CRVENA HRVATSKA PRAVA CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6. 3 NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9. KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO tu tetnt tati Meste SMATRA SE VA JE PREDBROJEN % I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. tm < IZLAZI SVAKE SUBOTE POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Or Ae rr Sr LIS NA a PASA MA a PASSA PRETPLATA [I OGLASI ŠALJU SE LIBAN zan ke A pan MeSBA MA et PASSA PA ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI. ŠTVU. — ZA ZAHVALE I PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU, ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE. LILA NA e PSA AI tRA | sr.420. EE a Kod pogledaš svnd ie fMA.... Tako se pjeva u nekoj poznatoj pjes- mici, a tako je zaista, kad se nazireš na sve ono, što se vratolomno odigra- va oko nas, ima već blizu godina da- na, i kada staneš promišljati na pre- mise, a još više na posljedice, koje bi iz istih imale nasljediti. Zapletaji i pri- pletaji tako se skupiše u zamršeno klupko, da nema razabrane glave, koja bi mogla u tome klupku naći zgodnu nit, po kojoj da zamršaj razveže, i zbrku dovede do izvjesne čistine. Ta- ma, neizvjesnost, bojazan, strah gore- ga zla, iznenagjenja, žurba, a nadasve neka podmukla otajnost, kako da ti kaže: nešto će se velika i udesna do. goditi ; ali što? ... to niko nezna ti nemože znati. # Hoće li se sklopiti mir? Više je puta došlo do gustijeh; zve- čale su sablje, namještali su se topovi, sakupljale su se vojske; samo jedna riječ, jedan mig, i eto općeg okršaja. Nu ipak ta riječ, taj mig nije nadošao, i opet se radi o miru. Ono kad je Tur- ska posve klonula, da su dopuštali sa- veznim balkanskim državama da se sa- me nagagjaju s Turčinom, davno bi vratolomna igra na Balkanu bila svr- šila; ali su priskočile babe i babice, a u nas postoji stara riječ: dosta babica, i ono što slijedi. Pak se došlo do po- novnog rata, do ponovnog proljevanja krvi; Turci su opet očućeli tešku pest saveznika, Mladoturci ne samo da ni- jesu ništa koristili, nego su kako na- vlaš otešćali položaj Turske, i ona je imala da seli iz Europe, kad su opet priskočile babice, i sad se ponovno u Londonu nateže i priteže da se mir sklopi. Naravno, u glavnome će se stranke srestit; ali u glavnim pitanji- ma hoće li se srestit velevlasti? Fran- cuska eto zagovara probitke Grčke od- važno i otvoreno, a ltalija tome se protivi; granice Arbanije još nijesu o- dregjene; o ustavu i upravi, koju da joj nametnu, ima megju vlastima su- parništva; najglavniji prijegor bit će u osobi novog arbanaškog vladara; veo- ma je dvojbeno hoće li ostale vlade PODLISTAK. Iz glazbenog svijeta. (Nastavak). Na 21-IV. svršila se je operna sezona u milanskom kazalištu »Scala«, koja se je po- čela na 26-X. pr. g. Predstava je bilo 114. Wagnerova opera »Lohengrin« doživila je 24 predstave, Puccinijeva »La fanciulla del West« 15, Wolf-Ferrarija »Le donne curiose« 16, Mascagnijeva »Cavalleria rusticana« 13, Bizetlova »Carmen« 10. Od Straussovih o- pera date su; »Saloma« 10 puta, »Feur- snot« 12, Verdijev »Don Carlos« dat je 9 puta, Weberov »Oberon« 7, Bellinijeva »Norma« 4 puta. Prave triumfe