Br. 419. nego direktno ne sklope preliminare o svim važnim pitanjima. Sadanji pregovori se o- dnose dakle na omogućenje preliminara i primirja. Srbija o uvjetima mira. List srpske vlade »Samouprava« govoreći o izgledima mira, veli, da ako još nijesu posvema sigurne vijesti o skorom miru, i- pak su vjerojatne. Prije obnove rata bilo bi ustupanje Drinopolja možda zadovoljilo sa- veznike, ali sađa kad su nastala mnoga dru- ga pitanja, uz silne nove žrtve, treba da se predhodno dogje do sporazuma i u tim pitanjima, da se uzmogne zaključiti defini- tivan mir. Pored pitanja Drinopolja treba u preliminarima pod nastojanjem sviju save- znika i u njihovu korist riješiti ustupanje Janine Grčkoj, Skadra Crnoj-Gori i pitanje ratne oštete, od koje saveznici sada ne mo- gu odustati. Kada Turska nije htjela da shvati, da nastavljanje rata može samo njoj škoditi, mora nositi i sve posljedice. Borba oko Skadra Traje bombardovanje oko Skadra, a po- sljednjih dana bila je kanonada veoma ja- ka i dugotrajna. Sa Kosova javljaju, da se odanle posve dobro razabire mukli jek ka- nonade oko Skadra. Srpski general Bojo- vić, šef generalštaba, otputovao je za Ska- dar. Bojović je poznat kao osobiti strateg, a kao rogjeni Crnogorac najljepše će ma- nifestovati posvemašnju solidarnost srpsko- crnogorsku. O daljnjim šiljanjima vojske pod Skadar drži se najveća tajnost, ali op- ćenito je uvjerenje, da će doskora biti iz- veden takav juriš na Skadar, da je njegov pad pitanje kratkoga vremena. Grčki uspjesi u Epiru. Grčke čete, koje su napredovale iz Met- cova, napale su tursku vojsku kod Kriso- vice, Drezdenikova, Hiapi i Petre.: Turci su bili potpuno potučeni, te su se povukli u velikom neredu. Turska o svojim porazima. Kako iz Carigrada javljaju, vlada namje- rava da osnuje osobiti ratni sud, pred ko- jim će da ispita krivnju turskih oficira radi poraza kod Kirkilise i Lile-Burgasa. Bombardovanje Santi Quaranta. Grčka eskadra u ponedjeljak je navalila na Santi Quaranta, i tursku vojsku zatjera- la u bijeg; tako hitro i uspješno su Grci bombardovali, da Turci nijesu imali kada niti da na vatru odgovore. Grčke čete oku- pirale su Santi Quaranta. Tursku artileriju uništiše. Novi prijedlog Turske. Iz carigradskog se autentičnog izvora po- tvrgjuje, da je veliki vezir, posredovanjem ruskog poklisara, učinio Bugarskoj novi prijedlog o miru. Nova granica imala bi biti od San Stefana 11 kim. sjeverno od rta llijade, te slijediti tek rijeke Mesnaje i Marice. Drinopolje bi uz nekoje garancije dopalo Bugarsku. Posredovanje velevlasti. Svi poslanici velevlasti primili su upute, po kojim su imali u srijedu jutro da po- — Ovo je ona stara vještica, u kam se uprla, prošao joj petak preko subote! — Zamrmlja sam sobom. Napokon zaveze i uputi se put Lokruma. Ali cijelo vrijeme bijaše nekako kao sme- ten, težak, nije sam sebi dobro slutio. I zbilja, premda je dan bio veoma prikla- dan za ribanje, cijelo se jutro mučio, ribe nije uhvatio. Bio je zakučao jednu povišu, ali i tu mu pukne udica a riba pobježe. — Stara vještičino, u Pulju pod orah | — zamumlja i zamota ribarske alate, odlukom, da taj dan nije više koristi ribanja. Imao je još u moru dvije vrše, te odluči, da će poći još to pregledati. Zakuča prvu, izvadi je, gleda, u njoj samo jedna hobotnica. — Kud je vrag tebe donio! — zamrmlja ne znajući ni sam za što, te poveze se dalje, da