PRAVA

CRVENA HRVATSKA

 

  
 
   
  

Dobri znaci.

Mi smo i onomadne pohvalno na-
glasili, da u sporu izmegju pravaša u
Banovini »Hrvatska« veoma potiho i
obzirno raspravlja i razloži. Rekosmo
da su to veoma dobri znaci, a u na-
mi raste uhvanje sloge i ljubavi kad
vidimo da to mudro ponašanje slijedi,
a što je još pohvalnije, da je u pra-
vaškim novinama prestalo bilo tende-
ciozno bilo naivno izvješćivanje. Kako
značajni dokaz toga što smo kazali, a
kako predteča, ako Bog da, što sko-
rijega sporazuma, donašamo ovdje zna-
menitije ulomke trijeznog i razabranog
članka, u broju 479 »Hrvatske«, koji
glase :

Konstatiramo činjenicu, da se mo-
mentano i sa strane naših drugova po-
primilo držanje, kakvo smo i mi od
prvoga časa našega spora zauzeli, t. j.
ne ulijevati ulja u vatru, ne uzrujavati
bez skrajnje potrebe narod. Radimo
mirno, sa malo strpljivosti, pa smo u-
vjereni, da će se opet u naše redove
povratiti duh, koji je vladao u času,
kad smo se ujedinjivali, i k tomu pri-
doći kao novi bene, da će se naši
drugovi uvjeriti, € su nas nepravedno
sudili i odveć na laku ruku osugjivali.
Dvije sumnje, kao dvije aveti proga-
njale su njih na svakom koraku, danju
i noćju, u snu i na javi: naime, da su
»frankofurtimaši« u službi magjarona i
dosljedno tomu, da će im prvi korak
biti prelom pakta i »na nož« protiv
koalicije. Sada su eto tri tjedna već
prošla od postanka spora, pa je li sa-
mo jedan dio tih bojazni oživotvoren?
Treba još samo malo strpljenja, da se
naši drugovi do kraja uvjere, kako su
u sumnji bili pregnali, A kad se to
zbude, onda, nadamo se, da će bez i-
kakvih formalnosti doći u normalni tok
život naše stranke. Vara se ko bi mi-
slio, da smo se mi htjeli riješiti »mi-
linovaca«, kao štu su se oni purifici-
ranjem htjeli riješiti nas. Nama oni ni-
jesu niti najmanje na putu, jer mi ne-
mamo ništa pred njima niti tajiti, niti

PODLISTAK.
Vitez ,,Bepo“i,
Preragjeno.

Sad će podne, i brijačnica »Salone Italo-
Americano« bila prazna, gospodar Andrija
uputio na objed, a novi šegrt Serafin, živo
crnomanjasto momče, okretno i odlučno,
u želji da se obavjesti kako je u brijačnici
gdje je stoprv došao, stane propitkivati svoje
drugove Cezara, Guida, Nikolu.

Guido odloži britvu, koju je na kamen
tociljao, Nikola prestane zakovrčaviti brke,
Cezar baci na stolicu list, i zagjede se raz-
govor. Suština razgovora bila ova:

Brijačnica radila kako prva; ponajbolji
prilazili tamo, bušnule bi se dobre ruke, a
o Božiću i Duhovima dobre napojnice, ure
rada kako i u drugim, ali gospodar znao
tako dobro razrediti posao, da je kadikad
bilo plandovanja po toliko ura. Gospodar
Restito čeljade, osoran češće, ali posve pra-
vedan, a vazda plemenite duše, Ali uza
svijetlo postoji i mrak. A novi šegrt Se-
rafin treba da to znade. Jeli uzrok, jeli slu-
čaj, živa je istina da su se u toj brijačnici
kupili najgori otučki od svijeta, koji su

 

CIJENA JE LISTU SA DONAŠANJEM U KUĆU ILI S POŠTOM NA GODINU K 6.
NA PO ILI ČETVRT GODINE SURAZMJERNO; ZA INOZEMSTVO GODIŠNJE K. 9.
KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE VA JE PREDBROJEN
I ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. — PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.