postigla je u »Scali« naj- novija opera talijanskog maestra ltala Monte- mezzi; »L' amore dei tre Re«, data (jer pri samoj svrsi sezone) 4 puta, Polovicom aprila svršila se je operna se- NEA SSRN NSI NSPNNSI ADRESA ti NA zona u newyorškom kazalištu »Metropolitan«. ND Nađ tutti Amati prepustiti Austriji i Italiji da se iznimno miješaju u poslove te nove kraljevine, što je očito kad su mogle osujetiti već sklopljeni ugovor djelitbe Arbanije iz- megju naše Monarhije i ltalije; postoji pitanje Dardanela i otoka, koji su pri ulazu; postoje nesuglasice izmegju Bu- garske i Grčke, Bugarske i Srbije; po- stoji tražba novčane otštete saveznika; postoji pitanje kompensacije Crnoj-Go- ri, koja je pristala povratiti Skadar. Svako i pojedine to pitanje u izvjesnom je slučaju kadro da izazove opet gro- zotu općega rata, a toli više tolika mu- tna pitanja pri sebičnosti raznijeh vla- da, i pri narivivanju narodnih slojeva, koji osobito u Francuskoj i Rusiji sva- ki dan zahvaćaju višeg maha. Za iz- vjesno se kaže, da se je poravnao spor megju Bugarske i Rumunjske ; javlja- .lju da su se srele Bugarska i Srbija; nu još ništa stvarna nije proizvedeno, nego se sve nateže, sve stoji napeto, sve stoji u pripravi dok se sva pitanja srede, svaka stvar udesi: dotle su sve žice nategnute, i tegne li se i jedna malo jače, popucat će i eto prelomia. Takovo neizvjesno stanje može još tra- jati i mjeseca; a vojska je na okupu, ljudi su dignuti sa toli potrebite težačke radnje, obitelji kukaju i plaču, izgleda- jući svoje hranitelje. Spoznamo i ispo- vijedamo, da naša Monarhija, koja je u ovome sporu najviše izložena, sve to čini od ljute nevolje; istina je to, nije ni ona kriva, jer nije sukob iza- zvala; ali s te medaće ljuto stradaju svi narodi u Monarhiji. Proći će i ova kriza, koja će doista nam ostati u živoj pameti do vijeka, a onda je uhvati da će Monarhija potražiti nove staze i bo- gaze da se sprijatelji sa susjestvom i tako nadoknadi silne materijalne štete, koje je pretrpljela za ovog udesnog ra- ta na Balkanu. Jedini joj taj put preo- staje, ako hoće da nje glas, nje volja DORA atm po Rea pan JE eat JR DA pon JJI KA mn NJ tata A tad U DUBROVNIKU, (7. MAJA (1913. carstvu. Radi se na svu paru, da se barem glavni sporovi urede, ili recimo bolje barem uglade; nu do danas mje- šte boljitka, svaki dan se oprijeke za- oštruju i prijete ili obustavom ustava i prisilnim mjerama, ili gragjanskim bu- nama. Dualizam je obigrao svoju, Ma- gjari hoće da ga raskinu i da se na- metnu svemu carstvu; ogromna je o- pozicija, koja hoće da se Ugarska o- sovi na svoje noge, nje prkos raste sve to više, i mi gledamo e se je ta- mo utemeljila napokon i republikanska stranka. U samoj jednoj su stvari do- govorni i vladina i oporbena stranka u Magjarskoj, a to je ugnjetavati sve to više tužnu Banovinu i držat ju u verigama, kako sužnja, dok posve ne provedu svoju samovolju, svoj hir, na- dasve ove godine, kad bi se imala po- noviti financijska nagoda. Zato bojimo se, da će nasilno stanje tamo ostati u kreposti još za nekoliko mjeseci. Če- ska, ta fajnaprednija zemlja u Monar- hiji, ne smije da se izruči njemačkoj prevlasti, ima godina i godina da se dogovori vlače