pridigne onu drugu. Zakuča i nju, stane potezati, ali na po vode pukne konop te i vrša i zagrabnica na dno mora, a on ostade sa komad kusasta konopa u ruci. — Ej prokleta ženo, nigdje te ne bilo! — okreše te zaveze bijesan i zdvojan put luke. Kad je prispio u luku, uzme onu hobot- nicu, stavi je u šešulu pak na obalu, a on ostane u lagji, da je priveže i uredi. Nakon što je lagju uredio, očistio i po krmi i provi vezao, iskrca se, te da će uzeti hobotnicu i na ribarnici prodati je, pak da što kupi, da zagrize, ta ogladnio je i ože- dnio vozeći cijelo jutro. Gleda, gleda i krsti se: šešula na mjestu, nude bugarskoj vladi posredovanje za mi- rovne pregovore i savjetovati joj skori za- ključak mira. Stiže pak zvanična vijest iz Beograda, da su prestavnici velesila na molbu Tur- ske ponudili posredništvo u pitanju sklop- ljenja mira. Srpski je ministar Pašić odgo- vorio, da će se staviti u sporazum sa sa- veznicima i onda odgovoriti. Pitanje granica Srbije i Bugarske. Presjednik bugarskog Sobranja Danev i- zjavio je, da će pogranično pitanje izmegju Srbije i Bugarske biti riješeno tako, da će Bitolj i Ohrid zapasti Bugarsku. Tom rije- šenju odgovara obostrani sporazum sa Sr- bijom, koji se nije promijenio. Što se tiče pripadnosti Soluna odlučiće se kasnije. Beo- gradske pak novine dalje pišu u uzrujanom tonu o srpsko-bugarskom pograničnom pi- tanju. Pred demobilizacijom. Kako ruski listovi kažu, objava petrograd- skog i bečkog kabineta o demobilizaciji, koju se namjeravalo objelodaniti u srijedu, neposredno predstoji. Svaka otmena gospogja, koja ufinjenom svojom toaletom te zdravom ljepotom svo- jega tijela sveopću pozornost na sebe svra- ća, posve je uvjerena, da sva tajna njene ljepote i elegancije leži u majpomnjivijoj njezi teinta kao i ružičaste joj kože. Ona će se najljubaznije zato brinuti, da za ku- panje kao i za pranje ruku i lica rabi bla- gi i neutralni sapun, koji nježnu kožu ne podražuje niti joj ne škodi, već naprotiv ražaljene žlijezde razara a vrlo povoljno na kožne šupljice djeluje. Sva ta svojstva po- sjeduje u potpunoj mjeri pravi Steckenpferd sapun od ljiljanovine, te zato ne bi ovaj smio na nikojem toaleinom stoliću otmenih- gospogja manjkati. Vijesti iz naroda. Iz Pločica u Konavlima. (Odlazak Don Antuna Bačića.) Nazad kratkog vremena veselili smo se s našim Don Antunom, kad je bio odlikovan od Njegova Veličanstva, te opet i od Njegove | Svetosti sv. O. Pape, radi njegovih velikih zasluga ne samo u svojoj župi, već i radi njegovih zasluga za cijele Konavle. Lani mu cijela župa, a i preko njezinih granica brojni prijatelji slali iskrene čestitke prigo- dom uspomene njegova 25-god. blagoslov- ljenog rada megju nama. Nije niko ni su- mnjao što nas čeka: Nije ni istome Don Antunu padalo na pamet, da bi mogao o- stavit svoju milu župu. Bio nas je priljubio pravom brigom dobrog pastira. Pa i kad su se počeli pronosit glasovi, da nas ima ostavit, činilo se to nemoguće. I danas kad znamo, da on više nije naš župnik, još ipak držimo i ćutimo kao da je megju nama; neda nam se promislit da smo ga za sebe izgubili. Nabrajat zasluge Don An- tunove za cijelu župu osobito za Pločice ne treba, Ko pozna Konavle, taj sigurno pozna i Don Antuna. Kroz cijeli niz go- dina — 2S ih je — radio je on i na vjer- skom i na političkom i na gospodarskom polju. Radio je ali je i plodove brao. Te- ško je bilo