sakrivati. Da se je megju nama mirno
i bez sumnjičenja raspravljalo, zar bi
bilo trebalo sukoba, vijeća, tolikih o-
sobnih ozleda, da se nedvoumno u-
stanovi, da nikomu nije na umu ra-
zbijati pakta? Ne bi li se ovo bilo i
bez tih trzavica razjasnilo? Ali što je
bilo — bilo je. Neka ovo ostane ma-
la groznica u organizmu stranke, po-
slije kakve obično tim jače probuji
zdravlje. Naši drugovi živu u sumnji,
ali kada budu jednom od nje izlije-
čeni, držimo, e će i sami sa svoje stra-
ne najpripravnije sve učiniti, da ovaj
dogagjaj ostane bez ikakvih nepovolj-
nih posljedica. Ako premnogi znaci ne
varaju, predstoje nam u skorašnjoj bu-
dućnosti prilike, gdje će sve stranke i
svi pojedinci morati otkriti karte. Tada
biće moguće i stranke i pojedine ljude
suditi, kada ih se bude vidjelo na dje-
lu. Do tada činimo svaki sa svoje stra-
ne, da ova upadica bude malo po
malo izglagjena, da nas veliki doga-
gjaji — a da takvi budu, ovisi mno-
go i o nama samima — nagju na
okupu.

Očito je dakle po tome, da se jako
malo dobre volje s jedne i s druge
strane može se doći do ponovnog spo-
razuma, ljubavi i sloge, a to će, neka
bude uvjerena i jedna i druga stranka,
više oduševiti narod, nego li neznamo
koja narodna dobrobit ili tecivo, jer je
bratska sloga takovo dobro, da ga ni-
jedna materijalna dobit ne može ni iz
daleka nadoknaditi.

 

Ni Sarajevo ni Dubrovnik.

Kroz godine i godine naša mladež
vapi, da joj se priznade učenje na Za-
grebačkom sveučilištu, tako da može
svoju naobrazbu dokončati u svome
jeziku, što bi joj znatno olakšalo trud,
a opet ju sposobniju učinio da kultur-
no koristi svome narodu. Neprestano
su u tom smislu stvarale svoje odluke
općine, skupštine; nema zasjedanja u
parlamentu a da se hvalevrijedno ne
istaknu naši zastupnici predlogom i

\ vazda mrmljali, + prigovarali, i ako nijesu

imali ni najmanjeg uzroka; te i ako je to
s jedne strane bilo dobro, jer bi šegrti na-
peli sve sile znanja i vještine i tako se u-
savršivali, s druge je strane bilo nesnosno,
jer uz neprestano prigovaranje i mučenstvo,
što se hoće da koji izgubi ustrpljenje? A
onda? Ali se čovjek svemu prilagodi, kad
mjera se ne prevrši, dakle sve su ostale
mušterije mogli podnositi, ali je jedan bio
izmegju tih nezadovoljnika, koji ih je svaki
put na prave muke stavljao, bio car megju
nezadovoljnicima.

Svaka mu britva ne bila dobro oštra i
mekana, svaka mu ruka bila teška kako
toljaga, svaka mu pomast bila oplakotina,
prašak mu bio tučena kreda, stolica ili od-
više blizu, ili odviše daleko od zrcala, voda
ili ledena ili prem vruća; i jaoh ako bi mu
se tovjelica izmakla, ako bi mu se jedna
vlas otrgla, ako bi mu i mala dlaka izo-
stala. Pako bi se kotio: pobjesnio bi, pso-
vao, ružio, prijetio, lupao bi nogama, a
šegrti treba da ne pisnu, da sve to progu-
taju, da stoje pokorno, jer drukčije bi uz-
bunio vas grad. Pokušali su ga odalečiti,

|evskakvih su mu opravili; ali on vitez Bepo

tvrd kako mazija bezočno bi se povratio, i

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE

 

POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

U DUBROVNIKU, 21. JUNA 1913.

