade da mu se sagradi župski stan. | to ga je pitanje mno- go zapadalo, pa kad je dobio napokon o- dobrenje i toliko potpore za tu zgradu te- kar prošle godine, općina je za sada stvar zamrsila i tako nije mogao vidjeti svoje na- stojanje do kraja ostvareno. Ko bi pak nabrojio što je on učinio za crkvu maticu; koliko se on zauzeo za špi- lju Gospe Lurdske; koliko mu je na srcu ležala kapela Gospe od Zdravlja, popravak grobišta, te odlučena gradnja zavoda za dje- čje zabavište ? Sve je pak moguće činio, kako će svoje povjereno stado uputiti na glavnu skupštinu, gdje joj zbilja uspije da uspostavi novi statut, prema kojemu će gra- gjani birati dvanaestoricu na doživotnu čast starješina-senatora, a to one, koji su »na- dasve mudri, dostojanstveni, bogati i po drugim vrlinama ugledni«. Poslije prihvata ovog statuta sudilo se je kolovogjama pro- šlogodišnjeg prevrata; bili su osugjeni na gubitak glave. Kralj Matija polovicom god. 1609. odobri sve odredbe one komisije i statut, no ona egzemplamna osuda nije se izvršila. Do god. 1618. tekao je u Zagrebu miran život, no onda počeše nove smutnje i zlo- čini megju senatorima, opet su odregjene komisije za uregjenje nemira, izvršene su osude na izgon. Takova je osuda stigla ja- mačno i onog buntovnika Blaža Cvetušića. Iza toga je bio statut u koječemu promije- njen, pa i u pitanju izbora senatora i va- roškog starješine-sudca, tako da je zavla- dala potpuna oligarhija. U tim gradskim sporovima važnu je ulogu imao ban hrvatski slavni patriot ali žestoke ćudi Nikola sin Gašpara Frankapan Tržački, (ban od god. 1616.), koji se ljuto bio zavadio sa tolikim hrvatskim velikašima i nižim plemstvom, dok nije bio napokon g. 1622. prisiljen da se zahvali na banskoj časti, (Umr'o je u Beču god. 1647.) Taj je novi statut, oslao na snazi sve do reforama Marije Terezije i Josipa ll. PRENESI A mad uvrede. Nije bio kadar da učini zla nikomu, a dobra je činio komu god je mogao, dr- žeći se uvijek one: nek ne zna ljevica, što čini desnica. Mnogi siromašniji u mjestu znadu o tomu pričati. Iznijesmo nešto o7našem starom župniku premda znamo, da on hvale ne traži ni od nas ni od drugoga. Ou je tiho radio i mu- čao. Ovo pak što iznijesmo zaslužio je, a zaslužio je štogod i više | A sada s Bogom, dobri naš župniče! Mi ti iz svega srca zahvaljujemo što si učinio za naše vremenito i vjekovito dobro, a Go- spodin ti platio obilno na nebesima! Uživao još mnogo godina u tvome rodnom mjestu Korčuli zasluženu mirovinu! Sjećaj se gdje- ljubljeni — Velolučani. Domaće vijesti. Novi ban Hrvatske ? [z Beča stiže vijest, da je već odlučeno, da se ukine ko- mesarijat u Zagrebu. Banom da će biti i- menovan Adalbert pl. Schek od Vugroveca, sudski poglavica u Bosni, koji će tom pri- likom biti odlikovan čašću pravoga savje- tnika Njegova Veličanstva. To će biti kroz dvije sedmice izvršeno. Idemo, da vidimo ! Njemački glas o hrvatskom pitanju. Gradačka »Tagespost« u broju od 13. o. mj. donosi o hrvatskom pitanju vrlo karakterističan članak, koji u glavno- me glasi:, »Riješenje su hrvatske krize opet odgo- dili. Cuvajev je režim počeo donositi plo- dove, koji bi po Monarhiju mogli biti od bolnih posljedica. Kao primjer iznosi se činjenica, što se za veleizdajničkoga