kako zla godini i ne- daća, a mješte približenja i sloge, re- dovi sve to otpornije ustaju, te se po- govara da će i tamo biti uveden ko- misarijat, a da se izbjegne nemiloj ne- volji koja prijeti, jer sabor ne posluje, a zemaljski odbor ne snaže srestava, da pokrije silne troškove zemlje. Tako isto sve to jače iskaču oprijeke izme- gju Poljaka i Rusina. Metež je i zbrka pojmova i u drugim saborima, tako da nema pače zemlje, gdje nebi bilo nad- metanja i strke. Svemu se tome kaosu pridružuje financijska nevolja, koja ti- šti našu Monarhiju, jer je izvoz zapeo, ili s izvanjskih neprilika mnogo se su- žio, i prekomjerna skupoća, koja da- vi najviši dio žitelja, i koja izazivlje \otpor i vapaj svih onijeh, koji ne mo- \gu po nijedan način da izagju na kraj bude poštovana i poslušana. Toli više, sa onim što primaju za svoju službu jer gusta tama i ljuta neizvjesnost ne ili radnju. A gdje su još obećane ve- samo da zaokružuje našu Monarhiju like svote da se urede rijeke i vode ; izvana, nego ju: Gusta tama prikrila i u kući, Očito je da nemili sporovi lome i Dato je usve 36 opera, od kojih 19 talijan- skih (talij. škole), 12 njemačkih, 3 francuske, 1 ruska, 1 amerikanska, Talijanska je, da- kle, opera imala u tome preduost pred dru- gim; tako i u broju predstava: 86 ukupno. Predstava Wagnerovih opera bilo je najviše: 35 predstava sa 9 opera; od njemačkih kom- ponista bili su još zastupani Mozart i Hum- perdinck. Puccinijevih opera bilo je 28 pred- stova, Verdijevih 16; zastupani su bili i Le- oncavallo sa 9 predstava i Wolf-Ferrari sa 7. Od pojedinih opera najviše je predstava do- živila Puccinijeva »Pagliacci« (16), njegova »Madame Butterfly« 8 predstava, a »Fan- ciulla del West« relativno malo: 4. — Data je »Manon Lescant« od 2 maestra: Pucci- nija i Massenetla; obje su imale po 5 predstava. . Ove godine slavi »Udruženje Moravskih učitelja«, glasoviti pjevački zbor,*) svoju 10-godišnjicu. Lijepa proslava obavit će se u Pragu *) Spomenuli smo ga u br. 419. ovog lista. \gdje apsolutno potrebnite ineljoracije ; \gdje nove željezničke pruge, gdje pri- pomoći i pogodnosti raznim industri- jama, ako se hoće da se održe i da skršuju svu unutarnju snagu u našem mogu se natjecati sa tugjom navalom * Na 24.-IV. glasoviti talijanski tenor Ca- ruso, boraveći u New-Yorku, pohodio je veliku jednu tamnicu, te pjevao ispred 900 kažnjenika. Ispjevao je nekoliko lijepih i ganutljivih arija iz svojeg repertoara. Kad je prestao pjevati, većina onih slušalaca od ganuća plakaše, Plakao je i Caruso. »Nije- sam se mogao« — rekao je on tom prigo- dom — »uzdržati od suza, pomišljajući da je ono 900 ljudi posve odijeljeno od svi- jeta; više sam pak zadovoljstva kušao pje- vajući pred njima, i dajući im tako prilike, da se za koji čas ulješe i obesele, nego kad sam pjevao i pred samim kraljevima«. +. Glasovir, kako se sada pravi, djelo je Talijanca Bartula Cristofori, te Nijemaca: Krsta Schrotera i Gottfrieda Silbermanna. Neke znamenite preinake izveo je u Parizu Sebastijan Erard. Prije svih ovih glasovitih ljudi, dne 28.