podignuti naš narod ovamo, ali nema hobotnice! Gleda bolje, traži, za- viruje, što nema, nema. — Eto i nju je vrag odnio, neko je ukro ! Stane galamiti, da mu se vrati hobotnica, da on zna, ko je ukrao, da će ga ubit no- žem i slično. To su sve slušali neki mlagji ribari i smijali se, dok mu jedan od njih ne reče: — Ukrali su je meštre Luko, zaludu je psovati, naći je ne češ; bit ćeš sjegurno jutros koga zla oka susrio! —- Susrio sam hudobu, znao sam da će mi sve naopako danas poći, te stane pri- povijedati, što mu se sve dogodilo. Kad je svršio, ovaj momak, kao da se ražalio nad njegovom nesrećom, reče mu: — Čuj me, meštre Luko, ja ću ti pravo reći, samo me nemoj izdati, ko ti je ho- botnicu ukrao, ja sam vidio. Kao imahnit razviče se meštar Luko: — Ko, ko? ubit ću ga odmah! — Ne treba ga ubiti, nego hajde i reci mu, da ti hobotnicu vrati. — A ko je? — Mato ti je ukro i zatvorio u njegov banak. Zaustavimo se časom na Matu. To vam je tip od onih starih dubrovačkih tipova sličnih Kaznačićevu »Prdonji«, što su više iščezli. I ako nije bio porijetlom dubrov- čanin, sasvim se prilagodio dubrovačkom duhu. Suh, visok, vazda vesele naravi sa nerazdruživom lulom u ustima. Imao je na »PRAVA CRVENA HRVATSKA« koji nije gotovo nikoga imao, da se briga za nj; pak je zato i zasluga Don Antunova još viša. Narod, osobito njegova župa, znala je to cijeniti i pokazat. U malenome svome krugu ne sjećamo se da je narod ovaj i- kome kad takovu ljubav i takovo duboko čustvo iskazao. Ko je vidio oproštaj ovoga naroda od njega, taj se je mogao uvjeriti. Na 26. veljače, na dan njegova odlaska, sakupili su se bili brojni njegovi župljani i iz najudaljenijih sela, da mu zadnji po- zdrav dadu.lstaro, mlado, žensko i muško pratilo je svoga milog župnika na željez- ničku stanicu. Ko je samo mogao htio se snjim oprostiti. Pratili su ga i glavari i crkovinari, sva školska djeca sa gg. učite- ljem i učiteljicom; Djevojačko društvo i brojno pučanstvo. Cas odlaska zaisto neće od nas niko zaboraviti. Kakav je Don Antun bio za cijelog doba megju nama, takav se pokazao i na svome odlasku. Dobar, str- pljiv, krotak, pak zato nije ni čudo, da su se njemu oči orosile kad nam je zadnji pozdrav davao, a ni od nas nije nikoga bilo koji nije proplakao, jer smo baš onaj čas vidjeli i ćulili koga gubimo i što nam fali kad nam njega megju nama nema. Želimo ti dragi Don Aniune najugodniji boravak u novoj postojbini, u tvojoj rodnoj Velojluci. Budi uvjeren, da ćete i preko groba pratiti duboka zahvalnost ovoga na- roda, kome si žrtvovao do sada sve svoje. Sjeti se da su rijetki oni, za koje se može reći, da im je narod u svome srcu podigao najbolji spomenik, jer što narod u svom srcu podigne, to ne.može nikakvo vrijeme satrti. Spomenik zahvalnosti s ljubavi po- digli smo i mi tebi; i tvoji te bivši žup- ljani neće zaboraviti, Iz Stona. (Odlazak vrijednog činovnika.) Kud će suza već na oko? Kud će misao ovih dana svakog Stonjanina već na čovjeka, kojega je danom 26. pr. mj. nestalo iz naše sre- dine? A to je c. k. sudbeni oficijal g. Niko Vernazza, koji je 23 godine proboravio megju nama, a sada nas eto ostavio, otišav u Spljct na svoje novo opredijeljeno mjesto. I ako ne rogjen ovdje, ćutio se je sinom ovog grada. A mogao si tek opaziti silnu bol na licu njegovu, na odlasku, kad je morao da ostavi njemu toli mili Ston. Ta kako i ne bi! Ovdje ostavlja