proce- sa jedan dio stranke prava držao po strani od njega, ali je uvijek naglašivao svoje lo- jalno stanovište, a sada ne čini toga. Dru- gi primjer: za ranjenike su balkanskih dr- žava sakupili u Zagrebu oko 100.000 kru- na, a za vlastite vojnike niti polovicu, i ako su činovnicima prinose od plaće ustezali. To su očiti znakovi, kako su u Hrvatskoj gospodarili u posljednje vrijeme tamo od baruna Raucha, te su u šest godina tako oslabili lojalna čustva vijernih Hrvata. O- dlučni su faktori udarili smijerom, koji ne uzgaja samo srpske nego i hrvatske iredente. Državopravne su prilike u Monarhiji ta- kve, da ministra vanjskih poslova priječe Madžari u vršenju njegovih dužnosti, te o- nemogućuju svaku politiku Monarhije kao velike vlasti. Onda ne može niko od naro- da te Monarhije tražiti, da joj vjeruju. Ta- ko n. pr. pokazuju u Zagrebu list francu- skog poklisara u Londonu, Cambona, hr- vatskomu arheologu mnsgru. Buliću, u ko- jem veli, da će Francuska na poklisarskoj reuniji protestirati protiv toga, što Monar- hija igra ulogu braniteljice arbanaške auto- nomije, dok u isto doba suspendira auto- nomiju Hrvatske, koja kulturno visoko sto- ji. (Zgodna primjetba, i ako msgr. Bulić odnosno pismo nije primio. Op. Ur.) A Mo- narhija mora sada da sluša ovakav prijekor, zato što odlučni faktori u Monarhiji ne mo- gu primorati ugarske vlade, da riješi hr- vatsko pitanje! To riješenje nije nemoguće, nego vrlo lako. Ugarska bi se vlada mora- la sprijateljiti s mišlju, da Hrvatska nije u Alrici, i da protiv Hrvata i Srba ne treba za kaznu slati vojničkih ekspedicija, kao n. pr. protiv buntovnih Herera. Ali ugarska vlada nije ni pokušala, da se sporazumi sa strankama u Hrvatskoj. I zato, što ona to- ga neće, mora u Hrvatskoj ostati komesa- rijat, a Monarhija mora slušati ovakve pri- vijernost i odanost naroda«, vjetnički lepit. Vrijedni, požr- ovni Hrvat g. dr. Srećko Perišić u Sara- jevu položio je advokatski ispit, sa odličnim uspjehom. Srdačno čestitamo ! Za loteu | Talijanska je stranka u |- stri svojom novom organizacijom ugrožila još i većma položaj istarskih Hrvata. »Lega Nazionale« otvara jednu za drugom svoje e god Veleluke, kao što će se i tebe sjećati jekore javnosti, dok država i dinastija gubi k God. IX. škole u najćišćim našim selima. U tim ško lama namješta učitelje naše krvi, ali odgo- jene u talijanskom duhu. Takovi su nam najopasniji, Poznaju jezik našega puka, pa im je u mnogome olakšano odmetničko dje- lovanje. Za svoje ciljeve odnarogjivanja ima »Lega« srestava na pretek. Sam joj Trst daje više nego li našoj Družbi sve Hrvatske zemlje ukupno. U svim mjestima, gdje ima Talijana i gdje ih nema, priregjivale su se prošloga mjeseca a i sada se još priregjuju zabave u korist njihove »Lege«. I tako se dogodilo, da je jedan sam, inače prilično neznatan istarski gradić, sabrao za »Legu« tom prigodom više, nego li je kroz čitav prošli mjesec u Družbinu blagajnu unišlo prinosa ! Sve nas to u velile zabrinjuje, tim više, što se je već s našim školama doprlo, gdje nam u narodnom pogledu prijeti najveća pogibelj. Mislimo na ona naša sela u lici Buja, Pirana i Umaga. U onim se kra- jevima otvorilo pet novih družbinih škola, koje sve lijepo napreduju, premda im