zahtjevom, e bi se u ovoj poli Monar-
hije priznalo učenje akademičara u Za-
grebu; a ipak dočim taj skromni, po-
sve opravdani i s temelja razložiti za-
htjev ostaje uvijek in suspenso, do-
tle se kad i kad podigne koji zamam-
ljivi sirenski glas, koji predlaže nešto
posve drugo, nekakav uspavujući su-
rogat, kojekakovo novo kulturno sre-
dište, gdje bi se naša mladež na jugu
mogla okupljati i svoje nauke dovršiti.
Dočim Talijanci, a to je na čast nji-
hovoj narodnoj tvrdokornosti, tvrdo
drže: ili Trst ili ragje ništa, zar da nas
zavedu ti opojni glasovi, koji se eto
ovih dana po stoti put ponavljaju ?
Taj nam glas kaže, da se ministar za-
jedničkih financija vitez Bilinski u do-
govoru sa bečkom i peštanskom vladom,
bavio mišlju, kako bi osnovao hrvat-
sku universu u Sarajevu, koju bi po-
hagjala ne samo naša mladež, nego i
mladež sa Balkana. Osobiti pak naši
prijatelji, koji nazrijevaju u svakom na-
šem koraku nekakove »veleizdajničke«
težnje, o kojim, budi mimogred reče-
no, nikomu se od nas ni u snu ne
snijeva, bojeći se toga kulturnog sre-
dišta u čisto slavenskom središtu, biva
u Sarajevu, potakoše namisao da se u
Dubrovniku osnuje visoka tehnička ško-
la s odjelom za gradnju brodova.
Pretpostavimo, da svu tu brižnu go-
spodu za naše kulturno dobro, pred-
vode najboblje, najčestitije, najnesebični-
je namjere, ipak uhvamo da možemo
odma s prve, oblo i odrješito im od-
vratiti sa glasovitim : apage od svetog
Pisma. Možemo posve sjegurni bit, da
će vas naš narod odobriti i pohvaliti
taj naš odgovor. Ostavljamo na stranu
sve mnogobrojne i velevažne razloge,
koji neosporivo dokazuju e je bijeli
Zagreb jedino naše kulturno središte,
koji u svemu i pa svemu odgovara
svim zahtjevima jednog naprednog sa-
vremenog sveučilišta, dostatna je sama
pomisao da bi nas tijem i kulturno
razdijelili, kako su nas razdijelili poli-
tički, a da svaki od prve odbaci ta-
kovu pomisao, a da se ne osvrne na

svaki dan to bjesniji se kazao. Dobro je
da Serafin znade, jer ga briju po redu, te
će i njega doći red, a takovim kučkom treba
imati angjeosko ustrpljenje,

— Ja znam biti strpljiv donekle — reče
Serafin, te ako me mušterija izgrdi, ne o-
stajem mu dužan, jer kako častim neka me
i drugi časti, samnom neće tako postupati,
a vigjet će te.

— Snjime nećeš nikako ma kraj, kaza
Cezar u smijehu; a Guido i Nikola prista-
doše glavom, a je: je udrilo podne očetani
i uregjeni odoše, dočim je Serafin ostao u
brijačnici, dok drugi poručaju.

Serafin je bio veseljak, zanat mu bio pre-
ugodan, jer su ruke radile a pamet nije
tupio, i tako je mogao bezbrižno ilapiti.
Čitao je dosta i pomljivo, a svakomu je
želio dobra iz svega srca. Sjede dakle u
naslonjač i stane čitati, i baš je duboko za-
mišljen htio riješiti neku zagonetku, kad
baš na uru ugje, mali čovuljak debeljušak,
okretan, i pogledav začugjeno po brijačnici,
skinuv šešir i plašt, reče šegrtu, koji mu
smjemo dogje u susret;

— Što je to šunulo g. Andriji, da_je doba-
vio novog šegrta? A jesi li ti novi šegrt?