svoje djetin- stvo, svoju mladost, svoju muževnost, sve svoje najmilije. Tu ga pozna i najzadnji seljak kao i najprvi gragjanin i kod svih ostavlja najljepšu uspomenu dobrote, ple- menitosti i prijaznosti. Neprijatelja nika- kvog ne imagjaše a prijatelj mu svak bijaše pak ne znam kojoj stranci pripadao. Svak ga od milote nazivao »hašim gosparom Nikom«. I zato na njegovu odlasku toli »Hrvatska Čitaonica« koli i pravaški »Sto- viš« izvjesiše svoje zastave, da pokažu lju- bav i štovanje, koje i jedni i drugi spram njega goje. Večera, koju mu je prijatelji u čast dne 22. pr. mj. prirediše, dokazala je kakvo štovanje g. Vernazza i njegova obi- telj megju nama uživa, a dan rastanka pak okrunio je sve to, Sve što je otmenijega u Stonu našlo se je toga dana, da svoga Nika na odlasku otprati. Rastanak bijaše srdačan, ali i tužan, — ko što se davni prijatelji rastaju. Ali sudbina je već takova. | rasta- ribarnici svoj mali banak i potrebito orugje,| — A sada dobro napenji oči! Da se ne| te bi sjekao raznu ribu i pri tom uvijek galamio i pravio razne šale, | Ovo je dakle onaj, za koga bi rečeno | meštru Luku, da mu je ukrao hobotnicu i zatvorio u banak. Tražio ga, tražio, dok ga nije našao u jednoj omanjoj kavani, gdje igra karte. Kao mahnit skoči na nj: — Vrati mi hobotnicu, ću te.... — Kakvu hobotnicu, komu govoriš? — Tebi, tebi, vrati mi je, dok ti je na vrijeme, jer ćeš je skupo platit. — Per Bacco, kakvu hobotnicu, čovječe, što si poludio?! — Da, da, opet ti govorim, vrati mi je, dok nije grgje. Ukrao si mi je ti i zatvorio u bauak. w — Ja?! Zatvorio hobotnicu u banak?! Ti lažeš! — Ne lažem, istina je. Vrati je, prije nego ti prisije! i — Dobro! Ti kažeš, da je hobotnica u mome banku a ja kažem, da nije. Hajdemo zajedno, pak ću ja otvoriti banak: Ako ho- botnica bude u banku, daj mi pljusku, & ako ne bude, dat ću je ja tebi. Jesi li spo- razuman ? — Pristajem, hajđemo odmah! I odoše skoro trčajući. Kad stigoše na ribarnicu, Mato klekne pred banak, izvadi lupežu, inače ključe, te će prama meštru Luku: viti se morasmo. Ko da se srce para na četvero, tako bijaše svakomu, kad se na- pokon sa Nikom svojim rastati moraše, a kad je parobrod odlazio, činilo se, da nam odnosi nešto veliko, nenadoknadivo, što se više povratiti neće i nemože.... I čuo si kao uzdisaj svakoga, koji ga pratio, na povratku: Grehota, da te gubimo, sretan Spljet, koji te dobiva. Uspomena na tebe megju nama uvijek će vječna biti, jer si to zaslužio kao dobri prijatelj, vijerni domaćin, sdušni činovnik! — Prijatelj. God. IX. prevara. Slavna porota u Rovinju, sastoje- ća od samih Talijana, riješila je sve optu- že1ike. Ta presuda rovinjske porote jest i samim talijanskim kamorraškim listovima za- gonetka, te ju nastoje svim mogućim so- fizmima opravdati, ali ne mogu ju učiniti shvatljivom, jer neće da kažu pravog razlo- ga. Optuženici svi do jednoga priznali su više manje zločin počinjen, te je bilo bra- niteljima vrlo teško snaći se pred tom či- njenicom, pak su u obrani segnuli za dru- gim, kod talijanske rovinjske porote vrlo »živila Turska!