-I. god. 1713, (dakle nazad 200 godina!) do- šao je u parisku glazbenu akademiju siro- mašni Georges Gustav Marius, te prijavio, RER JS RA RA pi Ep industrijalnih predmeta; gdje općinski dugovi, koji traže da im se pomože a da se općine mogu braniti od kama- tnika i urediti svoje račune; gdje onaj strašni moloh, koji zahtjeva neprestano silne iznose, a to je opskrba i spremnost vojske; to tišti i u višoj mjeri i osta- le velevlasti, jeste veliko i strahovito zlo, jaram, koji se niti može snositi, niti može zbaciti, i koji danomice raste, jer se ratne sprave svaki dan usavrša- vaju, i jer se množi broj vojnika. A sav svijet pri tjeskobi izgleda želj- no hoće li odakle da sijevne barem tračak svjetlila, koji bi raspršao toliku tamu, i razgalio ovo nevoljno prolazno doba, koje hara kako pomamna ne- vjera. Svakako nas tješi u velike, jer je Monarhija prebrdila strašno iskuša- nje za rata balkanskoga, jer nije za- gazila u okupaciju Arbanije uz nevjer- nog druga ltaliju; još nadogju dobri ili barem snošljivi 'odnošaji sa susje- dima, nekai nami Slavenima u Monar- hiji odlane, i onda stoprv onda ne- stati će magle, onda ćemo se moći za stalno nadati boljim i sretnijim dani- ma. Daj dobri Bože! »Naše Jedinstvo“ i Pravaši. Velika je za nas pravaše utjeha, e se naš program nameće svim onim, koji u duši žele dobro teško iskušanoj našoj domovini. »Naše Jedinstvo« hvalevrijedno je uvijek pe- lilo jednu : pobijali su ga s jedne strane; pobijali smo ga i mi, a on je nepomično i muževno uvijek stao na zauzeto stanovište, i odanle ni makac. Takovo je priznanje pošteno, i mi mu danas begenamo i hvalimo rodoljubno nje- govo pregnuće; a sad se divimo na riječi, koje zanosno piše, da preporuči svijem pra- vaški program. U svome broju 54 o. g. iz- nosi uzorni i oduševljeni članak »U vis ba- rjak hrvatski !« | ako rijetko donesemo što iz ostalih novina, jer kao sedmični list, je- dva možemo iznijeti ono što je najaktuelni- je i najvažnije, ipak, ovaj put činimo iznim- ku, i donašamo glavnije tačke iz istoga, jer zaista najzasukaniji pravaš nebi ga bio mo- gao bolje i značajnije napisati. Hvala »Na- šem Jedinstvu«, to je najbolji dokaz kako je savjesno do danas radio, i koliko će mo- ći koristiti još našem narodu na zauzetoj stazi : »Hrvatsko pitanje aktuelno je; čekaju za ito naš narod kušnje i iskušenja, što je do- da je pronašao mehanizam za glasovir. Kad su ga stručnjaci saslušali i obodrili, neka akademiji prikaže gotov svoj izum, izumi- telj se razboli i umre. Svoju tajnu ponio je bijedan sa sobom u grob. . Rihard Wagner pisao je o lome, čega se publika u kazalištu ima čuvati, a što bi bilo protiv dostojanstva umjetnosti, Pravila su njegova stroga. Ipak je u praksi bio drug- čiji. Prije predstave svojeg »Parsifala« za- branio je on svako pljeskanje. No brzo je uvidio svoju pogrješku. Nakon ll. čina muk publike nije mu se nimalo dopadao; stao se je bojati za valjanost svoje opere. I sam je onda dao znak, da se pjevačima pljeska. Bio je zabranio i pozivati pjevače pred za- stor, pa je, ipak, na svrhu komada sam na- redio da se podigne zastor, da publika još jednom vidi zadnji prizor u operi i da — uživa. * U Milanu se pravi spomenik odregjen za grad San Francisco (u Kaliforniji) u počast | Verdiju. DALL LANE SSA pal God. IX. sta da se reče: sada kao ikada visoko u vis