uči- \telji nijesu ni u sred bijela dana sigurni za svoj život. U onim se krajevima našim su- mišljenicima pale kuće i stogovi, režu loze, ugrožuje život. To je naša Maćedonija, je- dna od najmučnijih rana"na hrvatskom ti- jelu. Talijani su već držali u svojim šaka- ma i mislili, da će u nekoliko godina moći ondješnji naš živalj sasvim da istrijebe. | Megjutim su osvanule Družbine škole, koje \su jednim mahom paralizovale njihovo dje- ' lovanje u tom smislu. Otuda i njihov bijes | protiv Družbe i njezinih učitelja, a ctuda i [dužnost svih Hrvata ima da našu Družbu što bolje podupru i da joj omoguće suzbiti talijanske navale ne samo u spomenutim krajevima već i u svakom mjestu, gdje je hrvatska riječ u opasnosti. Hrvati! Gdje vas ima, sjetite se Družbe sv. Ćirila i Me- toda za Istru ! Pomozite joj u času, kad joj vaša pomoć najviše trebuje! Naprijed za Družbu ! Spljetski liječnici u Crnoj- Gori. Na brzojavnu zamolbu presjednika crnogorskog Crvenog Krsta, mitropolite Mi- trofana, u utorak su otputovali iz Spljeta u Crnu-Goru liječnici dr. Račić, dr. Aram- bašin i dr. Prvan. Tečajevi za zadružno knjigo- vodstvo. Kod Zadružnog Saveza u Splje- tu obdržaće se od 10. do 18. Marta o. g. tečaj za knjigovodstvo seoskih blagajna i potrošno-obrtnih zadruga. Oni, koji bi že- lili pohagjati jedan od navedenih tečajeva, neka se prijave upravi Zadružnog Saveza u Spljetu najdalje do 15. Maita o. g. Talijanaški poraz u Istri. Za- stupnikom općina kvarnerskih otoka iza- bran je kandidat hrvatske nar. stranke Am- broz Haračić, sa 1362 glasa. Talijanaški je kandidat Mircovich dobio samo 152 glasa! Talijanski pravni fakultet u Testu. U proračunskome je odboru parla- menta sa 35 protiv 4 glasa primljena vla- dina zakonska osnova, po kojoj se talijan- ski pravni fakultet ima otvoriti u Trstu naj- kasnije u zimskome semestru škol. godine 1915.-16. Zgodna knjiga o Arbaniji. Ar- banaško pitanje dandanas je — što no se kaže — na dnevnom redu, i o riješenju i- stog puno zavisi mir čitave Europe. Dobro je zato upoznati Arbaniju kakva je sada i kakva je bila nekada. Ko želi to doznati upućujemo ga na veoma zgodnu knjižicu provincijala bosanskih franjevaca fra Lovre Mihačevića, pod naslovom »Crtrce iz arba- naške povjesti« (Sarajevo, 1912). Lijepo cr- ta povijest Arbanije od davnih vremena pa sve do naših dana. Osobito je lijepo i za- nimivo prikazana povjest glasovitoga arba- naškoga junaka Jurja Kaštriotića. Pisac ove knjige bio je za više godina u Arbaniji, kroz tri godine pače vrhovnim starešinom ondješnjih franjevaca, pa to knjižici dava posebnu važnost. Zato ju svakome prepo- ručujemo. Stoji samih 70 para, a nabavlja se kod pisca (Sarajevo, franjevčki samostan). Jedan hrv. književni alma. mak. Primamo iz Beča: Gotovo se nije ni čulo u širokoj hrvatskoj javnosti o almana- u »Naše Kolo«, što ga je izdalo hrv. kat. akademsko društvo »Hrvatska« u Beču. |- pak je taj almanak lijepo uspio sa materi- jalne i moralne strane, Sakupio je sve mla- de brv. kat. književnike, većiuom akademi- čare, i seniore hrv. kat, društava — zastupnike najmlagje književne struje u Hrvatskoj. Porfukano tim uspjesima odlučilo je aka- demsko društvo »Hrvatska« u Beču, da izda početkom akademske god. 1913./14. drugu