“, je sigurno već ovaj ili onaj uskliknuo, kada je nakon vučenja turskih srećaka doznao, da je njegov broj dobio glavni ili veći zgoditak. Dne 1. tra- vnja o. g. biti će opet vučenje turskih sre- ćaka, kod kojeg će biti izvučeni slijedeći zgoditci: Glavni sa 400,000 franaka i sa 30.000 franaka, 2 po 16.000 franaka, 6 po 2500 franaka, 12 po 200 franaka i t. d. Svi zgoditci su krasni, a najljepši je onaj sa 400.000 franaka, kojeg neće sigurno dobiti onaj, ioji nema turske srećke. Citajte da- našnji oglas »Hrvatske Narodne Straže« i osigurajte si pravo srećkanja već za buduće vučenje sa brzom naručbom turske srećke. Domaće vijesti. Istarski Hrvati o talijanskom pravnom fakultetu. U nedjelju sa- zvao je u Kastvu istarski prvak starina prof. Spinčić skupštinu, kojoj je sudjelovalo do 200 istarskih Hrvata. Raspravljalo se o na- šem političkom stanju uopće, a za tijem o istarskim prilikama. Primljeno je šest od- rješito patriotskih resolucija. Prva je glede osnutka talijanskog pravnog fakulteta, koja doslovce glasi : »Sakupljeni na mnogobrojnom javnom sastanku u Kastvu dneva 23 veljače 1913, prosvjeduju najodlučnije proti odluci prora- čunskog odbora zast. kuće u Beču 14 ve- ljače 1913, koji se je izjavio za ustanovlje- nje pravne talijanske fakultete u Trstu, dok je zabacio sve prijedloge tičuće se sveuči- lišnih zahtjeva Hrvata i Slovenaca, žaleć na- pose, da su za tu odiuku glasovali ne sa- mo Talijani i Nijemci sviju stranaka, nego takogjer Česi, Poljaci, Rusini, dapače i je- dan Hivat«. (Taj je Hrvat: dr. Tresić.) Uspjeh Osječkog kazališta. O- perno-operetno osječko društvo sada gostu- je u Opatiji, gdje je postiglo sjajan uspjeh. Prestave su brojno posjećivane. Umjetnici obasipani hvalama i priznanjima, koliko od onomjesne toliko od strane publike. No- vinstvo bez razlike laskavim riječima to priznaje. Takogjer u Spljetu rado očekuju gosto- vanje ovog vrsnog domaćeg nam društva, gdje će djelovati od 23 do 30 dojdućeg mjeseca, a za tijem će u Šibeniku da neko- liko prestava prirede. Spljetski listovi ističu želju općinstva, da bi uz to orhestar izveo i par sinfoničkih končerata. O riješenju talijanaških ka- ponja, koji su počinili poznata zlodjela u Puli sa upravljanjem u općini, o čemu smo izvijestili, piše pulska »Naša Sloga« : »U petak, nakon 19 dana rasprave, pro- glašena je osuda u procesu proti desetorici bivših činovnika općine Pula radi kragja i bi po čudu stvorila hobotnica! I otvori gornji dio banka. Tu bijaše samo z nekoliko noža i krpa. — Jesi li vidio, a! Gdje ti je ovdje ho- botnica?! I Luka se skoro uvjerio, da je nema, ali tu blizu stojeći momak namigne mu, da je u donjem dijelu banka. — Otvori i donji dio, da vidimo! — Što će donji dio, tu nema ništa; ali ipak ću otvoriti, da se uvjeriš. I bolje se prigne, te otvori i donji otvor. Nije još dobro vrata ni otvorio, a iznutra lazi hobotnica. — Malo se nije imao kad snaći od čuda, jer meštar Luko zgrabi kao mahnit hobo- tnicu, te preko obraza opari štogod je mo- gao jače siromaha Mata i odaleći se pso- vajući i kuneći. Mato je još neko vrijeme pred ormarom klečao i krstio se od čuda okle u njegovom banku hobotnica, dok je meštar Luko spje- šio veselo doma, da je skuha. Kako se našla hobolnica u siromaha Mata u banku? Dok je meštar Luko uregjivao lagju, je- dan je vragoljan zgrabio hobotnicu, te uz pomoć jednog druga prevrnuo Matov banak, odbio jednu šticu od dna, uvalio unutra hobotnicu, te šticu opet zabio i položio banak, kako je i bio. uspješnim sredstvom, a to je politika. Opće je poznato, da rovinjsku porotu obično sa- stavljaju većinom hrvatski odrodi, a po to- me najfanatičniji Talijani kamorraši, kod ko- jih upaljuje