 

— Jest gospodine, za poslužit vas.

teta MALL SS MMS SŠ ol EN

PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SE ADMINISTRACIJI, A PISMA I DOPISI UREDNI-
ŠTVU. — ZA ZAHVALE | PRIOPĆENA PLAĆA SE 30 PARA PO PETIT RETKU,
ZA OGLASE 20 PARA PO RETKU A KOJI SE VIŠE PUTA TISKAJU PO POGODBI
UZ POPUST. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. LISTOVI NEFRANKIRANI NE PRIMAJU SE.

onu kroz vjekove glasovitu: Timeo
Danaos dona ferentes.

Ako iko mi ljubimo naš mili Du-
brovnik svom snagom srca svoga; mi
bi rad da bude ponovno, ono što je
bio u starini bukteća zublja nas Sla-
vjana na jugu, nebi smo zazirali da se
ovdje nastani uz toliko drugih zavoda,
i visoka tehnička škola s odjelom za
gradnju brodova, toli više kad vanre-
dno cvati u nas pomorstvo plovitbe,
ali uz jedan jedini pravedni uvijet, a
taj je da ta nova ustanova ne bude
niti ima biti takmac onom središtu,
bez kojega mi svi osjećamo da nam
nema pravog narodnog kulturnog na-
pretka, za koje su se istakli svi naši
znameniti naučenjaci i političari, za ko-
jim vapi eto treći naraštaj budne i vri-
jedne naše mladeži. Može li biti tako,

kosmo.

Mir.

 

la danas svijetom. Saveznici radi se-

nagjoše se u jedan mah u dva proti-
vna dapače dušmanska tabora, s jedne

munjsku a možda i uz Arbaniju, s dru-
ge strane Srbija, Grčka i Crnagora.
Povod je bio svagji, jer Srbija nije
htjela predati neke zemlje i gradove,
koji su neosporivo po saveznom ugo-
voru imali pripasti Bugarskoj, i jer su
stekli. i mnoge više, nego li su se u
saveznom ugovoru nadali, pak bi Sr-
bija htjela sebi prisvojiti laviji dio, iz-
govorom da je ona te zemlje zauzela.
Tim ne kažemo, e je sva krivica u
sporu Srbije, ne, revizija ugovora bila
je razložita, a popuštanje je moralo biti
pojednako i s jedne i s druge strane ;
ali dajemo krivo Srbiji u tome, što je

nistra-presjednika, niti nastojanje sa stra-
ne nije vrijedilo,

— Mi gdje mu je pamet? Pak još da

ti je ime?

— Serafin.

— Koliko godina učiš zanat?

— Deseto je godište.
uzdahne, upre oči u šegrta, kako da mu
licu koju mu šegrt primakne.

— Mogu li poslužiti gospodina?

zano, ne dobro pomazano, malo ih četicom

finijom »Venus Bertelli«, ali prije mlakom

dva zvrka na slijepočicama, osrednje na vrh
glave, posve kralko na zatioku; obričit ćeš
me pak po dva puta uz dlaku ali niježno,
neosjetljivo, uljudno sa odabranom britvom

 

 

Ime oprašiti — istrcati, ali dobroga »Venusa«,

strane Bugarska, po svoj prilici uz Ru-

— Da, obrijat me i ostrići. Kose kako i
Vilelm ni dugo ni kratko; ne odviše izli-

protrti, malko ih gvožgjem zaruditi, mrvicu
ih češljom urediti, dobro ih nakvasiti naj-

vodom, dobro ih osušiti, zaokružiti za uhom,

i to oštrom ko zmija, sa mekim saplunom |
i vodom duhatom; pazi na mađeže, dobro

 

ju vajne svoje utakmice, i već je Eu-
ropa stupila pred strašilom trećeg Bal-
kanskog rata, i po treći put grozne
pogibelji, da se po istom zarate veli-
ke sile, te se dogje do općeg požara.
Nadasve je za našu Monarhiju takav
položaj bio posve nesnosan sa dva ra-
zloga: prvi, jer dok bi se saveznici do
jučer, tukli, morala bi držati na okupu
svu svoju vojničku snagu, sa strašnim
troškom na stotine miljuna; drugi, jer
ispao rat kakogod bila ti prisiljena i-
zaći iz stanja prostog promotrioca, i
tim učiniti da plane barutana koja je
napeta ima godina, da dovede do ra-
sula matoru Europu. Ali kako je cije-
li ovaj rat bio zagonetan, i svaki bi se
čas pojavili neslućeni dogagjaji, koji
\bi u dvadeset i četiri ure preokrenuli
\svako predvigjanje, te ili podjarivali