trobojom hrvatskoga prava. Jerbo ako moramo raditi da se riješi pi- tanje hrvatsko to jedino da se obnovi dr- žavno pravo hrvatsko, u kojemu je i naro- dno, da Jugoslavija Strosmajerova dobije oblik u hrvatskome pravu, a za to jer je Hrvatska već kraljevina, i što je isključeno da se na jugu u monarhiji može ostvariti kraljestvo srpsko ili slovensko, a hrvatsko može, ono je tu, samo da se proširi, "da izvojšti prava i slobode i da bude svoje. U ovoj monarhiji da se sastanemo pod svoju zastavu. Prema ovome stranku prava baš čeka najveći zadatak, i za to nameće se njoj i najveća dužnost za najveću odgovor- nost da se ne cijepa, na protiv sada baš sida da se složi, i da bude kompaktna, pa da ona povuče za sobom u ustavnoj borbi za Hrvatsku sve stranke, sve rodoljube i sva plemena juga slavenskoga. U doba Kosova Hrvatska bila je još sla- vna, do Kosova slavom je blistala. A eno onih onamo posestrima izvukoše se ispod jarma azijatskoga, a mi ovamo u velikoj prosvijetljenoj državi, pa još nijesmo sebi svoji, još smo zazdrobljeni. Hoćemo Hrvat- sku slobodnu, jednu u Monarhiji, i da se car austrijski kruni hrvatskom krunom u Zagrebu, hoćemo da se podignemo od po- danika do naroda, sa svima pravima.u dr- žavi kakova imadu Nijemci i Magjari; Au- strija i Ugarska! Za ovo se moramo i za ovo se možemo svi složiti, mladi i stari, kler i svjetovnjaci. Za svoju zastavu, za svoju budućnost nos, slarinu i za svoj obraz u slavenstvu i u svijetu. Na pravaše sada pada odgovornost da prvi zapodjenu akciju i to za slogu naroda da u njoj bude naša snaga, pa za razbor i pamet da se razborito i pametno radi, jer to je naše oružje, a budemo li znali pa- metno i razborito — pobjeda je sigurna. Prije 50 godina Zagreb bio je nada sve- mu Balkanu. Raspalimo tu staru nadu za slavenski jug, da ova Hrvatska kojoj su ne- kada namijenjivali ulogu mosta za Drang na Balkanu, bude most preko kojega će prelaziti uzajamna simpatija izmegju mo- narhije i balkanskih država, da bude je- dnom i kopča najvećega prijateljstva izme- gju njih, a tako i tada, pa mi sa Juga, Če- si sa sjevera prisilimo promjenu politike državne, da Habsburška Monarhija spram Balkana bude slavenofilska, kao što nije, za. dobro njezino, naše i Balkana. Jedna molba na sve Hrvate, Primamo iz Istre i rado donosimo: \z mnogih izloženih krajeva naše zapadne Istre stizavaju Ravnateljstvu Družbe sv. Ćirila i Izragjuje ga Talijanac Grossoni, a naru- čili su ga Talijanci nastanjeni u Kaliforniji. Spomenik je visok 6:20 m. Osim kipa, koji prikazuje slavnog Verdija, ima na spome- niku i drugih lijepih simboličnih prikaza. * Poznati bečki trgovac glazbil&, komponist i pučki pjesnik Gustav Reiner pokopan je u Beču na 13. pr. mj. uz neke neobične počasti, On je, kako je poznato, spjevao i uglazbio pjesmu »Zadnji verglaš«,*) i tu su pjesmu, radi lijepe joj melodije, svi ver- glaši uvrstili u svoj »repertoir«, Preko Reinerovog sprovoda čula se je na svakom uglu i raskršću svih ulica, kuda je prolazila žalobna povorka, melankoličn ona arija; »Verglaš moj otac bje...«. Svirali su ju harni siromašni bečki verglaši, hoteći time iskazati zadnju počast svome kompo- nistu i pjesniku. * (Nastavit će se.) N. 0).