najlakše političko pitanje. To političko pitanje iznesli su branitelji pred porotnike Talijane u obranbenim govorima i, kako je bilo predvigjeti, vrlo uspješno, jer je »pravorijek« poiote bio za optuženi- nike odriješujući. Dakle to bi bio jedan mo- vens, koji je vodio porotnike, Drugi bi bio i ovaj: Branitelji su u svojim govorima i- sticali takogjer jednu važnu okolnost, naime, da su mnogo a gdjegdje i ponajviše pred- postavljeni optuženika krivi te su ovi krali i varali, jer da su ti predpostavljeni sasma ili djelomično propustili vršiti pregledbu ra- čunskih knjiga i blagajne. Dakle pravi kriv- ci bili bi oni, koji nijesu bili pozvani na odgovornost! Ako je i ta okolnost bila uz- roko.n »pravorijeku« porotnika, onda su ri- ješavajuć kamorrine službenike osudili pr- vake i vogje kamorre ne samo u Puli nego i u Istri. Bilo kako mu drago, nas nije pre- suda talijanske rovinjske porote nimalo pre- senetila a još manje uzrujala; taj »pravo- rijek« je pravo zrcalo sve talijanske politike u Istri od uvijek; samo je u tome najža- losnije to, da još u 20. vijeku, u jednoj ci- vilizovanoj i kulturnoj državi takvi i slični »pravorijeci« rovinjske porote udaraju često samo nas Hrvate u lstri! Grozna nesreća. Javljaju nam iz Lisca kod Stona: Na 24. pr. mj. dogodi se u ovom selu potresna nesreća. Tog dana sjedalo je u polju tri mladića i dvije dje- vojčice u šaljivom razgovoru. Jedan je imao pušku i metne ju kraj sebe. Onaj što je sjedio do njega uzme pušku i cijeneći da je prazna, odapne i šaleći se omjeri prama djevojčici Niki Šutić Boža, s riječima: »Sad ću te Nike ubit!« On to još ne izgovori, puška pukne i sva se sačma saspe (u lice nesretne djevojke, koja je na mjestu ostala mrtva. Na zapomaganje ostalih dotrči mno- go svijeta. Župnik odmah dotrča ma lice mjesta i pokojnici sub conditione podijeli sv. sakramente. Ovaj se nesretni dogagjaj kosne svako- ga. Djevojka bijaše dobra i skladna. Ovih je dana mislila krenuti put Amerike k svo- me dragome, a kad sudba drukčije je o- dredila. Pravi hrvatski sokolovil ?7i- mamo iz Spljeta: Pozivljemo vas u Spljet na skupštinu za dan 24 Ožujka 1913 (u U- skrsni ponedjeljak) u 10 sati u jutro u pro- storijama »Pravaške Čitaonice«. Dnevni red: 1) Pitanje lista. 2) Uregjenje fonda Zajedni- \ce. 8) Nove vježbe. 4) Izlet prigodom slav- lja u Vranjicu. 5) Slet u Ljubljani. — Bra- (ćo! Pristupite od svakoga društva u što ve- ćem broju, jer se radi o važnim dogovori- |ma. — Starešina: Damjan Katalintć, Vo- gja: Frano Ženko Donadini. Tajnik: Ćiril aneta. Gradska kronika. Mjesni Odbor Stranke Prava: po- zivlje sve pristaše na stranački dogo- vor, koji će se držati u ustupljenim prostorijam »Hrvatske Radničke Zadru- ge« sutra u Nedjelju na 5 sati posli- je podne. Baviti će se pitanjem; Da- našnje prilike, naše načelno stanovište i odnosi prema strankama. Bog i Hrvati! Stjepan Gradi. Prekjučer sva su društva izvjesila zastave, da proslave obljet- nicu rogjenja velikog rodoljuba Stjepana Gradi. U narednom ćemo se broju u kratko osvrnuti. Položio ispit, Naš sugragjanin g. Mario Mitrović, sin mjesnog trgovca gosp. Marka Mitrovića, položio je u Zagrebu dru- gi rigoroz i zadnji drž. ispit, sa dobrim u- spjehom. Čestitamo ! Odlazak vrijednog liječnika. Mjesni vojni pukovnijski liječnik g. dr. Fri- drik Kutta čujemo da je premješten u Tri- dent. Bio je ne samo vrlo vrijedan, požr-