 

dobro je; ne može li, bolje ništa! Re- opću bojazan, ili smirivali uzbugjene

\duhove, tako se je i ovaj put dogo-
\dilo: velevlasti su sa svoje strane u-
\prle sve sile i poduzele oštre korake
|da osvjeste takmace, a car je ruski o-

Ta udesna riječ, koja će učiniti da driješitom porukom caru Ferdinandu i
širom grudiju odahnu miljuni ljudi, ko- kralju Petru, gdje im je spočitano ne-

razbor bratoubilačkog rata, pozvao ih

bičnih razloga po sjajnim pobjedama|svečano da prepušte njeinu presude u

njihovim sporovima. a u toliko da o-
be stranke raspuste vojske i progju se
svakojakih zadjevica. A i pravedno je,
jer nije se dobro ni crnilo osušilo na
ugovor mira, jer i sad u Parizu vje-
štaci raspravljaju o najvažnijem pitanju,
biva financijalne oštete, pak bi rat sve
to bio obatalio i doveo stvar do pr-
vog izvora, što je donijelo svoj Euro-
pi silu glavobolje, štete a nadasve stra-
ha. I Bugarska i Srbija se pokoriše, te
će nastupiti razoružanje a i potpuni
mir, a to tim prije, ako budu obje vla-
de prožete razboritošću i samoprijego-
rom. Tako će po svoj prilici i naša
Monarhija odahnuti i naše hrabre i lo-
(alne čete moći će se povratiti uhar-
\nom svome radu i nadoknaditi silne

 

htjela sve za sebe. Niti dogovori mi- pretrpljene gubitke po svoj prilici, jer

'\otkad svijet postoji, nije se desilo da

svagjeni saveznici do su se tako nevjerojatno, nenadno, ta-
jučer gjipiše oružje da njim razračunja- ko strastveno dogagjaji ispreplitali, ka-

na to osobito pazi; brke urediti po Vilelmu

čeljade ne zdvaja. Kako koja tako gora! |sa gvožgjem, i četicom na kojoj ćeš kanuti
I to bez ikakvog obzira na mušterije, ni- soka »verbene«, zeru magjaiske  pomate,
kakvog obzira i pristojnosti u tako škaklji- | zavrnuti ih, i onda ću ti zahvaliti. Jesi li
vom poslu gdje se izlaže svoj život! Kako shvatio? Ide li dobro?

| — Jest gospodine!

| — A onda reci mi, što sam ti naredio.
A Serafin posve ozbiljno:

\ — Brada i kose po Vilelmu, ni dugo ni

— Da, da, nije ni vrag toliko crn — kratko, četke i češlja posve malo; dosta

| »Venusa«, kose zaorubljene iza uha i na

hoće doprijeti do duše, pak sjedne na sto- | zatioku, obrijat niz dlaku a dva puta uz

| dlaku, zaštrcati madež, gvožgjem po Vilelmu,
četicom sa pomadom magjarskom, sve po-
gledati i daće te mi dobre ruke.

— Neopraniče, glumče, ludove!

— Polako gospodine. Riječi ne vrijede,
hoće se djela. Vigjet će te me na poslu,
nijesam se jučer rodio! Molim da vas o-
grnem — i udre britvom po kajišu, dok je
u sebi mislio: Ma da nije ovo vitez Bepo?
Čudnovato, baš prvi dan a da mi dogje
pod ruke; ali ga prekine galamom:

— Što radiš, nesrećo! Prije me ostriži, pak
onda obriči.

— Potiše, gospodine. Isto je, jedno ili drugo!

— Nije to tako! Naredio sam prije ostrići
pak obrijati.

 

 

 

 

aj e

sA
NE ie